O mačkama i miševima

Maus

Zanemarite na tren „Schindlerovu listu“, pročitajte Mausa!

Novi predmet koji se namjerava uvrstiti u osnovne škole, Građanski odgoj, potreban je, ali i djelomično nepotreban. Potreban je predmet na kojem će učenici učiti kako biti pošten čovjek sa što manje predrasuda, predmet na kojem će učenici širiti spoznaje i učvršćivati životne stavove. Djelomično je nepotreban jer gotovo na svakom predmetu učenik može (ako želi) barem dio usvojenog znanja primijeniti na svakodnevni život, tim više ako su učiteljeve riječi praktične, povezane sa životnim situacijama u kojima će se učenik danas-sutra naći i morati snaći. U osmom razredu čitaju se Krležine antiratne novele, Dnevnik Ane Frank i Sadako hoće živjeti – sve redom epohalna djela u kojima se učenicima ukazuje na tek neke besmrtne i za život pogubne predrasude.. Na satu povijesti raspravlja se o holokaustu, snazi atomske bombe i ratovima (krvavi biznis u kojem rijetki zarađuju, a mnogi gube glavu)... Dakle, učenici mogu (naglašavam: ako žele) naučiti (ili se podsjetiti) na što posebno valja obratiti pažnju i kakvi ne bi trebali biti – ukratko, kako biti čovjek. Svaki školski predmet može biti (ne)praktičan, što najviše ovisi o učitelju. Naravno, i o njegovim slušateljima - učenicima.

O holokaustu se puno toga (ne) zna, većina ljudi ga interpretira kao neizbrisivu sramotu što se ne bi trebala ponoviti, a ipak se ponavlja iz dana u dan, samo u znatno manjoj mjeri i u obliku rečenica, a manje u obliku djela, što nije nimalo utješno. Uvjerljivih djela o holokaustu nikad previše, no problem je u tome što ih izazivači holokausta (i nemira uopće) ne čitaju jer su odveć zauzeti stvaranjem novih sukoba. Najveći raspršitelji mira su autori svetih knjiga, dok su najveći raspršitelji nemira konzumenti tih istih knjiga. U Kuranu jasno piše: Oni nered siju, ali ne opažaju. U Novom zavjetu propagira se posve revolucionarna ideja oprosta i ljubavi prema svima (pa i prema vlastitim neprijateljima), ali tijekom povijesti ta ideja nije pretjerano zaživjela. U znatno većoj mjeri događale su se posve oprečne situacije za koje, naravno, nisu zaslužne knjige, već mnogi čitatelji koji, doduše, znaju čitati, ali nikako ne s razumijevanjem, već onako kako njima najviše odgovara. Termin čitanje s razumijevanjem nije fleksibilan, za vrijeme čitanja čitatelj bi trebao staviti postrani osobna uvjerenja (osobni stavovi nas ponekad itekako koče u procesu čitanja) i nastojati shvatiti autorove misli, poloviti postavljena pitanja i doći do kakvih-takvih odgovora – zahtjevno je to čitanje što se postiže vježbom (iskustveno čitanje), ono iziskuje koncentraciju i talent (Borges je ustvrdio kako su dobri pisci češća pojava od dobrih čitatelja). Svaka knjiga, pa i strip, ima u sebi neku poruku koja se ne može interpretirati na jedan način jer je naprosto nemoguće da dvije osobe potpuno jednako dožive neku knjigu (kaže se: koliko je čitatelja, toliko je i tipova čitanja).

