
Vreme. Onaj ko se dočepa te veštine da upravlja vremenskim prilikama i neprilikama, svakako je i u situaciji da gospodari, ako ne svetom, a ono barem jednim povećim delom. Ovom fantastičnom scenariju, Castelli je posvetio pažnju u ovoj priči. Iako sama po sebi zanimljiva tema, ona tokom čitanja gubi na draži zahvaljujući pre svega nekim bespotrebnim lapsusima, otezanjima sa radnjom, i krajnje banalnim završetkom. No, krenimo redom.
U proleće 1941, jedna italijanska jedinica uspeva da osvoji stari vizantijski manastir, pretvoren u mitraljesko gnezdo, u kome se nalaze neki zanimljivi tekstovi dati i isamom Duceu na uvid. S obzirom da je italijanska kampanja u Grčkoj doživela fijasko, te da je sam Hitler bio prinuđen da pomogne bratu po oružju da se slomi hrabri otpor Grka, a s obzirom da su okultne tajne itekako interesovale Führer-a, i sami Nacisti se pridružuju u otkrivanju tajanstvene laboratorije skrivene na vrhu planine Olimp, koju je i sam Ibn Battuta posetio nekih šest vekova ranije.
Ipak, u zimu 1985, jedna grupa ludaka (nacista?, neonacista?, ili samo umobolnika?) bila je za korak ispred Orloffa u otkrivanju ove tajne laboratorije, te je i svetu uputila ultimatum – ili platite 100 000 000 000 dolara ili se suočite sa nestankom civilizacije kakvu poznajete. Čak ni saradnja SAD i SSSRa u očuvanju sopstvenih pozicija, a ne za dobro sveta, se pokazala neuspešnom, pa kestenje iz vatre moraju da zajedno vade Martin i Orloff, onako melodramatički u poslednjem momentu.
Svet je možda spašen, ali ostaju mnoga pitanja bez odgovora. Ako su Nemci znali za tačan položaj laboratorije, kako kaže pukovnik Fantini još 1955, zašto su čekali čak 30 godina da dođu do Olimpa i priprete svetu. Drugo, kad su već došli do Olimpa i uputili ultimatum svetu, šta bi bilo da su na primer bili odbijeni da budu isplaćeni, da li bi uništili civilizaciju? I ako da, kakvu bi korist ovi ludaci, koji god da su, imali? Bili bi gazde na uskom području bliskog i srednjeg istoka, i šta s tim? Dalje, kakve su Orloffljove namere? Da li je hteo da mu ova laboratorija bude još jedno u nizu oružja za ucenjivanje političara (kao da ih i nema previše), ili je u poteru za tačnim položajem ove laboratorije bio poteran žeđu za znanjem. Ako je tako, onda su metodi kojima se služio prilično čudni. I na kraju, šta je Castelli hteo da kaže sa ovom pričom? Da su sami bogovi sa Olimpa niko drugi do dugmad na kompjuterima u laboratoriji? Ako je tako, to je samo simpatično, i ništa više. No, postavlja se ovde krucijalno pitanje – ko je i zašto, pobogu, i podigao ovu laboratoriju? Atlantiđani? Stari Grci? Neko treći? Ili mi je nešto promaklo...
Sama priča je preduga, i na momente Castelli davi sa pojedinostima, od kojih su neke i netačne (vidi zanimljivosti). Zaista naivno i glupo deluje da ovi ludaci, koji su prvo zatvorili Orloffa i vezali njegovu mehaničku ruku, ubacuju u istu prostoriju i Javu i Martina a da ih nisu svezali. Odavde je lako se obračunati sa ovom grupom ludaka (debila?). I kako to da su Martin i Orloff obučeni da izazovu samodestrukciju čegagod već u vasioni? Naučio ih Kut Humi? Svašta. Kada se sve sabere, ostaje da zaključimo da je ova priča imala potencijal, ali da je trapavo izvedena i kilavo privedena kraju. Kada se tome pridodaju i Cassarovi, slika postaje kompletno siva. Jedino je Alessandrini sa svojim naslovnim stranama bio na visini svog zadatka.