Jedan dodo molim... S puno luka!
Ovaj broj odradila su dva tandema, Castelli i Andrea Pasini na scenarističkom djelu, te Morales i Grimaldi, dvojac koji je uspješno crtački kolaborirao u više navrata. Uspoređujemo li prijašnji almanah sa ovih, reklo bi se – tematski nebo i zemlja. Dok je "Efekt bumeranga" bio u potpunosti fantastična priča upotpunjena mnogim fantastičnim mitovima, legendama i snovima; ova se u potpunosti oslanja na prave faktografske podatke i likove i ljude na stvarnim temeljima. Mada je podloga stvarna, način na koji su povezani svi ti likovi i događaji ipak jest fikcija koliko ona stvarno i povijesno utemeljeno izgledala. Usto, scenaristički dvojac neprimjetno nam je tijekom priče detaljno razjasnio sve teme, ideje i likove kojih se doticao.
Lewis Carroll - glavom i bez brade
Priča ima i neobičan odabir glavne teme za zaplet, ne koristi se klasična krimi formula o umorstvu i traženju ubojice preko kojeg se dolazi do otkrića vezanih za Dodove. Naši scenaristi umjesto toga temelje priču na ilegalnoj trgovini rijetkih životinja, i to u kulinarske svrhe. U priču biva uključen i Lewis Carroll (vidi sliku lijevo) i njegova uporaba Doda u djelu "Alica u Zemlji čudesa", te njegova povezanost sa pustolovom, geologom diletantom Swansonom. Kako je Dodo vrsta izumrle životinje, scenaristi su odlučili proširiti temu i na najpoznatije izumrle životinje – dinosaure. Tako nam donose priču o rivalstvu dvojice znanstvenika iz 19. st., Edwarda Copea i Othneila Marsha, čije je neprijateljstvo poprimilo stvarno apsurdne razmjere. Krešimir Mišak se u svom tekstu na sredini almanaha stvarno detaljno osvrnuo na sve vrste dinosaurolikih čudovišta za koje se misli ili vjeruje da postoje ili su postojale u današnje vrijeme, kao i u drugom tisućljeću poslije Krista. Dio o rivalstvu, te Marshov suradnik David Baldwin koji je marljivo skupljao fosile, istinit su dio, dok je lik avanturiste Swansona vjerojatno izmišljen da bi služio kao poveznica između doda i stvarnih lovaca na dinosaure.
Dvije su vremenske linije i skoro pa dva različita smjera radnje. Dok se prvi odvija u prošlosti, dijelom kroz Mystereovu emisiju ili pričanje, drugi se odvija sam od sebe. Kako su dvije vremenske linije odvojene tako su odvojeni i likovi. Likovi priče u sadašnjosti su gastronom Max Marley (koji voli jesti rijetke životinje), zatim Henry Batches, kriminalac i profiter, Adrian Swanson – Swansonov potomak; Ruud Van Houten – timaritelj i čuvar doda.
Andrea Pasini (muški Andrea!) Mystereovom staffu se pridružio 1995. godine tijekom ciklusa talijanskih misterija u kojem se opet bavio knjiškim misterijem, odnosno "Alephom" Jorgea Luisa Borgesa, te je također kolaborirao s Moralesom. Njegov daljnji idejno-scenaristički rad na Mystereu uvijek se vrtio oko koautorstva (njegovi suradnici: Berrini, Bertoli, Cappi i Lotti), pa niti dandanas nije postao punopravni član ekipe. Jedna zanimljivost glede teme u stripu i Pasinijeve biografije: 1994. je sudjelovao i pobijedio u literarnom natjecanju (organiziranog od strane Press Alternative) s bibliografskim esejom prijevodima poezije Lewisa Carrolla. Otuda mu valjda i inspiracija za ovaj almanah.
Mogu s uživanjem potvrditi kako su priče koje su objavljene u ovom almanahu s uživanjem pročitane. Izvrsno dokumentirane, znalački napisane i obrađuju, barem meni, zanimljive teme, a sve je to upakirano na manji broj stranica od redovne serije. Naslov "Opsesija velečasnog Dodgsona" najverojatnije aludira na njegovu opsjednutost dodom, no možemo i primijetiti u kojoj mjeri scenaristi stavljaju Carrolla u društvo djevojčica. Kad bolje promislim, ovo meni izgleda kao vješto sakrivena tabu tema (jedne vrste seksualno devijantnog ponašanja za koje je Carroll bio optuživan) kakve se ne koriste u Bonelliju, a ova je možda i najočitija u cijelom MM serijalu…
Slika doda Roelanta Saveryja iz 1626, nacrtana je prema prepariranom primjerku
.GIF)
.jpg)
