Ken Parker

Slika glavnog lika

Ken Parker

Ken Parker NA INTERNETU

• uBC-Unofficial Bonelli Comics

Kad su 1974. crtač Ivo Milazzo i scenarist Giancarlo Berardi donijeli Sergio Bonelliju na stol prvu epizodu Ken Parkera nisu ni sanjali koliki će trag njihov junak ostaviti u povijesti talijanskog i svjetskog stripa. Ali, nije sve išlo tako lako. Berardi i Milazzo su bili nerazdvojni prijatelji i kolege sa fakulteta gdje ih je spojila ljubav prema stripu i kako Ivo jednostavno kaže: "...vidio sam da Giancarlo obožava pisati, ja sam obožavao crtati i tako smo odlučili pokušati napraviti nešto zajedno ..." Poslije par godina odvojenog rada za razne francuske, engleske i američke izdavačke kuće na raznoraznim likovima, autori su odlučili okušati sreću na domaćem tlu zajedničkim snagama. U to vrijeme autori nisu mislili raditi Western seriju smatrajući da je u klasičnom westernu već sve rečeno, ali na narudžbu magazina Giornalino napravili su skicu jedne western priče, koju su nesretnici odbili ( i vjerojatno godinama poslije čupali kosu zbog toga), a da bi je Bonelli objeručke prihvatio. Prvobitno je bilo zamišljeno da to bude "standalone" priča koja bi izašla u sklopu edicije "Collana Rodeo". Međutim, upravo u to vrijeme se pojavio slavni western film redatelja Sidneya Pollacka - "Jeremiah Johnson" ili kako je preveden u Italiji "Corvo Rosso non avrai il mio scalpo" ("Crveni Gavran neće uzeti moj skalp") koji ih je obojicu oduševio tako da su prepravili originalni scenarij ponuđen Bonelliju i kreirali lik koji neodoljivo podsjeća na slavnog Roberta Redforda iz filma, lik western heroja koji neće biti klasičan revolveraš nego lovac i vodič koji se oružjem služi samo u samoodbrani. Nakon što je vidio tri četvrtine prvog broja Bonelli je oduševljeno zatražio nove nastavke prepoznajući potencijal u onome što je vidio i imajući na umu otvaranje nove serije. Međutim zahtijevao je da redizajniraju lik tako da bude bez brade (Milazzo je u jednom intervjuu duhovito primjetio : "...Zašto? Zato što u Italiji nijedan bradati junak nije postigao nikakv uspjeh!...") i da promijene ime Jebediah Baker koje je Berardi bio odabrao. Rečeno - učinjeno. U drugoj epizodi Ken je, kao što znamo otišao kod brijača (i postao Robert Redford:-) ), a ime je promijenjeno tako da se Milazzu svidjelo ime Ken, a Berardi je odabrao Parker po svojoj omiljenoj kemijskoj olovci:-). I tako je 3 godine nakon nastanka prvog broja, 1977. objavljen prvi broj Ken Parkera nazvan "Lungo Fucile" (Duga puška), a sve poslije toga je povijest...

I tako, iz broja u broj, oduševljenje i odobravanje je raslo kako kod publike tako i kod kritike koja je otvoreno prihvatila našeg junaka. To ne bi bilo toliko čudno da Ken nije toliko odskakao od ostalih strip junaka svog vremena. Naime, temeljno pravilo svih popularnih serija je bezvremenost glavnog junaka koji nikad nije stario i čije ste pustolovine mogli čitati bilo koji redom da ne zapazite neku razliku, glavni junak je prolazio kroz tisuće pustolovina neokrznut, uvijek postojan i nepromijenjen, dok se kod Kena osjećalo da junak kroz priče stari, da stiče iskustvo, da se mijenja, da prolazi kroz unutarnje borbe i sukobe sa samim sobom. Ken je osvojio čitatelje svojom nesposobnošću da bude junak i profesionalni avanturist, sličnošću sa "normalnim čovjekom", sposobnošću da pogriješi i mudrošću da svoju grešku i prizna, ironijom i samokritikom, unutarnjim borbama, refleksijama i sumnjama i ostalim ljudskim vrlinama kao što su velikodušnost, dobrota, prijateljstvo, odanost, altruizam, hrabrost,idealizam, optimizam i samostalnost. Ken je unio pravu revoluciju u talijanski strip bogatstvom brojnih obrata, genijalnim načinima kreiranja komičnog, ali i suspensa, posebim narativnim stilom, "jezikom slika" bi ga gotovo mogli nazvati, gdje prestaje potreba za didaskalijama i balončičima sa tekstom, ingenioznim Milazzovim kadriranjem, filmskim raskursima, lepršavim, slobodnim stilom crtanja punim mašte i gotovo dječačke igre svjetla i sjene u kojoj se malo toga jasno vidi ali je ipak intuitivno čitatelju sve jasno, te prekrasnim naslovnicama rađenim u akvarelu koje su se protezale i na zadnju naslovnicu što je bila velika novost u ono vrijeme. Stoga nije ni čudo što je spomenuti dvojac osvojio srca ljubitelja stripa širom svijeta i osvojio nebrojene strip nagrade za svoj rad na Ken Parkeru.

