Gospodar otoka

Zagor

ZG LU 270/271 | 156 str.

Nakon dugotrajne potjere za Dexterom Greenom diljem Južne Amerike i finalne pustolovine na Antarktici, naši junaci parobrodom “Endurance“ pristaju u Port Stanley, luku u Falklandskom otočju i zadnju južnoameričku postaju prije povratka u SAD. Prilikom razgledavanja pitomog mornarskog gradića, tražeći krčmu u kojoj bi Chicovo istančano nepce kušalo lokalnu gastronomsku ponudu, naši junaci iz ruku siledžija spašavaju prestrašenu djevojku neobična imena. Moon je pobjegla s obližnjeg otoka Summerislea, na kojem tiranijskom rukom vlada Lord Jethro, štovatelj nečastivog.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 70%

Priča 6

Scenarij 6

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 60%

P*5

S*5

C*6

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Gospodar otoka
    ZG LU 270
  • Na povratku kući
    ZG LU 271
  • Gospodar ostrva
    ZG VEC 121
  • Povratak kući
    ZG VEC 122

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il signore dell'isola
    ZG SR 589
  • Tornando a casa
    ZG SR 590

ZANIMLJIVOSTI

  • Originali su izašli u kolovozu i rujnu 2014., Veseli ih objavljuje u svibnju i lipnju 2016., a Ludens u siječnju i veljači 2018.
  • Po Colombovom predlošku pridošlica Giusfredi odradio je svoj prvi scenarij. Colombo nam se predstavio pričama rađenima za sjevernoameričku odiseju “Strah nad rijekom/ Oštrica u sjeni“, crtež Della Monica, a kasnije radi scenarij za “Smrtonosni bljesak/ Dvoboj u sumrak“, crtež Cassarovi, i “Istrebljivači/ Metak za Kelsa“, crtež Dotti.
  • Gallienova druga epizoda koju je crtao u sklopu JA sage, prva je bila Mignaccova epizoda “Zeleni labirint“, a nacrtao je 321 tablu za potrebe sage. Nakon ove priče koja zatvara JA sagu, Ferri je još odradio Rauchov jubilarni #600 “Dan invazije“, Burattinijeva Hellingena u suradnji sa Vernijem i Sediolijem, a zauvijek se oprostio od Zagora i fanova dijelom nacrtavši priču za kolor ediciju “Drevno prokletstvo“, a ostatak su dovršili Sedioli i Verni.
  • JA saga je izvorno objavljivana od travnja 2011. do rujna 2014., a kod nas u Hrvatskoj od siječnja 2015. do veljače 2018. Giusfredijeva priča je bila rađena za Maxi s više autora i crtača, ali je premašila zadani broj stranica i Burattini ju je odlučio staviti kao dio JA sage, odnosno priču koja ju zatvara.
  • Moreno Burattini s pet epizoda, Mauro Boselli sa četiri epizode, Diego Paloucci & Mirko Perniola s jednom epizodom, Jacopo Rauch s jednom epizodom, Luigi Mignacco s tri epizode i Giorgio Giusfredi s jednom epizodom su scenaristi JA odiseje.
  • Crtači odiseje su: Massimiliano Pesce ( jedna epizoda ), Michele Rubini ( dvije epizode), Marcello Mangiantini ( jedna epizoda ), Stefano & Domenico Di Vitto ( jedna epizoda ), Giuseppe Prisco ( dvije epizode ), Gallieno Ferri ( dvije epizode), Mauro Laurenti ( jedna epizoda ), Raffaele Della Monica ( dvije epizode ), Paolo Bisi ( jedna epizoda ), Sedioli & Verni ( jedna epizoda ), Sedioli (jedna epizoda).
  • Ime otoka Summerislea je inspiracija pronađena u Hardyjevom hororu iz 1973-e “Wicker Man“ (Čovjek od pruća) o keltskom poganskom kultu koji je odbacio kršćanstvo i ponovo žrtvuju ljude, a film je adaptacija Pinnerova romana “Ritual“. Film je 2006-e preradio redatelj LaBute s Nicholasom Cageom u glavnoj ulozi. U filmovima je otok smješten u škotski arhipelag.
  • Radni naslov priče je Otok srebrnih lisica, a koji puno bolje odgovara zadanoj tematici.
  • Prvih deset tabli odnosi se na svojevrsni epilog JA sage, kao i zadnjih šest u kojima nam je ostavljeno otvoreno pitanje Atlantide i potenciranje budućih događaja vezanih uz mit drevnih civilizacija.
  • Druga sveska nam na početnim stranicama donosi Charlesa Darwina kroz prepričavanje doktora Wassona. Darwin, u to vrijeme mladi i još javnosti nepoznat prirodoslovac, pojavio se u Burattinijevoj priči “Sudnji dan“ ( Ludens 258/26 ), kao i u flahbackovima u priči “Ognjena zemlja“ ( Ludens 2647266).
  • Atmosfera priče će vas malo podsjetiti na kultnu Caponeovu epizodu “Noć potopa/ Hram žrtvovanja“ ili u Dnevnikovom prijevodu “Mračna slutnja/Smrtonosna potraga/Hagotova moć“, s perfektnim Ferrijevim dočaravanjem atmosfere.

Završila je još jedna odiseja naših junaka. Kakvi su vaši dojmovi nakon svega pročitanog? Vjerujem da su očekivanja kod svih nas bila velika, pogotovo nakon odličnog Burattinijevog uvoda u odiseju, u priči “Povratak u pećinu“, a još više poslije fenomenalne Bosellijeve “Žezlo Tin Hinan“, nestrpljivo čitajući avanture koje su nas vodile do finalnog suočavanja Zagora i Dextera, pri tom očekujući odgovore na pitanja što se krije iza vrata koja otključavaju “ključevi spoznaje“, je li Richter preživio pad s litice, a najviše od svega kakvu će cjelinu na kraju dati svi ti elementi drevnih civilizacija pomalo ubacivanih u Zagorov svijet još od nove američke odiseje i Bosellijeve petljancije s krvnom linijom Zagora i Pahane? Prije nego napišem poneko slovo o ovoj zadnjoj odiseji i epizodi koja ju zatvara, u idućem malom tekstualnom vremeplovu provesti ću vas kroz prijašnja Zagorova putovanja.

Teško je u onih prvih dvadesetak epizoda točno odrediti kada su se Zagor i Chico zaputili na neko duže putovanje jer se sve te avanture odvijaju u užem i širem krugu Darkwooda i sve se zbiva u par dana. Možda kada su tražili nestalog trapera Mosesa i nabasali na Kameni grad francuskih kolonizatora u Brdima koja se dime, ili pleme Malih ljudi u Svjetlucavim planinama kojeg teroriziraju divovski pauci. Nije toliko ni bitno, jer Darkwood je vrlo brzo postao pretijesan za naše junake.

Nolitta već u prvoj epizodi “Zasjeda u šumi“, objavljenoj 1961. u striscia formatu, stvara neke darkvudske kanone; Zagorove fore pojavljivanja pred zadivljenim i primitivnim Indijancima, utvrde Pitt i Henry i mjestašce Pleasant Point kao zadnje točke civilizacije na rubu Darkwooda, trgovce oružjem i alkoholom u potrošnim likovima poput McBarryja i odmetnika Regana, pobunjene Indijance, i predaje kormilo Gallienu Ferriju, glavnom crtaču i scenaristi pet Zagorovih avantura, a uskače i otac Gianluigi Bonelli sa sedam priča. A onda, nakon višemjesečne apstinencije, vraća se Nolitta s prvom pričom o starčiću u crnoj halji koji će s vremenom postati ultimativni Zagorov neprijatelj. Ludi znanstvenik i megaloman Hellingen s igračkom Titanom namjerava pokoriti svijet, gdje se naši junaci nalaze na otoku na jezeru Erie, a zatim ih vodi u Illinos gdje Zagor oslobađa crne robove iz okova Timber Billa. U kratkoj priči “Sablasni momci“, uvodu u Iron-Mana, naši se junaci veselo vraćaju svome skromnom domu u središtu Darkwooda u močvari Mo-Hi-La, “Zemlji koja drhti“, ali ni u najgorim noćnim morama ne slute kakve su promjene zahvatile Darkwood.

Ovo su mladi ratnici Cayuga, bit će dovoljan moj čuveni krik da ih otjera. AHJAAAKK!! Idu prema nama. Ne razumijem, izgleda da ovi Cayuge nemaju nimalo poštovanja prema Duhu Sa Sjekirom.

Nolitta je ovdje postavio čvrsti temelj idućim povratcima iz saga i odiseja; u odsutnosti Zagora, ravnoteža dobra i zla gadno se poremetila i naše junake u Darkwoodu čekaju velike nevolje koje je prouzročio opaki negativac.

Ideja kojom Nolitta, a kasnije Burattini i Boselli pristupaju u razvoju putovanja temelje sadrži u vremenu 7. ili 8. stoljeća prije Krista, crpeći korijen Homerove Odiseje. Većina Zagorovih putovanja počinje otisnućem brodom na pučinu, baš kao i Odisej koji se nakon desetogodišnjeg Trojanskog rata vraća svome domu na otoku Itaci. Oba junaka na svojim putovanjima doživljavaju nevjerojatne pustolovine, često s nadnaravnim bićima i pojavama, a obojicu čekaju nevolje pri povratku domu. Zagor se svojom vjernom sjekirom suočava protiv zašiljenog Iron-Manovog tomahavka, Hellingenovih kreativnih izuma, Kandraxovog demonskog svijeta u paralelnom svemiru, Mortimerovih dijaboličnih planova, a Odisej mora svu svitu lakomih prosaca koji snube njegovu voljenu Penelopu poubijati svojim lukom i strijelama kako bi vratio mir i čast u svoju oskvrnjenu kuću.

