Ubojice Indijanaca

Zagor

ZG MX 29 | 286 str.

U Richmond stižu Zagor i Chico, kao i novinar Craig Turner, kako bi pomogli rasvijetliti tko i zašto stoji iza Satkova pokušaja eliminacije. Za to vrijeme, u Apalačkom dijelu Georgije, mala grupa Cherokee ratnika koja je skrivanjem u divljini izbjegla deportaciju, u lovu je na šukundjeda prve gitare Rolling Stonesa.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 77%

P*7

S*7

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Ubojice Indijanaca
    ZG MX 29

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Gli uccisori di indiani
    ZG MAXI 28

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorni maxi objavljen je u rujnu 2016, Ludens ga objavljuje u rujnu 2017.
  • Ovo je Ferrijeva zadnja naslovnica za maxi ediciju, Alessandro Piccinelli crta sve iduće. Čak i laičkom oku poput moga ne može promaći da je ova naslovnica rađena dosta ranije nego zadnji Ferrijevi radovi.
  • Crtač epizode je Giuseppe Prisco koji nam se predstavio maxijem “Ratnici“, a u redovnoj seriji pričama “Omča za Gambit/ Kauboji/ Zaustavite krvnika.“ Nacrtao je priče za JA odiseju; “Mumija s Anda/ Na tragu Dextera Greena/ Cuzco/ Grad na Kordiljerima“ i „Ognjena zemlja/ Na granici svijeta/ Bitka za život“. Prisco je u jednom intervjuu priznao da je zbog velike ljubavi prema stripovima, posebice Zagoru, često zanemarivao školsko gradivo, ali nije nam odao je li i njemu, kao i većini nas, majka prijetila velikom inkvizicijom stripova u plamenu u slučaju loših ocjena.
  • Burattini ovom pričom zaokružuje trilogiju Cherokeeja započetu u svojim ranijim pričama u redovnoj seriji “Indijanska zemlja/ Lažna optužba“ i maxiju “Dugo putovanje“, priče je nacrtao Chiarolla. Svakako pročitajte i prva dva pojavljivanja Crvene Strelice ili Satka, u Nolittinoj epizodi “Satko“, crtež Ferri, i Toninellijevim pričama “Timber Bill/ Udar za udarom“, crtež Donatelli.
  • Glavni negativac Queberth dobio je fizionomiju lica po prvoj gitari Rolling Stonesa, a pažljivi čitatelj će na nekim vinjetama primjetiti na prstu desne ruke prsten lubanju. Prsten je djelo poznatih londonskih zlatara Davida Courtsa i Billa Hacketta kada su 1978., koristeći ljudsku lubanju kao referencu, izradili srebrni prsten i poklonili ga Ridsu na jednom tulumu u New Yorku.
  • Pojavljuje se novinar Craig Turner iz Burattinijevih ranijih epizoda “Indijanska zemlja“ i “Dugo putovanje.“
  • Radnja priče dijelom se odvija u Richmondu, u Virginiji, a dijelom u Georgiji, u sjevernom dijelu Apalačkog gorja. Richmond je za vrijeme Građanskog rata bio glavni grad Konfederacije.
  • Kroz priču saznajemo da je vrijeme radnje dvije godine nakon događaja iz priče “Dugo putovanje.
  • Str. 24, Turner spominje Mason- Dixonovu liniju. 11. listopada 1767. po julijanskom kalendaru, koji je tada bio u upotrebi u britanskim kolonijama, dovršena je znamenita Mason–Dixon linija u Sjevernoj Americi, jedna od najpoznatijih linija razgraničenja u povijesti. Ona ima znatnu kulturnu važnost jer ju se smatra simboličnom granicom između američkog Sjevera i Juga. Nazvana je po lesu Masonu i Jeremiahu Dixonu, koji su sudjelovali u njenom određivanju. Njih dvojicu zaposlile su obitelji Penn (vlasnici Pennsylvanije) i Calvert (vlasnici Marylanda) kako bi razgraničile svoje kolonije. Pennsylvanija i Maryland bile su tzv. vlasničke tj. privatne kolonije, za razliku od krunskih kolonija. Kad je granica određena, na svakih pet milja postavljeni su na nju granični kamenovi koji su s jedne strane imali grb obitelji Penn, a s druge grb obitelji Calvert. Ukupna duljina Mason-Dixon linije bila je 393 kilometra. Kad je Pennsylvanija ukinula ropstvo, Mason-Dixon linija postala je granicom između robovlasničkih i slobodnih država SAD-a.
  • Na stranici 130, treća vinjeta, prevoditelj Cvitaš malo se poigrao s indijanskim imenima. Izvorno se dvojica Indijanaca zovu Jontra i Aynoh, a Cvitaš je drugom promijenio ime u Volta aludirajući tako na Johna Travoltu.
  • Na stranicama 152/155 saznajemo djelić povijesti Cherokeeja kada je kolonijama dominirala britanska kruna.
  • Str. 184, Turnerova vještina obijanja brava Chica je podsjetila na starog prijatelja grofa od Lapalettea. Simpatičnog profesionalnog kradljivca i gentlemana Raymonda Dusmenila upoznali smo u staroj Nolittinoj priči ”Ucjenjivači”, inače prvoj epizodi u kojoj naši junaci posjećuju veliki grad, i to Chicago, ujedno i prva priča nacrtana u suradnji dva crtača, Ferrija i Bignottija. Grof se pojavljivao u Castellijevoj priči “Utvrda Smirnoffa/ Zadatak obavljen”,crtač Donatelli, i Burattinijevoj “Sotonski Mortimer/ Majstorski udarac”, crtač Ferri.

