Stripizam #11: O biciklističkoj upornosti tijela i duha

Metabaruni

Miroslav Cmuk o biciklima, biciklistima i bicikliranju.

Prvi okretaj pedale, to je zadobivanje nove autonomije, to je lijep pokušaj bijega, opipljiva sloboda, pokret vrškom stopala kada bicikl odgovara na želju tijela i gotovo ga prestiže. U nekoliko sekundi, uski obzor se otvara, pejzaž se pokreće. Drugdje sam. Ja sam netko drugi, no ipak ja sam ja kao nikada do sada; ja sam onaj kojega otkrivam.

Marc Auge

Gornji citat ne može se u potpunosti primijeniti na snažnog Amédéea, glavnog junaka grafičke novele Orao bez kandži. Naime, Amédéeu nedostaju vršci stopala. Nožni prsti amputirani su mu nakon što je čitavu noć proveo u hladnoj planini zatrpan snijegom, no hendikep i novčana ograničenja nisu ga obeshrabrila u nastojanju da sebi samome ispuni neuobičajenu želju duha i tijela – sudjelovanje u najvećoj biciklističkoj utrci Tour de France. Bicikl, naročito sportski model, početkom 20. stoljeća bio je luksuz koji si nije mogao bilo tko priuštiti[1]. Unatoč svemu, Amédée je nastojao osvojiti titulu prvaka; čitatelja bi trebala fascinirati količina srčanosti koju je Amédée uložio u voljeni sport. U čitavoj priči nije fascinantan samo Amédéeov lik i djelo, već cjelokupna slika tadašnjeg biciklizma koju su većinom činili ostarjeli, iskusni veterani pedaliranja. Bilo je to zlatno doba biciklizma čiji ugled nije bio narušen nedozvoljenim supstancama, doping kontrole bile su nepoznati procesi tadašnjim natjecateljima jer im nije padalo na pamet da se posluže bilo kakvim smicalicama u postizanju cilja, štoviše, međusobno bi se pomagali i hrabrili tijekom utrke, što danas i nije tako čest slučaj. Tek su kasnije pojedinci upoznali čari kemije i oskvrnuli sportsku čaroliju; jednom prezentiran kao prevarant, biciklistički as Lance Armstrong (sedmerostruki pobjednik Tour de Francea) automatski je izgubio kredibilitet i povjerenje dobrog dijela javnosti. Američka antidopinška agencija (USADA) poništila je 2012. godine njegova dotadašnja postignuća zbog kojih i danas u očima nekih slovi kao nesvakidašnji borac uporan u svladavanju prepreka (1996. dijagnosticiran mu je rak testisa koji je metastazirao na mozak i pluća, 1997. prebolio je bolest, da bi već 1998. nastavio trenirati). U siječnju 2013. Armstrong je konačno priznao da se godinama koristio zabranjenim supstancama. Priznanjem je poništio mitski (i legendarni) status fantastičnog sportaša koji je mnogima predstavljao uzor.

Za biciklizam nije potreban prirodni talent i posebno građeno tijelo, već snaga duha što se manifestira u obliku napornih i upornih treninga, što jasno oprimjeruje hrvatski paraolimpijac Mario Alilović. Njegova biciklistička priča u stanju je potaknuti čovjeka na pokret, štoviše, može nas nagovoriti na mogućnost promjene načina života, odnosno ponukati nas na aktivno bavljenje biciklizmom. Fascinantna je i biciklistička priča mladog varaždinskog fotografa Siniše Glogoškog koji je 2010. godine biciklom potegnuo do Damaska. Bicikl je od prvih početaka promicao ideju samostalnog kretanja, bio je (i ostao) idealno prijevozno sredstvo za osobe koje ne iziskuju društvo tijekom kretanja, pomagalo za pelegrine koji žele na brži način upoznati svijet. Opet, ljepota bicikliranja krije se u činjenici da samosvojni biciklist u svoje ime i prezime odlučuje koji će mu biti ritam, brzina i smjer kretanja. Ne mora se prilagođavati suvozaču jer vozi samo sebe. Bicikl nikako nije za osobe koje ne znaju živjeti same sa sobom.

Kao ekološkom dvokotaču, osvješten čovjek danas biciklu daje prednost pred automobilom iz nekoliko razloga; a) jeftinije je pedalirati, nego tankirati, b) praktičnije je i brže vozilo, naročito u gradskoj vrevi i ostalim oblicima zastoja c) pedaliranje je izrazito zdrava tjelesna (i duhovna) aktivnost! Bicikl ponovno postaje sinonim za slobodnije i jeftinije kretanje, obnavlja mu se prvotna funkcija, vraća mu se izgubljeni status slobodnjaka, vozi ga i staro i mlado (vozeći bicikl, djeca odmalena uče kako biti odgovoran sudionik u prometu), većinom rekreativno. Dok termin rekreacija podrazumijeva uživanje u kretanju i ne povlači za sobom pitanje brzine pedaliranja, sport povlači za sobom ideju suparništva. Oba termina veže osjećaj koji se lako može pretvoriti u način življenja – strast. Moja strast prema biciklu ograničena je iz više razloga; ljeti se moram kloniti sunčevih zraka pa tada pretežno vozim predvečer i noću, zbog raka kosti u trinaestoj godini nikada neću imati desnu ruku jaku poput Armstronga (prigodnog li prezimena!), a i desno plućno krilo je manjeg kapaciteta zbog sarkoma, što znači da nisam u stanju postići vrhunsku brzinu. Dakle, ne krasi me zavidna tjelesna kondicija, ne vozim brevete od 200 i više kilometara, već šezdesetak kilometara dnevno, ovisno o vrsti ruti. Vozim radi rekreacije i relaksacije. Granice tijela i duha šire se iz dana u dan, što je stvar upornosti i nemirne želje za kretanjem. Prigodna odjeća i dodatna oprema, dobro društvo i donekle uređena cesta te odgovorni i smireni sudionici u prometu dodatno pridonose jačanju biciklističke strasti. Slovenske prometnice, primjerice, nisu u boljem stanju od hrvatskih, ali su zato slovenski vozači znatno kulturniji; nema u Sloveniji divljeg preticanja i obijesnog turiranja, neurotičnog trubljenja, neumjesnog dobacivanja i zviždanja, tamo je razvijena prometna kultura. U Hrvatskoj, barem u naseljenijim mjestima, nailazimo na sasvim suprotnu situaciju tijekom vožnje – lokalci u pojedinim mjestima imaju potrebu za komentiranjem, biciklističke staze kao da su namjerno urešene staklom, a promet kaotičan u toj mjeri da se na kraju dana zahvaljujem na još jednom preživjelom danu u prometu. Seoske sredine daleko su pitomije prema biciklistima. Ceste su uske, ali i manje prometne, a tamošnji mještani, naročito oni mlađeg uzrasta, otvorenijeg su duha; bez ustezanja pozdravljaju nepoznate pojedince u tajicama i uskim majicama.