Nije prošlo previše vremena od Aushwitza i nije se Aushwitz u međuvremenu samo jednom ponovio u povijest čovječanstva što se može opisati kao kratka povijest užasa. Pitanja tipa Što autor može postići stripom o holokaustu? i Zašto sam se uopće odlučio za tu temu raskapala su Arta Spiegelman tijekom stvaranja stripa Maus. Stvaranje Mausa trajalo je 13 godina (od 1978. do 1991.), a za njega je 1992. osvojio Pulitzerovu nagradu koja bi trebala biti pokazatelj kvalitete. Autorov otac Vladek glavni je pripovjedač u Mausu jer se čitava priča vrti najviše oko njega – na početku Vladek u maniri Teda Mosbyja opisuje sinu svoje ljubavne avanture i kako je upoznao Anju, ženu svog života, zatim rođenje prvog sina, bogaćenje i povijesne (ne)prilike, odnosno postupni proces proganjanja Židova u Poljskoj: najprije bi im uzimali imovinu (tvornice), zatim bi ih premjestili u manje kuće (cijele obitelji nerijetko bi bile smještene u ionako pretijesne sobe), smjestili ih u određeni i ograničen prostor (malo zatim bi se prostor zatvorio - getoizirao), da bi ih naposljetku smjestili u radne logore (točnije, logore smrti). Kako se snalazio i uspio sačuvati živu glavu u Auswitzu, što je sve vidio i čuo tih godina u logorima smrti te kakve je posljedice trpio nakon Aushwitza, Vladek opisuje bez uljepšavanja, a na Artu je da zabilježi rečeno i pokuša to predočiti u formi stripa. Kao autora, Arta je mučila autentičnost – bio je svjestan da ne može detaljno oslikati logore jer nije bio u njima, nije pomoću vlastitih osjetila proživio situacije kroz koje je prošao otac. Dok je pripovijedao, Vladek se najviše oslanjao na vlastita sjećanja jer je većinu dokaza na te godine uništio. Autor Mausa vjerno je bilježio i citirao očeve rečenice pa je i hrvatski prijevod Mausa drukčiji – naime, Vladek u govoru često koristi inverziju i izostavlja pomoćne glagole – time Maus malo dobiva na komičnosti, a napose i na uvjerljivosti. Crtež nije privlačan oku, no on je zapravo i najmanje bitan jer sama ideja Mausa – ukazivanje na mučno istrebljivanje - treba biti u fokusu čitatelja. Teško se razlikuju likovi u Mausu, svi likovi izgledaju slično, ali zato njihovi dijalozi smanjuju zabune. Maus je strip koji se u velikoj mjeri čita, a tek zatim i gleda. Gledati se mora, plijeni pozornost ponajviše zbog grafičkih rješenja. Spiegelmanov Maus svrstava se u animalističku književnost jer Amerikance prikazuje u psećem obliku, Francuzi su žabe, Nijemci mačke, a Židovi miševi. Poljaci su prikazani najnepovoljnije, kao svinje, što je i više nego nekorektno generaliziranje jednog naroda jer, ako ćemo iskreno, gotovo svi likovi u Mausu bi trebali biti prikazani kao svinje, barem djelomično, imati svinjski rep ili uši. Švicarci, Talijani, Hrvati, Mađari – sve su nacije dale svoj doprinos u Drugom svjetskom ratu. Mađarski nobelovac André Kertész je, ako ćemo se povoditi za Spiegelmanom, u svojim romanima Mađare trebao opisati kao svinje jer su se riješili preko 100.000 Židova. Spiegelmanova produžena metafora uvelike drži vodu, mnogi Nijemci jesu bili mačke koje su lovile, a Židovi miševi koji su se morali skrivati, no ostatak simboličnosti (žabe, svinje, psi) je, blago rečeno, suvišan.

Vladekovo pripovjedanje isprekidano je zbog narušenog zdravlja i svakodnevnih problema koje Vladek ponekad preuveličava. Temperamentan i teškog (tvrdoglavog) karaktera, Vladek reagira preburno, uvelike burnije od većine ljudi koji su također doživjeli i preživjeli progone. Obiteljski odnosi su zato uvelike narušeni, gotovo nezdravi, svi pate zbog Vladekove naravi, što autor u više navrata otvoreno spominje dok Vladek ne priča svoju priču, već lamentira o svakodnevici. Vladekovo ponašanje ostavlja trajne tragove na sinu čega je potonji itekako svjestan, što je vidljivo u razgovorima koje vodi sa suprugom Françoise, naturaliziranom Amerikankom iz Francuske.

Françoise: Opet u depresiji?
Art: Razmišljam o knjizi... ispadam uobražen. Mislim, ne mogu shvatiti ni odnos između mene i mog oca... kako ću shvatiti išta o Aushwitzu?...ili holokaustu?... Kad sam bio mali, razmišljao sam o tome kojeg bi roditelja dao da nacisti spale u pećima, ako bih mogao spasiti samo jednog od njih... Obično sam spašavao majku, misliš li da je to normalno?
Françoise: Nitko nije normalan.

O čemu je Vladek razmišljao i što je osjećao nakon izlaska iz logora, teško je reći – sreću, tugu, krivnju ili sve pomalo? Vjerojatno se pitao zašto je on jedan od rijetkih preživjelih dok je velika većina izvukla deblji kraj. Preživio je jer je bio snalažljiv, ali i sreća je imala veliku ulogu. Religiozna osoba tu sreću će nazvati Božjim darom, dok će netko tu istu sreću shvaćati kao nesreću. Netko će zauvijek biti zahvalan na spasenju iz zemaljskog pakla i nastaviti živjeti koliko-toliko normalan život, dok će netko ostati u mentalnom zarobljeništvu poput Vladeka. Art Spiegelman (točnije, njegov otac Vladek) u Mausu ne govori samo o prijeratnim i ratnim događanjima, jednaku pozornost poklanja i događajima koji su uslijedili nakon rata. Vladek je, doduše, preživio Aushwitz, no dobar dio njega je ostao u njemu do same smrti, što se itekako manifestiralo u Vladekovoj svakodnevici te ostavilo posljedice i na sinu koji se rodio 1948. Dosad sam upoznao samo jednog čovjeka koji je preživio Aushwitz i on je bio potpuna suprotnost Vladeku – Marko Weiss jedna je od najspokojnijih osoba s kojom sam u dosadašnjem životu razmijenio riječ, čitava njegova soba bila je ispunjena nesvakidašnjim mirom, nikad ne biste pomislili da je taj čovjek proživio Aushwitz. Naravno, nismo pričali o ratnim godinama jer se toga nerado prisjećao, detalje o tim iskustvima pričala mi je njegova unuka. Sve su te priče o progonstvu više ili manje iste – ljudi su tih godina masovno stradali zbog svoje različitosti, zbog pogubnih predrasuda koje su i dandanas na snazi – bilo je dovoljno da čovjeku prezime završava na –berg ili -man, bilo je dovoljno imati poveliki nos ili visoko čelo ukrašeno kovrčama pa da vas netko nazove prljavim Židovom i riješi tereta života.

