Pleme drvenih lica

Zagor

ZG ZS 981/982 | 187 str.

Zagor i Chico sudjeluju u velikom okupljanju sedam plemena Cheyenna koje se održava svakih dvadeset godina. Da svečanost ne prođe u mirnom tonu pobrinuti će se tajanstvena sekta čiji se članovi kriju ispod ritualnih drvenih maski, a koji pokušavaju na sve načine eliminirati Duha Sa Sjekirom. Sumnja da je glavni urotnik pada i na samog Wanaku, poglavicu Cheyenna i stara Zagorova prijatelja još iz vremena dok je s Wandering Fitzyjem lutao divljinom.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 81%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 67%

P*6

S*5

C*7

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Obeležena žrtva
    ZG ZS 981
  • Pleme drvenih lica
    ZG ZS 982

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Guerra indiana
    ZG SR 286
  • La vittima designata
    ZG SR 287
  • La missione abbandonata
    ZG SR 288

ZANIMLJIVOSTI

  • U Italiji, ovi brojevi su izašli u svibnju, lipnju i srpnju 1989.
  • Dnevnik je skratio priču za 11 stranica..
  • Str. 9, prvo pojavljivanje Wanake
  • Str. 14, saznajemo da je Wanaka stari Zagorov prijatelj još iz vremena lutanja divljinom s Wandering Fitzyjem.

Urote, konspiracije i zavjere kao tema u stripu i nisu neka novina. Ali kada grupica Indijanaca osnuje sektu i ponašaju se totalno konspirativno, a sve u namjeri da ubiju Duha Sa Sjekirom bogami i je. Inače smo imali razne profile zavjerenika u serijalu, od velike organizacije koju je osmislio Krojač pa sve do pojedinaca koji su kovali paklene planove da se riješe Zagora ali većinom su to uvijek bili bijelci.

Naravno, bilo je Indijanaca s maskom, jedan od najpoznatijih indijanskih zakrabuljenih neprijatelja je Sclavijeva Demonska maska, ali u svom prvom pojavljivanju teško bi se tu moglo govoriti o nekoj dobro smišljenoj uroti protiv Zagora, jer pojedinac negativac je u fokusu priče koji se želi osvetiti svim bljedolikima i Indijancima sveopćim ratom. Kasnije je Burattini dva puta vraćao Demonsku masku, epizode su išle u smjeru osvete provučene kroz fantastiku i pojavljivanja sekte zamaskiranih vračeva, pa se sva draž prvotnoga pojavljivanja jednog starog karizmatičnog neprijatelja, koji je većini čitatelja ostao u sjećanju još iz Dnevnikove ere, izgubila.

Ovaj puta su smislili pravi urotnički plan. Zagor im stoji na putu njihova poimanja načina života i povrataka tradicionalnim vrijednostima i treba ga jednostavno ubiti i pri tome bezobzirno i podmuklo djeluju.

Wanaka

Što reći o kvaliteti priče? Jednu priču o pokušaju rušenja Zagora i simbola koji on predstavlja Toninelli je upakirao u jedan neobičan i solidan akcijski triler. Sam scenarij i ne nudi onu finu dozu tajanstvenosti i iščekivanosti kakvu nam daju likovi skriveni iza maske, i nije me nešto pretjerano intrigirala znatiželja da saznam tko je glavni urotnik, jer negativni likovi su okarakterizirani i postavljeni kroz radnju da u njima i nema neke pretjerane karizme, sva njihova radnja usmjerena je ka pokušajima eliminacije Zagora kroz postavljanja niza zasjeda koje on manje-više uspješno izbjegava. Čak je i motiv kojim se urotnici vode kroz scenarij brzo otkriven i odmah je jasno da neće biti nekakvog većeg iznenađenja u preokretu radnje, već čista, sirova priča koja igra na mišiće. Što naravno, nije loše, čak odlično funkcionira radnja na toj razini.

Toninelli nas klasično uvodi u priču, humoristično, ali sa intonacijom dramatike. Zagor i njegov vjerni compadre su na putu, proradi Chicov nezajažljivi apetit koji će ga opet uvaliti u nevolju, ovaj puta sa gladnom pumom.

