Loša i dobra kopija - provjereni koncepti – Zagor!

Zagor

Zagor nikome ne ostaje dužan – i uzvraća udarac! Bostonski Jack otkriva nam male scenarističke tajne iz Zagorove vitaminima i proteinima bogate kuhinje…

Od samih početaka strip serijala Zagor, dosta epizoda su bile, takozvani homage nekim slavnim djelima iz fikcije, kao i realnim situacijama i pričama koje su ljudima interesantne. Kao dječak to nisam odmah uvidio nego sam svaku epizodu promatrao kao da je apsolutno unikatna, da je scenarist priču izmislio isključivo za potrebe Zagorova serijala, kao i sve njezine detalje. Bio sam naivan dakako. Mladoj osobi koja se izgrađuje nije važno dali je koncept priče preuzet iz nekog predloška, dali priča ima neku dokumentarističku vrijednost, umjetničku, ili pak originalnost. Najvažnija je bila zabava, ali i osjećaj pustolovine i poticanje maštovitosti mladog uma. Ne znam kada sam prvi puta počeo uviđavati da je većina koncepata iz, vjerojatno najboljih Zagorovih epizoda ustvari preuzeta iz drugih djela? Možda s nekih 14-15 godina? Ne znam više, no nije to toliko niti važno. Nikada mi to nije ustvari predstavljalo neki problem, čak niti sada kada mi se poprilično osvijestio taj reciklični pristup u kreiranju Zagorovih pustolovina.

Trebao bih pojasniti recikličnost i upotrebljavanje provjerenih koncepata priča u Zagorovom serijalu. No prvo, što je to provjereni koncept priče?

Svaki kreativac, osoba koja se bavi kreativnim radom, neovisno u kojem polju, nakon nekog vremena može se suočiti s činjenicom da je kroz povijest već jako puno priča ispričano, djela učinjeno. Povijest sadrži cijelo more djela od kojih je svako načinjeno na osnov temeljnog početnog koncepta. Uzmimo za primjer autora Julesa Verna. Taj je čovjek, zahvaljujući određenom kreativnom prostoru u to vrijeme, ali i zahvaljujući velikoj maštovitosti, oslobođenom intelektu, posegnuo u vrelo ideja. Konstruirao je niz sanjarskih koncepata za koje se ispostavilo da su daleko ispred njegova vremena i trenutnog stadija čovječanstva. Put u središte zemlje. Dali je nekome prije njega palo na pamet što se nalazi u središtu zemlje? Dali bi čovjek mogao tamo doći, kako bi taj put izgledao itd. Vrlo vjerojatno jest i vrlo vjerojatno je njegova varijanta drugačija od Vernove. No Verne je tu prvotnu tezu, koja se da iščitati iz samog naslova razradio u obujmu romana koji ima svoju logiku, glavu i rep. Iskoristio je metodički pristup konstrukcije te fikcijske ideje. Postavio je temeljni okvir u obliku kreiranih likova, mjesto radnje, vrijeme, ideju. Zatim je kroz radnju opisao logičko objašnjenje kako ostvariti taj put te sve što je on smatrao da bi se stvarno na tom putu moglo i dogoditi. Sve je obukao u zanimljivo pustolovno ruho. Taj prvotni koncept, dakle samu ideju, je razradio do razine književna djela koje tada postaje reprezentativno za širu javnost. Nije više samo okvirna ideja u nečijoj glavi, tada je to, možemo reći i pravo realno i opipljivo djelo, nešto iza čega stoji maštovitost, originalnost, ali i rad i znanje. Naravno da kada se čovjek uhvati u koštac s nečim takvim jednostavno ostane bez riječi. Put u središte zemlje, odlično! Počinješ razmišljati kako je to moguće, otvara ti se bezbroj ideja, neodgovorenih pitanja na koja tek treba odgovoriti.

Put u središte zemlje je toliko interesantan koncept da plijeni pažnju još i danas, punih 150 godina nakon što ga je njegov tvorac predstavio ljudima. Mali je broj ljudi poput Julesa Verna koji u jednom životu predstave toliko interesantnih novih stvari ljudima. Koji toliko zaduže čovječanstvo. Put na mjesec, 20000 milja pod morem, Put oko svijeta u 80 dana... Sve apsolutno originalne ideje, ali što je izuzetno bitno, razrađene u obliku djela, u ovom slučaju knjiga. Što se događa nakon njegove smrti? Djela žive poput djece, čista i neiskvarena, djeca koja se dalje rekli bismo množe. Stvaraju se filmovi pod utjecajem njegovih djela, glazba, kazališni komadi, stripovi, priče. Utjecaj na tehnologiju, čovjek posjećuje mjesec, čovjek izgrađuje podmornicu, čovjek je u stanju proputovati svijet u puno kraćem roku nego što je to, u to vrijeme nedostižnih 80 dana. Čovjek sanja, razvija svoj intelekt, sve zbog, rekli bi jednog tipa koji se usudio sanjati i reći nešto na glas, što još nitko prije njega nije rekao. Takvih primjera poput Julesa je mnogo, to su ljudi koji su debelo zadužili čovječanstvo, znanost, umjetnost kao i samo društvo u kojem živimo.

