Tito Faraci je četvrti po redu scenarist koji je ostavio svoj trag na Chico specijalcima. Poslije prvih pet Nolittinih brojeva Nolitte (koji uglavnom jedini valjaju) došao je Sclavi, koji nestaje nakon samo jednog broja. Tada stiže Moreno Burattini koji dugo piše scenarije za Chico specijalce, ali očito je da su Burattinijeve priče postale zamorne za čitatelje (ili se Burattini umorio od Chica). Tako da ulazi Faraci s namjerom osvježavanja ovog serijala u padu. Sviđaju mi se njegove dvije epizode (ova i Chico mušketir). Baš šteta što mu je na crtačkom planu suradnik bio Gamba. No da vidimo kakvu je to priču Gamba opet pokvario…
Najvažniji lik (uz Chica naravno) je Arthur McDoug, Chicov bogati poslodavac, koji i više nego liči na Scroogea McDucka, poznatijeg kao Ujak Tvrdica. Možemo reći da prenaivno zvuči priča o njegovoj dvostrukoj lažnoj smrti, mogli su naći i bolji način da McDoug razbaštini nećake. E, da… Nećaci - Donald, Charlie i Sally, zlobni nećaci koji samo čekaju trenutak kada će njihov ujak umrijeti. To se dogodilo dvaput, no nijednom pozitivno za njih. Logično je da osoba, koja čak ni svojim nećacima ne daje ništa, nije najomiljenija u društvu. Što nas dovodi do njegovog najljućeg neprijatelja - El Loca, razbojnika inspiriranog Robinom Hoodom! U Zagoru to nije novost, viđamo istu stvar već u Crvenom strijelcu. Čak se pojavljuje i isti moto - “uzimaju bogatima, da bi davali sebi”. No ovaj strijelac nije baš uspješan, s metra udaljenosti pogodi pokraj osobe koju gađa. Ima pomoćnike, Ralpha i Taddeusa, ne puno inteligentnije od njega samoga. Na kraju se saznaje da je El Loco zapravo Archibald McDoug, jedini sin Arthura McDouga. Još jedan važan lik je guverner Hermman von Strogroff - “Osmjehnuo se samo jednom… Tijekom nekog vješanja!" Osoba je to poznata po svojoj disciplini, nakon McDougove smrti dolazi u posjet Chicu da bi provjerio njegovu čvrstoću.
Nećaci Chicu govore da je Strogroff veliki šaljivđija i da prezire ozbiljne ljude. Chico je radi njih zamalo zaslužio vješanje, a vrhunac tog posjeta je bio kad je Chico ponudio alkohol Strogroffu (koji inače ne pije), u guverneru se budi alkoholičarski alter ego i više nikad nije bio isti.
Mnogi će se složiti da je Francesco Gamba jedan od gorih crtača u Zagor staffu, ako ne i u cijelom SBE-u. Grozno, reći će neki; prosječno, možda; ali karikaturalnost i druga Gambina stilska obilježja vjerojatno bolje odgovaraju Chicu negu redovnoj seriji. Hvala bogu ili bolje reći Ferriju, što imamo lijepu naslovnicu koja donekle uljepšava ovaj strip, i barem malo poboljšava dojam stripa.
Sve ukupno, solidan Chico - bolji od Burattinijevih, ali ipak gori od Nolittinih. No nitko ni ne očekuje da se nadmaši veličanstveni Guido Nolitta.
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
.jpg)
.jpg)