Naravno, kao i puno puta do sada takav način uvoda u priču često posluži da nam scenarista predstavi novog/starog lika koji odjednom uskače u priču i spašava pogibeljnu situaciju pa tako i Wanaka nije iznimka. On je Toninellijeva kreacija, stvorio ga je za potrebe ove priče i u idućim epizodama više ga nismo vidjeli.

Wanaka je poglavica Cheyenna, stari Zagorov frend još iz mlađanih lovačkih dana. Udaren mu je karakterni pečat. Kao što smo i vidjeli, on je hrabar, jak i spretan. Frajer, jednom riječju. Ali ipak nam Toninelli kroz kasniji razvoj radnje ubacuje crva sumnje u njegovu iskrenost i namjere, jer sa nekim potezima kao da je išao na ruku tajanstvenoj sekti pa se čitatelj počinje propitkivati nije li on taj koji stoji iza svega toga i vuče konce.

Maškare, ča mogu maškare…

Stigavši u selo zatičemo pomalo neuobičajenu scenu. Autor se odlučio za jedan neobičan pristup. Uvodi Zagora u selo pod okriljem noći i tek ga sa jutrom predstavlja poglavicama i vračevima. Zagor je uvijek svojom pojavom izazivao niz emocija u Indijanaca, bilo to sreća i zadovoljstvo što ga vide, bilo to neskrivena mržnja koja često dovede do sukoba, kako kada, zavisno od situacije. Ali ovaj puta Toninelli nam ne servira nijednu od tih emocija, tek čistu kurtoaziju pozdravljanja sa poglavicama i vračevima, nekako odveć hladna i neuobičajena scena dočeka Duha Sa Sjekirom.

I tu maskirani prvi puta napadaju. Koriste priliku kada su se poglavice i vračevi povukli u osamu da u miru meditiraju, i Zagor se povukao da razmišlja o prirodi i čovjeku u njoj. Ali iza grma netko vreba…

Pleme drvenih lica

Dramatiku radnje Toninelli gradi baš na takvim prizorima. Urotnici vrebaju iz zasjede i pokušavaju da ubiju Duha Sa Sjekirom, ali im to ne polazi za rukom. Koriste sve moguće načine, pa pokušaj i trovanja ali nije jednostavno izbaciti Zagora iz igre.

Između neuspješnih pokušaja napada sastaju se na atmosferičnom, pomalo misterioznom mjestu, u ruševinama jedne stare kuće (Dnevnikov prijevod, iako je očito da je riječ o staroj crkvi ili misiji) što još pojačava dojam netipičnosti jedne epizode. Skrovište dobrano načeto zubom vremena uistinu je neobično za sastajanje grupice indijanaca urotnika. Odličan Toninellijev potez, jer pridodaje mračnu atmosferu dijaboličnim planovima urotnika, ali ima i značenje simbola naroda i vjere, kao što ćemo to sada u recenziji razlučiti.

Budućnost Cheyenna… je kraj Zagora Te-Naya

Da, da, baš tako, imaju i svoju lozinku i odziv. Ipak su oni u konspiraciji, kriju se ispod maski i sastaju u nekoj ruševnoj građevini nalik staroj misiji pa da izbjegnu nezvane goste koji bi mogli prerušeni upasti u njihovo skrovište upotrebljavaju taj sistem. Totalno netipično za Indijance za koje smo navikli da se dozivaju imitiranjem kojekakve šumske životinje, ćurlikanjem zaljubljenog tetrijeba na primjer.

Zašto drevne drvene ritualne maske kao krinka, zašto napuštena misija kao mjesto okupljanja?

Jer predstavljaju simbole vjere dva u ratu sukobljena naroda. Stanimo sada tu i zadržimo se malo na Zagorovoj osnovnoj premisi, samoproglašenim zaštitnikom i neupitnim autoritetom. Svi znamo kako je do toga došlo. U glavi jednog mladog osvetnika i ubojice dogodio se taj famozni klik saznanjem da mu je ćaća bio ratni zločinac. Iz posvemašnjeg ludila i osjećaja krivnje rađa se Duh Sa Sjekirom.

Padni mi pod noge jer ja sam tvoj bog. Dobro, nije baš tako, ne traži Zagor da se kleči preda njim, ali autoritativnost, pa i doza egocentričnosti potrebna je na putu koji si je zacrtao, kao i krinka besmrtnosti koju si je stvorio svojom fizičkom sposobnosti da ponekad preživi i fatalne rane puno mu olakšava posao.

