O stripovima koje smo voljeli (koje volimo i koje ćemo zavoljeti)

Osobne krize imaju svoje prednosti – zahvaljujući njima, mijenjam ustajale navike jer uočavam njihove pogubne nedostatke na čiji sam spomen još jučer ležerno odmahivao rukom, no odjednom sitnice postaju silnice. I financijske krize sadrže u sebi stanovite prednosti – ako ništa drugo, primoravaju me na (pre)biranje pa tako, pritisnut novonastalim nepogodama, biram novu vlast ili slast, odlučujem se za svrsishodniji obrazac ponašanja, prebacujem se na novi jelovnik ili tražim jeftiniji način prijevoza. Praktično zamjenjuje hirovito, flegmatik u meni postaje pragmatik, pri svakoj kupnji zbrajam i oduzimam, za nižu cijenu se zauzimam i pritom čak ni najmanji rizik ne preuzimam.

Kao pragmatik, pitam se koju (i kakvu) korist danas imam od beletristike koju sam kupovao u studentskim danima te zašto nisam taj novac trošio na publicistiku, enciklopedije, rječnike i leksikone? Svaka čast Andriću, Marquezu, Ćopiću, Kunderi, Cohenu, Desnici i ostalima na svemu što su (na)pisali, njihova djela imaju smisla (u mom slučaju imaju i posebnu policu na kojima ih držim), ali oni nikako nisu za svakodnevnu upotrebu, nije da se svako malo vraćam Desnici (mir, cure, mir!) po dnevnu/tjednu dozu spokoja ili novih informacija pomoću kojih ću dopuniti stare spoznaje - za takvo što imam Gallovu „Veliku svjetsku rock enciklopediju“, nju redovito konzumiram jer mi je glazbena umjetnost, ako ćemo najiskrenije, ipak na prvom mjestu. Gallovom djelu moram pridružiti još jedno kapitalno djelo koje unazad mjesec dana svakodnevno probavljam - knjigu „Stripovi koje smo voleli“ koju su sastavili Živojin Tamburić, Zdravko Zupan i Zoran Stefanović, kreativni trojac koji desetljećima aktivno žive i oživljavaju strip kao teoretičari, striperi i pasionirani ljubitelji stripova.

„Stripovi koje smo voleli“ (nadalje: SKSV) leksikon su strip stvaralaštva 20. st. na području bivše Jugoslavije, epohalno djelo o svim epohama stripa, obavezni dio referentne zbirke za svakog ozbiljnijeg stripera, Rječnik domaćeg stripa, lektirno djelo i neizostavna referenca, životno djelo istinskih ljubitelja i poznavatelja stripa što je napravljeno za prošle, sadašnje i buduće ljubitelje stripa. Namijenjen svim generacijama, leksikon SKSV sastoji se od abecednog popisa stripera - čitavu priču započinje Marjan Amalietti, a završava Desimir Žižović – Buin – uz svakog stripera i navedeno djelo stripera nalazi se nekoliko kraćih opisa što su napisali autori SKSV (Tamburić/Zupan/Stefanović) ili neki drugi renomirani poznavatelji (kritičari, teoretičari, književnici, kolege striperi) stripa koji su svojevremeno pisali o određenom striperu u nekoj publikaciji (knjizi, časopisu ili internetskoj stranici). Osim toga, stripovi su dodatno popraćeni prigodnim ilustracijama i opisani u kraćim natuknicama što su djelomično dvojezične; iz natuknica saznajemo ono najosnovnije vezano uz strip i autora/autore - koja je godina rođenja i smrti autora, koliko navedeni strip ima tabli i epizoda, koje je godine strip nastao i gdje je tiskan, u koji žanr ga svrstavamo i tko je napisao scenarij za njega – kroz natuknicu dobivamo okvirnu sliku o samom stripu i autoru stripa, dok kraći opisi stručnih čitatelja pružaju dodatno objašnjenje.