Strast prema biciklizmu podrazumijeva određeni oblik navučenosti, kroničniji ljubitelj pedaliranja ne može zamisliti dan bez pedaliranja, potreba za kretanjem radi svoje i živa je muka kad vremenski uvjeti uvjetuju vožnje. U nepovoljnim danima (i noćima), vožnju djelomice mogu nadomjestiti umjetnička djela u kojima se spominje bicikl. U više je navrata bicikl uglazbljen (poslušati šansonu Zvonka Špišića Bicikl i Queenov hit Bicycle Race), spominjan u brojnim knjigama kao sastavni dio radnje (Biciklistički dnevnik Davida Byrnea, Pohvala biciklu Marca Augea, Prvo šišanje Bohumila Hrabala[2]), a snimljeni su i famozni filmovi vrijedni pomnog, višekratnog gledanja: Lardi di biciclette (Vittorio de Sica, 1948.), Jour de fête (Jacques Tati, 1949.), Bicycleran (Mohsen Makhmalbaf, 1987.), Xich lo (Tran Anh Hung, 1995.). Utješnu utjehu biciklistima nudi i deveta umjetnost – ljubitelji pedaliranja (i rekreativci i sportaši) zasigurno će pronaći dio sebe i svog bicikla u Laxovoj grafičkoj noveli, donekle se poistovjetiti s Amédéeom i ondašnjim (ne)prilikama – prikazana ljubav prema biciklizmu globalne je prirode, a sve iskustvene razlike između čitatelja poželjne su nijanse.

Istina, Laxova priča o biciklizmu je u mnogočemu drugačija od današnjeg biciklizma, prilike su se stubokom promijenile; prijeteća prisutnost dopinga bacila je trajnu sjenu nad sportski biciklizam, a potreba za stalnom lagodnošću i svakidašnja užurbanost pretvorila mnoge rekreativce u komotne vozače motornih vozila. Novina je i da jaz između automobila i bicikla dolazi sve više do izražaja jer obje strane ne poštuju osnovna pravila prometne kulture u dovoljnoj mjeri, što rezultira nepotrebnim pogibeljima čiji je broj prije stotinjak godina bio gotovo zanemariv. Druga novina je da čelnici gradova (Varaždin) s punim pravom zabranjuju pedaliranje u središtu grada, prvenstveno zbog nepažnje mladih biciklista kojima nije do sporta ili rekreacije, već do utrkivanja ili vratolomija u kojima mogu ugroziti vlastite i tuđe živote. Naravno, oni nisu rekreativci, triatlonci ili maratonci, nego nesmotreni vozači kojima je samo do brzine ili pumpanja taštine. Takvima nije mjesto u središtu sela, kamoli grada.

© Miroslav Cmuk



[1] U Hrvatskoj su se prvi bicikli pojavili u drugoj polovici 19. stoljeća. Mornar Josip Mikšić iz Jurketinca je na povratku iz Francuske donio prvi bicikl radi kojeg je uspio zaraditi metak u nogu. Na njega je pucao čuvar polja koji je primijetio čudne kretnje. Bicikl je kupio Nikola Pečornik, varaždinski student koji 1894. osniva biciklistički klub.

[2] U ekraniziranom izdanju Postřižiny (Jiří Menzel, 1980.) ima sitnih preinaka, ali bicikl (i biciklistica!) ne gube na važnosti. 


#10: O prikazivanju bolesti na zdrav način | #12: O razvodu autorske osobnosti i djela

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Nueces Valley
    Kod: TX MX 21
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:18:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 245
  • Yukonski kozaci
    Kod: ZG MX 34
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 24.6.2019. 15:00:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 158
  • The Wrong Earth
    Kod: TWE AHOY 1/6
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 22.6.2019. 18:41:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 259
  • Dadilja
    Kod: DD SD 38
    Ocjena: 42%
    Vrijeme: 19.6.2019. 0:56:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 593
  • Obračun u Crnoj Dolini
    Kod: KT LMS 186/187
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 18.6.2019. 22:55:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 461

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ledene zemlje
    Kod: ZG MX 33
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 3.5.2019. 1:04:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1839
  • Prljava afera
    Kod: MN LIB 8
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 11.4.2019. 1:08:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1591
  • Spirale multiverzuma
    Kod: NN LIB 64b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 14.5.2019. 0:36:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1515
  • Krvna zakletva
    Kod: MN LIB 63
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 23.4.2019. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1409
  • Monstrum iz Philadelphie
    Kod: ZG VC 137/138
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 14.5.2019. 18:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1265

Aukcije

Forum