Koliko je već snimljeno filmova i serija po osnovnoj ideji i djelu slavnog Homera, Ilijadi i Odiseji. Koliko puta su ti drevni likovi spominjani na satovima povijesti, ili jezika, čak i u slobodnom i neobaveznom razgovoru. Niti jedna Američka teenagerska serija koja imalo drži do sebe, predstavlja svoje likove kako u školi obrađuju Hamleta od Williama Shakesperea kao jedno od temeljnih djela književnosti i svi su jako pametni. No dali to mladi amerikanci shvaćaju na pravi način, dali i sami u slobodno vrijeme posežu za djelima koja im oslobađaju samo njima svojstven intelekt i kreativno razmišljanje, nego po inerciji „peglaju“ po Hamletu. Prema TV serijama i filmovima koji se svakodnevno pojavljuju kod nas kao izuzetno popularni ne bih rekao. Prije bih rekao da već dugo vlada apsolutna stagnacija u ljudskoj kreativnosti, barem kad je umjetnička domena posrijedi, ali i Američka diktatura koja stvara polako ali sigurno, jednu hladnu racionalnu generaciju ljudi nesposobnih za sanjanje, okrhanog i zarobljenog intelekta unutar njih samih. Čovjek se rodi, zaroni u društvenu struju koja se odvija u njegovoj okolini, inertan i „slijep“, nesvjestan da se i u njemu krije vrelo intelekta, slično kao što je imao i Jules, koje vapi da bude otkriveno i manifestirano u realnosti. Bitno je da svi znamo tko je napisao Hamleta, to je nažalost bitno, samo hladna i racionalna činjenica, nesvjesni kreativnog procesa i rada koji se krije iza njegovog stvaranja.

No dobro, poanta ovog uvodnika je nadam se jasna, puno kvalitetnih ideja je već izmišljeno te se svaki kreativac može povremeno njima poslužiti i uklopiti ih u svoja djela, bila ona slobodan govor, strip, film, knjiga, vrt, programiranje, društveni odnosi... (nastavi niz). Tako to nekako funkcionira danas, a i oduvijek je funkcioniralo. Malo je značajnih „skakača u dalj“ poput na primjer Verna, Da Vincija, Tesle...

Od samih početaka serijala Zagor „posuđivanje“ je potpuno normalna stvar. Zagor je dobar, jak, borac za pravdu, nosi kostim. U toj domeni te karakteristike je preuzeo od tada vrlo popularne (još i danas popularne) američke superherojske škole stripa, od na primjer, Supermana. Zagor se kreće šumom pomoću lijana i ispušta poklič, kao što to radi na primjer, Tarzan. Zagora indijanci doživljavaju kao božanstvo, on je takozvani „Duh Sa Sjekirom“ , kao što je već slično bilo upotrijebljeno prije u na primjer, Fantomu. Zagor ima šaljivog, simpatičnog pratitelja koji je protuteža njemu kao snažnom i ozbiljnijem liku, što je u to vrijeme bio konceptualni standard. Na svakom koraku Zagor je negdje nešto posudio. Sve je već izmišljeno prije njega. Netko bi mogao reći da je Zagor apsolutni kralj svih plagijatora i mediokriteta. Ima tu nešto istine, no srećom sami doživljaj Zagora kao zasebnog djela nije takav. Dobra usporedba po meni je Quentin Tarantino, poznati filmski redatelj. U njegovom radu je i više nego očit utjecaj kultnih redatelja poput Sergia Leonea, Akire Kurosawe, Martina Scorsesea, Sama Packinpaha... Tarantino se koristi filmskom estetikom koju su oni prvotno osmislili i po kojoj su oni, sad već klasični filmski redatelji, ali je kvalitetno uklapa u svoja djela čime nastaje njegov specifičan „novi“ stil. Od već provjerenih „rabljenih“ dijelova stvorio je nešto novo, zanimljivo i originalno. Sada će netko često u slobodnom govoru reći da neki film je načinjen u Tarantinovu stilu i nitko neće reći ništa protiv toga, izjava je legitimna jer tarantino je plagijator sa stilom. Nekima to ne polazi za rukom, rekao bih ljudima koji nisu probili tu racionalnu granicu kod samih sebe te onda doslovno kopiraju nečija djela, uglavnom loše i tada nastaju nezanimljiva djela koja padaju u zaborav ubrzo nakon što su i načinjena. Uz malo sreće, dobar marketing, oplodit će se barem u novcu, ako već neće rađati novu djecu.

Nakon što je metodom posuđivanja i recikliranja naš Zagor rođen, obučen, naseljen na određenu lokaciju i u određeno vrijeme, potrebno je svijet obogatiti i s raznim detaljima poput sporednih likova, ali i nekih priča, jer strip junak nije umjetnička slika koja je naslikana i izložena u prestižnoj sterilno bijeloj galeriji. On ima svoj fikcijski život, koji bi uz to trebao biti i zanimljiv čitateljima.