Pobjeda/ Neman iz lagune/ Seminole/ Osvetnici/ Satko/ Dečko pik/ Krvava cesta/ Zvijeri/ Vukodlak/ Skriveni grad/ Bjegunci
Studeni 1968. – rujan 1969., 992 stranice avantura

Dignite sidro, odvežite konope, razvijte jedra, vi kučkini sinovi sazdani od morske soli i valova. Mala Afrika čeka na nas.

I krećemo. Nošeni vječnom sinergijom mora i vjetrova koji napinju moćna jedra “Crvene vještice“, pod zapovjedništvom opakog kapetana Nilsena, zaputili smo se na prvo dugotrajno putovanje naših junaka, i to izvan Amerike, u Malu Afriku, fikcijski Nolittin otočić u sklopu Bahamskog otočja. Razni pokretači vodili su naše junake u avanturu, a u ovoj prvoj su otmicom prisiljeni sudjelovati. Nakon doživljaja s morskim nemanima, Pisumom Alatumom-kukcem neobična izgleda kojeg lovi profesor Lockford za svoju zbirku, i bijesnim domorocima, Nolitta brzo naše junake vraća u Ameriku, već nakon erupcije vulkana i tsunamija koji su potopili mali otočić i njegove stanovnike naši junaci su u Floridi, davši tako veći naglasak na priče koje se bave povratkom u Darkwood.

U močvarama Floride upoznali smo Manetolu i pravednu borbu Seminola za opstojnost, a time je udarena baza za iduću Nolittinu odiseju. U divljini Georgije upoznajemo indijanskog odvjetnika Satka od kojeg će Burattini kasnije trilogiju uraditi. Kod Stormy Passa u Virginiji susrećemo tragični lik doktora Stubbsa koji proučava fenomen likantropije, a ovo prvo dugotrajno izbivanje Zagora i Chica začinjuje Melloncelli sa skrivenom zajednicom Maja u zabačenom kutku planine Shanondoah. Putovanje završava Nolitta povratkom u Darkwood gdje nas u mučkoj zasjedi čeka Sam Fletcher, bivši Iron-Man, prvi od nekoliko odabranih koji su srušili našeg junaka na koljena, oduzevši mu autoritet, titulu i poštovanje. Mi koji smo odrasli na novosadskom Dnevniku ostali smo uskraćeni za većinu priča s ovog putovanja, pa smo tek Ludens extra izdanjima saznali kakve su sve avanture Zagor i Chico proživjeli.

Smrtonosna strijela/ Odlazak u nepoznato/ Fakir Ramath/ Gusarski brod/ Magic Bat/ Kralj orlova/ Sablast/ Šestorica s “Plave zvijezde“/ Vatra u noći
kolovoz 1970. – travanj 1971., 746 stranica pustolovina

Zov pustolovine od sada ima ime “Golden Baby“, Fishlegov jedrenjak s internacionalnom posadom. Divovski Albanac Orsovic, Škot Hammendick, Francuz Gaston, Polinežan Tarawa, Rus Zarkof, Indijac Ramath čine udarnu ekipu mornara koji su nas odveli prema hladnom sjeveru na Newfaundland, da razriješimo misteriju nestalih brodova. Po prvi puta smo i u Porth Whaleu, ribarskom gradiću koji će uz Norfolk, postati kultno mjesto i sjedište Fishlegovih mornara. Mjesto iz kojeg su krenule i u kojem su se zbile neke od najboljih avantura naših junaka. Fakir Ramath nam predstavlja svoju transcendentnost koju će tijekom serijala više puta nadograđivati i primijeniti, Zagor se maskira u vikinga kukuruznom bradom i kosom kako bi se infiltrirao u vikinšku koloniju sa simpatičnom pijandurom kraljem Guthrumom na čelu, Magic-Bat hipnotizira Indijance jeftinim trikovima kako bi ih nahuškao u kov na kopače zlata, Ben Stevens dresira svoje orlove iz bezobzirne osvete i pohlepe, Digging Bill traži izgubljeno zlato na nestalom brodu u močvarnoj divljini, teritoriju opakih Malečita.

Slika 1. Naslovnica za Američku odiseju sukus je svih putovanja naših junaka. Neumoljivi Zagorov pogled uperen u daljinu i nepoznanice koje su pred njima, čvrsto u šakama držeći kormilo sudbine, i Chico, preplašeni ali odani suborac iz tisuću avantura.

Tragična zora/ Američka odiseja/ Paklena magla/ Zagor odmetnik/ Sloboda ili smrt/ Do posljednje kapi krvi/ Vudu/ Noć čarobnjaka/ Zombiji/ Hammad egipćanin/ Ocean/ Crna zastava/ Kapetan zmija/ Moj prijatelj Jim Gitara/ Tragedija na karnevalu/ Pobunjenici iz Louisiane/ Urotnici/ Dobar i loš/ Divlja planina/ Spaljena zemlja/ Povratak u Darkwood
rujan 1972. – lipanj 1974., 1991 stranica odiseje

Ovo je putovanje, ili još bolje odiseja naših junaka koja zauvijek ostaje u srcima stare garde zagorovaca. Odiseja koju je obilježio ne samo Nolitta napisavši sve priče, već i Ferri, kako većina nas smatra sa svojim najboljim, tzv. zlatnim razdobljem. Uskakali su tada odlični Donatelli i Bignotti, ali ostali su u Gallienovoj sjeni. Ovdje nam je Nolitta pokazao da je baš sve moguće u njegovom svijetu mašte. Nakon početnih, od skitnice Trampyja ukradenih tridesetak stranica, Nolitta nam kreativno predstavlja kakve sve prepreke očekuju naše junake. Opaki bijes ćudljive prirode u vidu ogromnog prijetećeg vodenog vrtloga i mutiranih pipaka divovske biljke ljudožderke protiv sjekira i noževa naših junaka, Zagor potvrđuje dominaciju alfa mužjaka porazivši alfa majmuna. Na kraju nas čeka močvarna halucinogena magla koja otvara sjećanja, i kroz nikad preboljeni posljednji zagrljaj voljenih umalo uzima Zagora u vječni zagrljaj. Susret s Manetolom, ukrcavanje na brod koji će ih prevesti do otoka Nove Brittanije gdje će Zagor biti nemoćan da spriječi genocid Seminola, iskrcati ga na plaže Haitija za vrijeme vudu obreda, dignuti mrtve iz grobova. “Golden Baby“ napetih jedara čeka nas u luci Port-au-Princea kako bi nas, na čelu s Digging Billom, odvela u potragu za potopljenim blagom i gusarima iz 17. stoljeća. U Meksiku Zagor ne propušta priliku pomilovati šakama rebra simpatičnog prevaranta Jima Gitare, snobovska plemićka aristokracija kuje urotu kako bi Louisijanu vratila pod francusku krunu, dva bratića natječu se za nasljedstvo preminula ujaka, dok za to vrijeme Hellingen prži dalekometnim raketama Darkwood i Washington, snivajući pokoravanje Amerike i svijeta.

Stravično putovanje/ Brodolom na Missouriju/ Bijeg u preriju/ Isječeno lice
listopad 1984. – siječanj 1985., 331 stranica putovanja

Prava majstorija starog Toninellija, njegova najduža priča u kojoj je i on odveo Zagora i Chica na dugo putovanje, sve do obala Tihog oceana. Upoznali smo engleskog lorda Boa Windhama, dokonog bogataša koji je zbog oklade pristao na suludu avanturu koja mu je promijenila život. Upoznali smo Indijance Mandane, lijepu Ki Noah, i njih ćemo opet sresti u tragičnoj epizodi “Neumoljivi Zagor“, kao i Burattinijevom specijalu “Vitezovi grala.“ Ali, Toninelli je propustio svoju veliku priliku da se upiše prije Bosellija i Burattinija kao scenarist koji je odveo naše junake u novu američku odiseju, jer se već u idućoj priči “Žig sramote“ nalaze u svojoj kolibi. Propuštena prilika, jer većina epizoda tog perioda imaju fabularne linije koje čine srž odiseja. Uz kvalitetniju razradu nekih epizoda i zemljopisne dislokacije, a napose hrabrosti, savršeno bi se uklopila priča o izgubljenom plemenu Hokohama negdje u Arizoni a ne Darkwoodu, Verybadov novi pakleni projekt sa smrtonosnim plinom negdje u zabiti Virginije, ološ iz Riječne patrole terorizira putnike Chattooga rijekom, a o kvaliteti Uklete zemlje ne treba trošiti slovo, savršeni začin za kraj odiseje. A na povratku u Darkwood, avantura s Moćnim Kandraxom.