Kada je Guido Nolitta 1969. stvorio lik Satka, Cherokee Indijanca, kojeg je Gallieno Ferri grafički prikazao u priči “Satko“, vjerojatno mu ni na kraj pameti nije bilo kako će se ovaj zanimljiv lik dalje razvijati kroz serijal. Od smotanog Indijanca koji upada u zamku za životinje, do beskompromisnog odvjetnika u borbi za prava svog naroda, ukratko bi mogli opisati tog jedinstvenog lika. Satkovo sazrijevanje dobivalo je finese kroz trojicu scenarista: Nolitte, Toninellija i Burattinija i četvoricu crtača; Ferrija, Donatellija, Chiarollu i Prisca.

Satka su Zagor i Chico upoznali na povratku u Darkwood s njihove prve odiseje koja je započela u Nolittinom bezvremenskom klasiku “Zarobljenici Crvene vještice.“ Na povratku iz Male Afrike, izmišljenog Nolittinog otočića sred bahamskog otočja, a koji je nestao u erupciji vulkana i tsunamiju, zatim kroz močvare Floride spašavajući Manetolu iz vojnog zarobljeništva, put ih nanosi u divljinu blizu grada Cookevillea gdje su upoznali jednog neobičnog Indijanca imena Crvena Strelica, a kada obuče svoje bjelačko odijelo postaje Satko, odvjetnik po struci. Nolitta nam je predstavio jednu simpatičnu kratku priču kroz koju je provukao pljačkaše i ucjenjivače, ali i priču o zabranjenoj ljubavi ispričanu kroz lik crvenokošca Satka i bjelkinje Linde Benson, koja na svu sreću ne završava kao Shakespeareova ljubavna tragedija, već brakom i potomkom. U toj priči Nolitta nam je kroz Satkovo obrazovanje i način odijevanja dao naznake kako su se Cherokeeji prilagođavali bjelačkom načinu života. Toninelli petnaestak godina kasnije proširuje element radnje i stavlja u fokus ugroženost načina života Cherokee plemena, a problem s drvosječama i starim neprijateljem Timberom Billom naš junak rješava takoreći bez da se oznojio.

Desetak godina kasnije dolazi Burattini koji u svoje priče ubacuje povijesne ličnosti Johna Rossa i Sequoju, kao i niz povijesnih činjenica o načinu života Cherokeeja, njihovim nastojanjima da prihvate civilizacijske dosege bijelog čovjeka, ali unatoč tomu i njihovoj gorkoj sudbini. Nakon epizode “Indijanska zemlja“, a koja je prva od Burattinijeve Cherokee trilogije, u kojoj su zahvaljujući Satkovim odvjetničkim vještinama, Zagorovoj fizičkoj premoći i novinskim člancima Craiga Turnera Cherokeeji uspjeli izvojevati pobjedu nad pitanjem vlasništva njihove zemlje na koju je ciljao beskrupulozni bijeli biznismen, Burattini nas nesmiljeno u “Dugom putovanju“ suočava s povijesnom tragedijom tog naroda koji se u pokušaju otpora dominaciji bijelaca nije koristio silom i ratom, već civilizacijskim dosegom poput vlastite abecede i pisma, tiskanja novina, životom u kućama i političkim predstavnicima. Išli su linijom manjeg otpora, željeli su da ih bijelci gledaju ako ne kao sebi ravne, bar s poštovanjem ako usvoje način života kakav oni imaju, da budem malo ironičan pa kažem ako se civiliziraju, pa će biti pošteđeni okrutne sudbine ostalih indijanskih plemena; tko nije prihvatio život u rezervatima, bio je ubijen.

