Kako polako raste napetost zbog nadolazećeg Mafesta koji će biti posvećen Martinu Mystereu, sve češće razgledavam dobre stare epizodu u izdanju LMS. Jedna od najinteresantnijih (iako nažalost ne i najboljih) je svakako Čarobni napitak, ponajviše zbog činjenice da se radi o posveti jednom od mojih najdražih stripova, Asterixu. Krenimo redom..
Kako Castelli nikako nije htio ostati dužan svom kolegi Sclaviju, tako i u Martinu (pogotovo u početnom razdoblju) nije manjkalo simpatičnih i zgodnih klijentica. Jedna takva, stanovita Christina Rene, inače nećakinja Marcela Renea, dolazi Martinu sa zanimljivom pričom. Naime, među bilješkama svog pokojnog strica, tvorca inače planetarno popularnog stripa Celerix (ostaje zagonetka zbog čega je Castelli promijenio izvorno ime, vrlo moguće zbog strogih autorskih prava), našla je dokumente koji govore da selo sa stanovnicima nadljudske snage ipak nije izmišljeno i da su u povijesti zabilježeni slučajevi masakra nad potencijalnim napadačima sela Villeaux..
Dobri stari stric Martin prihvaća izazov i kreće u Francusku (zanimljivo, poveo je Dianu, a klijentica je ostala kod kuće) i dolazkom u selo Villeaux vrlo brzo shvaća da stvari nisu onakve kakve bi trebale biti. Ono što ne zna je da ga budno prati jedinica pristaša Četvrtog Reicha, koji su bezuspješno pokušavali otkriti tajnu sela sve od drugog svjetskog rata pa tako vrlo brzo dolazi do sukoba sa njima. Na taj način Martin konačno otkriva strašnu tajnu sela i izvor nadljudske snage stanovnika Villeauxa, te nalazi još jedan komadić u mozaiku nazvanom Atlantida.
Svakako je pohvalno što je Castelli za priču o MM posudio ideju o Asterixu i zanimljiva je njegova interpretacija čarobnog napitka i borbe sa osvajačima. Krvoločni vukodlaci u kombinaciji sa krvavim masakrom u kome krv i organi lete na sve strane je potpuno drugačija od dobro poznatih "PAF", nakon kojeg Rimljani lete u nebo, a sandale ostaju na tlu. Također je dobro objašnjenje o čarobnom napitku koji nije produkt dobroćudnog starca sa bijelom bradom i crvenim ogrtačem već se radi starom oružju sa Atlantide kojeg smo već susreli u "Zagonetki Nuraga". Treba napomenuti i naciste. Kad su oni u igri, nikako ne može biti dosadno. Međutim, ne mogu se oteti dojmu kako (i ovog puta) Castelli nije znao što bi napravio sa dobrom idejom koju je imao i kako bi uopće završio ovu epizodu. Kao i previše puta do sada, desilo se da smo usred akcije i da čekamo nova uzbuđenja, ali umjesto toga već na sljedećoj stranici vidimo Martina za kompjuterom. Sve skupa prebrzo završava - šteta.
Za crtež je zadužen Giampiero Cassertano, koji je odradio korektan posao, kao uostalom i u ostalim MM epizodama koje je radio, ali ruku na srce - radi se o crtaču koji se prije svega proslavio na Dylan Dogu. I to kako! Naime, epizode koje je on crtao su po mnogima (uključujući i moje skromno mišljenje) ponajbolje u opusu istraživača noćnih mora: "Sa druge strane zrcala", "Uspomene nevidljivog", "Poslije ponoći", Ples smrti… U ovoj epizodi dokazuje da mu leži crtanje horror-stripova, jer su scene preobražaja seljaka u vukodlake i masakriranje uljeza doista vrlo impresivne. Mora mu se priznati i da je vrlo simpatično skinuo Uderza pa je njegov prikaz Asterixa (pardon - Celerixa) i njegovih kompanjona kako mlate Rimljane sasvim u duhu poznatog stripa.
Naslovnice su također na visini, posebno prva na kojoj je druid Aspirinix (aka Panoramix, Čudomix, itd.). Gledajući nju, opet moram reći kako je prava šteta što ova epizoda prebrzo završava i što nije razrađenija. Baš šu šašavi ti Talijani!
.jpg)
.jpg)
.jpg)