Gradi svoj autoritet na strahu i praznovjerju, trikovima pojavljivanja i nestajanja, snazi i vještini i plemenitosti. Ali jao onome tko mu se suprotstavi, ne gine mu sjekira u glavu, ili život poraženoga u poniženju i ismijavanju pred suplemenicima. Nije čudno da je tijekom svog gospodarenja stekao brojne neprijatelje. Da li su to doista neprijatelji i po čijim to mjerilima ? Možemo li ih nazvati neprijateljima? Bi li vi, da ste Indijanac, popušili foru o bijelom besmrtnom samoprozvanom zaštitniku? Koji si je utuvio u glavu da radi za vaše dobro. Koje dobro i odakle mu pravo da se stavi u tu poziciju? Biste li se povinjavali njegovu zakonu sjekire ili bi testirali njegovu besmrtnost? Baš kao ova grupica urotnika.

Nisu drvene maske tek tako, samo za potrebe konspiracije, imaju one svoje značenje u plemenskom primitivnom svijetu i svetim obredima. One su svete ritualne maske za istjerivanje zlih duhova. Stavite se u poziciju urotnika i odjednom Zagor više ne izgleda kao dobar duh zaštitnik, on je zloduh koji smeta i ugrožava indijanski način života, on je opasnost koju treba eliminirati. To je i cilj urotnika, kroz ubojstvo Zagora zaštititi svoj način života. Kroz priču saznajemo da su se maske nekada davno koristile u ritualnim obredima pa evo još jednog motiva njihova nošenja, vraćanje starim vrijednostima. Zagor za njih predstavlja problem, predstavlja simbol, dominaciju bijelog čovjeka koji stoji na putu njihovom promišljanju o životu.

Zagor je jedna vrst misionara sa misijom i uzeo si je pod zaštitu Indijance. Jesu li oni to od njega tražili, jesu li oni toliki slabići i papci da im netko treba tko bi ih usmjeravao na “ pravi put“? Zagor je svojim uplitanjem u indijanski način života napravio najgoru stvar koju je mogao. Polarizirao ih je, stavio u dva suprotstavljena tabora. Na one koji ga obožavaju i one koji ga mrze. Nema neutralnih u Darkwoodu, neutralnost u jednoj zajednici kao takva ne postoji. Tek kod neodlučnih pojedinaca, ali oni nisu bitni. Čvrsto je svaki pol zauzeo svoje rovove i ne popušta. I ratuju jedni protiv drugih, Wanaka je bar desetak svojih suplemenika, pripadnika svog naroda pobio da zaštiti samoprozvanog zaštitnika.

Naravno da je suživot u miru čista utopija, pogotovo u onom vremenu kolonizacije Amerike, ali u stripu to funkcionira. I ponekad iritira, jer svi poznajemo povijest.

Stara, oronula, napuštena misija

Koji je cilj misionara bio kada su stupili na američki kontinent, i sjeverni i južni? Donošenje vjere, pokrštavanje poganih divljaka. Znači, dođu ti ljudi koje nikada prije nisi vidio, drukčiji su od tebe po boji kože, načinu života, vjerovanju i običajima i kažu ti: Tvoj Bog je lažni Bog, prestati ćeš vjerovati u svoga i prihvatit ćeš moga. I ne samo to,uz njih dođu i drugi ljudi, vojnici, trgovci, doseljenici i kažu: uzet ću ti i zemlju, i običaje, i vjeru pa i život ako se suprotstaviš. Nije ni čudno da je divljeg poganina bilo teško uvjeriti u istinitost kršćanstva kada su se kršćani počesto služili tiranijom i kad su i sami bili podijeljeni u brojne sekte i međusobno nesložni. Sada dolazimo do misije kao simbola i njenog svetogrđa.

Sastajanjem u njoj sa svetim ritualnim maskama koje prekrivaju urotnička lica skrnave bjelačke kršćanske svetinje, obeščašćuju simbol jedne vjere, njima neprijateljske. Ima li boljeg mjesta za kovanje urote protiv bijelaca? Uostalom, i same ruševine misije stoje kao nijemi svjedok bezuspješnog pokušaja dominacije i nametanja bijelog čovjeka. Zato ta napuštena misija kao baza njihova okupljanja.