Radnja koju nam Burattini predstavlja u ovoj najnovijoj Cherokee priči nabijena je akcijom koja se manifestira kroz potjere za negativcima gradskim ulicama, krovovima, hotelu i bordelu ( i naš junak je prvi put u bordel kročio, ali nije umočio) i divljini Georgije. Zagor i Chico nisu prvi put u velikom gradu. Sjećamo se Zagorove početne zbunjenosti i nelagode kada je nošen smjelom Nolittinom idejom da jednog divljaka koji skače s lijane na lijanu dovede u jedan od najvećih dosega civilizacije; grad. Nolitta ga je doveo u Chicago, susreo s jurećim kočijama, kicoškom odjećom koja puca pod njegovim moćnim mišićima, otmjenim restoranima, neljubaznim ljudima. Suprotstavio ga je korupciji, ucjenama, novcu i moći. Ali Zagor je jači od društva u kojem beskičmenjaci caruju svojim urotama i spletkama i izlazi kao ultimativni pobjednik, divljak je pobijedio nepisani zakon gradske džungle. Upoznali su naši junaci i prljave sirotinjske ulice New Yorka prepune raznoraznog ološa, pokušavajući osujetiti planove jednog dijaboličnog lika, jednog od rijetkih, uz Krojača, kojem naši junaci nisu vidjeli lice prilikom prvog pojavljivanja. U Bostonu nam Burattini priprema teren za proširenje mita o Atlantidi, a Zagor pak suvereno kroči bostonskim četvrtima dok traži zlikovca Weissa.

Ali ima jedan grad u kojem je borba našeg junaka doživjela poraz, ideali koji su načeti kada je kožnim kaputom zaogrnuo svoj simbol, kako bi se, kao civilizirana jedinka, pojavio pred prvim čovjekom Amerike. I tu naš junak gubi bitku, Gospodar Darkwooda poražen je od Gospodara Amerike. Sukob Zagora i Jacksona, isprva verbalan, a zatim i hvatanjem za kragnu, koliko god opravdan sa Zagorove strane bio, i s naše, čitateljske strane izazvao buru ovacija, pokazuje Zagorovu nemoć pred donesenom političkom odlukom. Burattini je iznio priču s povijesnom podlogom i zbog toga je “Dugo putovanje“ jedna anomalija u serijalu. Zagor je moralna vertikala, ispravljač društvenih nepravdi, korektor odnosa između bijelaca i crvenokožaca. Slomio je Kandraxa pogledom, potukao Supermikea u sedmoj rundi, othrvao se Scullovim ESP udarima, ali pred ispisanom povijesti je nemoćan. Hvatanje predsjednika za gušu donosi tek trenutno olakšanje, jer Zagor je izgubio tu bitku, izgubio ju je kada je navukao kožnu jaknu koja prekriva njegov poznati simbol, simbol pravde i jednakosti. Iako on skida tu jaknu i s gnušanjem je baca, iako je Zagor osloboditelj potlačenih, u “Dugom putovanju“ takva postavka ne funkcionira, Zagor je prinuđen biti tek promatrač, čak i pasivni suučesnik u protjerivanju, ako ćemo se grubo postaviti.

