Ken i Pat napuštaju Deerlane i u potrazi na njenom majkom put ih nanosi u Canyon City, maleni gradić u Sjeveroj Dakoti. Istovremeno, u Canyon Cityu se okuplja grupa bandita pridošlih sa svih strana, na poziv tajanstvenog Bert Knighta. On i njegova gospođa, uz pomoć ostale osmorice namjerava opljačkati ni manje ni više nego cijeli grad! Naizgled nemoguće, ali možda ipak i izvedivo? Planove im remete Ken i Pat koje potraga za majkom dovodi pred njihova vrata. Ken u obračunu ubija jednog od razbojnika i biva primoran preuzeti njegovo mjesto, kako bi spasio sebe i Pat. Pljačka teče po planu, ali na kraju se ipak dešava obrat...
Giancarlo Berardi voli krimiće. To je bilo očito puno prije nego je u kasnim devedesetim kreirao svoju Juliu, ali za razliku od avantura ove kriminologinje sa likom Audrey Hepburn, kod Ken Parkera krimić je sredstvo da se čitatelju zaokupi pažnja dok se Berardi bavi onim što ga zaista zanima, odnosima svojih likova, njihovim emocijama i sudbinama. Tako i ovdje, u pozadini napete krimi priče imamo finu razradu karaktera naše pjegave junakinje, preko njenog odnosa sa Elaine Knight i Kenom. Kao i u prošloj epizodi i ovdje smo svjedoci te borbe djevojčice i žene unutar Pat, koja se posebno manifestira u njenom odnosu sa Kenom, s kojim se, glumeći ženu, često svađa da bi u teškim momentima, postavši ponovo dijete, potražila sigurnost i zaštitu u njegovoj blizini. Isto tako, ključni momenti ove epizode su trenuci razgovora sa Elaine (vidi stranice 86 i 87, u kojima Berardi politički nekorektno «opravdava» ženin izbor napuštanja obitelji), kada izlazi na vidjelo njena potreba za majkom, koja je toliko izražena da postaje uvjerena da je Elaine zaista njena majka, na što Elaine odgovara sa: «Žao mi je. Nisam osoba koju tražiš. U svakom slučaju, ne bi to ni mogla biti... Shvaćaš?» ostavljajući ipak malu dozu sumnje u mislima čitatelja. Sama priča je, prema navodima na uBC-u hommage poznatom američkom piscu kriminalističkih romana, Donaldu Westlake-u, a zanimljiva je i zato što su glavne uloge podijeljene velikom broju likova, malim humorističkim epizodicama koje Berardi koristi kako bi produžio napetost do kraja epizode te posebnom atmosferom za koju nedvojbeno velike zasluge pripadaju i crtaču Giorgio Trevisanu.
«Vreli grad» je prva (od, kako će se kasnije pokazati, mnogobrojnih) epizoda Ken Parkera koju je crtao Giorgio Trevisan, uz Milazza zasigurno najomiljeniji i najcijenjeniji član crtačke ekipe. Svojim specifičnim, lepršavim, rekao bi poetičnim stilom zaslužio je mnoge simpatije fanova, iako nisu svi blagonakloni prema njemu. Meni se osobno sviđa, ne toliko zbog samog stila ili virtuoznosti crteža koliko zbog činjenice da se izvanredno razumije sa Berardijem i uspijeva prenijeti duh i amtosferu njegovih scenarija kroz svoj crtež. Trevisan je uz Milazza jedini crtač koji je ostao vjeran Ken Parkeru do samog kraja, kroz sve njegove reinkarnacije u raznoraznim edicijama i izdavačima i svojim radom na konstantno visokom nivou je ostavio neizbrisiv trag u serijalu.
