Je li Eddy Rufus možda Sergio Bonelli? Beskrupulozni izdavač stripova koji neće prezati pred ničim kako bi dobio svoju priču. Apsolutno jeste, ali čisto pozitivno gledajući. Izvući će iz svoje mašte kakav davno zaboravljeni film, knjigu ili neki drugi umjetnički izražaj da bi nam podario vrhunsku priču.
Ova priča tj. Zagorova priča da budem precizniji ne spada u red onih najboljih Nolittinih ostvarenja, ali je svakako zanimljivo štivo. Priča kreće klasično; Chico ima svoj mali show sa traperom i jelenom nakon čega se brzinski prebacujemo u Fort Union gdje upoznajemo Eddy Rufusa. Nadam se da neću nikome pokvariti čitanje ove epizode, ali već se u prvom kadru može naslutiti da je upravo on glavni negativac ove priče. Uglađeni gospodin, zatvoreno-namrštenih očiju s brčićima i kozjom bradicom, rekli bi kod nas ˝nemo´š falit to je taj˝. Kao što sam u uvodu već rekao Eddy Rufus će provesti neko vrijeme sa Zagorom i Chicom ne bi li dobio što bolji uvid u svijet i avanturu Duha Sa Sjekirom.
Dani prolaze no ništa se spektakularno ne događa u Darkwoodu. Eddy polako gubi strpljenje i namjerava se vratiti u New York. No, upravo tada stižu vijesti o mogućem indijanskom ratu. Naime, Wyandoti i Oneide su zakrvili oko totema. Wyandoti su optužili Oneide da su im ukrali totem žene-sirene. Eto posla za Zagora, a i nevjerojatne sreće za izdavača Ruffusa da vidi Zagora u akciji. Nakon sitnih peripetija Zagor pronalazi krivca, to je vrač Wyandota Tabor. Malo sam se poslužio google translatorom i ispalo je da prevedeno s talijanskog tabor znači mali doboš. Zanimljivo, zar ne? Zagor je uspješno rasvjetlio još jednu misteriju, no ipak nije uspio uhvatiti onoga koji je Tabora naveo na ovakvo (zlo)djelo. Čini se da je sve ipak gotovo i naši se junaci vraćaju kući. Na povratku u kolibu naši junaci susreću vojnike od kojih saznaju da su sad traperi na rubu pobune. Isto kao s indijancima sad se ponavlja s traperima i vojnicima. Glavni krivac u sukobu između vojnika i trapera je vojnik prezimena Emmet. I opet sam uključio prevoditelj ne bi li saznao ima li tu neke simbolike. Emmet na talijanskom znači mrav. Da se ne ponavljam Zagor opet sređuje stvar, samo što ovaj put hvata masterminda koji je sve zakuhao – Eddy Rufusa.
Nolitta nam je u ovoj priči dao jedan drugačiji motiv za zločin, spisateljska inspiracija. Viđeno puno puta u knjigama i filmovima, no ne i u Zagorovom svijetu. Možemo Zagora zamisliti kako se ljuti na kriminalce radi preprodaje alkohola, kako hvata ubojice, pljačkaše banaka i slične kriminalce, ali dojma sam da naš dragi Zagor ovaj put nije ni shvatio zašto netko radi pisanja radi zločin. Ovo je zgodna triler krimi priča sa svim glavnim protagonistima Darkwooda u glavnim ulogama. S jedne strane tu su Zagor i Chico, s druge indijanci u ovom slučaju Wyandoti i Oneide, a mogli su biti bilo koji drugi, a na trećoj vojnici i traperi. Za mene najbitnija karika u cijeloj ovoj epizodi je crtač. Franco Bignotti je ovdje napravio odličan posao. Dočarao nam Darkwood kao predivnu šumu, s potočićima, liticama. Unio je sve ono što smo mogli u većini Zagorovih priča samo čitali, potpuno sam osjetio da je to TAJ Darkwood.
Jedan od likova koji se pojavljuje u ovoj priči je indijanac-trgovac Lutajuća lisica. Naveden u albumu sa sličicama o Zagoru kao jedan od Zagorovih žešćih neprijatelja, što u nikako nije. On je samo figura u rukama većeg igrača, i moram priznati da mi je žao što je izgubio život u stripu možda ga se u kasnijim epizodama moglo još iskoristiti s obzirom da je živopisno nacrtan, kao i zanimljive karakterizacije.
Također, u ovoj priči pojavljuju se Oneide i Wyandoti sa svojim poglavicama Wuwutkijem i Absarokom koji će se pojavljivati i u kasnijim epizodama, kao i traperi. Doc i Rochas su važan dio Zagorovog univerzuma, a tu su još i Boston Jack, Walter Doney i drugi. Što se tiče naslovnica one su prilično besmislene, iako je naslovnica Zagorove priče dosta živopisna pa to popravlja ukupan dojam. Mogao je Ferri ovo i bolje odraditi.
.jpg)
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
.jpg)
.jpg)
.jpg)
