Angelo Stano u Zagrebu!

Da mi je netko prije nekoliko godina ili bolje rečeno mjeseci rekao kako ću sjediti sa nekoliko svojih prijatelja za stolom sa dvojicom veliki crtača Bonellijeve kuće samo bih se nasmijao i odmahnuo rukom. Ipak, takve stvari sa današnje točke gledišta više mi nisu nemoguće niti neizvedive. Da bih vam pojasnio uvodne rečenice ovog teksta krenimo od samog početka priče!

U Zagrebu se od 22.11. do 25.11. 2001 godine održavao Crtani Romani Šou - međunarodni festival stripa i u tih 4 dana bile su planirane brojne prezentacije, predavanja, izložbe i projekcije filmova. Osim spomenutih aktivnosti u predvorju kina SC postavljeni su štandovi gdje su se mogli kupovati brojni stripovi. Vijest koja je nas najviše privukla bio je dolazak posebnog gosta festivala, gospodina Angeloa Stanoa. Za one neupučenije čitatelje ovih redaka radi se o glavnom crtaču kultnog stripa Dylan Doga izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore .

Odmah nakon što smo saznali da će Angelo Stano biti gost festivala rodila se ideja o upoznavanju i kraćem interviewom sa velikim majstorom. Naravno, jedno su želje, a drugo realnost, reći će neki od vas isto kao što smo i mi u tom trenutku pomislili. Naoružani velikom dozom optimizma i dobre volje pojavili smo se (Markos, Kowalsky, Zole, VJ, Nemo i Darkwood Devil) u dvorani MM 23.11. gdje se trebala otvoriti izložba radova Angeloa Stanoa. Preskočeni prvi dan festivala neki od nas učinili su svjesno jer im poslovne obaveze nisu dozvoljavale suprotno. Ulazak u dvoranu nije bio previše dojmljiv jer je u svom blještavilu reflektora prostor odisao prazninom samo nekolicine entuzijasta koji su došli pogledati najavljenu izložbu. Pomalo zbunjeni, pogledima smo tražili samo jednog čovjeka u dvorani. Ubrzo u udaljenom kutu dvorane ugledali smo velikog majstora koji je davao interview jednoj od tv ili radio postaja. Trebalo je pričekati i napraviti strategiju sljedećeg poteza.

U jednom trenutku Nemo je ugledao jedno poznato lice u grupici ljudi koji su se nalazili u dvorani. Polutihim glasom rekao nam je kako mu se čini kako je to Goran Parlov. Zanimljivo je kako smo svi to tog dana čuli za Gorana Parlova i uredno nabavljali Bonellijeve stripove koje je on crtao, ali nitko od preostalih staff membera nije znao kako čovjek izgleda. Nemo je jos jednom pogledao u lice neznanca i potvrdnim pokretom glave zaključio kako se radi baš o Goranu. Prišli smo mu i postavili pitanje da li je on baš ta osoba. Pomalo začuđen sa smješkom na licu dao nam je potvrdan odgovor. Krenuo je ugodan razgovor koji se razvio u mnogobrojna pitanja i odgovore. Toliko smo se zadubili u razgovor tako da smo u jednom trenutku potpuno zaboravili na primaran cilj naše misije, upoznavanje sa Angelom Stanom. Osim što smo zaboravili na Angela, nismo primjetili kako se dvorana u međuvremenu pristojno popunila.

Organizator je prekinuo žumor u dvorani sa riječima dobrodošlice Angelou Stanou i zamolio ga da otvori svoju izložbu. Kako organizator nije mogao platiti osiguranje originalnih radova sam autor se ispričao što moramo gledati kopije. Večini od nas taj detalj nikako nije mogao umanjiti doživljaj i veliki majstor je pozdravljen gromoglasnim pljeskom.

Prvi dan: Markos, Kowalsky, Angelo Stano, Goran Parlov, Igor, Alen

Ekipe koje su željele dobiti interviewe smjenjivale su se oko Angela. Shvatili smo da ne bi bilo baš uredu da i mi danas zahtjevamo isto. Probili smo se nekako do njega i zamolili ga za nekoliko potpisa na stripove. Strpljenje kojim je odisao bilo je zaista dojmljivo. Svatkom od nas pisao je posebnu posvetu. Nakon što je došao moj red izvukao sam iz vrečice nekoliko DYLANA DOGOVA, Angelo se samo nasmijao i počeo pisati na svakom od njih posebnu posvetu. Na kraju zadnjeg primjerka zamolio sam ga za stisak ruke koji mi je veoma značio. Dio ekipe i dalje je bio u društvu Gorana Parlova za kojeg se uspostavilo kako je jedan od domaćina Angeloa Stanoa. Kako nismo uspjeli napraviti željeni interview sam Goran Parlov nam je ponudio pomoć. Oduševljeni lagano smo napuštali dvoranu budući da je organizator negdje oko 22:00 sata ugasio svijetla i dao nam do znanja kako je vrijeme da napustimo prostor. Iza Goranovih leđa prišli smo još jednom Angelou Stanou koji se nalazio u društvu Goranove supruge. U još jednom kraćem razgovoru dobili smo pristanak da ćemo sutra dobiti eskluzivni interview. Sa velikom dozom zadovoljstva uputili smo se kući.

