Andrija Maurović

Stvaralaštvo Andrije Maurovića - najbravuroznijeg crtača stripova kojeg smo ikada imali, s uglednim mjestom u svakoj enciklopediji i povijesti svjetskog stripa - nikada nije sukcesivno objavljeno, do kraja revalorizirano i stavljeno u odgovarajući kontekst, kako je trebalo biti. Stoga će ovaj napis, uz osnovno upoznavanje s Maurovićem, upozoriti na neke segmente majstorova opusa koji predstavlja zahvalan materijal za daljnja proučavanja i vrednovanja.

Rođen 1901. godine u mjestašcu Muo kod Kotora, Maurović djetinjstvo provodi u Dubrovniku, gdje pohađa osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, bio je loš đak, ali su mu "zbog lijepog crtanja sve opraštali". U mladosti je imao više neugodnih nego ugodnih doživljaja i vjerovatno su ta neugodna iskustva potakla njegov borbeni duh. Po dolasku u Zagreb 1922. godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti. Izdržava se pretežno vlastitim radom. Ilustrira i oprema knjige, brošure dnevne i tjedne novine, izrađuje plakate, oglase i slično. Tadašnja kruta sveučilišna pravila to nisu dopuštala i zbog toga ga izbacuju sa Akademije. Nije ga to pokolebalo, naprotiv. U narednih desetak godina danonoćno će peći zanat grafičkog dizajnera i ilustratora, što će mu kasnije i te kako dobro doći u realizaciji stripova. Početkom tridesetih godina crtao je za humoristični list "Koprive" političke, socijalno kritičke i pikantne karikature, koje spominjemo zato što je tu primjenio neke klasične obrasce stripa. Maurovićev rad na stripu počinje 1935. godine, mjeseca svibnja.

Dotad se već iskazao kao plodan i izgrađen autor, čije su slikarske i crtačke tehnike bile prilagođene tadašnjim mogućnostima tiska, a njegove grafički privlačne kompozicije odlikuju se virtuoznim crtežima, vješto sročenim scenarijem i filmskom dramaturgijom. U dnevniku "Novosti" i tjedniku "Oko" Maurović je potpisao niz stripova različitih žanrova, od vizionarske fantastike ("Podzemna carica", "Ljubavnica sa Marsa", Ognjem i mačem", "Zlatarevo zlato"), do variranja avanturističko egzotičnih ("Plijen demona džungle", "Razbojnikova vjerenica") i nacionalnih motiva ("Marta i medvjed").

Od tih najranijih umjetnikovih ostvarenja poseban dojam ostavlja "Ljubavnica sa Marsa", alegorički politizirana freska, u kojoj je Maurović, lijevo orijentirani intelektualac i zakleti neprijatelj ondašnje kraljevine, prokrijumčario Lenjinov lik i njegove ideje o povezanosti svjetskog radničkog pokreta. Scenaristi tih a i narednih predratnih stripova bili su novinari Franjo M. Fuis i Krešimir Kovačić (sin poznatog hrvatskog književnika Ante Kovačića, autora romana "U registraturi"). Njihovi su predlošci bili adekvatan izazov majstorovoj crtačkoj invenciji. Premda većina tih predratnih stripova nema u zaglavlju ime scenarista , jer se taj posao smatrao minornim, s priličnom je sigurnošću utvrđeno da je Kovačić pretežno prilagođivao za strip domaću i stranu književnu baštinu, a da je Fuis imao bujniju maštu pa mu se pripisuju "ne literarni" Maurovićevi stripovi.

