Bilo jednom u Makarskoj, dio deveti…

Svi smo mi MaFest!

Nije se bome još niti ohladila vruća stripaška glava a već je došlo vrijeme za novi strip festival. Već četvrti dan nakon CRŠ-a makarski MaFest otvorio je svoja vrata stripofilima i svim onima koji se tako osjećaju. Pristižu iz svih krajeva i zakučaka Lijepe naše, susjednih zemalja, Belgije čak! Ovo je drugi MaFest nakon pauze iz 2013. godine i deveti ukupno po redu, što znači da nam sljedeće godine slijedi jubilarni deseti i baš me zanima kako će tandem Dado&Dado to proslaviti! Ove godine koncept se ponovno malo promijenio, i to u dva značajna segmenta – dječji dio festivala pomaknut je za koji mjesec unazad, i tribine su minimizirane što mi i nije previše drago jer sam znao uživati u njima. Znam, u tome sam u manjini, no nekako mi je prirodno da se određeni dio programa baš posveti priči s autorima. Ne možeš samo stajati cijeli dan u redu za crtanje.

Burza je bila smještena kao i svake godine u hotelu Meteoru, i kao takva je bila odvojena od glavnog mjesta događanja u pivnici "Pivac" na rivi. Pohvalno je to što se ove godine sve odvijalo na istom mjestu, i tribine i crtanja i koncerti, bez preklapanja. Kao i to što je mjesto događanja pivnica, što automatski znači bogati izvor pivskog bogatstva. Jupi! Što se tiče gostiju, ni ove godine Mafest nije škrtario. Bili su tu talijanski Bonellijevci, Britanci i Ameri, ali i sva sila domaćih gostiju iz regije kao i iz regiona! I svi su oni crtali – na opće zadovoljstvo stripaša žednih i gladnih crteža. Vrijeme je ipak poslužilo na kraju, bez obzira što vremenska prognoza nije bila blagonaklona prema festivalu. Kišobrani su pomagali, no nisu bili nužni za zadnja dva dana festivala. Mogli ste kupiti katalog sa svim gostima autorima, tematske plakate od svih gostiju te majice s motivima strip junaka! A ukoliko volite cosplay, mogli ste, ali i niste morali obući se u vašeg omiljenog (super)junaka. Ajmo sad pogledati što se dešavalo po danima, da ne generaliziramo samo…

Prvi dan, odnosno ČETVRTAK je za one najokorjelije stripaše koji uglavnom svoj dolazak na festival kombiniraju s odmorom u tom kraju.

Drugi dan, PETAK, započinje udarno i to uglavnom domaćom ekipom autora. Doduše, ja sam u to vrijeme tek kretao iz središnjice Hrvatske, no pretpostavljam da su neumorni stripofili već čekali u redu pred pivnicom dva-tri sata ranije. Crtanje u 09:30, a burza stripa od 14:00 do 19:00. Vremenska prognoza za mafestovski vikend uopće nije pogodna, čak štoviše pljuštalo je veći dio dana. No to očito nije bio problem za stripofile jer su se dobrano sjatili u pivnicu. Moja malenkost i moj kolega po stripu stigli smo tek u kasnoposlijepodnevnim satima usred općeg potopa i uglavnom već nakon podijeljenih brojeva za crtanje. Nisam se previše pripremio za MaFest što se tiče programa i rasporeda gdje je što i kako, tako da sam upao u neobrano grožđe. Uglavnom, odabrali smo dobar stol s dobrim pregledom na rivu i događanja u pivnici, odabrali favorita večeri – Velebitsko pivo, u čijem smo dobro društvu bili sve do kasnih sati. Forumaši, neforumaši, slučajni prolaznici (ako je i takvih bilo), staffovci, gosti i prijatelji, sve se to izmiješalo u jedno veselo i šareno društvu vezano jednom važnom karikom – ljubavlju prema stripu.