Toninelli u svojim pričama vješto izbjegava provesti u djelo postulate na kojima je Zagor izgrađen. Nepobjedivost Zagora kod njega nije tabu, on takve stvari dovodi u pitanje. Ili Zagorova famozna pojavljivanja pred skupom poglavica koja uvijek poluče efekt iznenađenja i zadivljenosti. Ali to kod Marcella ne prolazi, on takve stvari nemilosrdno ruši. Idemo i ovo malo analizirati i secirati. Njegova jedna od najpoznatijih a i jedna od najboljih epizoda je “Vatrena voda“. Zagor jednim svojim dobro osmišljenim trikom iskače pred zbunjene i zadivljene poglavice. Ali kod njega ne pale te sačekuše, on Zagorovu aroganciju spušta kroz jednog Pekota, baca Duha Sa Sjekirom u prašinu kao staru krpu. Ako Zagor može trikovima varati Indijance, može Pekot drogiranom maramicom poraziti Zagora.

Tonineli ide toliko daleko s karakterizacijom Zagora u ovoj epizodi da ga stavlja u kožu jednog skeptika. A neprijatelj mu i nije bog zna kako opasan tip. Pa suočio se Zagor i sa puno opasnijim likovima i porazio ih svojom snagom i umješnosti.

Zagor sumnja, dakle čovjek je. A čovjek od krvi i mesa se može ubiti i bez ritualnih svetih maski. I to upravo pokušava Sitka, lik koji se tek malo pojavljuje u epizodi, prvi puta ga u priči vidimo i to je jedna gotovo nepamtljiva scena jer je jedan od tragača za nestalim Chicom. A Sitka je, kao i Wanaka, Zagorov frend još iz vremena kada nije bio Zagor. I tu se nameće jedno ključno pitanje. Kako su Cheyenni, i ne samo oni mogli povjerovati foru o izaslaniku i zaštitniku koji se odjednom, iznebuha stvorio kada znaju Zagora još iz njegove mladenačke dobi? Pa susretali su se sa Zagorom dok se kao Patrick pisao i nije koristio trikove i opsjene i nije se crni orao kočoperio u žutome krugu? To je ujedno i mali, često zanemareni detalj koji su nam scenaristi ukalupljivali kroz priče u kojima su akteri Indijanci iz Zagorove mladosti.

Kao što rekoh, Zagor sumnja. A ta sumnja proizlazi iz jednog detalja. Protivnik je naoružan tomahawkom a Zagor je bez svoje sjekire. On, koji je potukao Supermikea u sedmoj rundi sada se stavlja u poziciju skeptika koji sumnja u svoju snagu i vještinu, time i u konačnu pobjedu nad urotničkim mastermindom. Pa ljudi moji, je li to moguće?

Ali sva sreća, tu je Chico koji rješava situaciju Groucho metodom, jedan simpatični i sočni dylandogovski štih pridodan u priču, ciljano ili ne, ali odlično pogođeno.

Zagorova sjekira!

A dobri stari Chico dobio je u ovoj epizodi hvalevrijednu ulogu. Osim što je pridonio pobjedi dobacivši Zagoru sjekiru u zadnji tren, Toninelli ga je kroz humorističan prikaz obukao u Indijanku i tako nehotice spasio Zagoru život (scena sa zatrovanom lulom). Iako je početak priče krenuo s njegovom uobičajenim debilizmom (čuj, zamijeniti tragove pume sa tragom neke kokoši).

I za kraj, da konačno zaključimo period ZS/LMS ovom epizodom koja je ostala “nedirnuta“ a koju sam uhvatio recenzirati nakon Elderanova odustajanja (hvala stripovski kolega), epizodom koju sam zadnji puta (prije nego sam ju ponovno pročitao radi pisanja recenzije) pročitao daleke 1991. Mislio sam sačekati Ludens izdanje, ponajprije zbog izbačenih 11 stranica, ali ko bi čekao još dvije godine, ne vodim se onom; strpljen- spašen. “Pleme drvenih lica“ i nije mi ostala u sjećanju kao nešto posebna ili spektakularna priča, tek jedna obično-neobična priča o pokušaju svrgavanja Zagora sa njegova trona. Danas, sa odmakom dva i pol desetljeća ovo mi izgleda sasvim pristojno, solidno odrađeno, utemeljeno na rušenju Zagora i sve to upakirano u čistu akciju koju je Pepe odlično prikazao, pogotovo majstorski prikaz završnog obračuna Zagora i Wanake protiv grupe urotnika, fenomenalno prikazano. Kao i scene sastajanja urotnika u staroj misiji, odlično dočarana atmosfera. Zavolio sam Pepea još od njegove prve, “Plavi vojnici“, šteta što nije majstor duže poživio, pokoj mu duši.

