
Dobar dan svima! (tako naime, započinju uvodi u gigante) Postoje giganti koji se mogu čitati kao zasebne priče, koje novi čitatelj (ili nazovimo ga slučajnim) može pročitati u jednom dahu i u jednom izdanju, a da prethodno nije detaljno pročitao i proučio kanon serijala i dvjestotinjak prijašnjih epizoda nekog serijala. Isto tako postoje giganti za čije je potpuno shvaćanje potrebno biti zagriženi fan serijala, materijala/tematike, odnosno da je za čitanje potrebno prolistati dvadesetak prijašnjih epizoda razasutih diljem cijelog serijala. Govorim, dakako, o serijalu Martin Mystere, te točnije o "Otoku vatre i leda". Dokaz sam našao na samom forumu gdje su ljudi nalazili da je čitanje ovoga bio zaista zamoran i naporan zadatak da na kraju ne bi dobili sve odgovore, a bome ni sva pitanja na odgovore koje jesu dobili. Zapravo, odgovore na neka pitanja jesmo dobili, no na svako odgovoreno pitanju Recagno je postavio 5 neodgovorenih. Baš simpa, a? Još jedno obilježje rekanjizma jest to da uvijek pokušava obuhvatiti što je moguće više linija radnji, i apsolutno sve povezati u jedan unificirani kanon ili jedinstveni MM univerzum. Pri čemu ne preza ni do opetovanih prepričavanja prošlih događaja.
Vi, koji ste slučajno zalutali, možda bi bilo dobro da počnete čitati neki lakši gigant i opet gdje nema toliko referenciranja, niti različitih povijesnih informacija, ili da to svedemo na jedan nazivnik, gdje nema toliko teksta! Ovaj gigant, nakon prvog, "Tajna svetog Nikole", sveobuhvatnije se bavi problematikom heksagona kojeg su u praskozorje vremena na Zemlju donijeli izvanzemaljci Kundingasi. On se raspao na 7 dijelova, no od 4 dijela su neuki ljudi napravili 7 verzija magičnih predmeta. Točnije, u pitanju su: koplje, mač, pehar i kamen. Od ostalih tri je samo po jedan primjerak: tarot, prsten i zmaj (prema MM indice analitico). Martinova potraga za tim artefaktima seže do davno objavljene 15. epizode "Mač Kralja Arthura", te se nastavlja unedogled i u dandanašnjim epizodama koje izlaze u Italiji. Doduše, Martin tada nije bio svjestan da ustvari traži dijelove heksagona. On je samo tragao za mitskim mačem nadnaravnih sposobnosti kojeg je vitlao mitski kralj Arthur. Castelli je na moje pitanje "Dal' će saga o heksagonu ikad završiti? ", nakon tridesetak sekundi tišine odgovorio sa pomalo zabrinjavajućim "Vjerojatno nikad...". Kaže da Recagno forsira tu tematiku, i da u nju ubacuje malo previše zavrzlama za njega previše "magične" prirode. U ovom broju, za razliku od ostalih, ne radi se previše o ostala 4 artefakta Tuatha Da Dannana, već je predstavljen peti (ili sedmi/najjači, kako ih već rangiramo) dio heksagona, prsten, koji je zbog svoje moći ostao jedan jedini. Naime, dok svi ostali imaju "sposobnost samo primanja podataka, posljednji ima sposobnost odašiljanja podataka, odnosno može kreirati stvarnost, stvarati Bogove! " (citat iz G1). U ovom broju spomenut je i dio heksagona koji se pretvorio u Zmaja, no nagađam da je to zapravo prsten, a Zmaj (ili možda neka druga manifestacija straha poput Shoggotha) je opisan u nekoj drugoj priči.

Aasgard by Esposito Bros
Osim što obrađuje temu heksagona, Recagnova priča bavi se i novim paktovima između dva nekadašnja prijatelja/neprijatelja Martina i Sergeja, kao i rivalstvom dvaju nordijskih Bogova – Odina i Lokija. Ovaj potonji konflikt ispričan je pomoću ulomaka iz "Prozne Edde" i "Pjesme o Nibelunzima" koje Recagno izmjenuje i prilagođava svojoj priči iz domene "alternativne povijesti". Možda je na temelju rivalstva između naših dva pozitivca i dva nordijska Boga bila namjeravana potegnuta kakva paralela ili asocijacija između istih, no daljnjim slijedom priče i uvođenjem novih aktera to pada u vodu. Kraj ove priča ne pruža nam sve odgovore, te ćemo (kraj!?) priče o Moriggan, Tyru i Lokiju, i ostacima heksagona morati sačekati još jedno vrijeme. AKO ga ikada i dočekamo! Konačno je razjašnjeno i porijeklo svih panteona na Zemlji, mogu reći čak i na suptilan način. Zlatno doba, Svijet sna, prevlast materija, Bogovi, heroji koji se iz vijeka u vijek bore za pravu stvar, Ragnarok, kraj svijeta; sve je to do ovog giganta bilo razjedinjeno. No, u drugi plan pali su aghartijevci. Oni su u ovoj priči spomenuti samo naovlaš.

Božanstvena Moriggan
Osim dvaju starih rivalstva, Recagno se poigrao vječnim i nepreboljenim prvim ljubavima. U današnjem svijetu imamo Orloffa i njegovu nikad preboljenu Christine (dok sadašnju zaručnicu Monique niti se spominje!), a s druge strane imamo i mitološku "ljubavnu" priču o Lokiju i nikad preboljenoj valkyri Brunhildi. Loki traži Hindarfjall ne iz razloga da se osveti, već da pronađe posljedenj Brunhildino počivalište, kao što će i u nastavku tražiti mač heksagon kojim je Brunhilda ubijena samo zato da bi dobio njezinu DNK.

Chico i viking Guthrum
Od lijepih hommagea moram spomenuti fotografiju Chica i vikinga Gutruma iz ZS #550/552 "Kobna avantura" i LMS #115/116 "Izazov kitolovcima". Espositovi su nedvojbeno inkorporirali Marvelov stil superjunaka, te na istin način kreiraju Thorov milje, futuristički (ne srednjevjekovni) Aasgard. Zaista, ko da u nekim dijelovima gledam Buscemu. Delirična sekvenca koja prikazuje Martina i Orloffa u alternativnom vremenu nije rađena od strane Espositovaca već Romaninija i Spade za koje sam se prevario vjerovavši da je u pitanju Sicamoro koji je radio G4. U broju se koristi originalno znakovlje nordijske Futhark abecede, keltska Oghama, te primjerci nekih pisama iz Star Trek univerzuma kojeg je Recagno fan. U biti, napravljena je samo transliteracija talijanske abecede u željenu abecedu, a rezultate možete pročiti gore u zanimljivostima.
Ono što me najviše zaintrigiralo u ovom broju jest konačno povratak staroj temi multiplog nam heksagona i svim njegovim modifikacijama. Najsveobuhvatnija tema serijala, odmah pokraj rata između Atlantide i Mua. Plus za Recagna jer je se držao kanona serijala i što ga je zaista fanovski pritom dopunio. No, ovaj broj je zaista fanovski sadržajan što opet stvara probleme balansiranja priče između novog/namjeravanog i već odrađenog u prošlim brojevima, i što novom čitatelju teško da pruža zaokruženu cjelinu. Možda će ocjene biti malo pretjerane, no kako da odolim šarmu tako opsežne cjeline koja mi pruža toliko proučavanja...

Star trek lingvistika

Panteon panteona by Esposito Bros