Crtalo se sto na sat, a pogledajte usput impresivnu listu autora koje ste mogli sresti na festivalu u petak - Dany, Bane Kerac, Zlatko Milenković, Robert Bob Solanović, Milorad Vicanović Maza, Renato Vladimir Renky, Krešimir Biuk, Bruno Brindisi, Pasquale Del Vecchio, Sonja Gašperov, Darko Perović, Bruno Ramella, Štef Bartolić, Frazer Irving, Niko Henrichon, Frano Petruša, Esad Ribić, Goran Sudžuka, Keiko Ichiguchi, Colin MacNeil, Aneke Murillenem, Goran Parlov, Boro Pavlović, Andrea Venturi!

Od pola osam do devet održale su se i dvije tribine: Niko Henrichon, Aneke Murillenem & Frano Petruša, te Frazer Irving & Colin MacNeil. Moderator i "prevoditelj" je bio Goran Sudžuka. Kroz pivsku maglu i žamora stripaša probio se tek nabrijani ton Frazera Irvinga, strastvenog ljubitelja stripova i superherojštine općenito, te škotski akcent Colina MacNeilla. MacNeill, osim što sam saznao da stalno mijenja svoj stil, radi na stripovskom projektu o njegovim precima.

Večer su zaključili momci iz grupe "Nebesmrtnici" s početnom ukulele seansom, da bi im se pred kraj pridružio i treći član koji je pretvorio čisti muzički repertoar u punk posvetu KUD Idijotima. Druženje, cuga, mjuza, sve to čovjeka izmori pa se u doglednom vrijeme trebalo povući na spavanac. Jer – ukoliko se želi dobiti neki bolji broj, trebat će rano ustati, a obećao sam sam sebi i drugima – od sutra nema zezanja, igramo ozbiljno!

Treći dan, SUBOTA, započela je meni osobno u 7:10 kad sam se probudio i proveo još 5-10 minuta u odvagivanju opcija; ustati ili ne ustati. No, kako je stripaška sila u meni jaka, već u 7:30 evo mene na licu mjestu. Ekipica od troje je već bila tamo kuhana i pečena! Očito su kampirali od jučer pred kafićom, no i ovo je bilo dobro mjesto, četvrti u redu! U 8:20 formirao se red, da bi se tek u 9:05 počeli dijeliti papirići za drage nam autore. Pazi ovo, jedan od egzotičnih primjeraka stripovskih fanova bio je stanoviti Belgijanac, koji je navratio u Makarsku zbog neke oklade s Miloradom Mazom! On se također pojavio u ranu zoru i stao u red za autore, i odabrao od svih mogućih zvijezda Baneta Kerca! Bane polagano ali sigurno počinje biti planetarno popularan, da, da…

Kako je jedan od glavnih autora te prve ture bio Mario Alberti, Nathanov autor od kojeg sam definitivno htio crtež/potpis, uzeh broj 2! Preplavila me neizmjerna sreća što sam uspio uzeti papirić među prvima! Yeah! A zatim trk na začelje, jer treba uzeti i papirić za drugog autora. Moj odabir je bio Dany, zbog toga što ima simpa crteže, što je moj imenjak i najvažnije što brzo crta pa je bilo šanse da dođem na red. Alessandra Nespolina sam nažalost morao preskočiti, no što je tu je!

U Makarsku su u međuvremenu došli i još dvojica velikih autora – Carlo Ambrosini i Angelo Stano – dylandogovci višeg reda. Procijenio sam da je bolje sad minglati i cugati nego ostatak dana provesti u redovima i čekanju, a da će se na Stana i Ambrosinija čekati do nedjeljnog jutra. Vidiš dragi čitatelju koliko je ovdje potrebno planiranja i taktiziranja i korištenja logičkih i logističkih metoda kako bi se optimizirao boravak na festivalu.