Kroz Kenove avanture upoznajemo čitavu lepezu likova među kojima ćemo istaknuti trapera Dashiella, sipatičnu djevojčicu Pat O'Shane, eskima Nanuka, kuju Lily, Tecumseh, pripadnicom indijanskog plemena Hunkpapa i udovicom koja je prilikom napada američke vojske ubijena, a koju je Ken oženio i usput dobio nadimak Chemako ili "Onaj koji se ne sjeća". Theba(njegovo novo ime je Teddy), Tecumsehin sin rođen u njezinom prijašnjem braku koji sada živi u Bostonu, Lady Barbara Huntington Scott koja mu je otkrila radost čitanja i posudila prve knjige i još mnogi mnogi drugi lovci, indijanci, traperi i ostali koje ovdje nismo nabrojili. U sagi o Kenu se pojavljuju i neki stvarni likovi poput generala Custera, Buffalo Billa, te novinara i pisaca Ambrosea Biercea i Neda Buntlinea koji su odigrali veliku ulogu u razvoju Kena kao lika potaknuvši ga da krene pričati i pisati priče... Također, za razliku od ostalih strip junaka, Ken nema arhetipskog neprijatelja koji se kontinuirano pojavljuje kroz cijelu sagu...Neprijatelj koji se najdrže zadržao bio je Donald "Lucky" Welsh, plaćeni ubojica i revolveraš kojeg je Ken gonio kroz prvih par brojeva, a nakon toga Ken se bori protiv nasilja ljudi nad ljudima, pohlepe, neznanja, iskorištavanja, rasizma i netrpeljivosti i ostalih zala modernog društva.

Kenove avanture počinju 29.12.1868 i idu strogim kronološkim redom, i u njima pratimo Kena u njegovim lutanjima po Sjevernoj Americi. Upravo kruta pravila kronologije su stvarala ogromne probleme autorima jer je mjesečni ritam izlaženja morao biti poštovan ali ako neka epizoda nije bila gotovo nije se moglo objaviti neku drugu umjesto nje jer tada ne bi bila ispoštovana kronologija. Tako je nakon nekog vremena Ken počeo kasniti, prvo sa brojem 12. "Balada o Pet O'Šejn", pa poslije i sa ostalim, tako da je od 59 brojeva 20 izašlo sa zakašnjenjem a vrhunac je bio kad je broj 58. "Štrajk" kasnio 6 mjeseci! Konačno, s 59. brojem , 1984. završava originalna serija i Ken napušta izdavačku kuću Sergio Bonelli editore i u skladu sa svojim lutalačkim karakterom kreće na dug put po raznoraznim kućama (Orient Express, Comic Art, Isola Trovata, Ken Parker Editore) da bi se na kraju opet vratio u SBE. Ukupno je objavljeno još 3 epizode koje se pribrajaju regularnoj seriji, dakle brojevi 60. Un principe per Norma, 61. Un alito di ghiaccio / Dove muoiono i titani i 62. Il respiro e il sogno (koji se smatra najboljom Kenovom epizodom), 13 epizoda objavljnih u Ken Parker Magazineu i 4 specijalna broja, od kojih zadnji, "Faccia di rame"(Bakreno lice) predstavlja još jedan kraj Kenovih pustolovina nakon kojeg su se Berardi i Milazzo razišli i nastavili sa odvojenim projektima (Berardi je kreirao kriminalističku seriju Julia koja izlazi za SBE, a Milazzo je uradio par epizoda za Magico Vento, Nick Raidera i Texone #13 "Sangue sul Colorado") za sada se ne zna da li će biti novih nastavaka Kenovih pustolovina. Međutim, pošto je Ken na kraju sage završio u zatvoru na Floridi nepravedno optužen za ubojstvo, za pretpostaviti je da će autori uslišiti želje još uvijek mnogobrojnih Kenovih fanova i prijatelja (Ken Parker je junak sa najvećim brojem Fan Clubova u Italiji!) i da neće ostaviti svog junaka u zatvoru nego da će mu pokloniti kraj kakav zaslužuje.

Do tada, so long Ken!