Keepers of the Maser

Slika glavnog lika

Keepers of the Maser

Keepers of the Maser NA INTERNETU

• http://www.maser-universe.info/

Jedan od razloga zbog kojih volim www.stripovi.com je i njegova ambicija da postane opsežna baza podataka u kojoj zainteresirani lezileb... stripofil, u želji da proširi svoje često skučene horizonte, mogu pronaći iscrpne tekstove o stripovima o kojima sam posjeduje ograničeno ili čak nikakvo znanje, a za koje je netko drugi (uglavnom Djole, budimo iskreni) odvojio svoje dragocjeno vrijeme da ih pročita i ocijeni. U skladu s tim, poželio sam i ja nesebično dati svoj skroman doprinos, jer što bi jedan Djole bio bolji od mene. I tako, nakon što sam se jedno poslijepodne izvukao od kućanskih poslova uz izliku da moram pisati diplomski, nastao je tekst o jednom od meni najdražih stripova, petodijelnoj seriji "Keepers of the Maser", autora Nikite Mandryke i Massimiliana Frezzata (doduše, na prve dvije epizode Frezzato - čiji autoportret možete vidjeti na slici desno - je i scenarist i crtač; Mandryka se uključuje tek u trećem dijelu kao suscenarist).

Kako se ono obično započinje review u ovakvim slučajevima? Aha... bila jednom (to jest, bit će jednom) planeta imenom Kolony, na kojoj nije živjela Indira Vladić, ali je postojalo mjesto zvano Tower, gdje su se izvodili složeni genetički eksperimenti i stvarale čitave rase za potrebe budućeg društva. Jedna od tih rasa bili su i patuljci, maleni i veoma nezgodne naravi. I kako to u beletristici obično biva, jedna od kreacija okrenula se protiv svojih tvoraca, u ratu koji je trajao osam godina i koji je odnio mnogo žrtava i među ljudima i među patuljcima, a Tower je ostao posve odsječen od okolnih naselja; dobra pouka za sve koji vjeruju da su GMO bezopasni. Prošlo je šezdeset godina, i razasuti stanovnici Kolonyja, često u uvjerenju da nitko drugi nije preživio, ne vjeruju da je Tower ikad postojao. Ali jedno naselje imenom Maser odbija to prihvatiti, pa tu i tamo netko od njegovih stanovnika odlazi u potragu za Towerom, i više se nikad ne vrati.

Tyta

U prvoj epizodi serije, The Second Moon, Glavni čuvar (Chief Keeper) Masera, čangrizavi stari Zerit, nailazi na udaljenu postaju u kojoj žive ne naročito inteligentni Fango i njegov robot C.I.R.O. (Computer Intelligence Reader Operative). Nakon što Zerit pokuša ukrasti dio tehnike kojom je Fango okružen i kojom se ne zna služiti, njih trojica završe na pješčanom sprudu, među ostacima srušene Zeritove letjelice. U drugom nastavku, The Isle of Dwarves, Zerita, Fangoa i Zeritovu posvojenu kćer Erhu zarobljava grupa patuljaka (koji sebe inače nazivaju people, a ljude longlegs) pod vodstvom groteskne Ivoline Yugher koja tvrdi da zna gdje se nalazi Tower i namjerava ga uništiti uz pomoć svojih zarobljenika. Zerit doznaje više o ratu ljudi i patuljaka i o misterioznoj "bijeloj kugi" koja je pokosila patuljke, a Fango doživljava zanimljivo iskustvo sa stvorenjem vrste Muridae Auratus, na Kolonyju poznatije kao Sewer rat. U trećem dijelu, Eye of the Sea, zarobljenici bježe i završavaju na jednom otoku. Ondje Zerit i Erha, svatko na svoj način, susreću svoju prošlost, a Fango upoznaje crvenokosu (ah, crvenokose) Tytu. Naši junaci otkrivaju i lokaciju Towera, ali završetak epizode daje naslutiti da im zbog toga možda i neće biti jako drago. Četvrti dio, The Iron Tower, napokon dovodi Zerita, Fangoa i Erhu do priželjkivanog Towera. I dok patuljci, željni osvete, dolaze sve bliže, Erha je uhvaćena u telepatsku vezu s yokovima, bićima nalik kitovima kojima zbog eksperimenata nekadašnjih stanovnika Towera prijeti izumiranje. Peti dio, The Edge of the World, rješava sve, ili ne rješava ništa, ovisno o vašoj perspektivi, a na kraju, kao i u cijeloj seriji, iza riječi end ne stoji točka nego upitnik.

