Stripizam #7: O legendama i legendarnosti Jože Filozofa

Thor

Miroslav Cmuk o poimanju legendi i neobicnoj osobnosti obicnog covjeka.

Onome tko je vrijedan oponašanja, a neponovljiv, morao bi se moći suprotstaviti lik kojega ne valja slijediti ni pod kojim uvjetom, koji nam pruža konkretnu svijest o tome što ne smijemo oponašati. Nasuprot svecu mora stajati antisvetac, nasuprot legendi antilegenda.
Andre Jolles

 

Povijest pišu (i dopisuju) pobjednici, a prepisuju potlačeni. Nekritična i neoriginalna masa više ne voli ni velike, a kamoli maljušne povijesne storije – uživljeni u ulogu Velikog brata, pomno prate tuđe živote; sirove lovatore, političke grebatore, ljepuškaste starlete i prosječne nimfete proglašavaju legendama i ne pokazuju interes za autohtone legendarne osobnosti i priče. Primjerice, jedna legenda kaže da je pas jedini čovjekov podsjetnik na izgubljeni raj, dok je u drugoj legendi obućar po imenu Ahasver štapom udario Krista i zato bio osuđen na vječno potucanje svijetom (kobni štap dobio je ulogu pratitelja), no to nisu sočne priče što pobuđuju pozornost i razbuđuju maštu mase. U poemi „Ahasver“ Vladimir Nazor podario je legendarnom lutalici željeni mir u obliku smrti i tako prekinuo jednu višestoljetnu agoniju.

U obiteljskim stablima i susjednom korijenju također se kriju legende i mikropovijesne priče zamamna okusa koje, ukoliko ih netko revno ne zabilježi, lako padnu u mrki zaborav. Kako vrijeme prolazi, tako se teže povjeruje u male povijesne priče o neobičnim ljudima koji su po nečemu bili posebni; izvorna svjedočanstva (usmene predaje) postanu pričice ili pričurine, ovisno o sadržaju i tome tko ih sluša. Ukoliko priču sluša zahvalna duša, legenda i njeni protagonisti ne umiru, produljuje im se vijek trajanja. Kako vrijeme prolazi, tako priča postupno zadobije osnovne značajke legende, liku se dodaju izmišljene osobine i nerijetko ga se smještava u situacije u kojima nije ni pasivno (a kamoli aktivno) sudjelovao. Ne valja legendu miješati s mitom - osnovna razlika između njih jest da za mitsku osobu nema konkretnih dokaza postojanja, nego samo nepouzdane predaje, dok su protagonisti legendi uvjerljivije zabilježeni u povijesnim spisima pa se naprosto lakše povjeruje u njihovo postojanje. Legendarna priča krije se u grafičkoj noveli Potočići Pascala Rabatea – glavni protagonist Émile Garreau, starčić koji ustaljenu kolotečinu odjednom mijenja za neizvjesno životno putovanje mogao je uistinu postojati jer se slične priče događaju u stvarnom životu.

