«A zanimljivo je i zašto su otvoreni ormar i ladice… Nije vrag da je sotona pretraživao sobu.»
Nakon što se u Darkwood vratio mir, a Kandrax je protjeran na otok sjena, Burattini nas ovaj put vodi u mračni, zarobljen u snijegu, dvorac Burgessovih. Odsječen od civilizacije, snježni i vjetroviti predio u kojem se prema riječima vodiča Jaggera odvijaju nezamislivi događaji. I više je nego očito da je Moreno ovdje bio inspiriran poznatom Britanskom spisateljicom krimi romana. Agatha Christie je primala i svakojake nagrade za svoja djela, neka su djela bila čak adaptirana u filmove, a «Deset malih crnaca» smatra se jednim od njezinih najboljih kriminalističkih romana čije je djelo bilo glavni oslonac Burattiniju za vrijeme pisanja ove nevjerojatno uzbudljive priče! I dok su kod njezinog romana pozvani deset gostiju od strane ludog bogataša kojeg naposljetku nitko i ne poznaje čija svaka pojedina duša krije svoju osobnu tajnu od čijeg razotkrivanja svi ostali strahuju, ovo Burattinijevo djelo nam govori o Humbertu Burgessu, ekscentričnom znanstveniku koji se bavi demonologijom, strastveno je volio knjige, prikupljao ih i naposljetku umro u doista čudnim okolnostima. Njegova snaha Julia Burgess sada, godinama kasnije primila je raznorazne goste, filologe, profesore, pjesnike pa i jednog svećenika u mračni dvorac.
«Ništa Vragu nije tako drago kao što je izazov… a Avery ga je upravo izazvao!»
Meni osobno se ova nova i drukčija Morenova vizija vraga u bobllioteci itekako svidjela, malo je reći da sam ostao oduševljen nakon pročitanog, scenarist nastoji biti kongruentan, čak ubacuje i poznatu scenu o Orfeju i Euridiki. Ja osobno sam ostao zaprepašten kada je nepredvidljiv scenarij polako bio privođen kraju, ubijajući jednu po jednu osobu, scenarist uzdiže dugi lanac smrti, polako zaključuje priču, a kad pomislite da je egzegutor onaj jedini koji se još uvijek nalazi među živima scenarist se i njega riješava. I tada se zapitate da doista glavni krivac možda i nije sa ovoga svijeta!
Osumnjičeni su:
Julia Burgess – udovica preminulog Horacea Burgessa, sadašnja vlasnica dvorca koja u početku biva oteta od tajanstvene sekte koja traži mračnu knjigu «De Clavibus Inferi» za ostvarenje svojih ciljeva i prizivanje demona.
Clifford Avery je tajnik Julie, koji zapošljava Bata Battertona kao tjelesnog čuvara i istražitelja sotonista u dvorcu. (Moš mislit!) On pazi na cijeli dvorac, odlučan u tome da otkrije ubojicu i izaziva sotonu što će, kako se čini, teško platiti.
Tu je i Wilbur, golemi div bez mozga, retardirani sluga i Averyev pomoćnik.
Terence – majordom, uvijek spreman priteći u akciju te staviti ruke na ubojicu.
Profesor Graves, jedan od gostiju proklete biblioteke je stručnjak za latinsku i grčku povijest.
Breton – mladi i nobuzdani pjesnik koji traži nadahnuće za svoje zbirke pjesama.
John Kimball kako nam kaže radi na antičkim rukopisima, to je filolog koji rekonstruira stare literarne tekstove na svoje prvobitne, originalne oblike.
Još jedan tipičan gost zove se Chatman, također mladi student sa Njujorškog univerziteta.
Ludwig Pitt – restaurator starih i oštećenih knjiga
Otac Sterling – neizostavni lik u ovakvoj jednoj avanturi, stalno njuši demonovo prisustvo, čak ni njega ne smijemo izostaviti sa liste osumnjičenih, kroz cijelu epizodu izaziva neprijatelja odlučan u tome da ubojstva pripiše sotoni! No, da li je on zapravo svećenik?
I na kraju: sam Vrag? Ni natprirodne pojave ne smijemo izostaviti!
Malo je reći da je scenarij vođen vješto, prije bi se reklo da je vođen bez greške. Način na koji su sve kockice uklopljene u mozaik je doista težak, kompleksan te prije svega fascinantan. Od početka pa skroz do samog kraja ne možete nikako znati tko je glavni osumnjičeni. Često se događa da scenaristi pretjeruju sa brojem protagonista kako je i ovdje slučaj, međutim likovi nam se predstavljaju prilično nenametljivo dopuštajući čitatelju da se polako upusti u pustolovinu. Sad, ja osobno vrlo dobro znam zašto se ova epizoda nekima neće nimalo svidjeti jer znam što očekuju od ovakvog tipa priče, točnije od raspleta,(neću naravno reći što to, jer bi to bio ogroman spoiler) ali isto tako još bolje znam da ti moraju prihvatiti današnje scenariste i da Zagor jednostavno nije takav žanr. Ista stvar se dogodila i kod «Užasnog prokletstva». «Kralj darkwooda» je jednom rekao: Naučite čitati s guštom!
A sada malo i o crtežu. Svi smo mi u početku mrzili Cassarov crtež govoreći da je promašeni slučaj, ali istina je da je s vremenom bivao sve bolji i bolji. Taj crtež čak u nekim scenama i zna izraziti tmurnu i crnu atmosferu kojoj ova priča teži. A Ferri je još jednom dao do znanja ostalima tko je glavni! I u prvoj i osobito drugoj naslovnici ( koja je identična Tajanstvenom samostanu) je pogodio u srž. Istina je da bi to sve puno bolje izgledalo da je crtao koljih 20-tak godina ranije, ali ni ovako nimalo ne zaostaje!
«Otrov! Usuđuje li se itko više posumnjati u to da je sve ovo djelo Sotone?»
Da je barem više ovakvih epizoda!
.jpg)
.jpg)
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