U subotu 24.11. čekao se samo jedan trenutak, interview s Angelom Stanom. Budući da smo svi bili oduševljeni događajima predhodnog dana razmišljali smo kako bi se odužili velikom majstoru. U prijepodnevnim satima Nemu je sinula sjajna ideja, nacrtati će zajednički portret Angeloa Stanoa i Dylan Doga. Nakon takvog prijedloga prihvatili smo ideju. Rezultat koji smo tog popodneva vidjeli gotovo nas je oborio s nogu. Sliku je krasio profil Angela Stanoa i Dylanov portret.

Naoružani digitalnim aparatom, diktafonom i gomilom materijala za potpisivanje ekipa (Markos, Kowalsky, VJ, Nemo, Petar Bezjak i Darkwood Devil) je krenula u veliku pustolovinu. Naravno ovaj put smo došli još koji sat ranije nego predhodni dan tako da smo bili prvi na ovom happeningu. Prošetali smo među štandove gdje smo sreli još jedno poznato lice, Bernard Radovčić dao nam je gomilu novih informacija iz svijeta stripa. Negdje oko 19:00 uputili smo se u MM dvorano. Na našu sreću Goran Parlov sa svojom suprugom već je bio tamo. Dobili smo informaciju kako Angelo baš daje jedan interview, ali čim bude gotov i mi čemo biti na redu. U vremenu dok smo čekali Angeloa, Goran nam je pričao o SBE kući i svim zanimljivostima iz svijeta stripa. Ovog puta pripremljenije nego dan ranije izvadili smo iz vrećica stripove koje je Goran crtao. Bilo je tu gotovo cijeli njegov opus iz Bonellijeve kuće. Pod njegovim rukama izmjenjivali su se brojevi Magico Venta, Nick Raidera i Texa na koje je ispisivao posvete svakom od nas. Posebno nas je razveselilo njegovo iskreno oduševljenje što pratimo njegov rad.

Konačno je došao i taj trenutak, veliki majstor bio je samo naš sljedečih 30-ak minuta. U stilu pravog domaćina Goran nas je predstavio Angelou koji se također oduševio kada je saznao kako se ne radi o ekipi sa neke tv ili radio postaje, već da smo "obični" obožavaoci. Zahvaljujući Markosu i Kowalskom te njihovom poznavanju talijanskog jezika otpočeo je interview budno bilježen na diktafon. Pitanja su se izmjenjivala sa velikom strpljivošću i razumjevanjem našeg sugovornika.

Interview: Angelo Stano odgovara na pitanja, Goran Parlov, Kowalsky i Marko slušaju...

Naoružani digitalnim aparatom, diktafonom i gomilom materijala za potpisivanje ekipa (Markos, Kowalsky, VJ, Nemo, Petar Bezjak i Darkwood Devil) je krenula u veliku pustolovinu. Naravno ovaj put smo došli još koji sat ranije nego predhodni dan tako da smo bili prvi na ovom happeningu. Prošetali smo među štandove gdje smo sreli još jedno poznato lice, Bernard Radovčić dao nam je gomilu novih informacija iz svijeta stripa. Negdje oko 19:00 uputili smo se u MM dvorano. Na našu sreću Goran Parlov sa svojom suprugom već je bio tamo. Dobili smo informaciju kako Angelo baš daje jedan interview, ali čim bude gotov i mi čemo biti na redu. U vremenu dok smo čekali Angeloa, Goran nam je pričao o SBE kući i svim zanimljivostima iz svijeta stripa. Ovog puta pripremljenije nego dan ranije izvadili smo iz vrećica stripove koje je Goran crtao. Bilo je tu gotovo cijeli njegov opus iz Bonellijeve kuće. Pod njegovim rukama izmjenjivali su se brojevi Magico Venta, Nick Raidera i Texa na koje je ispisivao posvete svakom od nas. Posebno nas je razveselilo njegovo iskreno oduševljenje što pratimo njegov rad.

