
Ako ćemo da glasamo koja je epizoda potpuni promašaj u MM Univerzumu, Putovanje u Liliput sigurno spada u tu kategoriju! Nesrećni Prosperi je pokušao da od IRA-e, Swifta, vanzemaljaca i Orloffa napravi kakvu smislenu priču, a dobili smo jedan bućkuriš, jedno đubre od epizode koje samo služi da ti ogadi dotičnog strip junaka. Potpuno je nevažno, a i besmisleno, ubacivanje IRA-e u celu priču, jer ako je autor hteo da nam dočara atmosferu života na tom ostrvu, onda je potpuno omanuo. Ubacivanje Orloffa samo da bi ubio konja, pardon Gospodara ovih vanzemaljaca je dno dna. A čak ni sama priča o vanzemaljcima ne valja ništa.
Umesto da pokuša da nam možda malo više dočara taj vanzemaljski svet koji je osmislio u svojoj glavi, jadni Prosperi nam prepričava sadržaj Guliverovih putovanja (hvala lepo ali nije trebalo, imao sam je za lektiru još u osnovnoj školi), a oni njegovi elementi o superiornoj rasi u odnosu na našu ispadaju smešni i patetični pokušaji. Vanzemaljci su napredniji jer putuju kroz Vasionu, komuniciraju mislima, ali su im gazde konji, koje nazadni Zemljani ubijaju hicem u čelenku! Bem ti takvu naprednu rasu.
Stvarno sam ostao zgađen posle iščitavanja ove epizode a za potrebu recenziranja iste. Hvala Bogu te se ovakve količine gluposti i budalaština neće ponovo naći na stranicama Martina Mysterea. Alessandro Chiarolla je jedan ogavan crtač, te se sa ovom nesrećom od Prosperija savršeno uklopio u duh priče. Srećom, Putovanje u Liliput je jedna od onih epizoda koja se brzo čita i još brže zaboravlja!