Vrijeme...
Jedno od ključnih elemenata ove pripovijesti, kao i cijelog ciklusa Countdowna koji se opet smanjio za jedan. Pred nama se nalazi koscenaristički uradak, a koscenarist je opet relativno nepoznati "Andrea Pasini" (za one koji znaju talijanski). Pokušavao je predati neke scenarije za DD-a koji su mu bili odbijeni, za razliku od desetak koautorskih radova na MM-u koje jest objavio. 10 godina je izdržao u kući Bonelli, a trenutno radi za izdavačku kuću CANI. Neki ljudi se jednostavno ne mogu izboriti da dođu u žižu javnosti, a tu spada i Pasini, kojemu je ovo 11. naslov, a nema niti jednu pravu epizodu iza sebe (prva prava je MM #216 "29 febbraio"). Najinteresantnija činjenica je da je pretprijašnju suradnju ostvario s Degli Occhi u epizodi Lu MM #51 "Putevi sudbine" o savijanju vremenskog tijeka, a prijašnju suradnju s Cappijem gdje su obrađivali fanatički kult MM SA #63/64 "Tražitelja Raja" u epizodi "Raj ne može čekati". Spominjem to zato jer su i ovdje 2 glavne komponente prisutne, vrijeme i religiozni fanatizam, što je također i u stvarnom svijetu uvijek prisutno.
Nakon vedre, tople i obojene priče broja 200, u ovoj, 201. epizodi po originalnoj kronologiji, scenaristi se dotiču mračnijih tema i priča poprima jako ozbiljan ton do samoga kraja. Dakako, vrijeme i religiozni fanatizam su stvari s kojima se ne smije šaliti. Priča je zapravo o davno preminulom "pop-art" umjetniku Jamesu Hamptonu, koji je poznat po svom uratku poznatijim pod imenom "Hamptonovo prijestolje". Korištenjem prave pozadine oko slučaja Hampton u obliku njegove kratke biografije i nekolicine radova koji se bavili radom tog umjetnika, naši scenaristi uvode nas u mistificiranu alternativnu pozadinu, koja najvjerojatnije uvelike odstupa od prave istine. Naime, u stvarnom svijetu nije postojala kutija s njegovim stvarima i njegov kod nikad nije bio odgonetnut. Dotaknuli su se scenaristi i prikazima vremena u realnom svijetu te "vremenskim" radovima u umjetnosti. S. Dali je uistinu posvetio jedan dio zbirku vremenu, a i u stripu možete naći njegovu poznatu sliku. Vrijeme se najviše prikazuje i teoretizira na ciklički ili na linearni način, odnosno u umjetnosti strelicom ili krugom vremena. Ciklički prikaz vremena povezuje se najviše s istočnjačkim religijama (budizma i jainizma posebice), no oba se prikazuju u Bibliji, dok je u zapadnom civiliziranom (ateističkom?) svijetu vremenska linija, ne krug.
Glavni akter je sam James Hampton, koji je volio da ga nazivaju Sv. Jakov/St. James, a najviše će biti prikazivana njegova manijakalno-religiozna strana karaktera. U stripu ga nazivaju viozionarem koji je bio ispred svog vremena (kao i sve druge koji su postali slavni tek nakon svoje smrt), no ja bih ga nazvao "luđakom" u već uznapredovalom stadiju mentalne bolesti. Ili je udarenost za umjetnost samo jedna manifestacija prirodne ćaknutosti. Još jedan važan akter je tzv. "kronozof" (kronos= vrijeme + filozof ?) – Frank Fredericks, koji će zapravo zamijeniti Martinovu nadmoćnu nazočnost i po meni, pobijediti ga svojom intelektualnošću. Primijetio i da je to još jedan pojam vezan uz vrijeme, a već smo prije naučili da se putnici kroz vrijeme nazivaju "krononauti"! I jedan i drugi iskuse stanje "vječne sadašnjosti" koja se sastoji od blaženstva i vječite sveprisutnosti, a sve to omogućuje Hamptonovo prijestolje, povezna komponenta između svih vremenskih linija (ili kruga).
Kad malo bolje pogledam priču, u sjećanje mi izviru stari klasici poput LMS MM #34/35 "Reikarnacija Anabel Lee" o zamjeni identiteta između osoba iz budućnosti i prošlost, zatim LMS MM #60/61"Dani more" koja opet govori o zamjeni identiteta kojeg je Martin iskusio onda po prvi put. Ili pak kronološki misteriji tipa "Time Travel, Inc." i "Putevi sudbine" u koje se epizoda lijepo uklopila. Čak imamo i poveznicu s Martinovim izdavačkim životom (koji kao da žive svaki svoj život ;)) i Aaronom Stackom, te malu referencu na događaje iz jedne od prijašnjih epizoda gdje je jedan od aktera bio i sam predsjednik William "Bill" Clinton! Priča sama po sebi i nije previše zanimljiva s aspekta dinamičnosti (nema niti humora, više je neka depresivna atmosfera), te se pojedini dijelovi sastoje od jeftinog čavrljanja i elaboracije pojedinih tema. No, gledajući u globalu, scenarij za jednu epizodu je kompaktan i pun real-life informacija. Puuno teksta, no takve epizode sve češće dobivamo kad se Martin nalazi u odijelu. Samo, izgleda da se onaj minus pa neki broj nije mogao nigdje uklopiti u scenarij. No, zato smo dobili lijepu Božićnu čestitku za 1999. godinu! Malo kasni, no bolje ikad nego nikad.
Sretan Božić i tebi Martine! ;-)
Throne of the Third Heaven of the Nations’ Millennium General Assembly
.GIF)
 - kopija.jpg)
.jpg)
