Stripizam #2: O fotogeničnom i autentičnom u stripu

Umpah Pah

Miroslav Cmuk o fotografiji u stripu i izvan njega.

Što je dobar portret? Onaj koji otkriva mnogo o stanju u kojemu se porterirana osoba nalazi, i o stanju u kojemu je čovječanstvo danas.

Steve McCurry

Unazad nekoliko godina manje se govori o božićnoj groznici, ali se zato naglašava sveopća neimaština što se odražava na količinu božićnog slavlja. Mirniji su ljudi za vrijeme Božića, ipak je to period u kojem, ukoliko imaju normalnog poslodavca, provode malo više vremena kod kuće. U krugu obitelji (i šire) podijele se darovi, na kurtoazan ili unikatan način zaželi se svako dobro, okiti se jelka, blagdanski stol bude ispunjeniji delicijama, na radio postajama svako malo zasvira Wham!, Chris Rea ili Mariah Carey čije melodije pospješuju lagodnu božićnu atmosferu, a navečer se na malim ekranima po tko zna koji put gledaju zgode Macaulayja Culkina. Milina mnogima, no ne svima - i u ovoj priči postoje pojedinci kojima božićni blagdani donose nemir u obliku viroze ili psihoze (istraživanja kažu da su samci skloniji suicidu u božićno vrijeme zbog nasilnog propagiranja obiteljskog zajedništva). Glazbeni spot za pjesmu Happy Xmas (War Is Over) Johna Lennona u stanju je oneraspoložiti i najoptimističniju dušu koja njeguje nadu u bolje sutra ili prekosutra, a kamoli sumornog samca. Budući da je sastavljen od ratnih snimaka (u antiratne svrhe), ne bi bilo zgorega da na početku spota stoji upozorenje kako je riječ o uznemirujućem vizualnom materijalu. Ispunjavajuće težak poput uspješnog prvijenca Rak na duši doktorice Nele Sršen, gorespomenuti glazbeni spot primorava gledatelja/slušatelja da višak emocija izbaci na površinu, lako se čovjek sažali nad viđenim snimkama, bez obzira na njezinu starost i koji se dio svijeta prikazuje – naravno, netko odustane od gledanja jer ne želi pokvariti odličnu atmosferu u vlastitoj glavi, dok neke nimalo ne zanimaju prizori tuđeg stradanja.

Prizori tuđeg stradanja naslov je knjige Susan Sontag, autorice mnogih (anti)ratnih fotografija koja se, osim što je snimala ratne nedaće, i teoretski bavila samom prirodom fotografije i procesom fotografiranja, analizirala njezine funkcije, prednosti i mane. Sontag je primijetila da se fotografijom lako može manipulirati i da se ona može iskoristiti u vlastite (i krive) svrhe. Fotografija je nijema poput poniznog roba, ona progovara, ali ne prigovara; scena koju prikazuje nerijetko je hinjena izmontirana, a rijetko kada spontana, lišena režije. Upozoravajući na mogućnost fotografske montaže i zlouporabu fotografije, Sontag se u knjizi dotakla naših krvavih područja koje je također fotografirala devedesetih: Za zaraćene je identitet bitan. A sve fotografije čekaju da ih pojasni ili krivotvori popratni tekst. Tijekom borbi između Srba i Hrvata na početku nedavnih ratova na Balkanu, iste fotografije djece poginule u granatiranju nekog sela pokazivane su i na srpskim i na hrvatskim propagandnim konferencijama za novinarstvo. Uz promijenjeni popratni tekst, smrt te djece mogla se opetovano zlorabiti. Kao primjer autentične, nemontirane fotografije, Sontag je navela fotografiju iz 1972. godine koju je snimio Huynh Cong Ut. Za ratnih godina pojedini televizijski voditelji bili su obazrivi i preporučivali roditeljima da nam rukom prekriju oči, što je nas djecu dodatno nukalo na gledanje ratnih reportaža, brutalnih pokretnih slika što draže ionako nadraženu maštu djeteta. Djeca (i odrasli) lako povjeruju u sadržaj slike ili fotografije - termine koje djeca (i odrasli) često puta miješaju i doživljavaju kao istoznačnice, a ne bliskoznačnice. Slika je naslikana rukom, dok je fotografija snimljena rukom, što će reći da nije riječ o istim, već bliskim radnjama.

Svaka fotografija, i privatna i javna, iziskuje povjerenje i rekonstrukciju gledatelja. Još od 1839. godine, otkako postoji, fotografija nas podsjeća na minule trenutke, a može se opisati i kao zaustavljeno sjećanje. Poput orgazma, ona je mali oblik smrti pa se neki ljudi odbijaju slikati. Nekad je bila u papirnatom, a danas prevladava u digitalnom obliku. Roland Barthes je 1980. godine u knjizi Svijetla komora ustvrdio da je fotografija najzapostavljeniji vid umjetnosti jer se o njoj najmanje piše, no i ta tvrdnja više ne drži vodu jer danas gotovo svatko može stvoriti (makar loše komponiranu) fotografiju (snimljenu pod krivim kutom, bez reda i rasporeda). Ako je mutna i nerazumljiva, prihvaćenija je, označena kao umjetnička. Nedavno je u novinarstvu fotografija dobila prednost pred tekstom jer je čitateljstvo uvelike nepismenije i površnije, a nerijetko ju koriste i autori stripova. Aleksandar Zograf svako malo u svojim minijaturnim esejima koristi fotografije, iskoristio ju je Krešimir Zimonić u Zlatki, prisutna je u Sveboru i Plamenoj te grafičkoj noveli Zašto sam ubio Pierrea. Pomoću fotografije strip dobiva na težini jer se njome postiže dojam autentičnosti i uvjerljivosti – takav strip nije samo strip, već je djelomično i dokument koji je, baš poput svakog drugog medija i fakta, podložan dodatnim interpretacijama.

