
Diana:
Pronto... Si’, l’eccellente professor Martin Jacques Mystere, modelo di Indiana
Jones, e’ qui. (Molim... Da, fantastični profesor Marti Žak Misterija po kojem je kreiran lik
Indijane Džonsa, je ovde.)
Razgovor troje naših prijatelja iznenada
prekida telefonski poziv, posle kojega naš Martin nije više isti čovek. Izvesni
Blackman, izjavom da zna šta se svojevremeno dogodilo na Maču Pikču, baca
Martina u depresiju. Strašna tajna, koju je naš junak skoro potpuno zaboravio,
a to je hladnokrvno ubistvo Martinovog kolege, italijana Franca Marellija još
1973. kada se kao student arheologije iz Firence obreo na Maču Pikču,
arheološkom lokalitetu u Peruu, je razotkrivena. Zavidan što je Franco prvi
došao do arheološkog otkrića, Martin zasuče rukave i zadavi nesrećnika.
Ups! Iako znamo da Martin više od svega na
svetu poštuje ljudski život (eto razloga zašto Martinova murčadna ne ubija već
samo paralizuje), Martin se ovde bori sa živim slikama ubistva. Ipak, da za sve
postoji racionalno objašnjenje, Castelli je pokazao na stranama koje dolaze.
Naime, Martin malo kasnije, prilikom jedne planinarske ekspedicije u Kolumbiji,
obnavlja povredu noge, koja ga i spašava noćnih mora apropo hladnokrvnoga
ubistva Marellija. Naime, sve vreme te čuvene ekspedicije na Maču Pikču Martin
je proveo imobilisan, jer se bio samopovredio. Samim tim nije bilo ni teorijske
šanse da je ubio nesrećnog Italijana. Ostalo je da se razreši misterija otkude
Martinu strana sećanja urezana u mozgu namesto pravih. Kako bilo, ispostavlja
se da je Blackman pod hipnozom Martinu ugradio veštačka sećanja, puštajući mu
film iznova i iznova u kome ’’Martin’’ ubija Franca. Stvar na kraju rešava
policija, pojavivši se kao grom iz vedra neba.
Ovo je prilično neobična priča. Neobična je
prvo zbog teme koja je obrađena na zadovoljavajući način (sugestija, hipnoza),
ali i zbog nabijenih emocija kojom ova kratka priča jednostavno odiše. Martin i
Diana, uz dodatak neizbežnog Jave su maksimalno zajedno. Gde ste još videli da
Martin kritikuje samog sebe nazivajući se egoistom jer se nije javio Diani pa
je ova zapucala put Bogote. Ili, Diana koja umesto da ga zbog toga izriba kako
i dolikuje, je puna razumevanja i ljubavi za našeg dripca. I to sve vreme, što
je prilično atipično, ali daje dodatni draž epizodi.
Ipak, sam kraj je mlak. Ne drži vodu da je
policija pratila Martina do Blackmana, ko da nema policija preča posla nego da
tura njušku po tuđim kućama bez neke preke potrebe. Cassari su tragedija, a
naslovne strane je nemoguće oceniti, jer ih ova priča ni nema. Ocena gore je za
ukupan utisak naslovnih strana Susreta bliske vrste i Kristalne kugle, nevezano
za ovu priču.