Čovjek je zbog ljubavi spreman napraviti svakakve gluposti, a ako oslijepi od ljubavi tada granica između morala i zločina nestaje. Naravno, ljubav je čest motiv u svim stripovima bez obzira na mjesto i vrijeme radnje - tako ni ova epizoda nije izuzetak. Molly je žena oko koje se vrti cijela priča. Život je nije mazio i svaki put kad bi joj se sreća ukazala kao svjetionik brodu u oluji pojavila bi se neka zlokobna hrid koja bi uništila njezinu sreću. Ključno pitanje glasi: ''Trebamo li suosjećati s njom ili ne?'' Kada se pročita cijela priča dolazi se do solomonskog rješenja problema. Svakako je trebamo žaliti i reći onu narodnu, nije imala sreće u životu, ali svakako je zaslužila i osudu za neka svoja djela. Ubojstvom trgovca Molly je prešla granicu razuma, a još dva Indijanca na savjesti je sigurno neće odvesti do nebeskih livada. No, ipak dio njezine duše će biti s mužem jer su luđaci sveti Manituu.
Nashack se doselio u Darkwood te je krenuo pljačkati i otimati od okolnih plemena njihova dobra. Zapravo možda bi mu se to još moglo progledati kroz prste da momak nije krenuo u otmicu muškaraca za radnu snagu. Ovdje se može pronaći i neka vrsta ironije za bijelce jer su oni bili ti koji su odvodili Indijance u roblje kao u Robovima rudnika ili Svratištu obješenih. Čovjek ima totalno iskrivljene moralne norme, ali poštuje tradiciju i kod njega postoji osjećaj za hrabrost i fair-play borbu. Može se primijetiti neka sličnost s Winter Snakeom. Obojica znaju za čast, poštovani su kod svojeg plemena, a ni petlje im ne nedostaje. No, Nashack je još uvijek željan osvete pa namjerava jedan dan, kada se umori od života, potražit će Zagora da ga razbije k'o beba zvečku. Nasuprot tomu postoje Ryan & company koji su klasični zločesti trgovci koji prodaju oružje Indijancima. Ryan je klasičan negativac kojemu su na srcu samo glave mrtvih predsjednika. Ima svoje saveznike među trgovcima i traperima tako da uvijek može nabaviti potrebnu robu i sakriti je u slučaju da ga traži zakon. Od svih likova trgovci su najslabije napravljeni. Dobro mora se priznati da nakon 50 godina ne može se na s tom skupinu ljudi napraviti ništa inovativno, ali da su se oni izbacili te da Zagor prati Molly u potrazi za Joshom pa zajedno s Chicom se pobrine da joj noći ne budu hladne... Eh, to bi bila jedna zanimljiva priča.
Zagor i Chico su se još jedanput uputili u avanturu koja sadrži scenarističke i crtačke rupe. Iz priče se moglo puno više izvući, ali je možda u ključnom trenutku scenaristu ponestalo ideje. Mirkec stavlja Zagora, Chica i Molly u zamku, ali umjesto da ih traperi pobiju prije nego Zagor išta posumnja, oni gentlemenski ne žele iskoristiti svoju priliku i zato na kraju svi izginu. Naravno na kraju čovjeku nije ni jasno zašto su ubacili to zarobljavanje. Može biti da je Perniola želio pobiti dva ratnika Oneida ili jednostavno nije znao kako napisati dvadesetak stranica stripa. Nadalje se scenarista pogubio u tom silovanju da Molly dođe do muža. Gotov je na svakoj drugoj stranici Josh je napravio ovo, Josh je bio tamo, rekao je ovo... Čovjek samo čeka kada će krenuti priča kako je Josh zamotao čokoladu. Problem ubojstva trgovca je dobro izvedena jer čitatelj cijelo vrijeme vjeruje da zna tko je ubojica i onda na kraju veliki obrat. Crtež nije toliko loš koliko u njemu ima nelogičnosti. Poglavica u jednom trenutku ima dvije ratničke crte na desnom ramenu, a u sljedećem samo jednu. Poglavica je prvo ranjen u lijevo rame, a kasnije i u desno, ali mu je omotano samo desno rame i prsa u koja uopće nije pogođen. Chico koji inače ne može podignuti ni običnu granu ovdje podiže dječaka u naramak.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.gif)
.jpg)