Izbačene stranice
Već po običaju, red dolazi da kažemo i par riječi o Dnevnikovom izdanju. Nevjerojatno kako se svaki put iznova iznenadim količinom kretenizama koji su napravljeni u svakom novom stripu kojeg idem analizirati. Pa to je zaista prestrasno. Jednostavno mi nikako ne ide u glavu čemu toliko nepotrebnih cenzura, izbacivanja, prekrajanja još k tome popraćena i uobičajno drvenim i nespretnim prijevodom rezultiraju na kraju prilično osakaćenim stripom. Dat ćemo nekoliko najočitijih primjera, čisto ilustracije radi, jer toga ima previše da bi sve nabrajali:
Stranica 1: «Poslije kratkotrajnog pljuska dolazi vedro, govorio je moj otac» umjesto «Moj je otac govorio kako su ljetni pljuskovi poput dječjih suza...Traju par trenutaka a onda se vrati spokoj»
Str. 5: «Što misliš o rasistima? – Mrzim ih koliko i nametljivce!» umjesto «Što misliš o rasistima? Mrzim ih. Skoro kao i crnce!»
Str. 18. «Svako bi dobio 30 tisuća dolara» - «Hm...Lepa svota» umjesto «Ako i umanjimo cfru ukupni plijen bi bio 300 tisuća dolara..što podijeljeno sa 10 daje 30 tisuća po osobi!» - «Ovdje nas je 9, tko je deseti?»
Str 44. «Ne. Već je bukvalno shvatio.Mislila sam da će me uhapsiti!» umjesto «Doslovno je nasrnuo na mene, mislila sam da će me proždrti!» (referira se na scenu na 2 stranice koju je Dnevnik izbacio u kojoj šerif pokušava napastvovati Elaine)
«Ti se nimalo ne plaši.Ja kao tvoj muž...» umjesto «Govorim ozbiljno. Ti si jedna od najuzbudljivijih žena koje poznajem!»
Str. 45: «Takve izjave na mene ne ostavljaju utisak. - Ako ti nisu dovoljne riječi, mogu ti dokazati činjenicama! – A sad se ne brini... – A ako posumnja? – Ne mogu da verujem da je on njen muž!» umjesto «Već sam prestara da bi takve riječi ostavile utisak na mene. – Ako ti nisu dovoljne riječi, mogu ti dokazati djelima... - ... osim ako nisi prestara i za to... – Da se okladimo? – Djevojka iz dobra familije ne bi trebala prisustvovati određenim scenama!»
Ovdje se ne radi samo o cenzuri nego o strašnom spoileru, jer u biti nam Dnevnik inzistiranjemna činjenici da je šerifov zamjenim Elainein muž unaprijed otkriva obrat na kraju u kojem se to otkriva, skupa sa pozadinom cijele priče. Nadalje, u originalu Elaine naravno leži gola u krevetu, dok je dnevnik docrtao spavaćicu, kao i u nekim slučajevima prije...
Str. 53 «Vi ste mi dali vašu reč...u svakom slučaju...oni su muž i žena!» umjesto «Pristojna djevojka neke stvari ne bi trebala izgovoriti...uglavnom, radili su zum-zum!»
Str. 67. «Da li si sigurna da dolazi! - Sto posto javio je da danas stiže! – Znači...» umjesto «Da li si bar sigurna u to? - Sto posto! Tri tjedna kašnjenja nisu šala! – Isuse, Isuse...» (referira se na trudnoću)
Str. 78: kratka epizoda sa dva «feminizirana» homoseksualca, koje Berardi ismijava tako što ne znaju izgovoriti slovo r, Dnevnik je to normalno preveo.
Str. 94. «S obzirom na dokaze dobićete svaki 3 meseca zatvora» umjesto «Da sam ih uhapsio prije pljačke, s dokazima koje sam imao u ruci dobili bi svaki po 3 mjeseca zatvora!»
Naslovnica koju je Dnevnik objavio je replika scene iz stripa, za koju nije naveden autor, originalna naslovnica je naravno puno ljepsa, iako malo manje atraktivna.
Cenzura na djelu!
Saga o Pat O’Shane se nastavlja. Nakon odličnog prvog dijela drugi dio je istina nešto slabiji, ali ipak dovoljno dobar da vas zainteresira da potražite i nastavak! Ne propustiti!
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
