Stripizam #28: O prednosti teksta nad crtežom

Julia

Što je važnije u stripu? Tekst ili crtež?

Kao romanopisac, identificirao sam se s drugima i iskoračio iz svojih granica, poprimajući karakter koji dotad nisam posjedovao.

Orhan Pamuk

Nekadašnjim i sadašnjim studentima književnosti poznata je višegodišnja tortura u obliku predavanja i seminara koje su dobrim dijelom činili naslovi lokalpatriotske i domaće književnosti (ispod)prosječne kvalitete, djela što su u stanju čak i najzagriženijeg ljubitelja književnosti odvratiti od čitanja. Ne čitam bilo što, nerado trošim vid na naslove čiji se sadržaj ne pamti vjerojatno baš zato jer sam studirao književnost.

Ne koristim se umjetničkim djelima kao sredstvima za ubijanje vremena, umjetnost mi služi za popunjavanje vremena i prostora. Kad je književnost u pitanju, uvijek se rado iznova vraćam opusu Bohumila Hrabala – njegove priče u literarnom i ekraniziranom[1] izdanju, koje bih rado vidio u formi stripa, ne gube na snazi jer su mi poznati i glavni i sporedni protagonisti. Narativnu vrijednost neograničenog vijeka trajanja imaju filmovi kao što su Safety Last! (Fred C. Newmeyer, Sam Taylor, 1923.), L'Atalante (Jean Vigo, 1934.), Riso amaro (Giuseppe de Santis, 1949.), Ace in the Hole (Billy Wilder, 1951.), Andrey Rublyov (Andrei Tarkovsky, 1966.), Paper Moon (Peter Bogdanovich, 1972.), Pelle Erobreren (Bille August, 1987.), The Thin Red Line (Terrence Malick, 1998.), Mary and Max (Adam Elliot, 2009.), Medianeras (Gustavo Taretto, 2011.) – osim što u tehničkom pogledu odlično izvedeni, krase ih kultne scene i, što je još bolje, bezvremenska pripovijest koje se lako nastanjuju u trajnom sjećanju gledatelja.

U stripu, kvalitetan tekst predstavlja vitalne organe, meso i krv što čini djelo živim i vrijednim prepričavanja. Crtež je kostur stripa, nosiva konstrukcija djela. Kvalitetan tekst je pretežno prorijeđena pojava, upravo je crtež najčešće element što strip donekle spašava scenarističke manjkavosti. Idealan je strip onaj u kojem su i crtež i priča vrhunske kvalitete, tada se lako nađu riječi pohvale za obje sastavnice. No kvalitetnih je stripova, koji su vrijedni ponovnog čitanja, manje i teže se nabave. Mogu se kupiti u bolje opskrbljenim knjižarama ili striparnicama, no dogodi se da komercijalnija izdanja dostupna na kioscima i trgovačkim centrima ugodno iznenade sadržajem. Pojavi se između višekratno prožvakanih scenarija i kakva svježa storija ispunjena smislom i lišena provjerenih klišeja, no scenarističke inovacije rijetkost su u komercijalnim serijalima jer nove ideje izdavačkim kućama ne jamče financijski uspjeh. Baš suprotno, promjene u pričama predstavljaju rizik zbog publike što je navikla na stalnu prisutnost ustaljenih šablona. Tako teksaški rendžer Teks nikako da uz logorsku vatru otvoreno progovori o hemoroidima veličine lješnjaka što su posljedica života u sedlu, Zagorov suputnik i supatnik Čiko nema muke s masnoćom mada je sposoban pojesti jato galebova u pet minuta, dok melankolični Dylan nikada nije dobio herpes premda se provodio s kojekakvim damama. Kao u svakom popularnom proizvodu što je dostupan širim masama, tako i u komercijalnim strip-serijalima nema previše mjesta za pretjerane filozofske dubine i širine - oni su jeftiniji oblik zabave što služi kao odmar za oči nakon posla ili prije spavanja. Ipak, dogodi se da pasica naslova kao što su Garfield ili Hogar Strašni sadrži u sebi više humora nego stranica humoristične beletristike. Komercijalni stripovi jednako dobro sjedaju taksistima i noćnim portirima, osobnim bankarima i gradskim vijećnicima. Maloljetnih je čitatelja iz dana u dan sve manje jer su oni, ako se njih pita, dovoljno pametni bez čitanja. Mlađi čitatelji nisu poput onih odraslih koji strip uredno opisuju kao smeće ili laku literaturu (šund), nemaju mladi ništa konkretno protiv stripova, ali ne vide pretjeran užitak u njima jer su navučeni na zaslon pametnog telefona koji im je u međuvremenu postao najbolji prijatelj, čitanje im je zamoran proces. Naravno, situacija nije posve dimnjačarski crna - uvijek se pojave nove čitalačke mladice koje rado čitaju stripove, komercijalne i(li) one zahtjevnije po sadržaju, svejedno. Posve očekivano, jedinke koje pomno iščitavaju kompeksne naslove nalaze se u manjini.

