Evo epizode koju nipošto ne bi smjeli propustiti svi koji se smatraju zaljubljenicima u borilačke vještine te kinesku kulturu i povijest. Preporuka se odnose i na one koji se ne smatraju pripadnicima nijedne od te dvije skupine – možda poslije čitanja ovog stripa to postanu!
Dobri stari Alfredo Castelli si je doista ovaj put dao truda i stvorio jednu sjajnu, uzbudljivu priču, pravi gušt za čitanje. Izvrsno je prepleo tipični kriminalistički motiv borbe sukobljenih bandi sa svim svojim nezaobilaznim mjestima (naručena ubojstva, inicijacije u organizaciju i mnogo šoranja) s mistikom i ezoterikom drevne zemlje Kine. Nadograđivanje tih dvaju razina donijelo je priči novu dimenziju. Izbjegnuta je enciklopedijska suhoparnost, iako naravno scenarist ne štedi kad su raznorazni podaci u pitanju, ali i nije se upalo u zamku banaliziranja tipa “Walker teksaški rendžer” ili nešto slično, mada akcijskih događaja također ne manjka.
Zanimljiva je još i količina vremena koju je Castelli posvetio opisivanju života u Chinatownu, posebnostima lokacije i pulsu tog grada unutar grada. Mjesto radnje se slično obrađivalo u najboljim epizodama neprežaljenog Mister Noa. Neke od njih je napisao baš čovjek koji je zaslužan za lik Martina Mysterea i priču i scenarij ove epizode.
Ne možemo naravno preskočiti negativku od formata, Lady Dragon, koja osim što još od djetinjstva savršeno barata borilačkim vještinama (“Rođena oko 1955…. U izbjegličkom logoru do dvanaeste godine. Ubila kung fu udarcem jednog čuvara koji je pokušao da je siluje” kako kaže njezin dosje) pokazuje i zavidno znanje na drugim područjima – prepoznaje Martyjevu Murchadnu i zna priču o njezinom porijeklu te je odluči iskoristiti kao još jedan mistični predmet uz Sveto Pi kojim će potčiniti sve kriminalne ogranke Trijade u New Yorku i cijelom svijetu!
Nakon serije vrlo upečatljivih zbivanja koja kulminiraju fizički i psihički iscrpljujućim Martinovim testiranjem u 36 soba, manhattanskoj replici iskušenja iz samostana Shaolin, kraj je kao ne jednom dosad nekako zbrzan i nedorečen, ali ne kvari mnogo dojam o odličnoj epizodi.
Franco Bignotti nije crtač kojeg treba ikome posebno predstavljati. Nevjerojatno produktivan i prisutan u mnogobrojnim serijalima, Bignotti je stekao mnogo prijatelja svojim ugodnim, klasičnim bonellijevskim stilom. Osobno mu nisam izrazito naklonjen i držim ga za odličnog industrijskog crtača bez izraženije umjetničke note, što objašnjava neprevisoku ocjenu.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