JESTE LI ZNALI?

Cheyenni (Čejeni) po kulturi pripadaju prerijskim Indijancima lovaca na bizone. U vrijeme dok su još obitavali oko 12 milja (19 km) južno od Lisbona u North Dakoti, okrug Ransom, oni su uzgajali konje, i imali metalne noževe. Luk, strijela i koplje bilo je glavno oružje. Glavno selo imalo im je oko 70 šatora. Obitelj (proširena) je najvažniji element društva, nakon čega dolazi banda i na kraju pleme kao cjelina. Ratna društva (Wolf Soldiers, Fox Soldiers, Dog Soldiers i Red Shields ili Bull Soldiers, i kasnije, Thunder Bows) funkcionirala su poput bratstava. Svako od ovih društava imalo je svoje vlastite rituale, svete objekte, simbole, kao i nošnju. Kasnije su ovim društvima još pridodana Wolf i Northern Crazy Dog. Kao i kod legendarnih ratnih društava Kiowa, i šajenska su na preriji izazivala strah i respect. Vijeće je imalo je 44 civilne poglavice koji su zastupali razne bande i jedinice proširenih obitelji.

Najvažnija religiozna ceremonije Čejena bili su Arrow Renewal, Sun Dance (ili New Life Lodge) i Animal Dance. Prema legendi čejenski heroj kulture Sweet Medicine, putovao je na svete planine Black Hills gdje će dobiti četiri strijele od Velikog Duha (Great Spirit); dvije za rat i dvije za lov. Ove strijele uvijek će se čuvati u svetom ‘svežnju medicine’ (medicine bundle) zajedno s ostalim svetim predmetima koji simboliziraju postojanje Cheyenne naroda. Danas su podijeljeni na dva plemena od kojih Northern Cheyennes žive na rezervatu Tongue River u Montani i Southern Cheyennes koji u Oklahomi žive s plemenom Southern Arapaho (Nawathinehena).

Naprijed

ZG ZS 972-974 Ugašarev ultimatum

ZG ZS 994/996 Hiljadu lica straha

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • acestroke

    Ukupna ocjena 49%

    3, 2, 8, 10

    Ispod prosjeka.  Pepe radi dobar posao, ali na zalost ima Toninelijev scenario koji ne samo da je lijen, nego je dosta i glup.  Odmah se ovdje moze primjetit da je ovo trebao u specijalac, ili mozda u Almanah izdanje, na upola manje stranica, ali nikako u redovnu seriju, i nikako na ovoliko stranica.  Sve sto se ovdje ima reci moglo se reci u pola prostora, tako da je dojam cista dosada i kliseji nad klisejom.  Odmah se zna (SPOILER ALERT!) da Vanaka nema veze sa Plemenom Drvenih Lica, i da je to samo mamac da mi kobejagi pomislimo da je on umijesan.  Naslovnice su odlicne, ali prica je najslabija tacka.  Ne vjerujem da cu ovo ikad ponovo procitat, pa makar i da dozivim do sto dvadesete godine.

     

     

    04.03.2017
    01:47:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 10%

    1, 1, 1, 1

    Na ovako nešto ne treba trošiti vrijeme. Niškoristi... Nakon ZLATNOG DOBA ZAGORA, pa sve do epizoda s Cainom i Vampiricom, rijetko je koja priča vrijedna pažnje... Ima dobrih pa čak IZVRSNIH, ali su jako RIJETKE...a ova iz recenzije ne ulazi u taj izbor...