Autori SKSV u uvodu napominju da su u leksikon uvrstili oko 200 crtača (i isto toliko scenarista) te oko 400 stripova koji su na ovim prostorima (i šire) prepoznati kao vrijednija djela devete umjetnosti, no jednako tako naglašavaju kako njihov rad nije potpun jer do nekih podataka naprosto nisu mogli doći (primjerice, godina smrti Marijana Ebnera je nepoznata). Leksikon SKSV može proširiti ili makar osvježiti otprije stečeno znanje o stripu, stariji poznavatelji stripa sjetit će se zaboravljenih stripera, dok će se mlađi čudom čuditi kako je nekad produkcija stripova bila kudikamo razvijenija negoli danas. Neki će možda (poput mene) prvi put čuti za Kostju Gatnika, slovenskog stripera koji je prvi u Jugoslaviji uspio izdati svoje stripove u obliku albuma na europskom nivou.

Valja istaknuti da autori SKSV ni na koji način nisu isključivi, neovisno o vlastitom mišljenju o pojedinom žanru, estetici, poetici i politici, Tamburić/Zupan/Stefanović svim autorima pružaju mjesto u svom istraživačkom radu, osjećaj nostalgije i politikanstvo izravno je izbjegnuto jer naprosto nije potrebno u cijeloj ovoj apolitično-stripovskoj priči što se temelji na činjenicama. Naravno, Tamburić/Zupan/Stefanović dali su više prostora renomiranijim umjetnicima (Bednjanec, Janjetov, Kerac, Maurović, Pahek... ) unutar abecednog popisa autora, dok su neki od njih dodatno spomenuti u poglavlju „Istaknuti stvaraoci“. U SKSV su, osim stvaratelja, nabrojani istaknuti strip-magazini i sveske te stripska publicistika, što ljubiteljima stripova može poslužiti kao dodatna smjernica za traženje podrobnijih informacija koje su u SKSV prikazane u kraćem obliku zbog preglednosti ili nedostatka prostora. Izvori i literatura kojom su se služili Tamburić/Zupan/Stefanović pri stvaranju SKSV također je podroban i sistematičan, čitatelj se zapita koliko im je samo vremena trebalo da sve podatke sastave u jednu cjelinu, impresionirajuća opsežnost čitatelju nenametljivo poručuje da je čitav rad na SKSV pokretala nepatvorena ljubav prema stripu te da strip nipošto nije na izdisaju. Napraviti leksikon o stripu je umjetnost kao što je i strip sam po sebi umjetnost, no zasebno je umijeće kad se od mnoštva raznovrsnog materijala uspije satkati novo ruho.

Autorima se trud višestruko isplatio; prije svega, valja istaknuti kako je na posljednjem Sajmu knjiga u Beogradu monografija „Stripovi koje smo voleli“ posve zasluženo dobila Nagradu za izdavački poduhvat 2011. godine. Ljubitelji stripa dobili su dugo željenu (i prijeko potrebnu!) knjigu što u sebi sadrži veliku većinu podataka o stvaralaštvu stripova na prostorima bivše Jugoslavije. SKSV dokument je o 20. stoljeću u kojem se strip razvio i ustoličio kao samostalni medij, no spominju se i mlađi kritičari/teoretičari stripova (Bojan Krištofić, Matko Vladanović) koji na strip-sceni djeluju nakon 2000. godine.

Jedino je naslov publikacije, ako uzmemo u obzir mlađe čitatelje koji za mnoge stripere dosad vjerojatno nisu čuli (pa ih nisu ni imali prilike zavoljeti), djelomice nepotpun; zbog njih bih naslov leksikona promijenio u „Stripovi koje smo voleli (koje volimo i koje ćemo zavoleti)“, no tko sam ja da to činim? Na meni je da hvalim učinjeno nadajući se kako će kreativni trojac Tamburić/Zupan/Stefanović uskoro izdati slično izdanje o stripu.

SKSV opravdano ima i imat će svoje posebno mjesto na mojoj polici.