Je suis Charlie - nekad i sad

Podsjetimo se, 7. siječnja 2015. godine islamistički teroristi napali su redakciju francuskog satiričkog časopisa Charlie Hebdo i ubili 12 ljudi. Napad na Charlie Hebdo bio je prvi u nizu napada islamista u kojima je od siječnja 2015. u Francuskoj ubijeno više od 250 ljudi. Časopis je bio poznat po svojim karikaturama proroka Muhameda, kao i po vrlo kontraverznim prikazima francuskih političara, židova ili kršćana. Novi ured redakcije Charlie Hebdo danas je tajna, s posebnom sigurnom sobom, no iako je ured zaštićen, autori i dalje djeluju u javnosti.

Uz petu obljetnicu magazin je objavio posebno izdanje koje se bavi petom obljetnicom napada i temama u kojima targetiraju nove vrste cenzure, navodeći na naslovnoj stranici platforme Twitter, Facebook i Snapchat. Svojevrsnu kronologiju problematičnih karikatura možete pročitati na ovom sajtu, tek toliko da steknete uvid. A izvrstan uvid u problematiku na hrvatskom dao je i strip kritičar, novinar i predgovorničar Zoran Đukanović u svom intervjuu za portal Index u tekstu "Smijeh anđela i demona". Uz osvrt na događaje, Đukanović govori o samim konceptu i principima satire i koliko je ona važna za demokratsko društvo i slobodu govora.

Karikatura ili strip mogu biti jedan od nevinih vidova zabave za sve generacije, mogu biti sredstva političke propagande, kao i sredstvo satire i subverzivne društvene kritike. U slučaju Charlieja Hebdoa, očito je tanka granica između percepcije satire kao medijske slobode i okidača za nasilje za određeni mentalitet i stanje svijesti. Je li Charlie Hebdo možda otišao predaleko bespoštedno satirizirajući nečije (i svačije) religijske osjećaje, uzimajući u obzir pravo slobode govora koje je temelj demokratskog društva? A s druge strane, je li povreda vjerskog osjećaja dovoljno opravdanje za masovno ubijanje? Za neke su ovo teška pitanja o kojima neće ni razmišljati, no ima i onih čiji stavovi su jasni, nema diplomatskog odgovora - ili je svako nasilje za osudu, ili Hebdo mora platiti jer je duboko uvrijedio stupove na kojem počiva određena religija. "Ako društvo ne može izdržati satiru ili je nemoćno obraniti je od kazne masakriranjem dvanaestorice ljudi, onda se ruši bitan aspekt demokratskog ustrojstva, pravo na slobodu izražavanja, jedno od neophodnih prava da bismo društvo ozbiljno mogli zvati demokratskim.'' (Z. Đukanović)

Napad na Hebdo izazvao je izlazak više od četiri milijuna građana na ulice Pariza, no istodobno je i istaknuo duboke podjele u društvu oko kontroverznog sadržaja magazina. Što nije ni čudno uzevši u obzir multikulturalnost Francuske i veliki broj imigranata.

Jedan od autora koji je preživio napad, Rénald "Luz" Luzier, napravio je strip „Catharsis“ koji je zasad objavljen na izvornom francuskom, i nekim drugim jezicima. Uglavnom ne na engleskom, no najbliže prevedeno nama je u slovenskom izdanju izdavača Mladine pod nazivom „Katarza“.

Luz je na taj fatalni dan imao rođendan i samo ga je duže spavanje tog dana spasilo od moguće prerane smrti. Jutarnji rođendanski seks zamijenilo je kasnije krvoproliće u kojem su poginuli njegovi svakodnevni suradnici i prijatelji. Ta kombinacija erosa i tanatosa uvod je u stripovsku priču kojom Luz pokušava dočarati sav užas tog događaja i na poseban se način pokušava nositi s tragedijom. Prikaz stripa i Luzove priče možete naći u tekstu na engleskom „Catharsis and Charlie“. Ili tekst na slovenskom „Katarza kao udarac u pleksus“. Na hrvatsko izdanje još se čeka.

Prva sljedeće izdanje koje je uslijedilo nakon masakra izašla je pod nazivom "Sve je oprošteno", a naslovnicu možete vidjeti u nastavku. Što je oprošteno, a što nije teško je reći, za bilo koju od uključenih strana. Kao naravno, i za one pasivne promatrače.