Pričljivi pričatelji privlače pažnju pričama, naročito u nepričljivim prilikama tehnokracije što perfidno propagira kulturu negovorenja. Kazivači su bili naročito cijenjeni zbog sposobnosti govorenja u vrijeme usmene književnosti, ali i kasnije. Iskusni mangupi i šarmeri služili su se upravo pričama da bi pridobili i zadržali pozornost moguće sugovornice u javnom prijevozu ili između neizvršenih obaveza, pričom su započinjali slatki proces zavođenja, biranim riječima nadomještali eventualne nedostatke i predstavljali se u najboljem svjetlu. Pojedinci koji imaju što za kazati ujedno budu i ljudi koji znaju s riječima, njihove se priče pamte i prepričavaju, preuveličavaju i prepravljaju. Profesionalnih pripovjedača sa stavom ima i u svijetu stripa – Pascal Rabate, Emmanuel Lepage, Jean Van Hamme, Cyril Pedrosa, Giancarlo Berardi i Tomaž Lavrič kapi su u moru suvremenih i jakih scenarističkih imena. Ljubitelj devete umjetnosti nipošto ne bi smio propustiti priče klasičnih imena kao što su Hugo Pratt, Harold Foster, Charles Monroe Schulz i Guido Nolitta (iliti Sergio Bonelli), idejni otac Zagora i Pilota, ali i respektabilni autor ponajboljih priča o istim junacima.

Školski djelatnici prepoznali su pripovjednu snagu stripa, ne odnose se podcjenjivački prema autorima i protagonistima devete umjetnosti, već redovito koriste stripove kao oblik vizualne književnosti u odgojno-obrazovnom procesu. “Odisej i Flash Gordon, Jazon i Brick Bradford, Prometej i Tarzan, princ Rama i princ Valiant – svi su oni grančice istog stable, cvjetovi identične stabiljke. Pustolovina u nastavcima nije izum novijih stoljeća.”, ustvrdio je Ranko Munitić. Danas je strip sveprisutan u nastavi kao osnovno metodičko sredstvo, o njemu se uči na satovima medijske i likovne kulture, odavno je prisutan u školskim udžbenicima i edukativnim brošurama. Stripom se prenose i unose stavovi u čitatelja, pomoću stripa propagira se zanemarena kultura čitanja književnosti, ali i čitanja vlastitih i tuđih emocija; strip može poslužiti kao literarno-likovno sredstvo za razvijanje empatičnosti, njime se može njegovati duh tolerantnosti prema drugačijim stanjima. Ukoliko žele, pripadnici mlađe generacije mogu pronaći nešto za sebe u pojedinim pričama klasičnih i suvremenih stripova – dok jedni stripovi zastarijevaju brzo, drugi stare znatno sporije, a razlog tome je aktualnost sadržaja priče. Spiegelmanov Maus ne gubi na svježini jer obrađuje temu što je zadužila ljudski rod za sva vremena. Čitatelj koji se uživi u tekstualni sadržaj Mausa ne gubi vrijeme na komentiranje crteža jer je obuzet realističnom pričom što ne izaziva ravnodušnost. Nepravilnostima u crtežu zamaraju se nezrele i neurotične picajzle koje nisu sposobne ući u tuđu kožu. Prosječniji ljubitelji stripova, koji su često ljubitelji svake vrste prosječnosti, veću pažnju posvećuju crtežu. Pojedini odveć ogorčeno ili ushićeno komentiraju vinjete, jezikom naroda amaterski kritiziraju linije, gube glatkoću živaca zbog izbora boja na naslovnici ili pojedinoj pasici i rade to s takvim žarom da bi ih čovjek najradije smjestio u redakcije izdavačkih kuća, neka pametnjakovići pokušaju napraviti reda u tom džumbusu.

