Cjeloživotno učenje

Cjeloživotno učenje u ovom kontekstu podrazumijeva kontinuirane lekcije kojim nas život opauči po tintari s vremena na vrijeme i koje svejedno zaboravimo nakon svega mjesec dana. Zaboravimo ih kao i stvari koje smo učili za kontrolne u školi: zato što novi ispiti svih vrsta čekaju iza svakog ugla i moramo zaboravljati da bi napravili mjesta u kratkoročnoj memoriji i uopće mogli funkcionirati u nastavku života.

Ipak, ako imamo sreće, možda ćemo izbjeći ponavljanje istih grešaka i spoznati na koga se uistinu možemo osloniti. Ko su (rijetki) prijatelji, braća i sestre u našim životima koji će nas podsjetiti kada zaboravimo neku naučenu lekciju. Koji su tu da olakšaju teret, otklone najgore posljedice svakodnevnih stresova ne zato što su za to plaćeni, nego zato što su uistinu tako dobri.

Admir i raja s foruma Stripovi.com, MaFest 2008. godine

Heyoka Oprečni je poznavateljima talijanskog stripa i Zagora osobito ostao u pamćenju kao strašan ali naopak ratnik. Tragom tradicija koje su Siouxi prenosili s koljena na koljeno, Boselli i Ferri su uveli naopakog junaka i u život Duha sa sjekirom u specijalcu “Crni plamen” i nastavili u seriji o Hellingenovom povratku nakon Wendigove intervencije. Heyokinim ispadima su unijeli novu dozu humora u zastarjelu, dosadnu komediju koja se uglavnom bazirala na fat-shamingu” Chica Felipea Cayetana itd. Heyoke pripadaju društvenom sloju američkih Indijanaca iz Velikih Ravnica koji postoji u mnogim kulturama diljem svijeta: šaljivdžije, lude, obični ljudi s neobičnim pristupom moćnicima ili životu općenito. Heyoke sve rade naopako, ako kažu da je jabuka zelena onda je sigurno sve samo ne zelena. Čak i ime im je naopako: umjesto standardnog “hokahey”, koje možemo prevesti sa ‘pođimo’ ili ‘hajde više’, Lakote i Dakote za svojim svetim klovnovima viču ‘heyoka’. Zato nas oni svojim govorom i postupcima često uče da se ne moramo uvijek povinovati nametnutim normama ali da ih itekako moramo dobro poznavati.

Heyoka i Darko na MaFestu 2007. godine

Admir Pajić - “Heyoka” je poznavateljima stripa na forumu Stripovi.com i općenito u regiji Zapadnog Balkana ostao upamćen kao brat, dobra i čista duša, prijatelj, jedna od legendi za koje su znali i oni koji su se priključili zajednici kasnije. Ljudina, duša od čoveka, netko doista karizmatičan i dobar. Sipao je fore iz rukava, brzinom svjetlosti i suvereno vladao, dominirao u svakome razgovoru. Nije mu bilo ravna i bilo ga je milina slušati.

Admira Pajića rodni Cazin i prijatelji van stripovskog svijeta pamte kao nevjerovatno strpljivo čeljade, nekoga ko nikome ružnu riječ nije rekao u životu i koji je svaki posao radio u cijelosti i po pravilima. Prije nego što je postao vrstan pravnik, radio je kratko i za RTV Cazin na reportažama. U 34. godini bio je najmlađi radnik porezne ispostave i samo tamo ga nisi mogao potkupiti Milka čokoladama i kokakolom. Svoj kratki život je stalno učio i dijelio svoje znanje nemilice i s onima koji to možda nisu zaslužili. Pisao je kolumne za FC Arsenal i nikada nije naučio najbolje voziti. Neko je čija je prva replika vozaču nakon saobraćajne nesreće u kojoj su zamalo bez glava ostali bila “a jesam ti rekao da u mog bemvejca volan zanosi ulijevo”. Ostat će upamćen kao sin, brat, sjajan suprug i fenomenalan otac koji ipak nikada neće uspjeti dosađivati svojim klincima sa sportskim mudrostima i statističkim podacima o Džekinoj najuspješnijoj sezoni.

Admir i raja s fakulteta, Sarajevo, 2003. godine.

A kako ću ja pamtiti Admira? Kao nekoga s kim sam razgovarao u najtežim trenucima, kada je trebalo sve poravniti sa sobom i s drugima, i nastaviti dalje sa životom. Kada smo obojica učili lekcije, pravne i one stvarne, životne, koje će nas od groba otjerati ili u grob satjerati ali koje svi moramo proći i savladati.

Rahmet duši i laka ti cazinska zemlja, Pajiću.

(Admir Pajić je iznenada preminuo 24.7.2023. u četrdesetoj godini života nakon kratke ali teške bolesti.)