Burattini i u Richmondu izlaže našeg junaka nedjelovanju njegove sjekire. Još jedan element s kojim se naš junak razračunavao kroz serijal imamo na početku ove priče. Iako tek kratko traje, podsjetit će vas na još jednu borbu koju naš junak bespoštedno vodi. Borba protiv robovlasništva je borba koju je prvi postavio Nolitta u priči “Trgovci robljem.“ Znakovite su Zagorove riječi kojima se tada obratio Timber Billu: “Na žalost, nitko vas ne može spriječiti da držite robove. Ali ja ću vam dati prijateljski savjet…Pokušajte se nježnije vladati prema jadnicima koji tamo vani lome leđa da bi vaše džepove napunili novcem ili ću i ja upotrijebiti sjekiru…Ali ne za sječu drveća.“ Dakle, Nolitta ne izlaže Zagora izravnom djelovanju, već ga prisiljava da bude poslušnik zakona, i tek kad je Timber Bill izravno ugrozio Chicov život, tek tada djeluje. Stvari su slično postavljene kada su u pitanju države koje su bile jedne od okosnica buduće Konfederacije; Virginija, Lousijana i Georgija. Robovlasništvo je bilo temelj južnih država, sva njihova politička i ekonomska moć počivala je na potlačivanju crnih robova nasilno dovezenih iz Afrike, a koje su nemilosrdno iskorištavali za rad na poljima pamuka i duhana. Na povratku sa svojih odiseja naše junake često je put nanosio kroz južne američke države, ali niti jedan scenarist se nije usudio dublje dirnuti u temelj koji je u 18. i 19.stoljeću činio te države i staviti Zagora u ulogu osloboditelja robova. Nolitta je Zagora suprotstavio urotničkim francuskim plemićima na povratku s Američke odiseje, ali nije se doticao robovlasništva. Burattini to radi prvi, tijekom nove američke odiseje, u priči “Liberty Sam.“ Zagor i Chico prisustvuju mučnom događaju; sajmištu crnih robova. Bogati zemljoposjednici licitiraju za komad crnog mesa, brutalno razdvajajući majku od djeteta, a Burattini prikazuje Zagora sputanog i nemoćnog, istovremeno kroz njegovu nemoć reflektirajući sav osjećaj bespomoćnosti robova. Njegov pravednički gnjev koji izbija kroz njegov čuveni ratni poklič ovdje je ugušen, sputan nevidljivim lancima tržišnih i političkih zakona južnih država, mora okrenuti leđa i već je na odlasku, a onda trgovci robljem uvode friško meso; Liberty Sama i on se odlučuje na djelovanje, jer Zagor mora djelovati. Još jedna priča koja se izravno dotiče robovlasništva je također Burattinijeva, “Bijeg u slobodu/ Lanci.“ Ova epizoda malo se razlikuje od epizoda koje se bave povratkom naših junaka s odiseja, ona je u biti uvod u novu, afričku odiseju, koju opet zaokružuje, a tko drugi nego Burattini s pričom “Zemlja slobode/ Ratnice iz savane“ u kojoj nam se vraća Liberty Sam i u kojoj saznajemo da se bivši robovi s američkog juga i u svojoj pradomovini Africi moraju boriti protiv ugnjetavanja i ropstva, i to ne samo protiv bijelih ljudi, već i protiv pripadnika svoje rase. I u ovom maxiju na početku imamo sličnu situaciju, sajam robova i licitacije, Zagorov pravednički gnjev, ali je sputan rukama prijatelja koji ga čvrsto drže da ne učini ludost. Ipak je tema robovlasništva previše kompleksna za djelovanje našeg junaka, on može pomoći pojedincu i grupi, ali za radikalne promjene treba rušiti sustav i politiku, a za to treba pokrenuti čitavu naciju, i za slobodu robova morat će se pobrinuti Abe, nekih tridesetak godina kasnije.

Burattini nas je naslovom “Dugo putovanje“ prevario. Najmanje je tu putovanja, jer je on temelje postavio na sukobu Zagora i Jacksona, na pripremama za deportaciju, na ološu iz Nacionalne garde i na moralnim previranjima vojnog časnika koji se zaljubio u Indijanku. Potajno sam se ponadao da će ova najnovija priča biti razrada samog putovanja, ali Burattini je i ovaj put to izbjegao. Možda je i bolje tako, da se naš junak ne upliće u povijesna zbivanja koja je nemoguće promijeniti, Zagor nije i ne može biti revizionist povijesti, pa neka povijest tek koji put posluži kao smjernica radnje, kao i ovoj priči u kojoj smo znali još poneki detalj iz prošlosti Cherokeeja.

Moreno odlično otvara ovu priču, daje nam uvid u tragediju kroz koju su prošli Cherokeeji na tom mučnom putovanju poslavši nam jaku poruku; pokazuje da se i najbolnija iskustva u životu mogu i moraju preživjeti. Zatim je ubacio sajam crnih robova, i tustog, oholog bogataša pokušavajući nam podvaliti priču robovlasničke tematike, ali nas brzo usmjerava na pravi put kroz jednog starog negativca Horna, pripadnika georgijanske Nacionalne garde, i fizionomijom upečatljivog negativca Queberta, kojeg je Prisco odradio po Keithu Ridsu, prvoj gitari legendarnih Rolling Stonesa. Keith ima facu koja najbolje oslikava rock 'n' roll; lice seksa, droge i alkohola, ali, je li to samo po sebi dovoljno da se njegovo lice uzme kao model za negativčevu? Nije prvi put da je Burattini posegnuo za licem slavne ličnosti koje će dati fizionomiju lica jednom negativcu; u “Močvari robijaša“ lice šerifa Grahama Laurenti je uradio po legendi vesterna, Johnu Wayneu, iako se u Burattinijevoj scenarijskoj razradi išlo dijametralno suprotno karakteru uloga koje je Duke utjelovio u bezbroj filmova o prekaljenim i moralno ispravnim ljudima sa Zapada.

