«Pripremi se da saslušaš dugu priču. Pretpostavljam da ćeš patiti, jer si obično ti onaj koji vodi glavnu riječ.»
Prije nego uopće počnemo, moram napomenuti da je ovo vrlo zahtjevna epizoda sa vrlo mnogo teksta, slabo poznatih riječi, povijesnih ličnosti, povijesnih događaja, iscrpnih upoznavanja lokacija koje će naš Mystere morati prijeći da bi došao do svog cilja. Pokriva veće vremensko razdoblje, a i scenarij je dosta rastegnut i prepun preobrata. Siguran sam da je iza ove epizode bilo jako mnogo istraživanja pa stoga mislim da nešto ovakvo ipak mora napisati osoba sa velikim opsegom znanja, a mašte da i ne spominjemo. Da ne zaboravim, ova epizode dešavale su se oko Božića pa se jedna od njih zove i «Tragičan Božić», ali bezdušnim Dnevnikovim prevođenjem ta epizoda je izgubila svoj pravi naslov. No ovdje ne možemo govoriti o cenzuri jer je nije bilo. U pitanju je obično prilagođavanje naslova. Naslov «Armageddon» je ime za grad u kojem se zbio konačni obračun između dobra i zla prema «Apokalipsi» Sv. Ivana. A taj grad poistovjećuju s Megidom. Još jedna zanimljivost je ta da se Trevis opet pojavljuje, a pojaviti će se i u epizodi nakon ove sa Jinxom. A i Diana. Kao da su bili malo zapostavljeni, pa će se sad dosta pojavljivati.
Na početku prisustvujemo nekolicini prologa gdje se u različitim vremenskim razdobljima upoznajemo sa tematikom. Doduše, ona je skrivena i ne možamo razabrati kojim smjerom će se kretati radnja. Uglavnom ove epizode prepune su Biblijskih motiva. Upoznajemo rabina Daniela Caplana koji će pokušati s Martinom podijeliti cjelokupno svoje znanje, a i neki novi pronalazak do kojeg je nedavno došao. On je lingvista, a specijalnost mu je područje zaboravljenih jezika. Sva sreća što se Martin razumije u skoro sva znanstvena područja da ga može razumijeti što priča. Naime to je bila velika čast, jer Martin je Goi (nežidov).
Nadalje, na scenu će stupiti i tajanstveni Ben Carver, operativac CIA-e, sa neobičnim prijedlogom da pronađu Mojsijevo blago. Martin i Ben poznaju se sa koledža, i Ben Martinu nije ostao u najboljem sjećanju. Štoviše, on mu je naprosto antipatičan i otvoreno mu iskazuje svoje negodovanje. Ovde nalazimo Martina u njemu nesvojstvenom ponašanju. Njegov sarkazam je skoro na pragu vrijeđanja, a Martina ipak poznajemo po njegovom uljudnom ponašanju. A tek kad Ben smrtno strada Martin se prilično kaje što je nešto takvo napravio s Benom. Peče ga savjest radi njegovog ponašanja. I tako Martin dobiva opravdan razlog da krene u potragu za onim što je Ben tražio. Prilično briljantna psihološka manipulacija. Ovdje možemo vidjeti kako Castelli dobro poznaje Martina i dobro vidimo Martinovu psihološku karakterizaciju. I Mystere opet kreće na put misterija. Na dolasku u Izrael, Martin se susreće sa komesarom Steinerom, naizgled dobrim momkom. Naizgled...
A da ne zaboravimo i najvažnije likove, Mojsija i Arona. Mojsije je bio taj koji je izveo narod Izrael iz egipatskog ropstva, a Aron je bio njegov govornik. I sad iz ovog dolazi ideja. Aron je posvuda bio označen kao Mojsijev govornik i tumač, pa mu Castelli dodaje ulogu tumača, ali iz druge prespektive. On poprima uloga posrednika između Božanstva i ljudi, a taj posrednik je uređaj iliti Zavjetni kovčeg. Opširno izlaganje na tu temu možete pročitati u stripu. I opet se koristi riječ Emet, a tu riječ već par puta je koristio Martin, a i Dylan Dog kod DDEX 14 «Ubojica».
Osobno su mi interesantne Biblijske teme, a dosta autora ih voli uzimati jer je Biblija veliki izvor ideja. Castellijeva ideja je OK. Naći izgubljeni Zavjetni kovčeg i usput povezati neke velike tajne. Strip je pun različitih intermezza iz različitih vremenskih razdoblja. Castelli očito voli pokazivati svoje ogromno znanje o svim područjima (Martin nije ništa drugo doli njegov avatar u stripu). A voli i glumiti turističkog vodiča. Nije to ništa strašno, treba prvo opisati scenu, prostor i vrijeme, a usput upotpunjujemo svoju opću kulturu. Nekim smeta što priče znaju biti duge, recimo razvučene, a da se radnja može na više mjesta izrezati to je istina. Ne bi bilo nepohodno za radnju, no meni se sviđaju te digresije, poput sjećanja lika na nešto što je već bilo ili neka pričica iz prijašnjih razdoblja, a čak volim i ono jednostavno ćaskanje što povremeno izvode likovi. Eh da, glede crteža... Ovdje inače crta Chiarolla. Njega gotovo niko ne voli jer vidio sam što o njemu misle Zagorovci. Pa nije on tako loš. JEDINI koji je očajan kod MM je Henry. E! to je već užasan crtež.
Moje ocjene za strip su takve kakve jesu, a ova epizoda zadovoljila je moje kriterije kvalitete. Očito sam manje zahtjevan od nekih drugih, a i primijetio sam kako većinom dajem visoke ocjene općenito. Ova Bonelli komercijala mi se sviđa. Mada bih rekao da nisu svi Bonellijevi komercijala. Ja sam kolekcionar svoje vrste, većina stripova je Bonellijevog formata i nekako sam alergičan na ostalo. Sad da li je to moja boljka ili prednost, to ne mogu reći. Budući da je blagdansko vrijeme, ova epizoda je takoreći prigodna...
Aron: «Ja sam Aron. Bio sam tumač i posrednik. Moje postojanje više nema smisla... Sklonite se, izgovoriću riječ.»
.GIF)
.jpg)