Slika 2. Promjene su stigle. Snažne i neminovne, preokrenule su Zagorov i naš svijet. Nolittin ciklus završio je početkom osamdesetih s Vječnom magijom, Toninelijev završava s Noć Krvoprolića. Burattini još neko vrijeme kilavi Zagora u Darkwoodu i okolici kroz nekoliko odličnih priča, a onda, u travnju 1994-e kreće novi ciklus, koji još traje. Novi scenaristi, novi crtači, nove avanture, nove ljubavi, novi prijatelji i neprijatelji, nove odiseje.

Nestali istraživač/ Prolaz na sjeverozapad/ Arktička sfinga/ Pobunjenici/ Ratnici Gromovnika/ Aljaska/ Zmajevi gusari/ Otok gubavaca/ Razbojnici/ Obračun u Los Angelesu/ Konkvistadori/ Sedam gradova Cibole/ Tajna Anasaza/ Vještica iz Sierre/ Dimni signali/ Krv Apača/ Pomahnitali divljak/ Komanči/ Teksaški rendžeri/ Izgubljeni rudnik/ Svratište obješenih/ Osveta vudu/ Laguna živih mrtvaca/ Liberty Sam/ Brod trgovaca robljem/ Strah nad rijekom/ Oštrica u sjeni/ Indijanska zemlja/ Lažna optužba/ Izgubljeni sin/ Imanje pod opsadom
travanj 1994. – listopad 1996., 2914 stranica odiseje

Boselli i Burattini ne propuštaju priliku i odvode Zagora i Chica na epsko putovanje koje je trajalo dvije i pol godine. I ne samo ove, dinamični je duo okosnica svih idućih odiseja i putovanja, uz čitavu plejadu novih crtača. Marcello, Laurenti, Della Monica, Chiarolla, Cassarovi i Andreucci svojim su debijima, uz staru gardu Ferrija, Torricellija i Donatelija, obilježili ovu odličnu odiseju. Nova američka odiseja uzburkala je krv fanova, donijela je dugo očekivanu svježinu nakon monotonog Toninellijevog perioda, donijela je spas serijala. Prestao čitati stripove nekoliko godina ranije tako da nisam pojma imao što se s mojim omiljenim junakom događalo u idućih dvadesetak godina. Nisam znao za nove scenariste, nove crtače, nove avanture, “novog“ Zagora. Vjerujem da su neki fanovi, koji nisu imali prekid kao ja, imali vizualnih poteškoća da prihvate nove crtače i njihov stil. Njima je to došlo iznenada, nekima kao šamar, nekima kao osvježenje. Mene su svi crtači koji su prodefilirali kroz ovu odiseju oduševili, pogotovo Marcello, Andreucci i Laurenti (“Nestali istraživač“, “Osveta vudu“, uz “Morsku stravu“, meni su jedne je od najbolje nacrtanih priča serijala). Čak i Chiarolli i omraženim Cassarovima ova prva crtačka iskustva ubrajam u najbolja na serijalu.

B&B, osim što koriste klasičnu razradu priča, udaraju i temelj za buduće odiseje; uzimaju mit o drevnim civilizacijama Atlantide i Mua i oblikuju ga po svojim pravilima. Kataklizmički sukob u kojem su se uništile scenaristi resetiraju na uzdignuće Homo sapiensa i temelje budućih civilizacija; sumerske, aztečke, majske, sjevernoameričke indijanske, egipatske, keltske…Ubacuju drevne tajne baze, laboratorije i kolonije davnih civilizacija koje čine srž svih budućih odiseja i saga, ali o tome nešto više malo kasnije.

U “Nestalom istraživaču“, već na samom početku, zapuhali su vjetrovi promjena Bosellijevim upečatljivim stilom naracije, ali i vjernost Nolittinom. Imamo prirodu kao kontrast; zatočenički led koji donosi smrt, imamo slobodni Darkwood u proljeće prepun života. Imamo borbu Zagora i Doca Lestera. Borbu sa štapovima na balvanu u rijeci Nolitta je prvi put ubacio u priči “Lovci na ljude“ i nije Boselli slučajno odabrao takav početak, jer je ta stara Nolittina priča unijela svježinu u dotadašnji serijal i prekretnica je koja najavljuje kraj tzv. naivnog perioda. I “Nestali istraživač“ je prekretnica u mnogo čemu. Zagor po prvi put gubi borbu štapovima i tako Boselli simbolično najavljuje novog Zagora; ljudskijeg, opuštenijeg, zaljubljenijeg.

Okidač za polazak u avanturu je Rochasovo izbivanje s legendarnog godišnjeg traperskog sastanka, jer već drugu godinu je zarobljen u ledu Velikog Sjevera. Zatim se spasilačka misija pretvara u lov na Nata Murda, čovjeka kojeg je skrivena ljubav pretvorila u proračunatog i hladnokrvnog zločinca. Boselli uvodi i nove žene u život Zagora, uz Fridu Lang i Virginiju koje su oličenje dobrote i čednosti, dolaze nam dvije femme fatale; pustolovka Gambit i Marie Laveau, senzualna crna ljepotica sa znanjem vudu magije.

U ovoj odiseji dobivamo dvije poveznice Zagora i drevnih civilizacija. Prva je Pahana, hologram znanstvenika koji frapantno liči Zagoru, i Damballah, polubog afričke civilizacije Songhaya. Boselli poštuje narativnu Nolittinu liniju i kao dobrodošlicu kući vraća genija zla, Hellingena, koji odvlači Zagora u svemir, u finalni dvoboj.

Morska strava/ Lovac na vještice/ Kraken/ Otočka skupina/ Kapetan Midnight/ Povratak Nata Murda/ Tajna Jednoroga/ Grenland/ Fatalno oružje/ Sotonski Mortimer/ Majstorski udarac
rujan 1997. – srpanj 1998., 1056 stranica avanture

Ovo putovanje je epilog nekih narativnih linija započetih u Bosellijevim pričama “Osveta vudu“ i “Nestali istraživač.“ Vudu svećenica Marie Laveau oslobodila je u močvarama Lousijane neopisivo Zlo, a slijedom toga Porth Wale je pretvoren u zadnji krug pakla kojim vlada demonska ribolika sekta pod vodstvom baruna Wolfinghama. Nakon što su očistili mornarski gradić od buljavih ribolikih nakaza, kulminacija se dešava u Sargaškom moru, u borbi protiv baruna i Krakena, i tu na scenu stupaju agenti iz baze “Drugdje“. Boselli tim potezom veže vjeru utemeljenu u Cainu i znanost koja ima predstavnike u agentima iz baze “Drugdje“. Dva lika obilježila su ovo putovanje. Noćnim morama izmučeni i grižnjom savjesti pokretani lovac na čudovišta Andrew Cain, koji se fanatičnom upornošću i vjerom u Boga bori protiv sila Zla, i povratnik Nat Murdo u Škotskoj kao folklorna legenda Kapetan Midnight. Imamo i nastavak mita o drevnim civilizacijama i ratu koji su vodili u epizodi “Tajna Jednoroga“ koja će Zagora dovesti na Grenland, a za kraj, Burattini nam predstavlja Mortimera, opakog negativca, jedan od rijetkih kojem naši junaci nisu vidjeli lice prilikom kriminalne premijere.

Istrebljivači/ Metak za Kelsa/ Krvna braća/ Teritorij Komanča/ Pod zastavom Meksika/ Izazov u brdima Witchita/ Bijeg u slobodu/ Lanci/ Blago Jeana Laffitea/ Zaljevski gusari/ Odredište Afrika/ Kainov povratak/ Atlantida/ Skrivena utvrda/ Kraljica mrtvog grada/ Carstvo Songhaya/ Zemlja slobode/ Ratnice iz savane/ Vera Cruz/ Streljački vod/ Crni brod/ Božica mjeseca/ Povratak Kandraxa
kolovoz 1998. – listopad 2001., 2092 stranice odiseje

Ova odiseja, u fanova znana kao afrička, započela je neuobičajeno. Kod svih ranijih, već s prvom pričom smo znali da u rukama držimo nešto posebno, zov putovanja morskom pučinom. Ovdje toga nema, otvara se Colombovim “Istrebljivačima“, revolveraškom pričom za koju ni ne slutite da bi mogla biti okidač za putovanje do Afrike, a nastavlja se Bosellijevim neobičnim pristupom gdje kroz Mnogoočiju, dobro nam znanog vrača Mohawka, prepričava djeci okupljenoj oko logorske vatre doživljaje naših junaka koji su se već zbili, avanture vezane oko krvne braće Sivog Vuka, Zagora i Adama Cranea u Teksasu. Tu je i neizbježni američki Jug s temom robovlasništva, i sve izgleda kao još jedan Zagorov povratak u Darkwood, ali onda, u močvarama Louisiane srećemo Digging Billa i upoznajemo osvetoljubivog pirata Lafittea koji našim junacima nudi prijevoz do Afrike.

Tamo nam se vraća Andrew Cain, sada puno smireniji, riješen svojih demona iz prošlosti. Zajedno s njegovom voljenom Maradom odlazimo u srce Sahare u potragu za kraljičinim žezlom i otkrivamo izgubljeni atlantidski grad nastanjen opakim žderačima ljudskog mesa. U srcu crne Afrike čeka nas Marie Laveau koja želi obnoviti nekadašnji sjaj starog carstva Songhaya. Pokušava Zagorovu svijest izokrenuti u svijest poluboga Damballaha, da zajednički vladaju pokorenim plemenima. Atavističku poveznicu s tim polubogom Boselli započeo u “Osveti vudu“. Ovo je odiseja s najviše povrataka poznatih nam lica, pa se tako vraćaju i Liberty Sam, Jim Gitara, Ylenia Varga, a Boselli odiseju finišira povratkom starog olinjalog keltskog druida odvevši Zagora i Tonku u epsku avanturu van znanih dimenzija i stvarnosti.