Kad se mora konstruktivno pričati o kvaliteti tekstualnog dijela u stripu, pojedini čitatelji nisu pretjerano pričljivi jer njima strip služi kao zabava nakon napornog dana. Dok jedan dio akademskih čitatelja stripu konstantno osporava ozbiljnost, drugi dio čitatelja striktno odbija konzumirati ozbiljne stripove, već se radije zadržava na zabavljačkim naslovima što obiluju provjerenim šablonama. Ne pitaju se punoljetni tradicionalisti tko Zagoru i sličnim junačinama krpa i pere odjeću, kada vrše nuždu te kako održavaju na životu zubalo. „Kada čovjek dođe u neke godine i pretvori se u mrzovoljna meteoropata, čije raspoloženje izravno ovisi o broju hektopaskala što mu pritišću tjeme, htio-ne htio počinje još više cijeniti fascinantnu otpornost stripovnih junaka na sve vremenske nepogode.“, primijetio je Ivica Ivanišević u eseju Uniforma i sadržaj. Moja je čitateljska mana to što tražim da priča u stripu sadrži osnove realističnosti, griješim u tome što nisam u stanju izražavati divljenje prema nekadašnjim junacima i što postavljam neželjena pitanja o istima. Zazivam (makar divlji!) brak između Zagora i Gambit, nadam se da će Teksa spopasti križobolja, dok Martinu prognoziram misteričnu salmonelu.

Kvalitetan strip ne gubi na aktualnosti, već iznova osvaja nove čitatelje koje pripadnici starije generacije redovito uzimaju na zub. Dok glorificiraju vlastitu mladost, stariji zaboravljaju da su slične izreke izgovarali i njihovi prethodnici. Tvrdnja da su prijašnje generacije i priče bile bolje ne drži uvijek vodu – vremenske prilike zasigurno se mijenjaju poput donjeg rublja, no sadržaj životnih priča ne gubi na snazi bez obzira jesu li rađene u obliku audio zapisa, knjige, filma ili stripa. Svevremeni primjer neodgojenoga djeteta, što je krajnji rezultat permisivnih oblika kućnog odgoja, može se vidjeti u filmu Two for the Road (Terrence Young, 1967.), dok prototip bezobzirnih roditelja čini Smallov grafički roman Šavovi (Omnibus, 2012.) o kojem se, unatoč životnom sadržaju, premalo priča. Prosječni čitatelj sklanja se od trajnih aktualnosti, već radije obituje u plitkim zabavljačkim vodama, umjetnoj žabokrečini koju pretežno čine narcisoidni ljubavni stihovi, nadražujući erotski motivi ili zanatske storije kriminalističke tematike.

© Miroslav Cmuk



[1] Pretežno ih je režirao Hrabalov sunarodnjak Jirí Menzel (1938.) - Closely Watched Trains (1966.), Postriziny (1981.), Slavnosti snezenek (1984.), Skrivánci na niti (1990.), Obsluhoval jsem anglického krále (2006.)


#27: O umjetnom spoju feudalizma i futurizma | #29: O nadnevcima, nadimcima i nasljednicima

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Vijetnam
    Kod: MNR 1
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 16.6.2019. 22:11:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 841
  • Martian Manhunter - American Secrets
    Kod: MARMAN DC 1/3
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 15.6.2019. 14:58:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 244
  • Faces
    Kod: BT DC 6
    Ocjena: 48%
    Vrijeme: 14.6.2019. 23:49:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 273
  • Tombstone epitaph
    Kod: TX LB 97
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 13.6.2019. 1:59:00
    Autor: selanne
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 611
  • Crna magija
    Kod: KT LMS 633/634
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 9.6.2019. 12:14:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 763

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ledene zemlje
    Kod: ZG MX 33
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 3.5.2019. 1:04:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1813
  • Killer Jim
    Kod: KT LU 14/15
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.3.2019. 1:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1587
  • Prljava afera
    Kod: MN LIB 8
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 11.4.2019. 1:08:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1584
  • Spirale multiverzuma
    Kod: NN LIB 64b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 14.5.2019. 0:36:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1508
  • Krvna zakletva
    Kod: MN LIB 63
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 23.4.2019. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1390

Aukcije

Forum