Ova epizoda pati od boljke koju nažalost počesto vidjamo, ne samo u stripovima, nego i u mnogim filmovima, knjigama i sličnim kreativnim uradcima a radi se o tome kako ideja, koja možda osmišljena na sasvim solidnim temeljima, biva uništena kada autor koji i sam jedva da ima smisla za humor, pokušava tu ideju prezentirati u obliku duhovite i zabavne priče.
Solidni temelji su dobru priču su tu; Oliver Mac Dermott će se uz pomoć Martina i Jave upustiti u jedinstvenu avanturu odgonetanja desetak zagonetaka nametnutih od strane pokojnog ujaka, zaljubljenika u anagrame, rebuse i slične odgonetaljke, a nagrada za uspješno rješavanje je poveće nasljedstvo od 3 milijuna dolara. Ali tu je i druga strana priče; ako ne uspije riješiti zagonetke u zadanom vremenu, Oliver ostaje bez nasljedstva i cijela suma odlazi u ruke rodice Kilde. Kildi će, naravno, biti u interesu da Oliver nikako ne uspije riješiti zadatak, te stoga sa svojim priglupim suprugom Malcolmom planira načine kako na sve moguće načine onesposobiti Olivera. Kilda i njezin «budalino» Malcolm djeluju kao da su ispali iz loše režirane komedije; cijela epizoda je zapravo prošarana njihovim bezuspješnim pokušajima da likvidiraju Olivera i prigrabe sebi nasljedstvo. Ali gegovi koje autori Bagnoli & Pfeiffer u tu svrhu koriste a koji valjda služe kako bi cijeloj ovoj avanturi podarili humorni štih u krajnju su ruku zastarjeli i već odavna pregaženi. Snajperist koji cilja žrtvu a koja se u onom kritičnom trenutku sagne te je metak promaši, pa nije li to već kako bi englezi rekli «the oldest trick in the book»? A teški nakovanj koji nespretnim rukovanjem padne Kildi ravnu na nogu, nije li to geg primjereniji Mikijevom Zabavniku nego jednom stripu kao što je Martin Mystere a koji se dići time da je ipak u neku ruku intelektualan? Zar su na takav patetičan i infantilan način autori pokušali u čitatelja izazvati smijeh i zabavu? Ili je možda ova epizoda zapravo namijenjena mladjima od sedam godina? Bah, a najžalosnije od svega je da je to zapravo sve što nam ova priča cijelo vrijeme pruža.
Martin, Java i Oliver putuju cijelom Europom rješavajući pomalo banalne i ne naročito inteligentno sklepane zagonetke a daje nam se pobliže i uvid u Oliverovu ličnost kao nepopravljivog ženskara što će mu se na samom kraju u jednu ruku i obiti o glavu. Priča, osim što pati od prevelike porcije neprobavljivog humora te čak i vrijedja inteligenciju čitatelja, prema kraju postaje sve više i više predvidljiva te začinjena sa podosta nedosljednosti, promašenih digresija i pogrešaka u naraciji. Tragičan je ovo, pa čak i degradirajući pokušaj stvaranja od jednog serijala ono što taj serijal nije. Nemojte me krivo shvatiti, «Deset zagonetki za deset gradova» se lako čita, nije zamorno, niti, kako to ponekad biva, pretrpano povijesnim činjenicama koje ponekad zaguše čitatelja. Nije to djelce koje zahtijeva puno od čitatelja, ali mu samim time, prema načelu reciprociteta, niti ne pruža previše. A «štovanim» autorima ove nepodopštine, supružnicima Bagnoli & Pfeiffer mogu ovako, na kraju recenzije, samo sarkastično dobaciti; Get a life! :(
.GIF)
 - kopija.jpg)
.jpg)
