Spider-man: Potraga za ocem

Spider-Man

U kina je stigla fantastična akcijska pustolovna drama „Čudesni Spider-Man“, reboot trilogije Sama Raimija u režiji Marca Webba, pa je red da se posvetimo novim celuloidnim pustolovinama Čovjeka-pauka.

Nakon što su u trećem nastavku serijala „Spider-Man“ postali vidljivi zamor i nezainteresiranost kako redatelja Sama Raimija tako i glavnih glumaca Tobeya Maguirea i Kirsten Dunst, te nakon što je Raimi odbio sjesti u redateljski stolac novog nastavka a Maguire ponovo odjenuti tijesni kostim Čovjeka-pauka, čelnici studija Columbia Pictures logično su zaključili da je vrijeme za novi početak priče o plahom i brojnim dvojbama mučenom njujorškom djelitelju pravde. Uostalom, od prvog Raimijeva filma o Spider-Manu prošlo je točno 10 godina, i stasala je nova generacija publike kojoj se ista priča ponešto drugačije zapakirana može ponuditi još jednom, baš kao što se već za dvije godine priprema reinterpretacija serijala „Sumrak“. Slično brojnim strip-izdanjima pustolovina Spider-Mana i ostalih superjunaka, i na filmu se pribjeglo metodi reboota, odnosno ponovne obrade znane priče na donekle izmijenjen i osvježen način, s novim redateljem i novom scenarističkom postavom. Dok je u redateljski stolac ovaj put sjeo Marc Webb, potpisnik pristojne ali ni po čemu pamtljive humorne romantične drame „500 dana ljubavi“ koji je iskustvo stjecao i radom na humorističnom hit-serijalu „U uredu“, scenarij je djelo dvostrukog oskarovca Alvina Sargenta („Mjesec od papira“, „Obični ljudi“) koji je surađivao i na drugom i trećem Raimijevu „Spider-Manu“, kojem su pomoć pružili ugledni James Vanderbilt („Zodiac“, „Luzeri“) i hvaljeni Steve Kloves („Fantastična braća Baker“, „Harry Potter i Odaja tajni“), koji je nominaciju za Oscara priskrbio 2000. godine za najbolji adaptirani scenarij odlične humorne egzistencijalne drame „Zlatni dečki“ Curtisa Hansona. U ulozi naslovnog superjunaka nastupa godinama (28) baš i ne, ali izgledom svakako mladi Andrew Garfield, afirmiran sporednom rolom u biografskoj drami „Društvena mreža“ Davida Finchera, a njegova je partnerica darovita i sve traženija Emma Stone („Život kućnih pomoćnica“).

Na početku filma Petera Parkera (Garfield) zatječemo kao povučenog i zbunjenog njujorškog tinejdžera kojeg zanimaju fotografija, znanost i tehnologija te koji je vješt u konstruiranju kojekakvih gadgeta, ali koji je tjelesno potpuno nespreman suočiti se s agresivnim i zlostavljanju sklonim školskim kolegama poput grubog Flasha Thompsona (Chris Zylka). Peter je nesretno zaljubljen u privlačnu razrednu kolegicu Gwen Stacy (Stone), curu s kojom će se zbližiti kad mu ona jednom pokuša pomoći u sukobu s Flashom. Istovremeno, Peter je već duže od 10 godina traumatiziran iznenadnim odlaskom svojih roditelja, oca Richarda (Campbell Scott) i majke Mary (Embeth Davidtz), koji su ga jednog dana prije žurnog bijega povjerili na skrb ujaku Benu (Martin Sheen) i tetki May (Sally Field). Od njih dvoje Peter nikad nije doznao razloge odlaska roditelja koji su u međuvremenu poginuli, a sve što je uspio shvatiti jest da mu je otac bio cijenjeni znanstvenik koji je u korporaciji Oscorp radio na usavršavanju sofisticirane nove metode regeneracije ljudskih organa. Kad otkrije da je očev partner na tom projektu bio doktor Kurt Connors (Rhys Ifans), mentor odlične učenice Gwen i simpatična osoba koja istinski vjeruje u moć znanosti da poboljšava i oplemenjuje ljudski život, Peter mu se odluči približiti pod tuđim imenom. No kad mu ubrzo pokaže vrijednu formulu do koje je došao njegov otac, Peter će steći naklonost i poštovanje doktora Connorsa. Međutim, boraveći u jednom od laboratorija mladić će doći u dodir s radioaktivnim paucima od kojih će ga jedan i ugristi, nakon čega će Peter na sebi početi primjećivati brojne promjene. Ne samo da su mu se osjetila odjednom izuzetno istančala, nego je stekao i veliku snagu te sposobnost da se vješto penje po zidovima. Isprva nesiguran kako te nove sposobnosti najbolje iskoristiti, Peter će se spletom okolnosti početi pretvarati u noćnog borca protiv sitnog kriminala na gradskim ulicama. A kad jednog lopova pusti da pobjegne s mjesta krađe, dotični će iste večeri u bijegu ustrijeliti Peterova ujaka Bena. Mučen grizodušjem i osjećajem odgovornosti, mladić će skrojiti crvenu masku, konstruirati napravu za izbacivanje umjetne paučine i postati noćni djelitelj pravde kojeg će Gwen nazvati Spider-Manom. No Gwenin otac je policijski kapetan George Stacy (Denis Leary) koji Spider-Mana smatra tek još jednim kriminalcem kojeg mora uhvatiti. Dok se Peter polako zbližava s Gwen, doktor Connors pritisnut ucjenom zagonetnog Indijca Rathe (Irrfan Khan) odluči serum koji je konstruirao uz Peterovu pomoć isprobati na sebi. Ne zna, međutim, da će se pod djelovanjem seruma početi pretvarati u divovskog guštera koji će zaprijetiti ne samo Peteru i Gwen nego i svim građanima New Yorka.

