Mada se borio s ludim genijalnim znanstvenikom, vampirom, keltskim druidom, mada je protiv sebe imao izvanzemaljce, Zagor je svemu bio dorastao. A ovaj put se upleo u stvari koje su veće od njega. Upleo se u situaciju koju ne može razriješiti. A ovaj put su mu protivnici obični smrtnici.
Meksiko je zemlja krvave povijesti, rođena na pokolju Asteka i Maja, da bi kroz cijelu povijest trajala mržnja između domorodaca i naseljenika, te između bezemljaša i bogataša. Ti sukobi i dan danas traju. Već od samog početka Zagor se suprotstavlja suludom lovu na skalpove. No što može? Protiv sebe ima cijelu državu. Osim mržnja između Apača i Meksikanaca, u pozadini se da naslutiti i netrpeljivost seljaka prema vlasti. U ovom suludom vihoru mržnje, Zagor je nemoćan.
Od svih Indijanskih plemena najpoznatiji su Apači. Sinonim za žestoke i divlje borce koji ne poznaju zapreka. Zadnji su podlegli bijelcima i predali oružje. No i među njima ima razlike, neki poput Bijelog Noža pokušavaju živjeti u miru, a neki žele borbu, kao Manuel. Manuel je očito inspiriran slavnim Geronimom, kojemu su Meksikanci pobili majku, ženu i djecu. Manuela su mučili kad je bio dijete, i poput Geronima zakleo se na osvetu. Teroriziranje u djetinjstvu ostavilo je dubok trag u njemu. Postao je žedan krvi i nasilja. Sa svojim žrtvama se poigrava i ubija na najokrutnije moguće načine.
No Manuel je samo jedan od tisuće ljudi koje su zbog godina mržnje, ubojstava i krvnih osveta uhvaćeni u spiralu krvi i smrti. Svaka nova žrtva izaziva nekoga na krvnu osvetu, da bi njegova osveta, potakla nekoga drugoga itd. Izgleda da kraja nema. Likovi poput Manuela, i nijemog Pabla su prototipi svojih naroda. Mada je proveo godine u naporima da održava mir između Indijanaca iz Darkwooda i bijelaca, Zagor na ovako nešto nikada nije naišao. Zbunjen je i svjestan da je ovaj sukob veći od njega.
Nasuprot ovoj sumornoj i depresivnoj temi, imamo Chicinu obitelj. Gledajući sretnu i razigranu djecu brzo se zaboravi na užasnu svakodnevnicu. No to je samo predah, jer se kroz cijelu epizodu proteže ogromno nasilje s obje strane. Skupljanje skalpova, pokolj u selu Bijelog Noža… A s druge strane pokolj na hacijendi Galindezovih, pokolj u Sancta Magdaleni. Ovo posljednje nastalo je zbog pohlepnog gradonačelnika Sancta Magdalene. Tipičnog političara, kurvinog sina koji je na sve spreman da bi došao do novaca. Poslužio se trojicom lovaca na skalpove da bi prijevarom pobio cijelo selo. A upravo je u selu starog, uvijek pijanog poglavice Bijelog Noža došao impulzivni Manuel. Te je svojim očima vidio ono što mu je trenutak prije ovaj predstavljao kao dobrotu bijelog čovjeka. Došao je kako bi sklopio savez, a otišao sa mržnjom i gorčinom. Ionako lud od mržnja Manuel je potpuno pobjesnio.
Obrušio se na Sancta Magdalenu, posijao je smrt i užas. Zagor je potpuno nemoćan, još je i nasamaren od Manuela, za kojeg i sam kaže da je lukav kao lisica i divlji kao puma. Možda je jedini manjak što Manuel nije odmah iskoristio priliku za konačni udar, nego im je dao vremena. Tako da je ispalo malo naivno, no izgleda da se svi negativci vole poigravat sa žrtvom te joj daju vremena za opravak.
Na kraju je stvar spasio gradonačelnik. Mučen grižnjom savjesti jer je kriv za sve, te optužen od sugrađana, odlučuje se na očajnički potez. Njegova oholost je okopnila pred prizorima krvave djece i ucviljenih udovica. Shvatio je težinu svoga nedjela. Nudi svoj život u zamjenu za živote ostalih stanovnika. Odlazi u groznu smrt, ali bar će imati čistu savjest.
"Grižnja savjest ponekad više boli od mučenja"
Epizoda i sam kraj mnogima će ostaviti gorak okus, a mnogi će je smatrati nedorečenom. Jer u cijeloj epizodi Zagor i Manuel se sreću oči u oči možda tek na 5 minuta. A Zagor i nije baš ni bitan u ovoj epizodi, istina puno je toga napravio, ali ovo nije epizoda o Zagoru već o Meksiku. Epizoda prolazi a Manuel nije svladan, možda po prvi put Zagor je pokleknuo, ostao nemoćan. Zbog tog scenarističkog rješenja Burattiniju svaka čast, obavio je odličan posao. Jedina mana je scena u kojoj je Zagor s konjem skače preko kanjona, to mu nije trebalo.
Cassaro se mnogima ne sviđa, pa ni meni. Ali u ovom slučaju napravio je solidan posao. Njegov stil mi je stvarno čudan, ali navikneš se. Ferri onako, solidno, ništa posebno. Možda jedino naslovnica za epizodu «Dimni signali» odskače. Naslovnica za «Krv Apača» ima dobar, potresan motiv, ali nije baš ispala dobro.
.jpg)
.jpg)
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