U pola osam slijedila je tribina s talijanskim autorima - Mario Alberti, Carlo Ambrosini, Alessandro Nespolino & Angelo Stano, sve pod budnim prevoditeljskim okom Doka Lestera aka Andreja Cvitaša. Tribina je trajala skoro sat vremena a prošla u trenu – kad su sve izredali s odgovorima to je trajalo. Nije bilo škakljivih pitanja tipa kako je Alberti uopće upao u Nathanov staff ili slično, hehe. Kao i svake godine i ove se održala humanitarna aukcija originalnih crteža svih gostiju festivala – što je definitivno vrhunac večeri i festivala. Bilo je jako dobrih radova, a Bane Kerac je dao valjda pola svojih tabli za Zagora.;) I ja sam uspio ugrabiti jednu generičku Venturijevu ilustraciju. Na prvi pogled iz daljine kako nam je to naša draga hostesa Dok Lester pokazala izgledalo je kao neka Indijanka. No kad sam došao pokupiti i platiti crtež vidio sam da je u pitanju neka cura vampirica. WTF? Odoh ja skokom do Venturija da ga priupitam - Vac det? A on slegne ramenima i na simpatičnom talijansko engleskom izvali - Sorry, ic đast a skeč! Odmah mi je bilo jasno da se i on se složio da sam bolje mogao uložiti pare;) No ilustracija je dobra olovka s finim sjenčanjem, pa zapravo i nisam razočaran. Aukcije su istodobno zabavne a i korisne za društvo, barem ove dobrotvorne. Pozivam sve na sudjelovanje ako još niste.

Za sam kraj dana: MaFest koncert: “Ona & Asistenti” & DJ party with various artists! (tko je htio rano stići u red za crteže morao se povuć na spavanac u normalno vrijeme)

Zadnji dan, NEDJELJA, ostao je za rješavanja zaostalih poslova, posjet burzi i finalno čekanje u redu. Iako je crtanje počinjalo čak jedan sat nakon subotnjeg crtanja, u 10:30, odani fanovi bili su na licu mjesta već u pola osam pa i ranije, kao i prijašnjih dana. Poučeni iskustvom. A ja sam iskusni pa grabim nakon 3 sata čekanja tek Ambrosinijev broj četiri. Morao si birati, ili Stano ili Ambrosini, budući da su svi htjeli njihove crteže. I tako ležerno se čekalo na crteže, pričalo i upoznavalo sa stripašima i autorima dok nije konačno došlo vrijeme za povratak kući. Budući da ipak nismo mogli naći trećeg za ekipu u autu, ja i moj cimer krenusmo u smjeru Zagreba...

Summa striparum

Sve u svemu, vrhunski organiziran festival kao i obično, spojio je i doveo na okup više izoliranih stripovskih enklava diljem Lijepe naše i van zemlje. Mimo odlične organizacije ljudi (pojedinci) još moraju sami poraditi na stripskoj i festivalskoj kulturi i imati malo razumijevanja za bližnjeg stripaša. Primjerice ne dovesti cijelu familiju, ženu i punicu da ti čeka u redu. Ne gurati se u redu i pred drugoga, ipak sam u tridesetima i ne da mi se svađati za tako minorne stvari, posebno s klincima. Osobno bih vratio više tribina, što je moja neka osobna preferencija jer mi je spika s autorom možda i važnija od njegovih crteža. But that's just me. Pozdravljam ideju što se sve odvija na jednom mjestu i što se crtanja i tribine ne preklapaju. Hvala još jednom organizatorima na još jednom lijepom Mafestu i svim stripašima i forumašima na druženju! Ludi ste ko i ja! ;)

I svaka čast autorima stripa, stoički su podnosili nerijetko naporne fanove koji su pod svaku cijenu htjeli crtež. Treba to izdržati. Taj pritisak i koncentraciju. Primjerice primijetio sam Frazera Irvinga kako mahnito crta cijele dane po pivnici i rivi crteže Jokera i trpi uletavanja od brojnih znatiželjnika. Petruša je Frano pravi ranoranilac i mazohista po pitanju odanosti svojim fanovima. U rane jutarnje sate ide okolo i traži i daje ljudima, djeci, konobaricama obećane crteže. Ljudina. To su samo moji primjeri, a autori su zaista bili pristupačni.

I to je dragi moji, bilo to, tko je bio tamo znat će o čemu pričam, a svi vi ostali navratite sljedeće godine pa vidite sami. Bit će jubilarka pa će sigurno biti nešto posebno. Dee se odjavljuje...