Književnih djela o holokaustu ima u pristojnoj mjeri, ali upitno je u kojoj mjeri knjiga može promijeniti čovjeka nabolje. Daša Drndić u romanu Sonnenschein piše o koncentracijskim logorima, projektu Lebensborn (djeca su otimana od roditelja i odgajana u arijskom duhu), dobrim ljudima koji su preko noći postali profesionalni krvnici te upitnoj neutralnosti Švicarske (vlakovi prepuni Židova prolazili su kroz Švicarsku) i Katoličke crkve. U knjizi Umjetnost uništenog Predrag Finci nedvosmislenim tonom spominje neutralne strane koje i dandanas niječu nacističke (nacionacističke) zločine: Nemojmo se zavaravati: nacizam (arijski pokret) može biti i sastavnica crkvenjaka jer, nije tajna da oduvijek postoje ljudi iz crkvenih redova koji nastoje poništiti razlike među ljudima. Zapravo, takvih je uvijek najviše, malo je tolerantnih koji uživaju u raznolikosti života, neopterećeni društvenim etiketama. Čitajući Mausa prisjetit ćete se odličnih filmova „Schindlerova lista“, „Život je lijep“ i „Das schreckliche Mädchen“ koji tematiziraju stradanje Židova i nepoćudnih osobnosti u Drugom svjetskom ratu, a možda ćete se sjetiti i neke slične priče iz susjedstva ili opće povijesti. Ljudi su se tada snalazili i spašavali na najčudnije moguće načine, ali su i na bizarne načine gubili glavu. Pada mi na pamet priča o književniku (i slikaru) Bruni Schulzu, poljskom Židovu kojeg je za rata njemački časnik Felix Landau prisvojio kao privatnog slikara pa je Landau bio Schulzov imunitet. Možda bi Schulz doživio kraj rata, objavio prvi roman Mesija i doživio duboku starost da njegov mecena nije imao čudnu sklonost: s balkona snajperom pucati na Židove koji prolaze ulicom. Tako je jednom prilikom Landau upucao krivog Židova, osobnog zubara njemački časnik Karla Günther. Odmazda je ubrzo uslijedila, Günther je prvom prilikom ustrijelio Schulza u Školskoj ulici. Na takve i slične povijesne mikropriče o običnim, progonjenim ljudima svako malo ćete naići u Mausu, baš kao što ih možete naći na stranicama Crne kronike. Moderna vremena se mijenjaju nagore, a usto se mijenjaju termini i kriteriji za počinjena zločinstva te sredstva za rasprišivanje netolerancije. Internet, taj divni pogled u svijet, nudi anonimnim pojedincima mogućnost da izražavaju svoje mišljenje, bez obzira koliko je ono zatucano i/ili smrtno opasno. Nije rijetkost da smrt eutaniziranog psa moderne tviteraške generacije i svu silu surfera rastuži više nego nasilna smrt romske obitelji.

Nije naodmet spomenuti kako vas Spiegelmanov Maus neće oplemeniti jer, plemeniti jeste ili niste. Nećete postati dobre osobe nakon što probavite Mausa (ali možda nećete imati apetit jedno vrijeme), podsjetit ćete se na neke moderne logore smrti čije postojanje rijetki mediji stidljivo spominju, a možda i shvatite kako danas živite u nesumnjivo boljim i kvalitetnijim uvjetima, za razliku od ljudi koji su preživjeli Drugi svjetski rat. Maus izaziva reakciju, produbljuje čitateljevo otprije stečeno pozitivno ili negativno mišljenje o Aushwitzu i fašizmu uopće. Trećeg (neutralnog) mišljenja nema jer u cijeloj ovoj priči nema mjesta za neutralnosti.

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gambit i osveta
    Kod: ZG KOZA 9
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 25.10.2020. 14:41:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1073
  • Kugla duša
    Kod: DRGN BOP 43
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 22.10.2020. 14:46:00
    Autor: kandraks
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 388
  • Koreni Kenebeka
    Kod: KM ZS 820/824
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 18.10.2020. 11:19:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 920
  • Zona X
    Kod: MM LIB 53
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 17.10.2020. 11:41:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 461
  • Colorado Belle
    Kod: TX LU 170/171
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 14.10.2020. 18:29:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 763

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2020
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1632
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1602
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1352
  • Gambit i osveta
    Kod: ZG KOZA 9
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 25.10.2020. 14:41:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1073

Aukcije

Forum