Fotograf, strip album francuskog trojca Emmanuel Guibert/ Didier Lefevre /Frédéric Lemercier ujedno je i fotografski album. 1986. godine Didier Lefevre krenuo je u svoju prvu veliku fotografsku avanturu tako što se u Afganistanu pridružio grupi Liječnici bez granica. Impozantna je to pripovijest, što na tekstualnoj razini (za koju je zaslužan Lefevre), što na vizualnoj razini koja se može podijeliti na dvije podrazine; jednu čine Lefevreove fotografije, a drugu Guibertov crtež (na Lemercieru je bilo koloriranje). Čitav strip album može se protumačiti kao dugačko fotografsko putovanje, nekonvencionalni putopis koji nas do posljednje stranice (fotografije?) drži u napetosti. Prepun neizvjesnosti i tenzija, Fotograf prikazuje europske liječnike koji zdušno žive Hipokratovu zakletvu tako što liječe sve potrebite, čineći pritom vlastitu egzistenciju upitnom; Fotograf na osobniji i osobitiji način prikazuje jedan posve drukčiji ritam življenja, novu kulturu i nedovoljno poznat narod kojeg muče svima poznati, univerzalni problemi – rat, glad i siromaštvo. Poput svakog drugog naroda, Afganistanci su vođeni sirovim instinktom, golom voljom za preživljavanjem. Lefevreovi crnobijeli portreti prikazuju nam lica ispunjena stavom, očajem, strahom i nadom – neki su protagonisti bili svjesni fotografiranja i stigli zauzeti poziciju, no često puta je Lefevre bio brži od njih i slikao ih u spontanim situacijama – tijekom rasprave, svađe, iščekivanja liječničke prognoze ili hitne liječničke intervencije. Osim što je fotoaparatom bilježio ljudska lica, Lefevre je dobar dio pažnje poklonio impozantnim krajolicima, zabilježio Afganistan kojeg ne možemo upoznati na malim ekranima, globalnim prikazivačima pokretnih fotografija. Sve u svemu, Lefevre je tijekom svoje prve fotografske pustolovine uspio nadvladati samoga sebe veličinom vlastitog duha, a ujedno napraviti kapitalno i izrazito fotogenično djelo. Pritom se vezao za jednu posve novu civilizaciju – do 2006. godine sudjelovao je u osam fotografskih misija u Afganistanu (preminuo je u siječnju 2007. godine). Nakon pročitanog Fotografa mijenja se čitateljeva percepcija Afganistana, svih susjednih –stana i fotografa uopće. Može se uvidjeti da nisu svi fotografi bijedni lešinari i lovci na senzacije, već da ima među njima empatičnih kroničara koji su prije svega ljudi, a tek zatim vjerni dokumentaristi kojima nije do poigravanja i iskrivljavanja, već do bilježenja pukih činjenica čija bi nas jačina i težina trebala primorati na (pre)ispitivanje sebe i drugih. Malo je potrebno da bi Lefevreove fotografije postale pomične poput filmske trake – nedostak pokreta u fotografiji je zapravo temeljna razlika između medija fotografije i filma. Naime, film je od samih svojih početaka opisivan i promatran kao pokretna fotografija. Opet, upravo je filmičnost bitnija značajka pojedinih fotografa (André Kertész, Damir Šagolj), baš kao što je fotogeničnost odlika pojedinih filmskih i televizijskih redatelja (Ante Babaja, Andrej Zvjagintsev).

Premda je nastala 1971. godine, Lennonova pjesma i danas vrijedi jer se ništa nije promijenilo nabolje unatoč brojnim antiratnim pjesmama, dramama, filmovima i fotografijama koje su nastale od 1971. godine naovamo. Idila koju su zagovarali pacifisti diljem svijeta još uvijek pripada carstvu neostvarenih snova, samo su krvnikove ruke znatno manje krvave jer mu je tehnološki napredak omogućio stvaranje pakla na zemlji pritiskom jedne tipke. Pomalo je ironična činjenica da antiratna snimka, ono što slijedi nakon krvnikovog poteza i prikazuje posljedice istog, nastaje na jednak način – jednim pritiskom prsta.

© Miroslav Cmuk


#1: O prvijencima, prvacima i pravu prvenstva | #3: O glazbi u stripu i obrnuto

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Nueces Valley
    Kod: TX MX 21
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:18:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 214
  • Yukonski kozaci
    Kod: ZG MX 34
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:00:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 128
  • The Wrong Earth
    Kod: TWE AHOY 1/6
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 22.6.2019. 18:41:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 258
  • Dadilja
    Kod: DD SD 38
    Ocjena: 42%
    Vrijeme: 19.6.2019. 0:56:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 593
  • Obračun u Crnoj Dolini
    Kod: KT LMS 186/187
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 18.6.2019. 22:55:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 461

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ledene zemlje
    Kod: ZG MX 33
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 3.5.2019. 1:04:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1838
  • Prljava afera
    Kod: MN LIB 8
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 11.4.2019. 1:08:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1591
  • Spirale multiverzuma
    Kod: NN LIB 64b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 14.5.2019. 0:36:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1514
  • Krvna zakletva
    Kod: MN LIB 63
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 23.4.2019. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1409
  • Monstrum iz Philadelphie
    Kod: ZG VC 137/138
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 14.5.2019. 18:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1265

Aukcije

Forum