Yok

Mislim da sam tako otkrio dovoljno sadržaja da zainteresiram, a ipak ne pokvarim užitak čitanja. Sama priča većim dijelom je SF, manjim dijelom fantasy, a u potpunosti iznimno napeta pustolovina, koja unatoč tome nije perolaka zabava, nego jak i kompleksan narativni vez u koji su i Frezzato i Mandryka utkali mnoštvo maštovitih sitnica, kao i izraženu ekološku i etičku poruku, ne gubeći pritom korak. U dodatku drugom dijelu, nazvanom Kolony: the essential survival guide, možete tako pronaći informacije o flori, fauni i geografiji Kolonyja, tehničke podatke o robotima i letjelicama, živopisne detalje kao što je patuljački ritual ušivanja pijeska u kapke (otuda ona nezgodna narav), kao i biografije glavnih likova. Međutim, pravi forte ovog stripa ipak je sjajan i u punom smislu riječi raskošan Frezzatov crtež, koji je mnogo napredovao od, recimo, njegovog ranijeg djela Margot. Čiste, glatke linije crteža sjajno su nadopunjene bojom, a bogatstvo detalja očito je zahtijevalo dugotrajan rad na seriji. Scenografija, zahtjevni efekti kao što je dim ili oluja na moru, likovi, sve je prekrasno izvedeno, a posebno bih želio istaknuti iznimno lijepe žene koje Frezzato crta (što se, mislim, vidi iz priloženih isječaka) na način koji je miljama daleko od jeftinog recepta golemih grudi i stražnjica u odjeći tri broja pretijesnoj. Međutim, žene (barem ljudske) daleko su od toga da budu eye candy; ozbiljnije su, staloženije, a možda i pametnije od muških kolega, dok su Zerit i pogotovo Fango bliži Chicu nego Zagoru. Frezzato je sjajno oživotvorio i humoristične detalje kojima je ublažena ozbiljnost priče; pogledajte samo scenu u kojoj Zerit šutne patuljka s tornja, ili onu u kojoj štakor sočno cmokne Fangoa, Fangoovu borbu s patuljcima, ili izraz lica Fangoa nadrogiranog climom, a pravi comic relief nesretni je patuljak Vyon, čije prste ptica u jednom trenutku zamijeni s crvima kao u pravom Warner Bros crtiću, da bi u drugom već ispadao iz letjelice iznad mora, a u trećem se igrao skrivača s... e, to ćete morati sami otkriti.

Za one koji se zacijelo pitaju gdje mogu nabaviti ovo istinsko remek-djelo, potrebno je reći da prijevoda na hrvatski, nažalost, nema. Heavy Metal Publishing zaista je kvalitetno opremio HC albume koji se osim na internetu mogu naći i u More Comicsu, a ima ih i na drugim jezicima: na talijanskom, naravno, kao "I custodi del Maser", na francuskom, logično, "Les Gardiens du Maser", na njemačkom, međutim, kao "Der Planet ohne Erinnerung" (šašavi Goti, rekao bi Obelix), a ima ga i u Španjolskoj, Portugalu, Belgiji i Danskoj. Ako se, međutim, odlučite za nešto jeftiniju varijantu, a pritom vam ne smetaju mjestimično odrezani rubovi, prvu epizodu možete naći u "Heavy Metalu" od ožujka 1997., drugu u specijalnom broju za proljeće 1998., treću u srpanjskom broju 1999., četvrtu u broju od studenog 2000., a peta je izašla u svibnju 2003., u vrijeme kad sam zbog drastičnog pada kvalitete već odavno bio prestao izdvajati novce za "najbolji američki magazin s najboljim europskim stripovima", ali sam to izdanje ipak kupio, samo zbog dugo očekivanog završetka Frezzatovog serijala. Uvjetno rečeno završetka, naravno, obzirom da su Frezzato i Mandryka najavili ukupno 9 dijelova u seriji, podijeljenih u tri trilogije...