Naredna,1936. godina, po mišljenju nekih povjesničara domaćeg stripa, donosi Maurovićeve najznačajnije domete, antologijske u domeni žanra; "Trojica u mraku" i "Sedma žrtva". Riječ je maestralnim vestern pričama melodramskog naboja, nastalim po romanima Maksa Branda (to je jedan od pseudonima pisca Fredericka Fausta, op.a.), u kojima su sugestivno dočarani karakteri junaka. Čini se da se Mauroviću tematika Divljeg zapada posebno svidjela, jer joj se u svojim stripovima više puta vračao, i to svaki puta nadahnuto i iskreno, nikad se ne ponavljajući. U većini njegovih vesterna ("Gospodar zlatnih vregova", "Posljednja pustolovina Starog Mačka", "Tvrđava smrti", "Sablast zelenih močvara" iz 1937, "Povratak Starog Mačka" iz 1967) središnji likovi su tajanstveni pravednik Crni Jahač, pjesnik lutalica Polagana Smrt i simpatični tvrdoglavi starkelja Stari Mačak alias Old Mickey, koji je specifičnim načinom komuniciranja i korištenjem crnog humora vezao za sebe nekoliko generacija čitalaca. On je ujedno i naj originalnija Maurovićeva kreacija. Osim što Maurovićevi veterani imaju vlastitu patetičnost, oni se odlikuju i dinamičnim i ne predvidivim zapletima, šarolikom galerijom likova i bogatstvom događaja, a da bi se publici olakšalo praćenje, u njih su ukomponirani i stilizirani komični detalji. Ističući spomenuti serijal kao svojevrsni raritet (još mu možemo dodati tri epizode "Barba Niko i Ivo" iz Maurovićeve posljednje faze), željeli bismo upozoriti da je jedna od temeljnih karakteristika cjelokupnog Maurovićeva strip-stvaralaštva upravo ne postojanje stalnog protagoniste, junaka koji bi se prenosio iz epizode u epizodu. Ukratko Maurović je izbjegavao vrstu produkcije svojstvenu američkom i zapadnoeuropskom tržištu. U preostalih nekoliko godina do početka rata neumorno je crtao stripove različitih žanrova. Radi ilustracije, evo naslova nekih: "Gunka Das", "Ljudi s granice", "Put u pakao", "Ubojica s dječjim licem" (krimić, a glavni junak nije nitko drugi nego Sherlock Holmes), "Lutalica Chagos" i najbolji među njima "Onaj koji je zadavio smrt", strip o gusarskom brodu lutalici. Ratni vihor i okupacija prekidaju cjelokupnu strip produkciju.

Ipak, 1943. godine braća Neugebauer i Marcel Čukli pokreću "Zabavnik", list velikog formata. Maurović , se dakako, ponovo laća stripa. Rezultat je više nego impresivan. "Ahura mazda", "Brača Seljan" i "Grob u prašumi" (zanimljivi stripovi o putovanjima poznatih hrvatskih istraživača),a posebno ostvarenja o znamenitim ličnostima nacionalne povijesti "Knez Radoslav" i "Tomislav" uravnotežene su majstorije koje po likovnoj snazi, imaginaciji i briljantnoj vizualnoj naraciji idu u red antologijskih stranica hrvatskog stripa. Godine 1944. Maurović odlazi u partizane, a započeti strip "Zlatni otok" nastavlja Walter Neugebauer, vješto kopirajući njegovu tehniku i stil. Na oslobođenom teritoriju Maurović je ilustrirao zidne novine i parole, na slikarska platna prenosio svoje viđenje NOB-a i revolucije. Odmah po oslobođenju Maurović se vrača staroj pasiji, crtanju. Krajem 1945. godine u "Novom svijetu" izdanju Društva novinara, pojavljuje se sa istoimenom stripovnom verzijom poznatog Travenova romana "Mrtvački brod". Slijedi prisilna petogodišnja pauza. Pod utjecajem dogmatskog gledanja na stripove kao "kapitalističku tvorevinu koja kvari mladež", oni se zabranjuju. Takvo gledanje, na svu sreću, nije bilo dugog vijeka.