Prije petnaestak godina čuo sam priču o (ne)običnom Josipu. Neki ga iz navike zvahu Joža (nadimak karakterističan za područje Hrvatskog zagorja u kojem je rođen 1905., a pokopan 1977. godine), dok mu neki seljani iz čiste pakosti ili dosade pridodaše nadimak „Filozof“, riječ što i danas za sobom vuče negativne konotacije jer, grijeh je razmišljati vlastitom glavom i imati mišljenje o nekome ili nečemu. Nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme sveopće neimaštine i gladi, Joža Filozof kupovao je u Varaždinu knjižice o strojevima, sitnice za voćnjak i sitne alatke. Jožini sumještani tada takve kupnje smatrahu čudnim pojavama vrijednim podsmijeha, a naročito knjiga ne bijaše na cijeni u tom selu. U voćnjaku je imao zasađene rijetke sorte, znao je latinske termine za svaku biljku i vlastitim rukama napravio namještaj, dok je susjedima vojničke puške prepravljao u lovačke. Pomoću barometra, aparata što bijaše rijetkost u selu, predviđao je vremensku prognozu. Usred ponoći mogao je bez tračka svjetla pronaći željenu stvar na tavanu, takav je red vladao u njega. Kupovao je Plavi vjesnik i uvezivao epizode Ripa Kirbyja. Pored svih tih zanimacija, Joža Filozof brinuo je o imanju i obitelji (žena mu je podarila dva sina), a znao je dati i prigodan savjet potrebitom. Unuk, koji postade poslovođa u glavnom gradu, upita Jožu Filozofa kako da pravilno vodi svoje podređene, na što mu ovaj predloži da se pokuša staviti u njihovu kožu. Pored starinske kućice, koja je bila obojana vapnom, nalazio se natkriveni bunar, poljski zahod i nekoliko drvenih prostorija. Nije dugo poživio Joža Filozof, a umro je iznenada, u sjedećem položaju, malo nakon što je ujutro nahranio blago. Glava mu je klonula kao da spava pa žena u prvi čas nije shvatila da njezin Joža više ne pripada ovom svijetu ili svijetu snova, već nekom sasvim trećem svijetu. Nadživjela ga je žena za gotovo dvadeset godina, a uredno imanje nagrizao je i naposljetku izjeo zub vremena. Kuća je najprije pukla popola da bi se kasnije srušila sama od sebe. Ne zna se gdje je završila Jožina nepopularna ostavština – knjižice, alat i uvezane epizode Ripa Kirbyja. Trenutno su grobna ploča i temelji kuće najsigurniji materijalni dokazi postojanja Jože Filozofa, dok u usmenu predaju zainteresirani ne moraju, ali mogu povjerovati. Neobičnosti Jože Filozofa nisu spektakularne (svako selo ima lokalnog Filozofa koji drukčije proživljava ovozemaljski život, što je odlika svetaca i inih legendarnih osobenjaka); bio je to staložen čovjek zbog kojeg se neće pokrenuti proces beatifikacije i koji će teško pronaći mjesto u povijesnim dokumentima jer ni na koji način nije zadužio buduće generacije - njegova djelatna vrlina bila je sposobnost razmišljanja. Faktivni Joža Filozof i fiktivni Émile Garreau nisu bili sveci, već sasvim (ne)obični ljudi iz susjedstva.

Kolekcionare bi priča o Joži Filozofu mogla barem malčice uznemiriti, naročito ako nemaju kome ostaviti vrijedno naslijeđe što ima materijalnu i emocionalnu vrijednost. Poput prave legende, priča o Joži Filozofu svevremena je i poučna, povlači za sobom neugodna pitanja, u stanju je obnoviti gorke sumnje o smislu postojanja – naime, kome ostaviti kolekciju vrijednih predmeta i koji je uopće smisao prikupljanja ako će prikupljeno na kraju krajeva propasti tako što će pripasti nezahvalniku? Kolekcionarstvo donekle popunjava prazninu življenja, no ono je ustvari tek jedan vid pukog samozavaravanja i negiranja ništavnosti zemaljskog praha od kojeg je čovjek sazdan. Barem se tako tvrdi u drevnim pričama. Jedna od njih kaže da Bog, nakon što napravi čovjeka, razbije kalup kako ne bi ponovno zamijesio istu ljudsku jedinku.

 


#6: O sakralnim grešnicima i profanim svecima | #8: O ekraniziranju strip serijala „Ken Parker“

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Nueces Valley
    Kod: TX MX 21
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:18:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 214
  • Yukonski kozaci
    Kod: ZG MX 34
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:00:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 128
  • The Wrong Earth
    Kod: TWE AHOY 1/6
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 22.6.2019. 18:41:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 258
  • Dadilja
    Kod: DD SD 38
    Ocjena: 42%
    Vrijeme: 19.6.2019. 0:56:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 593
  • Obračun u Crnoj Dolini
    Kod: KT LMS 186/187
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 18.6.2019. 22:55:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 461

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ledene zemlje
    Kod: ZG MX 33
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 3.5.2019. 1:04:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1838
  • Prljava afera
    Kod: MN LIB 8
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 11.4.2019. 1:08:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1591
  • Spirale multiverzuma
    Kod: NN LIB 64b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 14.5.2019. 0:36:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1514
  • Krvna zakletva
    Kod: MN LIB 63
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 23.4.2019. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1409
  • Monstrum iz Philadelphie
    Kod: ZG VC 137/138
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 14.5.2019. 18:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1265

Aukcije

Forum