Na kraju interviewa sljedio je zajednički poklon. Slika koju je izradio Nemo bila je predana Angelu. Na poleđini slike pisala je sljedeća posveta: “SPERIAMO CHE CI SIANO ANCORA TANTE STORIE, TANTE ILLUSIONI, TANTISSIMI DISEGNI… GRAZIE DI TUTTO ANGELO, CI VEDIAMO IN EDICOLA!” Što u prijevodu znači: “NADAMO SE DA IMA JOŠ MNOGO PRIČA, MNOGO ILUZIJA, JAKO MNOGO CRTEŽA… HVALA TI NA SVEMU ANGELO, VIDIMO SE NA KIOSKU!”

posveta...

Veliki majstor iskreno se razveselio i interesirao čiji je to rad. Nemo mu je prišao i predstavio se. Kako je vrijeme polako istjecalo sljedilo je zajedničko fotografiranje (fotografije također možete vidjeti uz dijelove ovog teksta). Nakon fotografiranja Angelo Stano održao je zanimljivu tribinu na kojoj je pričao o svojim počecima, radu na stripu i sl. Odgovarao je na brojna pitanja sugovornika. Bližio se kraj programa za taj dan. Pomalo umorni napustili smo MM dvoranu, naravno među zadnjima.

poklon je očito razveselio gosta...

Ipak, večeri još nije bio kraj, najbolje tek slijedi!Goran se okrenuo prema nama i pozvao nas da odemo sa njima na piće. Naravno našem veselju nije bilo kraja. Ponuda je bez trenutka razmišljanja prihvaćena. Usljedio je lova na prazan kafić, budući da je bila subota naći slobodno mjesto u Zagrebu jednako je dobitku na Lotu. Osim te nedaće bili smo razdvojeni autima tako da se trebalo naći na pravom mjestu u pravo vrijeme. Konačno smo nekako uspjeli naći prazno mjesto gdje smo se utaborili. Nekoliko manjih stolova spojeno je zajedno i veliko društvo bilo je spremno za razgovor. Osim Angeloa Stanoa i Gorana Parlova koji je bio u društvu svoje supruge za stolom se našlo još nekoliko njihovih osobnih prijatelja i naravno nas pet sretnika. U jednom trenutku pogledao sam se sa Kowalskym i VJ-om koji su sjedili odmah do mene. Pogledi su govorili više od riječi, a smješak na licu dao je potpunu potvrdu zadovoljstva. Angelo je sjedio jedva neki metar od nas za istim stolom i lagano pijuckao čaj. Zapoćeo je po treći put istog dana razgovor. Po prvi puta shvatili smo kako se veliki majstor odlično služi engleskim jezikom što je i nama ostalima omogučilo finu konverzaciju. Taj dan ostvarili smo veliki dio naših snova, no morat ću biti neskroman kao što smo bili i tu večer neskromni. Nešto je nedostajalo osim potpisa, interviewa i stiska ruke silno smo željeli imati neki originalni Stanov crtež. Na granici odluke zamoliti tako nešto čovjeka koji je već nekoliko sata bez predaha udovoljavao našim željama ili ne prevladalo je ovo drugo. Naravno na lijep način zamolili smo Angeloa za crteže.

Stano na djelu...

Bez imalo ljutnje prihvatio je flomaster koji se kao “slučajno” našao na stolu i poćeo je iscrtavati prvi od 4 crteža na unutrašnje korice jednog od giganata. Crtež za crtežom izmjenjivao se na stolu. Da to radi zaista sa srcem potvrđuje podatak da je svaki od spomenutih crteža crtao dobrih 20-ak minuta. Osobito lijep detalj je što je svatko od nas dobio svoj motiv sa posvetom. Dok ih je izrađivao i dalje je odgovarao na mnogobrojna pitanja. Što reći nego kako je neopisivi doživljaj gledati kako pred vlastitim očima nastaje crtež junaka kojeg čitaš već godinama. Nakon što smo Goranu Parlovu i njegovoj supruzi zahvalili na pozivu, probrano društvo krenulo je prema izlasku. Bližio se pravi rastanak, još jednom smo se pozdravili sa dragim čovjekom, velikog srca. Uz posljednji stisak ruke sa željom do skorog viđenja poklonili smo se velikom Angelou, velikom majstoru.

jedna od ilustracija...

Jedna velika pustolovina za nas je bila završena. Želja nam je u budućnosti otisnuti se u nove pustolovine. Upoznati što više strip umjetnika i podijeliti s njima jedan dijelić vremena. Gorane, puno si nam pomogao i nadamo se da nova pustolovina upravo nosi tvoje ime.