Močvara robijaša/ Tragičan susret/ Južne vode/ Otok zmija/ Tajna Sumerana/ Strava i užas u muzeju/ Stupica i otrov/ Tajanstveno selo/ Mračna bića/ Podzemlje New Orleansa/ Na tragu neprijatelja/ U džungli Yucatana/ Grad u močvari/ Piramida krvi/ Posljednja Thula/ Spuštanje u maelstorm/ Razbojnici iz skrivene doline/ Tron bogova
travanj 2004. – listopad 2005., 1726 stranica pustolovine

Nakon fenomenalnog otvaranja u Burattinijevoj epizodi “Močvara robijaša“, naši junaci na povratku iz Floride susreću Dextera Greena i njegovog slugu Yamba. Simpatični arheolog, pustolov i globetrotter koji izgledom podsjeća na Erolla Flynna odmah je postao prijatelj naših junaka, a taj prvi susret Boselli začinjuje novim neprijateljem, profesorom Richterom koji se želi dočepati četiri dragulja iz prastarih artefakata kako bi pomoću njih otkrio tajne drevnih civilizacija, i slijedeći njegov krvavi trag, naši junaci putuju kroz džungle Yucatana, otkrivaju Azteke koji žele obnoviti stari sjaj aztečke civilizacije i masovna žrtvovanja ljudi, a vjetrovi i more zatim naše junake vode sve do Islanda otkrivajući nam još jednu drevnu bazu nestale civilizacije. Dinamični B&B koriste dva kapetana i broda kako bi nas proveli kroz avanture, Jeana Laffitea i “Pride“, i Honest Joea i njegov “Dragoon“, a tu je i Guthrum i njegovi vikinzi koji putuju u svoju postojbinu. Ova mini-saga ima čvrste temelje u prastarim atlantidskim artefaktima i Richteru, i oni su uporište za JA sagu.

Povratak u pećinu/ Sjeme zla/ Žezlo Tir Hinan/ Negromanti iz Kusha/ Bog prašine/ Dvoboj na oceanu/ Aligator bayou/ Kraljevstvo Cajuna/ Beskrajna noć/ Ruta za Panamu/ Put zlata/ Pacifik/ Mumija s Anda/ Na tragu Dextera Greena/ Cuzco/ Grad na Kordiljerima/ Zeleni labirint/ Nas obalama Velike rijeke/ Ratnice/ Piranje/ Bahia u krvi/ Vjetar pobune/ Armija luđaka/ Sertao/ Cangaceirosi udaraju/ Izgubljeni svijet/ Sraz titana/ Most nad provalijom/ Proročanstvo/ Sudnji dan/ Pod južnim nebom/ Kamena šuma/ Vrijeme sudbine/ Ognjena zemlja/ Preko granice svijeta/ Borba za život/ Antarktika/ Planine od leda/ Ključ spoznaje/ Gospodar otoka/ Na povratku kući
travanj 2011. – rujan 2014., 3822 stranice sage

Južnoamerička odiseja započela je kada smo stigli u Panamu ali imali smo i uvod u nju. Sve je počelo Burattinijevom pričom “Povratak u pećinu“ koja je… Ne. Ne. Ipak je početak bio davnih šezdesetih kada je Gianluigi Bonelli odradio kratku priču “Zeleni ponor“, ni ne sluteći do kakvih mega razmjera će se proširiti. Od slijepog dinosaura koji je izašao iz pećine u kojoj je potres otvorio zelenu provaliju i praznovjernog indijanskog idolopoklonstva-do tajne baze Mua, drevne civilizacije sukobljene s Atlantidom, a njihove baze razasute diljem kugle zemaljske čine srž JA odiseje.

Valjalo bi se prisjetiti još jedne fenomenalne Burattinijeve; “Nulta godina Darkwooda“, godina kada je sve počelo. Svaki fan zna korijene našeg junaka, kako je i zašto postao Za-gor Te- Nay, Duh Sa Sjekirom. Znamo za tragičnu sudbinu njegovih roditelja prouzrokovanu ratnim zločinom oca Mikea, znamo da slijepa mržnja i osveta znaju zamračiti i najplemenitiju dušu, znamo za njegovu katarzu i odluku. Znamo za Wandering Fitzyja i obitelj Sullivan. Ali ono što nismo znali je porijeklo i značaj crnog orla u žutom krugu sred crvene majice. Sve to razrješava nam se u Nultoj godini, Burattini nadograđuje Nolittinu postavku o katarzičnom osvetniku davši dublji razlog svemu tome kroz lik šamanice Shyer.

Slika 3. Mapa putovanja. Bili smo u Panami, otkrili Machu Picchu u Andama, prošli kroz Amazoniju, Sertao, Bahiu, Mato Grosso. 2. veljače 1835. gledali kako potres i tsunami razaraju grad Concepcion u Čileu. Skoknuli brzinski do Patagonije i Ognjene zemlje, i finale dočekali na Antarktiku. Prije povratka kući, slijedi nam usputna stanica na fikcijskom otoku Summerisleu u Falklandskom arhipelagu.

Što je naše junake nagnalo da se upute na krajnji jug svijeta? Za to nam se valja podsjetiti prošlog putovanja koje začetke ima u “Tajni Sumerana“ kada su Zagor i Chico upoznali arheologa i pustolova Dextera Greena, odanog prijatelja u nizu pustolovina protiv novog antipoda Richtera koji se želi dočepati četiri draga kamena iz prastarih artefakata kako bi ih sjedinivši otvorio vrata spoznaje u izgubljenoj atlantidskoj koloniji, a svi putovi vode prema jedinom nenaseljenom kontinentu. Da provjerimo opremu: Dumuzijev dijadem imamo, dragulj iz Aztlanove narukvice imamo, Lokijev pečat imamo, dragulj iz žezla kraljice Tin Hinan imamo, tj. Richter ima sva četiri mitska atlantidska dragulja, a koji je crnom magijom vrbovao Dextera i potjera može započeti.

A možda i više od želje za Richterovim porazom je Zagorova želja da uhvati Dextera, pogleda mu u oči i pita: Zašto? Gruba izdaja u močvari Darkwooda prekinula je njihovo čvrsto prijateljstvo koje je stavljeno na kušnju Dextrovom željom za znanjem i utjecajem crne magije. Diljem Južne Amerike naši junaci slijedili su Dexterov trag i pri tome se suočavali s čitavim nizom nevolja.

Indijanska mitologija-Magija-Krvne linije-Znanost u svijetu Duha Sa Sjekirom

Zagor je kroz svojih 57 godina postojanja građen na duhovnosti. Ne mislim pri tom na skrušeno padanje ničice i zazivanje Boga, jer to, unatoč irskom porijeklu, rekli bi tradicionalno katoličkom, nije Zagorov stil, a slijepo i nekritičko vjerovanje može čovjeka odvesti u fundamentalizam i mračnu stranu, mnogo puta iskazanu tijekom ljudske povijesti. Nije li još Nolitta našega junaka stavio u sinergiju s prirodom gdje svako malo zastane i divi se prirodnim ljepotama? Da, i to je jedna vrsta duhovnosti, Zagoru najomiljenija.

Indijanska religija u svijetu našega junaka igra vrlo važnu ulogu, oblikuje Zagorov identitet i gotovo svakodnevno utječe na njegov život i percepciju duhovnog svijeta. Magija iskazana od ekstatičnih i ezoteričnih šamana poput Tawara i Keokuka, do Mnogoočiju, vrača koji prakticira i medicinu bijelog čovjeka.

U “Vječnoj magiji“ dublje se dotakao teme duhovnosti. Mistična ezoterija nasuprot vrhunske izvanzemaljske tehnologije. Halucinogene gljive protiv alienskog i Hellingenovog analitičko-znanstveno-hladnog racia. Primitivno indijansko oružje nasuprot superiornih lasera. Indijanska religija protiv vrhunske znanosti. Spiritualna komunikacija s duhovnim vodičem, u ovom slučaju Rakumom, izazvana utjecajem halucinogenih gljiva, je kanaliziranje do svetog oružja u rukama Junaka. Pod Nolittinim oproštajnim perom izlišno je reći tko će pobijediti.

Od ultimativnog Dobra utjelovljenog u Kiki Manituu, do Wendiga, iskonskog Zla. Sclavijev pristup u onirizmom protkanom “Demonu ludila“ prvi koristi Kiki Manitua stavljajući Zagora na ultimativni test kojeg naš junak ne prolazi i puca si u glavu. Žrtvom prijatelja se iskupljuje i Kiki/Sclavi ga uzdiže u Krug života i nakon godina zavaravanja, Zagor je sada dobio potvrdu diva Dobra i zaštitnika crvene rase. Boselli u “ Crnom plamenu“ Zagora ustoličuje kao neupitnog ratnika Dobra, opet kroz potvrdu Kiki Manitua.

