Mali nagovještaj smo dobili na kraju epizode SD MM #19 "Vragovi pakla" a ovdje konačno ispričanu priču. Zagrobni život, odnosno život poslije smrti, gdje odlazimo, kako izgleda pakao, a kako raj, paralelne dimenzije, snovi, religija, mitovi, legende, klinička smrt, duhovi... Mnogo pitanja na koja nauka još uvijek nemamo odgovore. Ali u svemu ovome jedna riječ je ipak ključna – religija. Religijske predstave pomenutih stvari su dominantne od antičkih vremena pa do danas. Ni moderna nauka još nije ponudila prava objašnjenja ovih pojava, pa tako nije ni došlo do rušenja uvriježenih shvatanja, različitih od religije do religije, pa čak i od pojedinca do pojedinca. Vidljivo je da je i Castelli upotrijebio neke ustaljene elemente kad je stvarao sliku svijeta u koji ljudi odlaze poslije smrti.
Ova priča nam donosi više zanimljivih objašnjenja. Prvo što treba spomenuti je sama koncepcija epizode. Praktično je sva je ispričana u monologu, prvo profesora Aldridgea, pa Diane, Martina i na kraju opet Aldridgea. Castelli je ovdje lijepo uklopio nastavke dvije epizode – već pomenute "Vragovi pakla" i u ovom slučaju mnogo značajnije "Posljednja stanica užas!", sa pričom iz vremena koje je joj prethodilo i svojevrsnim nastavkom u sadašnjosti. Malo se pozabavio i nekim naučnim objašnjenjima ali mi se čini da nije imao najjasniju ideju kakvim zapravo želi da prikaže drugi svijet i kakva je njegova prava priroda. Ideja nije do kraja razjašnjena, imamo samo neke zanimljive nagovještaje kako bi mogla da izgleda sljedeća etapa zagrobnog života. Ipak, u svijetu kvantne fizike vladaju drugačiji zakoni nego u klasičnoj fizici, što nudi prostor za mnoštvo različitih teorija, od kojih mnoge sada izgledaju nemoguće. To je iskorišteno i ovdje, jer i ovaj svijet bi mogao biti jedan od paralelnih svjetova. U taj svijet se stiže kroz "obzor događaja" (obzor = horizont), odnosno unutrašnjost jedne crne rupe u obliku neke vrste cilindra. Život poslije smrti ima više etapa i svaka se provodi u različitoj dimenziji. U vezi s tim, svijet u kome je trenutno profesor Aldridge trebalo bi da predstavlja pakao (ali znatno drugačiji od religijske predstave, prema Aldridgeu fizički stvaran sa jasno određenim kordinatama), a "obzor događaja" bi mogao da bude analogan predvorju pakla. Jedino nismo vidjeli kako izgleda sljedeće odredište ali ono bi trebalo da predstavlja raj, jer Aldridge kaže da vjernici odlaze "tamo preko" a ostali će se polako ugasiti (i ovo je iz hrišćanske religije, gdje nevjernici polako izgore u paklu). Takođe i vodiči koji su potrebni novopridošlim su u vezi sa religijskim predstavama drugog svijeta. Očito je da se autor primarno vodio načelima hrišćanstva koja izgleda u potpunosti nastavljaju da važe i u paralelnom svijetu drugačijem od našeg.
Castelli je uspio da objedini više priča koje naizgled nisu imale mnogo veze. Saznali smo kakva je prava priroda Baphometa, detalje iz Dianine prošlosti, priču o profesoru Aldridgu i drugom svijetu i proširenu priču o događajima iz MM & DD #1 "Posljednja stanica užas!". Do sada u serijalu nije ni nagovještavano da je Diana bila akter nekih tajanstvenih događaja prije nego je upoznala Martina, a kamoli da je bila odabrana za satasnki obred. Priča o profesoru Aldridgeu je ipak okvirna, pa da kažem nešto i o tome. Aldridge je bio posebno važan lik u Dianinom životu, a malo kasnije to je bio i u Martinovom. Zanimljive su neke njegove karakterne osobine, jedan od onih genija i čudaka istovremeno. Dobro procjenjuje ljude, voli da je nadmoćan i sveznalica ali istovremeno je obziran i pažljiv. I Dianu i Martina za njegov lik (i djelo) vežu lijepe uspomene, koje su možda i bile ključne za njihov dalji život. Zanimljivo je da Martina naziva Don Kihotom, jer iako za tako neko ima osnova, sa njim ga ranije niko nije poredio.
U MM serijalu nismo imali baš previše priča iz Martinove prošlosti, a kamoli iz Dianine, pa je ova epizoda je izuzetno značajna za cijeli serijal. Ponudila je nekoliko zanimljvih odgovora, ostavila nekoliko otvorenih pitanja i na određen način lijepo zaokružila jednu priču. Castelli je na potpuno drugačiji način pristupio objašnjenju pojednih događaja, pa je zbog toga epilog bio prilično neočekivan.
Što se tiče crteža zaista sve pohvale, iako će možda biti i drugačijih mišljenja. Odlično prati priču, posebno oni dijelovi koji dočaravaju snježnu atmosferu. Vidi se da je pomagao Fillipucci. Prva naslovnica je zanimljiva ali druga malo kvari utisak. I na kraju da se zahvalim prozirnoj senki na pomoći za ovu recenziju.
.GIF)
.jpg)