    04.03.2017
    02:40:00 sati
    žalosna_sova
    uredi
  • markotamara

    Ukupna ocjena 55%

    4, 4, 7, 10

    nedavno sam je procita ponovno i stvarno nista posebno ali bas da ne valja nista ,crtez ,naslovnice mislim da je pretjerivanje i neobjektivnost

    Pepe je standaran kako smo i navikli ali je Toni podbacija,Ferri vrhunski kao i uvik 

    nemogu reci preporuka ali da se ima u kolekciji :)

    04.03.2017
    03:21:00 sati
    markotamara
    uredi
  • PAJDO

    Ukupna ocjena 47%

    3, 3, 7, 8

    Jedna u nizu loših Tonninelijevih epizoda, pa i ne čudi da se u to doba govorilo o gašenju Zagora. Šteta dosta dobrog Pepeovog crteža.
    04.03.2017
    08:23:00 sati
    PAJDO
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 76%

    7, 6, 9, 10

    04.03.2017
    08:59:00 sati
    velka031
    uredi
  • Ukupna ocjena 84%

    9, 8, 8, 9

    fantasticna epizoda,,uvek uzivam kada je procitam...

    04.03.2017
    10:28:00 sati
    dzoni
    uredi
  • Ukupna ocjena 73%

    7, 7, 7, 10

    04.03.2017
    20:19:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • kucak

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Meni osobno među TOP 10 Zagora. Napetost, atmosfera indijanskog sela, zavjera, fantastičan Pepeov Crtež, Toninelli kao najbolji scenarist nakon Nolitte, kao i obično briljantan.

    04.03.2017
    20:40:00 sati
    kucak
    uredi
  • Ukupna ocjena 58%

    5, 4, 8, 7

    Kao i uvijek kod Tonninelija brzo se čita ali nakon pročitanog ne dobiješ neko veliko zadovoljstvo. Sve to je več viđeno. Scenario je stvarno malo traljav. Sviđaju mi se Čikove ludarije, Pepeov crtež i ta drvena lica. Ideja sama nije loša ali možda bi trebalo sve skupa biti bolje razrađeno.

    04.03.2017
    21:27:00 sati
    tekumze
    uredi
  • I like girlz

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    meni lično jedna od najdražih priča, jedna od onih koje sam po nekoliko puta iznova čitao. svjetlosnim godinama ispred svih zagora u zadnjih 10-15 godina. sve funkcioniše onako kako i treba, od scenarija, crteža do naslovnica.nisam znao da je dnevnik skratio i ovu priču i to za 11 stranica?? nadam se da ćemo ovu fenomenalnu priču vidjeti bilo u "klasiku", bilo u "odabranim pričama".

    06.03.2017
    09:59:00 sati
    I like girlz
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 80%

    7, 8, 9, 8

    Moglo bi se reći da se ovdje radi o trileru, poprilično neizvjesnom, kao što smo mogli da vidimo tek na kraju epizode.

    Pretpostavljao sam da je Vanaka jedan od ljudi sa drvenim maskama, međutim ispostavilo se da ipak nije. Tu je autor obavio dobar posao, bacio nam je kost koja se lako zagrize. Sama priča nije ništa posebno, iako je tipična Toninellijeva: dosta akcije, napetost prisutna, dijalozi su dobro pozicionirani. Pepe po običaju izuzetno dobar. Zaista šteta što je tako mlad preminuo. Treba još napomenuti da je Dnevnik skratio ovu priču za 11 stranica. 

     

    06.03.2017
    20:26:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 73%

    7, 6, 8, 10

    Lagana priča, lijepa pustolovina, krimić u indijanskom selu. Imao sam ovu epizodu kao mali, i naslovnice su mi se uvijek sviđale...

    14.03.2017
    09:00:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Barney

    Ukupna ocjena 84%

    9, 8, 8, 9

    Sjećam se ove epizode kada je izašla na kioscima. U to vrijeme uživao sam u njoj. Pročitao sam ju nekoliko puta i uvijek mi je bila ok. 

    20.03.2017
    18:02:00 sati
    Barney
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 64%

    6, 6, 7, 7

    Ovde samo nostalgija cepa, ostalo suvi prosek.

    12.04.2017
    16:19:00 sati
    Combatrock
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Nepoželjni gost
    Kod: DD VEC 24
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 26.6.2017. 1:08:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 422
  • Stranac
    Kod: ALBUM SHP 1
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 23.6.2017. 11:44:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 429
  • Punisher: Rođen
    Kod: PUN FB 1
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 19.6.2017. 23:59:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 675
  • Harajuća smrt
    Kod: KRI BG 6
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 18.6.2017. 23:59:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 325
  • Longituda nula
    Kod: MM VEC 39
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 15.6.2017. 22:52:00
    Autor: Korg
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 624

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum