
Postoji jedno staro i zlatno pravilo, a to je da nastavci nikako nisu bolji od originala. Nažalost, Noć ne-mrtvih je to u potpunosti i dokazala. Teško je, zaista, razumeti Memolu zašto je napisao ovo što je napisao. I kako je napisao. Ova epizoda ne samo da je potpuno bespotrebna, jer se opet potpuno bespotrebno povezuje sa Vampirom u Njujorku, je i linearna, površna. Ako hoćete da vam se Martin zgadi, onda izvolite pa je pročitajte. U najboljem slučaju je treba preskočiti, što je vaš recenzent i bio uradio, bar dok nije morao da sedne i da je pročita e ne bi li je recenzirao. Uffff...
Kako god bilo, priča počinje sa Martinom i Javom koji se bude posle teške doze droge negde u šumama (tajgama?) Arktičkog kruga, ne znajući ni ko su, ni gde su, niti šta rade. Ipak, surova borba za opstanak ih vrlo brzo vraća u stvarnost. S jedne strane je grupa vampira željna lova, a sa druge grupa ljudi željna opstanka. Na Martinovoj strani su i Karin, sekretarica Petera Janssona, "dobroga" vampira, a na drugoj je Silke, prelepa šefica ove vampirske grupe sa njenim ’’slugama’’. I to je to. Ako ste mislili da ima šta još da se ispriča o ovoj epizodi, prevarili ste se. Sam kraj možete da pretpostavite sami; posle žestogog sukoba ljudi i vampira, ljudi pobeđuju pre svega zahvaljujući Javi ali i Peterovoj "izdaji", Silke biva zarobljena, Peter na pravdi Boga gine, Silke beži i Martin se vraća kući gde mu Diana kuva kafu na kraju.
Izuzetno zanimljivo, zar ne?:o-) Stvarno je teško nešto kazati pametno posle ovoga horora (ali ne horora kakvog smo očekivali). Ovo nije Martin. Ovo nije čak ni za Zagora;) Ako ste slučajno čitali Dampyra, onda će vam prikaz vampira u ovoj epizodi izgledati poznato. E ovo je kao Dampyr, samo još i gore (da, da, čak je i to moguće). Vampiri koji su po starom "dobrom" običaju predstavljeni kao barabe u poteri za krvlju i kojih osim sisanja;) ništa drugo na svetu ni ne interesuje (osim možda večnog života, da citiram Silke), životinje koje zahvaljujući Memolinoj brljotini ginu zanavek i od Trnove ružice... Ono što je Castelli uradio pre više od dvadeset godina, predstavljajući nam vampire u jednom sasvim drukčijem izdanju, ovde je bačeno pod noge, Memola je jednostavno pljunuo čika Alfiju u lice. Nikako nije jasno zašto je isti taj Alfi uopšte dozvolio da se ovo đubre od epizode objavi.
Jednolična i monotona epizoda, bez neke akcije posle koje sledi vrhunac, klimaks epizode, štaviše bez valjanog završetka iste. Supersexbomb (vamp!;)) Silke beži kroz prozor(!), nastavlja da ujeda i time daje, nažalost, povoda nekim drugim scenaristima da se nekada u doglednoj budućnosti ponovo vrate njoj. Ne daj Bože! Niko se ovde nije iskazao. Memola tragičan, Coppola traljav ko i obično (kapa dole za Silke, i to je to), a Alessandrini daleko od svog starog sjaja. Ova naslovna strana se ni po čemu ne razlikuje od drugih objavljenih u prethodne dve godine, koje su sve užas do užasa.