Pomalo atipična epizoda za Dobrog Starog Strica Martyja. Takve epizode koje lagano odskaču od srednje struje trebale bi se svojom posebnošću urezati u sjećanje, ali da bi se to ostvarilo treba ispuniti jedan preduvjet: treba dobro iscrpiti nove motive koji se unose u ovakvim neobičnim prilikama.
Naime, “Metalizirani ljudi” imaju jake primjese horora, ali nisu baš briljantno realizirane. Krenulo se od sasvim zanimljive polazne točke. Zastrašujuća bića, potomkinja zlog magičara koji ih je stvorio vodi ih u ubilački pohod, naivne žrtve koje ništa ne slute, itd., epizoda je doista imala štofa da bude izvrsna. A što smo u stvari dobili?
Dobili smo sivilo. Više od polovice stripa imamo situaciju Marty i cura, onda se ubrza središnji dio, Martin i Java padaju u zarobljeništvo, dobijemo kratko objašnjenje i bum potres, tajni laboratoriji uništeni, metalizirani ljudi pobijeni, naši junaci se spašavaju u zadnji čas i evo već Martyja za računalom dok piše rezime zbivanja.
Neke ladice pak bivaju otvorene i nikad dokraja istražene. Početni kontesin romantični interes je doveo do toga da je htjela Martina metalizirati, da na kraju ipak dok se stijene urušavaju na nju umire s njegovim imenom na usnama. Da li se ljubav pretočila u mržnju, a kasnije u trenutku završne iskrenosti ponovno u ljubav? Nećemo znati jer glavni ženski lik promatramo Martinovim očima i ona nije do kraja razrađena. Prvo je doživljavamo kao modernu no-nonsense ženu, kasnije kao pravu vješticu ali sve to iz perspektive koja joj ne dopušta da se razvije kao pravi lik. Šovinist Castelli.
Crtao je Enrico Bagnoli, koji je ovdje ponekad potpisivan (tako i ovdje) pseudonimom Henry. Kako god se potpisivao, užasan je. I to nije pitanje slabog dana već kontinuiteta koji je počeo baš s ovom epizodom a nastavio se praktički do dana današnjeg pri čemu je nanizao pristojan broj epizoda. Eh, da su ga bar uvijek trošili u situacijama kad ni autori teksta nisu bili baš u pravoj formi…
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