Boselli u “Duginom mostu“ pomiruje Zagora s ocem i tako ga činom simboličkog interakcionizma odrješuje grijeha kojeg je počinio kao mladi osvetnik iz spaljene kolibe. Burattini radi proširenje mita u Nultoj godini kroz element Ptice Groma, Wakinyan-Tanke, simbola dobrog duha zaštitnika ljudi i simbol orla na grudima Duha Sa Sjekirom u žutom krugu koji simbolizira Sunce. Nadograđuje Nolittinu postavku o osvetniku iz darkvudske šume kroz tezu Predodređenog, koju mu je rastumačila šamanica Shyer, učenica drevnog atlantidskog znanja, a neke elemente znanja (drevni jezik) je prenijela duboko u Zagorovu podsvijest.

Sjećate se Pahane? Bijelog brata Hopija koji se vratio među njih? Hologram koji frapantno liči Zagoru? Jesu li Bosellijev pokušaj ubacivanja krvne linije Zagora s atlantidskim korijenima fanovi protumačili kao bešćutni atak na Nolittine temelje? Ili se naprosto radi o atraktivnosti koju pruža takva tema o drevnim i izgubljenim civilizacijama i iskorištavanju te teme za jednu pustolovnu verziju odiseje kojoj su pridodani metafizički elementi u malim natruhama, kroz Zagorove vizije, koje čine nit vodilju u onim pričama koje se dotiču drevnih civilizacija. Možda je Boselli htio cjelokupnu ljudsku duboku i daleku prošlost prepunu otajstva, magije i tehnoloških dostignuća obuhvatiti kroz taj svoj mit o Atlantidi. Je li u konačnici Boselli htio reći da se ne smijemo ograničavati našim uvjerenjima i predrasudama u vezi Zagora, nekada davno Nolittinog osvetnika iz spaljene brvnare, a sada predodređenog zaštitnika cijelog svijeta, i da trebamo širiti horizonte? Sada Boselli ubacuje grijeh Pahane, znanstvenika koji je učestvovao u apokaliptičnom kraju dviju civilizacija, i hologramskog mirotvorca.

Slika 4. Boselli je i nakon ove odiseje ostao nejasan s krvnom poveznicom Zagora i Pahane, holograma iz Sedam gradova Cibole. Je li njihova fizička sličnost tek slučajnost ili je svakom čitatelju ostavljeno na proizvoljno tumačenje? Često Zagor zna nehajno odmahnuti rukom na takve poveznice.

U afričkoj sagi Boselli realizira iz “Osvete vudu“ jednu smjelu nit-Damballaha. Jesu li deluzije Marie Laveau potekle od nekada prezrene ljubavnice i osobe koja se zbog boje kože osjećala manje vrijednom među bijelom elitom New Orleansa? Ona u Zagoru vidi reinkarnaciju afričkog poluboga i svoje tlapnje pokušava ostvariti na ruševinama davno iščezle civilizacije.

Damballah, afrički kralj-polubog drevne civilizacije Songhaya. Mješavinu barbarskog ponosa i okrutnosti i Zagorovog plemenitog srca Boselli kanalizira pomoću vudu svećenice Marie Laveau kako bi porazio mitsko Zlo utjelovljeno u Velikom crvu, a ovdje crvom upravlja nekromanat iz Kusha. Taj Bosellijev pokušaj spajanja dva antagonistička lika u jedan (Zagor-Damballah) možemo sagledati u kontekstu vraćanja Zagora samim njegovim literarnim korijenima, kroz Nolittinu poveznicu samoproglašenog Gospodara Darkwooda i bijelog poluboga, kako ga doživljavaju darkvudski Indijanci, uz dozu okrutnosti kojom kažnjava neposlušne.

Ne smijemo smetnuti s uma ni “ Junake Crvene Grane“, opet Bosellijevu priču gdje povratak Kandraxa iskorištava kako bi Zagorovo porijeklo granao u još jednom smjeru, kroz keltsko-irsku mitologiju. "U njemu postoji keltska krv, krv junaka ... njegovi preci dolaze iz Erina, njegova je sudbina boriti se protiv zla, u svim njegovim oblicima! Da, to je samo čovjek ... ali u njemu je nešto nadljudsko ... suština junaka!

Slika 5. Zagor kao utjelovljenje Damballaha

Možda sve to, na prvu loptu, zvuči grandiozno besmisleno i nepovezano, ali Boselli uzima mit o Atlantidi kao smjer od kojega su se razgranale sve stare civilizacije koje su spomenute kroz odiseje i avanture. Sjevernoamerička indijanska, aztečka, songhayska, kushitska, sumerska, keltska, sve one u jednom trenutku svoje elemente sjedinjuju kroz Zagora. U svakoj od njih imate opozitne univerzalne sile Dobro i Zlo. Dobro je vezano uz magiju, uzmimo Shyer i Pticu Gromovnika za primjer indijanskog načina, a zlo je tehnološke prirode, jer Unktehi nisu ništa drugo doli ostavštine genetskih manipulacija znanstvenika iz drevnih apokaliptičnih civilizacija.

Bosellijevom narativnim pristupom, Zagor definicijom pravednika i zaštitnika više nije ograničen na djelovanje po Darkwoodu i postupno mu daje veća ovlaštenja i nadležnost kroz svoje gore spomenute priče. Boselli izjednačava pojam zaštitnik-heroj kroz nekoliko kulturoloških i vjerskih zajednica koje se pojavljuju kroz serijal ( indijanska, keltska, songhayska) i Zagor postaje paradigma- predodređeni Junak da pobijedi Zlo u svakom svijetu, kulturi i dimenziji.

Znanstvenici u Zagorovom svijetu su posebna priča a bilo ih je mnogo. Od prvog, Hellingena, do zadnjeg, Richtera, gotovo uvijek su okarakterizirani kao luđaci i megalomani bez trunke empatije prema čovjeku i prirodi. Destrukcijom kroče kroz Zagorov svijet sa svojim monstruoznim živućim i tehničkim kreacijama pri tome donoseći smrt i razaranja nemilosrdno kršeći sve etičke i moralne norme, ljudske, prirodne i Božje zakone. Tek rijetki među njima imali su plemenite ciljeve, kao Nolittin Prometej ili Sclavijev Charles Dickwick, ali su bili iskorišteni od negativnih likova s dijaboličnim planovima. Boselli za svoju temu ne uzima pojedinca znanstvenika, već mašineriju znanstvenika razrađenu u bazi “Drugdje“. Sklop umova koji rade za Državu, a pomogli su već nekoliko puta Zagoru. Jesu li oni manje opasniji od luđaka pojedinca? To pitanje postavlja nam se na kraju Giusfredijeve priče koja zatvara odiseju.

Boselli nemilosrdno udara kritiku prema znanosti koja je u službi moćnika, država i gospodara. Udara kritiku znanosti koja je uvijek bila u službi ratova, a ne ljudskog napretka. Njezine otpatke dobiva mali čovjek, rob sistema, poslušnik i beskičmenjak koji živi u iluzornom svijetu slobode i demokracije, a u stvari je poslušniji rob nego rob okovan lancima. Čovjek je rascijepao atom, ukrotio njegovu energiju, a sve u svrhu zastrašivanja, prijetnji i pokazivanja moći. 15 000 nuklearnih projektila u svakom je trenutku spremno za lansiranje. Mitske Atlantida i Lemurija su, po Bosellijevom narativu, uništene u međusobnim ratovima, oružjima koja su kreirali znanstvenici kako bi njihova strana pobijedila u tom nemilosrdnom istrebljivanju. Danas je svijet uplašen i ranjiv između iluzorne demokracije i ratova koji se vode, terorističkih napada pod okriljem vjere, egzodusa izbjeglica i emigranata, gladi, klimatskih promjena, genetskih manipulacija, bezobzirnog uništavanja prirode i pohlepno crpljenje njenih resursa…

Na žalost, ljudska agresija, nagon za destrukcijom, rat i znanost idu ruku pod ruku, jer dok se mali čovjek nada globalnom miru, spreman je uzeti pušku u ruke i zapaliti susjedu kuću. Nije upitno hoćemo li završiti kao Atlantida i Mu, pitanje je koliko nam je vremena još preostalo. Možda vrata spoznaje otvaraju saznanje za ono iskonsko u čovjeku. Duhovnost koju su Atlantiđani odbacili u ime znanosti, a shvatili su pogrešku kada je već bilo kasno. Humanističke i duhovne znanosti, metafizika, kozmologija, ontologija, ezoterija, duhovno liječenje, liječenje biljem, meditacija, harmonija čovjeka s prirodom i životinjama, sunčeva energija…jesu li to darovi znanja koji su preživjeli s Atlantide ostavili šamanima u raznim ljudskim civilizacijama kao naslijeđe, a izgubilo se kroz tehnološku revoluciju?