Burattini pokušava odličnim Priscom zamaskirati jednu sasvim prosječnu priču. Tematika priče već je davnih dana razvodnjena, a čine ju jedni od najjačih ljudskih pokretača; pohlepa, mržnja i osveta. Ništa što već nismo imali prilike vidjeti već od prvih brojeva serijala, ali Prisco diže priču na veću razinu. Odličan je u svim elementima ove priče; prikazu grada, detaljima, ekspresijama likova, izražajnosti emocija, divljini Georgije, ali najjači je u prikazu borbi. Tu je njegov Zagor jak, moćan, frajer. Kada crta Zagora u tučnjavi, većina kadrova je bez sporednih detalja, samo naš junak i negativac i time naglašava efekt Zagorove snage i dominacije. Priscov Zagor voli rješavati negativce udarcima nogama, to sam primijetio još od priče “Omča za Gambit“, a ni ovdje takvih efektnih udaraca ne manjka. Strašan je Prisco, moćan, on mi je, uz Bisija i Barrisona, pogotovo Nuccija, jedan od onih za koje bih volio da češće svojim grafičkim izražajima sudjeluju u avanturama našeg junaka, iako malo neobično pristupa crtanju anatomije. Njegov Zagor je krakatiji, dužih nogu i ruku i izduženog torza ( najbolje je pogodio fizionomiju čovjeka koji skače po drveću poput majmuna ) nego Zagor ostalih crtača. Priscov Zagor pršti dinamikom i životom, iako moram biti iskren i reći da je, za razliku od svojih prijašnjih radova, posebno “Ratnika“, ovdje malo podbacio. Tu posebno ističem crtež odrađen na krovovima Richmonda gdje se vidi da je malo fušario, a sada ću malo bogohuliti i reći da me kroz te kadrove podsjetio na crtež D'Arcangela.

Borba za slobodu i jednakost, borba protiv tiranije i rasizma, borba za očuvanje indijanskog načina života od samih početaka serijala utkani su u Zagorovu srž. I sam Darkwood predstavlja utopijski ideal slobode i jednakosti, suživota i pravde. Iako te vrijednosti ponekad znaju biti grubo napadnute, Zagor stoji u samom središtu Darkwooda, u svojoj kolibi u močvari, nadzire i rješava probleme. Lako je djelovati u njemu znanom okolišu, ali čak je i naš junak u nekim trenutcima nemoćan. Zagor, čim iskorači van Darkwooda, kroz avanture svojih opjevanih odiseja, ponekad se susretne sa situacijama u kojima ne može reagirati na adekvatan način na koji smo navikli. Nemoćan je da spriječi pokolj Seminola, ne stiže na vrijeme da spasi pobijene apaške žene, starce i djecu. Sličan razvoj radnje, ali u manjem opsegu stradavanja imamo i ovdje. Negativac Queberth okosnica je druge radnje koja se provlači uz radnju u Richmondu, a u njoj nam Burattini servira manje poznati povijesni podatak; da nisu svi Cherokeeji krenuli Stazom suza već su svoje sklonište našli u dijelu Apalačkog gorja koje se nalazi u Georgiji. Queberth sa svojom grupom ljudi zbog jedne stare Cherokee legende nemilosrdno ubija Indijance. Ali zbog pohlepe koja je uzrokovala osobnu tragediju, pretvorio se u hladnokrvnog istrebljivača. Burattini Queberthu ne nameće osjećaj krivnje, već ga stavlja u poziciju da samo Indijance vidi kao uzrok tragedije i mržnju prema njima pozicionira kroz istrebljivanje. Indijance je stavio u poziciju djelovanja, oni ne čekaju Zagora Te-Naya koji će im govoriti što i kako, već bez njegove pomoći planiraju i djeluju.

Gorljiva Morenova želja za objašnjavanjem ovdje nije toliko izražena. Objašnjenja tipa; tko, kako, zašto, koga, gdje, ima i u ovoj priči, ali ne narušavaju bitno radnju i ne ometaju čitateljevu pozornost, ali to već spada u domenu subjektivnosti svakog čitatelja ponaosob. Naravno, tu se dotičem i njegovih nezaobilaznih retrospekcija, a u ovoj priči imate ih pet, što je, ako se ne varam, njegov osobni rekord, a razrađeni su većinom kroz povijesne naracije koje nam objašnjavaju odnos Cherokeeja i ondašnje britanske krune, njihovu međusobnu povezanost i odanost tokom Američkog rata za nezavisnost.