Tako su neki od Zagorovih prijatelja inspirirani književnim predlošcima. Bat Batterton, šeprtljavi detektiv koji se često pojavljuje u njegovim epizodama je izravno inspiriran detektivom Sherlockom Holmesom. Andrew Cain, borac poput Zagora, inspiriranje fikcijskim likom Solomonom Kaneom.

Zagorovi neprijatelji poput profesora Hellingena koji je izravno inspiriran konceptom takozvanim „evil genius“ iliti, zli, inteligentni znanstvenik koji želi pokoriti i zavladati svijetom. Molok, čudovište direktno inspirirano popularnim Frankensteinom. Barun Rakosi, popularni Grof Drakula itd.

Što se tiče svjetova, takozvanih settinga i tu se često posuđuje. Na primjer jedna od najboljih (barem meni) epizoda serijala Morska strava, direktno je inspirirana H.P. Lovecroftovim gotičkim horor pričama. U tom slučaju je odlično iskorišten predložak. Čitatelj koji je upoznat i sa Zagorovim serijalom, kao i piscem Lovecraftom i njegovim opusom u niti jednom trenutku ne biva obmanut da se radi o kopiji. Referenca je i više nego jasna i to se ne nastoji sakriti. Novi kult koji se pojavljuje, njegovi podanici klanjaju se drevnom bogu Dagonu, istom onom Dagonu kojeg je stvorio Lovecraft. Nije to na primjer Bagon, Dakon ili već neko slično ime koje bi aludiralo na original. Ovdje je stvar jasna. Iskorišteno je točno ono što je prvotno smišljeno i vjerno je prenijeta čak i atmosfera gdje je Zagorov serijal, koji je pretežito pustolovnog, akcijskog, naivnog karaktera, sada obogaćen za gotičku, mračnu horror atmosferu. Dakle, nešto novo, svježe i originalno, ali unutar zatvorenog Zagorovog serijala.

O tome dali je nešto loša, dobra, ili čak zla kopija nečega dale bi se ispisati knjige. Čak je i u prethodnoj rečenici upotrebljen već provjereni koncept koji je osmislio Sergio Leone „Good, bad and ugly“. Dobro, direktan prijevod tog naslova filma je Dobar, loš i ružan, no nije to sada bitno. Možda neka loša kopija tuđeg koncepta danas sutra preraste u nešto vrijedno, jedinstveno i samostalno, tada je to dobra kopija. Kopija koja ima tendenciju da se razvija, prihvaćena od strane svojih konzumenata. Koja ih potiče na samorazvoj i prodiranje granice racija, u takozvano područje intelekta, traženje ideja i inspiracija.

Kao nekakav konačan zaključak, u Zagorovom serijalu, iako je pun iskorištenih koncepata i „fora“, ipak se ne osjeća taj vonj loše kopije. Ipak taj svijet živi sam za sebe, rađa novu djecu u obliku kreativnih ideja u glavama konzumenata. Na pitanje što je loša ili dobra kopija ne postoji jedan odgovor i pretežito je subjektivan. Ipak, ako je ideja dovoljno originalna, zanimljiva i svježa, tada će je oveća populacija prihvatiti i izazvat će slične sanjarske reakcije kod ljudi. Potaknut će ih na razmišljanje van zadanih prvotnih postavljenih granica. Neki od primjera takovih djela su već spomenuti opus Julesa Vernea, Sergio Leone te njegov filmski opus.  Beatlesi, Jimi Hendrix, Ramonesi, Joy Division u popularnoj glazbi, filmski serijal Star Wars itd. Filmski serijal Matrix je dobar primjer nekog novijeg djela koje koristi neke stare „fore“, ali i živi samo za sebe, te će nadživjeti svoje kreatore.

Eto, tolko o tome. Neka si čitatelj sam postavlja dalje pitanja o cijeloj toj problematici dobrih i loših kopija, konceptima, intelektu i raciu. Zagor je u cijeloj priči marginalac i mamac klikova. Pozdrav.

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Dadilja
    Kod: DD SD 38
    Ocjena: 42%
    Vrijeme: 19.6.2019. 0:56:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 175
  • Obračun u Crnoj Dolini
    Kod: KT LMS 186/187
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 18.6.2019. 22:55:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 200
  • Vijetnam
    Kod: MNR 1
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 16.6.2019. 22:11:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 915
  • Martian Manhunter - American Secrets
    Kod: MARMAN DC 1/3
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 15.6.2019. 14:58:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 260
  • Faces
    Kod: BT DC 6
    Ocjena: 48%
    Vrijeme: 14.6.2019. 23:49:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 286

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ledene zemlje
    Kod: ZG MX 33
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 3.5.2019. 1:04:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1815
  • Killer Jim
    Kod: KT LU 14/15
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.3.2019. 1:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1595
  • Prljava afera
    Kod: MN LIB 8
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 11.4.2019. 1:08:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1586
  • Spirale multiverzuma
    Kod: NN LIB 64b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 14.5.2019. 0:36:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1508
  • Krvna zakletva
    Kod: MN LIB 63
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 23.4.2019. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1391

Aukcije

Forum