Nakon raskida sa Staljinizmom i naša popularna kultura vrača se pravim vrijednostima. Početkom pedesetih godina strip dobiva pravo prisutnosti, najprije na stranicama omladinskog tiska, a ubrzo zatim pokreću se i specijalizirane strip edicije. Godine 1951. i 1952. Maurović je bio plodan kao u svojim najboljim, Predratnim danima. Najprije u omladinskom listu "Horizont" po vlastitom scenariju objavljuje strip adaptaciju Jacka Londona "Meksikanac", a zatim slijede zanimljiva ostvarenja "Opsada Zadra", "Tri dječaka", "Cvijet u kamenu", "Baš-Čelik" i vestern "jahači rumene kadulje" po Zaneu Greyu. Istodobni za "Horizontov zabavnik" Maurović crta "Brodolomce na otoku Mega", novu verziju "Trojice u mraku", "Crvene orače", strip koji je mnogo obećavao, ali je nažalost ostao ne dovršen, slično kao "Plantaža Beranda", koja je izlazila u "Vjesnikovu zabavnom tjedniku". U više intervjua stari majstor je isticao da su ti stripovi crtački i tehnički dotjeraniji od onih ranijih, a mi to namjerno spominjemo zato što su u gotovo svim kritičko-teoretskim pristupima Maurovićevi poslijeratni dometi ostajali nezabilježeni ili su samo usputno navedeni. Ne znamo tome razlog, kada je u njima, ako ništa drugo, također uočljiva sloboda poteza i originalnost stila. Bolest, uzrokovana između ostalog i neurednim usamljeničkim životom, nagriza Maurovićevo zdravlje i on se boji da će oslijepiti.

Počinje se suzdržavati bilo kakvih većih napora. Ipak, nekako uspijeva da 1955. za novo pokrenuti "Plavi Vjesnik" obradi u stripu "Hajdučku pjesmu". Krajem pedesetih godina bilježimo novi Maurovićev povratak stripu. Za dnevnik "Večernji list" crta "Gričku vješticu", po romanu Marije Jurić Zagorke. Scenaristički dio posla obavio je Norbert Neugebauer, koji će kasnije još nekoliko puta surađivati. U "Plavom vjesniku" Maurović je početkom šezdesetih godina realizirao velik broj stripova u boji: "Biser zla", "Djevojka sa Sijere", "Uglomi gospodar pećina", "Rankov odred", "Čuvaj se senjske ruke". Tematski raspon tih stripova - s pravom su nazvani "Slikarski" - opet je fascinantan. Nailazimo na egzotiku, vestern teme, teme iz pred povijesti i NOB-a, obradu literarnog predloška i td. Rađeni u realističnoj maniri, spomenuti stripovi na neki način predstavljaju i temelj za budući Maurovićev slikarski hod. Međutim, izvjesno je da takav umjetnikov pristup mediju stripa nije bio baš šp ukusu vremena i on se vrača crtanju crno-bijelih storija. "Kišova zagonetka", "Broj buntovnika", "Posljednja petorica", "Vrijeme odvažnih", "Sinovi slobode", "Hrabri Nik" nazivi su, uz već spomenute, nekih od stripova kojima Andrija Maurović na neki način završava karijeru crtača stripova. Kažemo "na neki način", jer je Maurović posljednje godine svog donkihotovskog života utrošio i na crtanje u olovci zanimljivih erotskih stripova. Te kratke i duhovite "erotske pikanterije" tekstom i crtežom dočaravaju, u ekspresionističkoj Boccaciovoj maniri, stanja pojedinaca u trenucima kada njima počinju vladati nagoni. Nestanak Maurovića strip crtača označava početak Maurovića slikara. Svojim slikama u stilu realističnog simbolizma Maurović je dao presjek svog života i svog pomalo neobičnog pogleda na svijet. To su slike sa mitološko erotskim motivima i slike posvećene moru i mornarima. Inače, dio kritike ga smatra najsamosvjesnijom i najfascinantnijom, ali istovremeno i najzapostavljenijom ličnošću zagrebačke likovne scene prolog desetljeća.

Andrija Maurović nije više među nama, ali njegovi radovi poslužit će kao uzor i poticaj sadašnjim i budućim generacijama strip crtača. U pogovoru knjige "MAUROVIĆ" napisano je: "Stripovi koje je Maurović objavio u svojoj plodnoj i bogatoj stvaralačkoj karijeri ne predstavljaju samo uzorne primjere ovog medija već i značajna djela jednog od vrhunskih majstora devete umjetnosti.

*Tekst preuzet sa www.kistonline.com - s tim da je u potpunosti prenesen iz strip revije "Naš strip" br.13 iz 1984. godine