Radnja koja se odvija u Richmondu za nijansu mi je kvalitetnije odrađena od radnje u gorju jer sadrži nekoliko odličnih sekvenci koje se dešavaju u bordelu u kojeg Zagor prvi put ulazi. Ne očekujte akciju poput Dicka Longa ili Faličnog Toma, jer iako je Burattini slomio tabu ulaska našeg junaka u jedno takvo mjesto, seksa neće biti. Moreno se ovlaš dotaknuo i problema prostitucije kroz bešćutnog svodnika i njegov odnos prema Molly, mada je Berardi puno bolji u takvim razradama, oni koji su čitali Kena još pamte “Mine Town“ i “Adah.“ Ne smijem zaboraviti ni na događanja na groblju, u grobnici obitelji Turner u kojoj naši junaci prave planove za daljnja djelovanja davši tako epizodu malu notu sablasnosti i klasičnog prestrašenog Chica. Negativci koji su protutnjali kroz priču i nisu nešto posebno, a jedan od njih se izdvaja fizionomijom lica koje nas asocira na Keitha, ali u karakternim razradama su negativci kakvih smo se nagledali bezbroj kroz serijal, i upravo su oni najslabija točka priče. Očekivao sam žešće i čvršće razrješenje radnje, ali Burattini je odlučio odigrati rasplet davši Zagoru završnu riječ. Šteta, puno efektnije bi bilo da su u završnici Queberth i Ontay ukrstili svoje noževe. Chico je u gradskom dijelu radnje dobio svoj karakteristični izražaj, ali daljnjim razvojem radnje u gorju, potpuno je nestao. Jedna otrcana stvar provlači se kroz priču, izbjegavanje metaka iz neposredne blizine. Doduše, u 56 godina Zagora navikli smo se na takva banalna scenarijska rješenja pa ih nerijetko uzimamo zdravo za gotovo, ali trebalo bi ih zaobilaziti u širokom luku, bar iskusni scenarist kao što je Burattini. Eto, to su neke moje male, sitne zamjerke koje ne narušavaju radnju ovog maxija s dobrom pričom postavljenoj na dvije paralelne radnje koje se na kraju stapaju u jednu i dovode do konačnog razrješenja. Konačno maxi koji vam jamči 286 stranica vizualnog uživanja u fino vođenoj priči i svakako zaslužuje mjesto na polici, pa i još poneko čitanje.

Naprijed

ZG MX 28a Čovjek koji je vidio budućnost

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • teller

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    jako dobar maxi,.možda najbolja edicija zagora trenutno..

    16.01.2018
    05:38:00 sati
    teller
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    16.01.2018
    06:50:00 sati
    goghy
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 70%

    7, 7, 7, 7

    U odnosu na gomilu prijašnjih, slabašnih do eventualno prosječnih maxija, ovaj je ipak nešto bolji. Dosta uzbudljivo ispripovijedana priča, mada najviše bodova dobiva na vraćanju starih likova, inače mi nije u nijednom trenutku ostavljala dojam nekakve izvrsnosti. Baš onako solidno odrađeno. Čim Burattini nije toliko naporan svojim pripovijedanjem i objašnjavanjem očitog, odmah je i priča čitljivija.

    Crtač me pak u par navrata podsjetio na Chiarollu. Što nije loše, ali ponekad, opet karakteristično za Chiarollu, crtež podosta varira kvalitetom, osjeća se da je dosta vinjeta brzinski odrađeno...

    Sveukupno gledano može proći, mada ništa nezaboravnog.

    16.01.2018
    07:16:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    Posle onih silnih promasaja, rekoh sebi ajd da pogledamo i ovo. I nisam se pokajao. Uz Exile on Main Street ide odlicno.

    16.01.2018
    08:23:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 74%

    8, 6, 8, 8

    Maxi na koji smo s nestrpljenjem čekali. Ne samo da se nakon „Indijanske zemlje“ i „Dugog putovanja“ radi o trećem dijelu Cherokee sage, već su i Italijani ovu priču proglasili kao najbolju Zagorovu u 2016. godini. Dakle, od samog početka očekivanja su bila baš velika.

     

    Početak je bio dobar i obećavajući, nakon nekoliko emotivnih scena krenulo se s dosta akcije i na scenu je stupilo nekoliko markantnih i interesantnih likova. Onda negdje oko sto i dvadesete stranice lik koji liči na Keitha Ridsa naglašava kako će nešto objasniti i govori da neće duljiti. Pomislio sam „daj Bože da se to tako i desi i da Burattini ne pretjera sa prepričavanjima“. I zaista, nakon dvadesetak stranica Keith je završio flešbek i još se mora reći da je bilo ok, kao sastavni dio priče i sa zanimljivim elementima. Nažalost, Bure se onda totalno pogubio i nemilosrdno je nastavio da udara sa flešbekovima skoro do samog kraja epizode. Tek tu i tamo imali smo nekoliko akcijskih scena koje su se odvijale u realnom vremenu. Nevjerovatno na koji način je Burattini uspio da upropasti jednu ovakvu epizodu. Ta njegova prepričavanja i flešbekovi su očito profesionalna deformacija, bolest, šta god da je ovo nije prvi put da je jedan potencijalno dobar scenario ugušio sa takvim stvarima.

     

    Ono što je pozitivno je što imamo nekoliko baš interesantnih likova, između ostalih i prostitutku Molly i Indijanca Oyatu. On je mali, debeo ali je izuzetno hrabar, sposoban i pravi je bad ass, pomalo netipičnog izgleda za jednog pozitivnog lika u Zagorovom svijetu. Na kraju je autor, po mom mišljenju, napravio grešku i nije mu ostavio više prostora kod finalnog sukoba, on je taj koji je trebao da ubije Keitha. Umjesto toga autor je napravio „texovski“ završetak i pustio je Zagora da sam poubija glavne negativce. Tu dolazimo do još jedne greške, od silnog prepričavanja očigledno je autoru ponestalo prostora za dobar finiš, pa je sam kraj totalno zbrzan. Negativci su se na kratko pojavili, Zagor ih u tren oka poubijao i fajrunt.

     

    Još jedna pozitivna stvar koja mi se dopala je ta da Englezi nisu prestavljeni kao zlikovci, većinom u ranijim pričama su bili opisani nešto slično kao „Crveni rakovi“ u avanturama Velikog Bleka i Komandanta Marka. Ne, to se ovdje nije desilo, baš naprotiv, pokazali su se kao ljudi koji su poštovali Indijance i koji su u prošlosti iz dobrih razloga imali koaliciju sa njima. Uopšte cijela trilogija o Cherokee Indjancima kritikuje Amere i njihov sistem tog vremena, što je mnogo bliže istini nego njihovo glorificiranje. Ne treba zaboraviti, ovdje se kritikuje američka vlada, ne radi se samo o šačici razbojnika.

     

    Prisco mi je jedan od najboljih trenutnih Zagorovih crtača, nije njega Boselli džabe unajmio za Texa. Ovdje se baš i nije potrudio, moglo se vidjeti da je dosta žurio i nije nam dao kvalitet kakav smo od njega navikli. Na pojedinim mjestima nije baš pazio na proporcije, često su vinjete bile poluprazne, lica likova s nekoliko jednostavnih linija odrađena. Pa opet, mora se reći da je crtež u ovoj priči solidan do dobar. Naslovnica, iako izvađena iz naftalina, posljednja je Ferrijeva koja je objavljena za Zagora.

     

    16.01.2018
    09:47:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 95%

    10, 9, 10, 8

    16.01.2018
    11:10:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 8, 9

    16.01.2018
    15:29:00 sati
    zhezhke
    uredi
  • tinton

    Ukupna ocjena 53%

    4, 3, 10, 2

    Priscov crtež bačen u vjetar.

    16.01.2018
    16:49:00 sati
    tinton
    uredi
  • Tonka24

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Ovo je treći nastavak iz priče o indijancima Cherokee,kako znamo prvi dio je u redovnoj ediciji,Indijanska zemlja a drugi u istoj ediciji kao i ova zadnja,maxi,dugo putovanje.Ova priča je najmanje posvećena problemu indijanaca Cherokeea.
    Priča prati dvije radnje.Prvi dio prati zagora,chica i dva naša stara poznanika.Drugi dio prati malu grupu indijanca Cherokee i četri razbojnika.Prvi dio ima dosta diskusije,dijaloga a drugi dio je dosta " nabijen " akcijom.Osobno puno bolja mi je druga polovica nego prva.Nisam neki ljubitelj ovako klasične teksovske priče ali ovo je Burattini dobro odradio sve do zadnjih par stranica.Dobro je osmišljen razlog spajanja zagora i ekipe s indijancima i razbojnicima,pogađate kraj je po tko zna koji puta odrađen na brzinu i naravno da to nije ispalo tako dobro kao što je ispalo 95% priče.Kraj ostavlja prostora za još jedan nastavak gdje bi se trebalo saznati što se na kraju dogodilo s Cherokeejima koji su ostali u planinama a i sudbina izgnanih Cherokeeja nije potpuno jasna.
    Ima jako dobrih scena, prva scena koju pamtim je poprilično brutalna,zagor ispituje nekog tipa i na ovoga bude izvršen atentat,pogođen je iz puške u glavu,zagor je ostao u šoku a lice mu je bilo poprskano krvlju.Također dobra je i nesvakidašnja scena gdje zagor ima vrlo bliske odnose s pripadnicom ljepšeg spola.Jako upečatljive i tužne su scene gdje indijanac pronalazi ubijenu sestru i scene iz prologa.
    Rad Prisca je jako dobar,nije najbolji ali je vrlo zadovoljavajući,ne mogu se oteti dojmu da je ovdje namjerno crtao " chiarollovski " koji je crtao dvije spomenute priče,Indijanska zemlja i dugo putovanje.Jako dobro je dočarao Apalačko gorje,kao i sam grad,mjesto radnje gdje se odvijao prvi dio radnje.
    Naslovnica,zadnja maestrova, vrlo dobra,boje su upečatljive.
    Jako dobar rad Burattinija koji je po ne pamtim više koji puta uprskao kraj,crtež detaljan i jako dobar na mjestima gdje se vidi da je uloženo truda iako ima i vinjeta gdje nema nikakve pozadine.Svakako među boljim stripovima u maxi ediciji. 
    Važno je napomenuti da nikada prije Ludens nije imao ovoliko tipfelera.

    17.01.2018
    13:16:00 sati
    Tonka24
    uredi
  • Ukupna ocjena 54%

    5, 3, 8, 6

    17.01.2018
    19:05:00 sati
    tekumze
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    U ovom nam se maxiju vračaju dobro nam poznati Satko i novinar Turner, kojeg smo prvi puta upoznali u izdanju Slobodne Dalmacije, u epizodama broj 36 i 37 ("Indijanska zemlja" i "Lažna optužba").. Osobno smatram da je ovaj maxi jedan od boljih u posljednje vrijeme.. Ponovno se, dijelom, bavi pitanjem deportacije Cherokeeja, što smo vidjeli u Ludensovom Maxiju broj 2: "Dugo putovanje"..

    Mislim da je maxi jako dobar, nabijen je akcijom od početka do kraja, doslovno nema predaha.. Svega tu ima, od progona indijanaca, pa do motiva osvete, izgubljenog engleskog blaga i povijesnih događaja.. Posebno ću istaći izrazitu sičnost negativca Queberta sa gitaristom "The Rolling Stonesa", Keithom Ridsom, te Zagorov način upada u bordel (koji do sad nikad nije bio viđen)  :)

    Priscov crtež je jako dobar, jedan od najboljih trenutno u Zagorovom serijalu, gledajući sve edicije.. Naslovnica je isto ok, nije ništa posebno, prikazuje jednu scenu sa početka epizode ali je dovoljno intrigantna da zainteresira potencijalnog čitatelja..

    18.01.2018
    16:59:00 sati
    allessi
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 69%

    6, 5, 9, 9

    Sto se tice crteza, ovo je blizu vrha.  Scenario, na zalost, je pun kliseja i papirnatih likova koji veze nemaju sa bilo kojom stvarnoscu, pogotovo kad je u pitanju ozbiljna tema o indijancima koji su prezivjeli trail of tears i slicne patnje.  Onaj glavni negativac koji lici na Keith Ridsa je jeftina kopija bezbroj neprijatelja koje smo vec hiljadu puta vidjeli u ovom serijalu, i Burratini se nije uopste potrudio da covjeku da bilo kakvu ljudsku dimenziju, nego onako ofrlje je kreairao jos samo jednog bulija kojem se kita dize kad nepotrebno puca u nevine indijance bez ikakvog razloga.  Oh ho ho, ma nemoj mi reci, Bure, da posle svih ovih godina, jos uvijek ponavljas jedno te isto.  Stvarno je steta citati ovu pricu, zato sto je sa grafickog pogleda stvarno dobra, i podsjeca na najbolje epizode Ken Parkera i Magicnog, ali scenario na zalost nije ni blizu njihovog kvaliteta.  Ferrijeva naslovnica je vrlo dobra, zadnja od starog majstora na Maxiju.  Sve u svemu ok, ali ovakav crtez zasluzuje puno bolji scenario.

    13.02.2018
    01:51:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 8, 10

    27.03.2018
    15:25:00 sati
    suply1
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Dugo putovanje
    Kod: TX LU 105-106
    Ocjena: 51%
    Vrijeme: 23.4.2018. 0:05:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 124
  • Utvara
    Kod: KT LMS 590-592
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 14.4.2018. 0:35:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1161
  • Gospodar otoka
    Kod: ZG LU 270/271
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 6.4.2018. 23:02:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1571
  • Ljudi koji nestaju
    Kod: DD LEX 59
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 3.4.2018. 23:48:00
    Autor: Jocko
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1049
  • Thor Vol. 1
    Kod: TOR TPB 1
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 31.3.2018. 1:00:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1115

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Drevno prokletstvo
    Kod: ZG BOP 15
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 7.2.2018. 0:29:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2451
  • Pod južnim nebom
    Kod: ZG LU 261-263
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 4.3.2018. 23:45:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 16
    Broj pogleda: 2325
  • Arktička baza
    Kod: NN LIB 62a,b
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 8.3.2018. 13:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2132
  • Jezero Athabasca
    Kod: TX VEC 30-33
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 24.2.2018. 21:58:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2078
  • Patagonija
    Kod: TX SA 22
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 28.2.2018. 23:26:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1895

Aukcije

Forum