Slika 6. Burattini ima svoje objašnjenje u priči Sjeme zla. Ako imate nedoumica o Zagorovom znanju drevnog jezika kojim spika kroz ovu odiseju, odgovore ćete opet naći u istoj priči, str. 93

Sa završetkom sage konačno smo povezali neke elemente, ali i dobili nove, a intrigantne postavke o porijeklu Zagora ni ovaj put nisu razrađivane, pa ih neću niti ja pokušavati raspetljavati, jer u biti, nismo ništa ni dobili za raspetljavanje. Što se tiče finala, izgleda da je tjelesni Richter mrtav, ali zahvaljujući nekromantskoj crnoj magiji preživjela je njegova mračna duša i postala demon. Ide li Boselli u daljnjoj karakterizaciji Richtera putem svoga šestog Hellingena? Ljudi moji, ovdje bi svega moglo biti pod patronatom Wendiga koji kontrolira Hellingena i kloniranog Gartha, a svakako ćemo još čuti, samo u kojem obliku za Ludwiga Richtera. Drevne tajne baze u kojima smo bili su sve uništene, osim one u Amazoniji s kolonijom žena ratnica, ali i ona je pred izumiranjem. A Burattini nam na kraju te priče s amazonkama iznosi jednu intrigantnu postavku; nakon dvije noći provedene sa Zagorom, Marie Laveau, opraštajući se, govori kako je došla na poziv kako bi produžila lozu amazonki, pri tome nježno milujući trbuh.

Znam da će biti i razočaranih fanova, pogotovo finalem na Antarktici, očekujući nekakav grandiozni rasplet, saznanje o spoznaji, Zagorovom identitetu bla, bla. Inovativna, kreativna i hrabra maštovitost iskazana u novoj američkoj odiseji kojom su nas Boselli i Burattini osvojili, baš kao i Nolittina legendarna Američka odiseja, a koje su zbog toga postale velike i danas se čitaju se s istom strasti kao i prvi put, ovdje je ipak zagušena i razgrađivana filler pričama rađenim pod perom prosječnih scenarista Raucha, Mignacca, Perniole/Paoluccija, i generalno gledano, saga je baš zbog toga podbacila. Da se razumijemo, nisu to loše priče, imaju one stabilan temelj i većinom se zasnivaju na povijesno socijalnoj tematici robovlasništva, ali su hladno odrađene, po šabloni. Nedostaje u njima kreativnosti i originalnosti. Najveće smo nade polagali u Burattinija i Bosellija da će nam donijeti nešto novo i neviđeno. Do neke mjere i jesu, priče koje svojom kvalitetom odskaču su baš priče temeljene na drevnim civilizacijama; Povratak u pećinu, Žezlo Tin-Hinan, Mumija s Anda i Žene Ratnice, finale na Antarktici, a komotno tu ubrajam i Bosellijev hommage A. C. Doyleu s tematikom izgubljenog svijeta. Ali taj mali niz odličnih priča ne može postići da saga da bude velika i voljena u očima fanova kao njihova prva, jer tamo sve priče čine odličnu i kompaktnu cjelinu.

Još jedan element koji je izostao kroz JA sagu je snažan efekt vizualnog dojma kojega su novi odlični crtači, potpomognuti starom gardom, dali kroz cijelu novu američku odiseju. U ovoj posljednjoj odiseji stil većine crtača upoznali smo ranije i nisu nas nimalo iznenadili, tek očekivana prosječnost. Izdvojio standardno odlične Della Monicu, Prisca i fenomenalnog Rubinija ali je to, u cjelini gledano, premalo.

Vodili su nas B&B od početka do kraja odiseje spajajući razbacane elemente Atlantide i Mua u finalnu rundu na sedmome kontinentu. Ta finalna priča ima fino odmjerenu dozu jeze i napetosti, nečega nedefinirano prijetećeg u onome ledu, a kulminacija se dešava pri pronalasku izgubljene kolonije. Ako ćemo sagu promatrati kao jednu pustolovnu priču koja od početka ima jedan cilj; spriječiti Dextera, onda je saga ostvarila svoj cilj. Ali ako smo očekivali da će razriješiti ili se bar dotaknuti atavističkih likova Pahane i Damballaha, tu smo ostali uskraćeni za Bosellijevo objašnjenje Zagorovih krvnih i metafizičkih poveznica.

Sve u svemu, sada su nam razbijene iluzije o razrješenju krvnih linija koje smo imali na početku sage, iluzije podgrijavane prije tri godine kada je saga startala, u svakoj narednoj priči očekujući Bosellijeva objašnjenja. Nismo ih dobili, ali to nas ne priječi, sada kada je sve kompletirano i bez balasta krvnih poveznica ( možda će nam to biti rastumačeno jednog dana ), da uživamo u ovoj sagi kao o jednoj dobroj pustolovnoj avanturi na kontinentu na kojemu još nismo bili.

Idemo mi sada na priču koja zatvara odiseju.

Gospodar otoka/ Povratak kući

Možda će vas iznenaditi izbor za scenaristu ove završne priče sage. Giorgio Giusfredi ime je mladića rođenog 1984. kojem je ovo prvi Zagorov scenarij. Mladac je imao tutora, iskusnog veterana Maurizia Colomba koji je sudjelovao jednom epizodom u novoj američkoj odiseji- “Strah nad rijekom“, a kasnije je odradio odlične “Istrebljivače“ s fenomenalnim Dottijem kao crtačem i vrlo dobar “Dvoboj u sumrak“, dvije pomalo netipične priče koje se baziraju na revolveraškim obračunima, dok je Zagor svoju vjernu sjekiru upotrijebio tek jednom ili dva puta, i to bezuspješno.

Ali prije toga da se malo osvrnem na prolog priče gdje se Dexter, očito, riješio svojih kushitskih demona. I to je najslabiji dio sage, baš taj Dexter Green, čijom je voljom Richter ovladao pomoću nekromantske crne magije, taj isti Dexter koji je ostavio Zagora da umre u živom blatu, kroz sagu korača poput apostola, ima sažaljenja prema crnim robovima, pazi da onoga tko mu stane na put ne ozlijedi.

Mlaka karakterizacija jednog čovjeka opsjednutog demonima je najslabiji element sage, trebalo je tu ubaciti mračnu Dexterovu polovicu, s krvavim i brutalnim scenama. Savršeni primjer je Nat Murdo, gdje njegovu karakterizaciju, u onom prvobitnom smislu prije prosvjetljenja u vatri i škotskom folkloru, možemo sagledati kroz dualnost čovjekove prirode. Čovjek kojega mračni dio njegove ličnosti pretvara u hladnokrvnog i proračunatog zločinca. Dexter ima još jače uporište-crnu magiju kojom ga Richter drži pod kontrolom i ne događa se ama baš ništa.

Giusfredi ovom pričom pokušava poentirati tematiku koja se provlačila atlantidskom sagom; sukob etike i znanosti i harmonijski sklad čovjeka s prirodom i životinjama izgubljen tijekom znanstvene revolucije kada je kasta znanstvenika vladala Atlantiđanima. Ovdje donosi priču o jednom utopijskom otoku Summerisleu, u sklopu Falklandskog arhipelaga, posljednje stanice prije povratka na sjevernoamerički kontinent. Mladi scenarist donosi uporište priče u srebrnim lisicama, autohtonoj, ali istrijebljenoj vrsti životinja otočja poznatoj pod imenom Falklandski vuk ili warrah.

Slika 7. Falklandski vuk ili warrah, zvan lisica, bio je jedini autohtoni sisavac arhipelaga. Dugo se mislilo da su potomci lisica, ali je DNA analizom 2009. ustanovljeno da su potomci južnoameričkog Grivastog vuka. Izrazita pitomost i znatiželja koštala ih je glave i krzna. Istrijebljeni su, a posljednji primjerak vrste ubijen je 1876.

Giusfredi za zaplet radnje rabi klasičnu postavku o dami u nevolji, u ovom slučaju djevojci Moon, a nadograđuje priču fantastičnim i gotskim elementima pokušavajući tako stvoriti klasičnu atmosferu jeze i napetosti. Slijedi Caponeovu narativnu liniju kultnog Haggotha. Mjesto radnje imamo; umjesto izolirane doline na zlu glasu zbog misterioznih nestanaka putnika namjernika, ovdje imamo mali otok obavijen magličastim isparavanjima na koji nitko od stanovnika obližnjeg Port Stanleya ne želi kročiti zbog glasina o vješticama, a tjeskobne elemente prirode, ovdje iskazane u kišovitom nebu, maglenim isparavanjima i mračnoj noći proparanoj bljeskovima munja, koje su efektno dale jezovitu notu u Haggothu, i ovdje Ferri koristi kao stari, oprobani trik. Glavni negativac je Lord Jethro koji štuje ni manje ni više već samog nečastivog, baš kao Stephan, a kao i mještani Novog Salema koji bespogovorno slušaju svoga demonskog vođu, tako i ovdje većina stanovnika slijepo upija svaku Jethrovu riječ.

Giusfredi ubacuje drugi, antagonistički kult, a i za taj bi kršten svijet rekao poganski. Kult Majke Zemlje, ako se sjećate, je spomenut u Burattinijevoj Nultoj godini, Shyer je jedna od pripadnica kulta, a ovdje njena „sestra“, Moonina majka Mira, podučava svoju kćer drevnim tajnama prirode i liječenjima raznih čovjekovih boljki pomoću biljaka i melema. Karakterizacija Moon je prikazana kroz njenu dvoličnost. Jedno Mjesečevo lice je njena ljepota i nevinost koja je u simbiozi s prirodom i životinjama, drugo je agresivnost prema svakome tko želi poremetiti taj sklad.

Za centralno mjesto radnje Giusfredi uzima maleni otok Summerisle, utopijsko i fikcijsko mjesto slično poput Darkwooda. I dok se u Mračnoj šumi Zagor brine za ravnotežu dobra i zla, ovdje je to bio Ezekiah Summerisle, prvo očistivši otok od bezobzirnih pirata i nasilja, a zatim je čvrstom, ali pravednom rukom gospodario otokom. Elementi čovjek-priroda-magija na otoku međusobno savršeno harmonično funkcioniraju, ali počinju se bezobzirno sudarati dolaskom Ezekiahovog sina Jethra iz Europe. Nemilosrdno i krvavo nastoji istrijebiti srebrne lisice, simbole netaknute prirode i simbioze čovjeka i životinje, a malobrojne stanovnike uvjerio je da su lisice krive za smrt Ezekiaha i Mire. Taj prijelomni trenutak kada magija u očima svjetovnog prelazi u negativnost i zločin da se sagledati kontekstu stvarnog vremena i crkvenog uplitanja i načina razmišljanja. Progoni “vještica“, inkvizicije, krikovi tisuće nevino spaljenih i progonjenih žena personificirano odzvanjaju u zvuku zvona kojim Jethro doziva svoje podanike na maleni trg kako bi im održao lekciju iz poslušnosti.

Traper s krznenom kapom na glavi može biti bilo koji darkvudski traper, uostalom kao i većina likova, i malo ih je zbunjujuće vidjeti na Falklandskom otoku. Irac Lylesmith s kojim se Chico poetski nadmudruje stihovima limericka jedan je fini detalj ubačen u priču s naznakama starog Chica s aktivnom ulogom u priči, ulogom kakvog ga pamtimo iz onih starih avantura. Provaljuje svoje standardne fore, u trenutku eskalacije radnje na trgu, on dječaku krade griz jabuke.

Ali kad maknemo tu nostalgiju za Darkwoodom tako jako izraženu u ovoj priči, kad maknemo gotičku Haggoth atmosferu koja izbija iz skoro svakog Ferrijevog kadra, dobijemo jednu kratku priču koja pati od standardnih boljki poput nabacanosti i zgusnutosti radnje na relativno malom broju stranica, a koje nisu dale da se razmašu karakterizacije likova, pogotovo Jethra, i tako produbi radnja. Često se dogodi da kraj priče nije na razini početka, tako i ovdje. Od početne atmosfere iščekivanja i znatiželje, uskoro dolazimo do munjevitih smjenjivanja događaja kada se radnja konačno preseli na Summerisle. Tu upoznajemo doktora Wassona, a kroz njegovu karakterizaciju pijanca dobivamo dijalektički pomirene znanost i prirodu.

Ako promatrate ovu priču kroz prizmu bajki braće Grimm, u tom slučaju ta postavka savršeno poentira klasičan sukob dobra i zla razrađivan u njihovim bajkama s mračnim i pomalo okrutnim scenama. Na nekom ekološkom nivou, sve ovo bi se dalo staviti na razinu očuvanja životinja i borbe protiv zločestih lovaca, a Giusfredi dodaje i malo fantastike kroz stare mitove i legende o Vjetru i Kiši, paru srebrnih lisica koje se bore protiv Zla od postanka svijeta i štite ljude. Ako se sjećate, ta teza je zastupljena u Nultoj Godini, samo su tamo orlovi u ulozi Dobra.

Moon kao utjelovljenje prirode, i Jethro kao utjelovljenje zločestih lovaca na lisice, igraju svoje uloge kako im je Giusfredi odredio. Mlako i beskarakterno. Moon svojim dualnim stavom plahe žrtve i agresivne animalistice pomalo vuče na šizofrenu osobu bez empatije prema ljudima. Kada maknemo intrigantnu postavku o demonologiji glavnog negativca Jethra ( usput, to je ta velika caka razlike, jer Stephan svoju efektno rabi protiv Zagora ) dobijemo scenarij koji nam nije donio dublji uvid u povezanost Jethra i štovanja sotone. On se kroz svoje molitve često obraća Gospodinu, čak u jednoj vinjeti raspelo drži u ruci, ali to je više ismijavanje Crkve i iskrivljavanje slike o kršćanstvu, jer jedina indikativna demonološka vinjeta (str. 88) stoji na klimavim nogama. U stvari, nema je i ostaje Jethro kao čovjek od krvi i mesa, ali opasni paranoik koji sam upravlja svojom sudbinom, bez uplitanja sotone i magije.

Još jedna velika mana je nemogućnost prodiranja u srž njegove mržnje i opsjednutosti lisicama. Zašto i od kud ta silna mržnja? Giusfredi to pokušava objasniti kroz Jethrove noćne more u kojima su akteri njegov otac Ezekiah i Moonina majka Mira u ljubavnom klinču, ali to je toliko djetinjasto odrađeno da nas obrat na kraju priče nimalo ne iznenađuje. Pitanje je koliki je utjecaj na površan scenarij imao novopridošlica Giusfredi, ili je Colombo tu većinski uskakao sa svojim idejama? Nestrpljivo očekujem prvu Giusfredijevu samostalnu epizodu da vidim zna li čovjek svoj posao, jer pod tutorstvom Colomba, ovo je ispalo iznenađujuće beskrvno.

Dvije su svijetle točke ove mlake priče i obje ih tvori sugestivan Ferrijev crtež. Njegov klasični pristup radnji koja u sebi sadrži kultove, vještice i naznake demonologije izražen je kroz stvaranje atmosfere zadane temi, a to postiže maglovitim isparavanjima, kišom, munjama u mračnoj noći i hladnim, kamenim zidovima dvorca u kojem obitava glavni negativac. I ovom pričom, crtanoj u poodmakloj dobi drhtavom rukom, izvorno objavljenoj godinu i pol prije njegove smrti, pokazao je da je majstor atmosfere i vizualnog pripovijedanja.

Ima jedna prejaka scena, sama srž Zagora koja izbija iz ta dva kadra, ono što nam je nedostajalo u cijeloj JA odiseji. Ovi kadrovi, crtani Ferrijevom rukom pokazuju nam esenciju Zagora kakvoga su on i Nolitta stvorili davne 1961.

Naslovnice su odlične, možda i najbolje od svih njegovih radova unatrag nekoliko godina, a posebno efektna je druga. Savršeni primjer antagonizma očituje se u atmosferama na dvije naslovnice. Na prvoj, osjeti se tjeskoba naših junaka pristiglih na mol s kojeg ih promatra Jethro, za kojeg odmah znate da nema dobre namjere natuknute u maglovitim siluetama zamka na brdu u pozadini. Druga se tematski nadovezuje na povratak junaka u Darkwood i nostalgiji za domom koja proizlazi iz svakog Ferrijevog poteza.

Priča, kada ju gledate u kontekstu akceleratora povratka u Darkwood, ispunila je svoju tranzicijsku svrhu, ali površnost radnje i slaba karakterizacija likova neće vas pretjerano oduševiti, eventualno tek nostalgično podsjetiti na stare, kvalitetno odrađene priče slične tematike. Ova je priča poslužila za popunjavanje praznine do povratka u Darkwood. Giusfredijev scenarij, uz Colombovu asistenciju, bio je zamišljen kao kratka priča koja bi se, uz još dvije, ukomponirala u jedan Maxi, ali je priča premašila zadani broj stranica i Burattini ju odlučuje staviti u redovnu seriju kao završetak JA sage.

IN MEMORIAM

Gallieno Ferri ( Genova 21. ožujak 1929.- Genova 2. travanj 2016.)

U travnju mjesecu kada priroda počinje svoj novi ciklus, u mjesecu u kojem obilježavamo međunarodni dan Majke Zemlje, obilježavamo i jednu tužnu obljetnicu. Dvije su godine prošle kako nas je zauvijek napustio legendarni Zagorov i Mister Noov grafički otac Gallieno Ferri.

Bio je to lipanj 1961. kada su literarni i grafički Zagorovi oci Nolitta i Ferri stvorili početak legende o Duhu Sa Sjekirom, junaku našeg djetinjstva sa svojim nerazdvojnim kompićem, debelim Meksikancem Chicom, nastanjenima na malenom otočiću sred močvare Mo-Hi-La u izmišljenoj šumi Darkwoodu smještenoj na tromeđi Pennsylvanije, Ohia i Zapadne Virginije. “La foresta degli agguati“ naslov je prve priče objavljene u striscia formatu.

Trinaesti je rujna davne 1968-te bio kada je, tada ne još kultna Dnevnikova edicija Zlatna serija, a koja će to s vremenom postati, u “nesretnom“ broju 13 objavila prvu Zagorovu epizodu na našim prostorima. Nasilje u Darkvudu, jedan od rijetkih Zagora koje nikada nisam imao u ruci, niti ga čitao, sve do Ludensa. Jedan od onih mitskih Dnevnikovih Zagora za kojeg biste sve dali da ga imate, pa i dvjesto romana drugih junaka.

Ferri u vezi svoje kreacije kaže: - Što se tiče Zagorova lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no kako je Zagor neka vrsta Tarzana, bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi i filmovi u kojima je glavni lik bio Tarzan. Vodio sam računa da Zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulaturu. Kako god, nakon nekog vremena, Zagor je počeo sličiti na mene samoga.

Crtanje stripova, lica iznad svega, također je fizički posao. Ponekad, ako bih morao izvući određeni izraz, stavio sam zrcalo ispred sebe i u međuvremenu bih odraz stavio na papir. Sada više ne upotrebljavam zrcalo, samo izrazim emociju i osjećam ga, ne moram ga vidjeti. S likom s kojim se najviše poistovjećuješ normalno je da postoji ta velika veza. Da, Zagor i ja vjerujemo u iste stvari: ljubav prema prirodi, protiv nasilja koje čovjek svakodnevno čini i veliko poštivanje naroda i njihovih kultura. I onda strast za avanturom i odlaskom u nepoznato.

Jednom je, prilikom jednog intervjua izjavio: moj život na ovoj zemlji obilježen je avanturama Zagora. I naš, dragi Ferri G., i naš.

Hvala ti maestro na 20.810 tabli pustolovina Zagora i Chica koje si nesebično crtao do posljednjeg daha, hvala ti na svim naslovnicama junaka našega djetinjstva. Hvala ti na prvom broju Mister Noa kojega si crtao i 115 njegovih naslovnica.

Počivaj u miru darkvudskom, tamo negdje, s druge strane Dugina mosta.

Naprijed

ZG LU 264/266 Ognjena zemlja

ZG LUGG 7 Očajnička utrka

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • markotamara

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    MAESTRO FERRI

    07.04.2018
    02:10:00 sati
    markotamara
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 38%

    3, 2, 5, 8

    Vau, ostao sam bez teksta! Ovo je esej o Zagoru!! 

    Šteta što je epizoda jako loša, iako je jasna nit vodilja uvaženog recenzenta. Još jednom pohvala na trudu i kapa dolje do poda. Čitajući ovu epizodu prisjetio sam se kompletnog Zagorovog serijala kojeg sam godinama kronološki čitao!

    Moj komentar je samo za ovu epizodu, nikako za cijelu sagu:

    Malo sam istražio i stvarno su postojale te falklandske lisice. U biti, bila su vrsta vuka, a istrebljene su od strane doseljenika. Zadnja je ubijena 1876., kao što stoji i u recenziji.

    Priča kao priča je bezveze. Malo prolog i epilog povećavaju vrijednost zbog stavljanja "točke na i" ovoj odiseji.

    Dobri stari Ferri u jednom od svojih posljednjih radova. Nažalost, ne mogu mu dati bolju ocjenu. Unatoč očigledno drhtavom crtežu, uspješno dočarava atmosferu. On za mene ostaje najbolji u dinamici crteža, ali dok su drugi crtači pokušali Zagora učiniti realnijim crtajući oružje iz tog vremena i floru i faunu podneblja gdje se radnja zbiva, Ferri i dalje crta repetirke; umjesto autohtonih tuljana i pingvina, on crta šume kojih nema, pa crta tipičnog sjevernoameričkog trapera s hrpom krzna, na skoro pustom ledenom otočiću usred Atlantika, na kojem nema kopnenih sisavaca izuzev tih nesretnih vukova/lisica. 

    Po meni, naslovnica je samo jedna!

    Ukratko, potpuno neozbiljna epizoda. Najgora priča južnoameričke sage.

    07.04.2018
    03:00:00 sati
    Spock
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 22%

    2, 2, 2, 4

    Trash fantazija. Jednom recju propast.
    07.04.2018
    09:25:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 52%

    4, 4, 7, 7

    Super recenzija.

    07.04.2018
    11:26:00 sati
    goghy
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Savršena epizoda u svakom pogledu!!

    Hvala ti za sve MAESTRO FERRI!!!

    07.04.2018
    20:19:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    07.04.2018
    22:59:00 sati
    suply1
    uredi
  • Ukupna ocjena 45%

    4, 4, 4, 9

    samo naslovnice vade prosek..sve drugo je jako lose...za crtez razumljivo jer je feri to crtao pred sam kraj zivota,ali scenario je na nivou za malu decu...

    08.04.2018
    10:15:00 sati
    dzoni
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 7, 8

    Priča koja očigledno treba da popuni prostor između JA odiseje i posljednjeg Mortimera.

    Ništa posebno, Ferri već na izmaku crtačkih snaga, nije to više to. Na momente je dobro odradio posao, tu i tamo može da se osjeti ona njegova poznata atmosfera, ali većinom poprilično loše nacrtano. Linije jedva spojene, lica tako reći nejasna. Ispodprosječna epizoda ovog perioda. 

     

    08.04.2018
    11:10:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Gru

    Ukupna ocjena 43%

    4, 2, 6, 7

    Priča? Šteta papira, ovu epizodu sam pročitao na silu i u krajnjoj nevjerici čudeći se koliko je ovo loše.

    Crtež? Koliko god bio loš, Ferri je uvijek Ferri!

    08.04.2018
    20:12:00 sati
    Gru
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 7, 8

    09.04.2018
    21:14:00 sati
    Gris
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 67%

    6, 6, 8, 7

    Ovo je jedna od rijetkih situacija kada recenzija zasjeni strip :) Ne znam kada sam zadnji put čitao toliko iscrpan sažetak o nekom junaku i njegovim avanturama.. Trebalo mi je skoro sat vremena.. Svaka pohvala recenzentu.. Epizoda je sadržajno dosta slaba.. Očito je napravljena kao neka prolazna epizoda koja služi popunjavanju praznine do povratka u Darkwood, ali niti tu svrhu nije ispunila.. Jedina zanimljivost su lisice koje, na žalost, ne mogu same podići kvalitetu priče.. Sve ostalo je prebanalno i predosadnjikavo.. Crtež je ok.. Ima malih mana, ali Ferri je i dalje Ferri.. Nema tu.. Samo prva naslovnica pripada ovoj epizodi i ona mi je nekako prosječna.. Sve u svemu, ovo smo pregrmili i sada smo u iščekivanju Mortimera  :)

    12.04.2018
    19:52:00 sati
    allessi
    uredi
  • Ukupna ocjena 62%

    6, 5, 7, 8

    16.04.2018
    18:23:00 sati
    Nedo
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 63%

    6, 5, 7, 9

    Mracno i dosta napeto, sa dobrom dozom magle i strahovite atmosfere, tipicno sa Ferrijevim crtezom iz njegovog zlatnog doba, pogotovo u epizodama "Povratak Vampira" i "Hagotova Moc".  Scenario nije bog zna sta, pogotovo onaj zlikovac Jethro, koji je, kao u vecini slucajeva, totalni klisej, i nema nista ljudsko u sebi (ioako je negativac, trebalo bi da barem ima nesto u sebi sto ga stvara realnim likom, a ne papirnatom covjeku koje ni mladom dijetetu ne bi djelovao uvjerljivo).  Lisice kako zastitinice njegove sestre Moon su dobre fore, a pogotovo zadnji dio kad Jethro strada, i sa sobom u ponor vodi njene lisice, koje zrtvuju sebe da bi spasile svoju vlasnicu.  Ferrijev crtez je dosta opao, to je ocito, ali jos se vidi nesto kul u njemu, pogotovo u ovim naslovnicama koji ne bi trebale da bude efektne, ali ipak jesu.  Druga naslovnica "Povratak Kuci" je odlicna, i stvarno nostalgica zbog mnogih razloga.  Ovo necu vise nikad citat, iako cu neke djelove dugo pamtit.  

    19.04.2018
    07:15:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 47%

    3, 4, 6, 8

    19.04.2018
    16:12:00 sati
    zhezhke
    uredi
  • hamzik

    Ukupna ocjena 50%

    4, 4, 6, 8

    30.05.2018
    10:48:00 sati
    hamzik
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Suvišan
      Kod: KP LIB 19
      Ocjena: 87%
      Vrijeme: 19.8.2018. 15:48:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 208
    • Priča o Dylanu Dogu
      Kod: DD SD 22
      Ocjena: 91%
      Vrijeme: 19.8.2018. 15:29:00
      Autor: Gil-galad
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 0
    • Mater Morbi
      Kod: DD VEC 71
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 19.8.2018. 10:48:00
      Autor: Sarghan
      Broj komentara: 8
      Broj pogleda: 319
    • Yanoame
      Kod: MN LIB 31
      Ocjena: 95%
      Vrijeme: 16.8.2018. 19:28:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 7
      Broj pogleda: 596
    • Spiderman - Blue
      Kod: SP TPB 6
      Ocjena: 81%
      Vrijeme: 10.8.2018. 2:31:00
      Autor: Paka01
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 1347

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Smrtonosni teret B-24
        Kod: MN LIB 25
        Ocjena: 86%
        Vrijeme: 2.6.2018. 23:22:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 11
        Broj pogleda: 2917
      • Mumija s Anda
        Kod: ZG LU 243-246
        Ocjena: 78%
        Vrijeme: 30.6.2018. 14:12:00
        Autor: PijaniPatak
        Broj komentara: 16
        Broj pogleda: 2834
      • Zbogom Afriko
        Kod: MN LIB 84
        Ocjena: 88%
        Vrijeme: 22.6.2018. 1:54:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 5
        Broj pogleda: 2710
      • Sablast u tami
        Kod: DD LEX 68
        Ocjena: 52%
        Vrijeme: 16.6.2018. 1:52:00
        Autor: Sarghan
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 2684
      • Blek u Londonu
        Kod: VB LMS 340
        Ocjena: 56%
        Vrijeme: 29.6.2018. 0:42:00
        Autor: WOLF-HUNTER
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 2467

      Aukcije

      Forum