Tijekom rada na na novoj Spider-Manovoj filmskoj pustolovini u javnost su dopirale brojne vijesti o produkcijskim i realizacijskim problemima. Nakon što su Sam Raimi (koji je u ulozi negativca namjeravao angažirati Johna Malkovicha) i Tobey Maguire krajem 2009. godine odustali od sudjelovanja u novom nastavku, čelnici Sonyja su odlučili odbiti već napisani scenarij Jamesa Vanderbilta, Davida Lindsaya-Abairea i Garyja Rossa, te pisanje novog predloška povjeriti Alvinu Sargentu, scenaristu drugog i trećeg Raimijeva filma. Ubrzo je, međutim, donesena odluka da se krene u reboot serijala s novom pričom, glumcima i redateljem, zbog čega je kao suautor scenarija ponovo angažiran James Vanderbilt kojem se pridružio Steve Kloves. No nevoljama tu nije bio kraj jer su se u sve počeli upletati šefovi tvrtke Marvel Studios, čija je nova poslovna politika da ekranizacije njihovih superherojskih stripova ne budu autorski nego ponajprije studijski projekti. To pak znači da se kao redatelji mogu angažirati i manje znani pa i posve anonimni profesionalci čiji će rad u konačnici biti od manje važnosti, ili čak i sasvim nevažan, jer će apsolutnu kontrolu imati čelnici studija. Tako je za redatelja odabran ne baš iskusni Marc Webb (znakovito spajdermenovsko prezime!), čijim je radom tijekom snimanja navodno bilo dosta nezadovoljstva. Stoga su pored intenzivnih naknadnih scenarističkih intervencija bila česta i ponovna snimanja brojnih scena, a sva ta konfuznost u realizaciji u konačnici se itekako vidi.

Transformacija dr. Kurta Connorsa

Najveća boljka inače vrlo dobrog „Čudesnog Spider-Mana“ tako je dramaturški i narativno prilično nekonzistentan scenarij s mnogo „rupa“ i slijepih rukavaca koji itekako bodu oči, pa primjerice Spidey jedno vrijeme traga za ujakovim ubojicom kojeg nikad ne uhvati, važni antagonist Rathe u jednom trenutku jednostavno nestane iz filma, a više puta tijekom priče kao važan se lik spominje Norman Osborn kojeg međutim nikad ne vidimo. Ovo posljednje možda je i najava sljedećeg nastavka, premda se nerijetko stječe dojam da je Webbov film istodobno reboot serijala i njegov četvrti dio (Raimi je u čak dva filma najavljivao Kurta Connorsa kao idućeg negativca). No sve navedeno ne znači da prvi dio novog serijala nije dobar film. Dapače, riječ je o ostvarenju svakako uspjelijem od prvog i trećeg te poprilici ravnopravnom drugom Raimijevu „Spider-Manu“. Cjelina imponira sigurnom, dinamičnom i često sugestivnom režijom, naglasak je stavljen na melodramske sastavnice storije povezane s ubojstvom ujaka Bena i Peterovim odrastanjem bez roditelja, pa su junakove oči često pune suza, sporedni likovi su slikoviti i efektno iznijansirani, osobito Kurt Connors kojeg odlično interpretira Rhys Ifans i Gwenin otac kojeg raspoloženo tumači „vatreni dečko“ Denis Leary, sjajan vizualni dizajn s impresivnom fotografijom Johna Schwartzmana („Hrid“, „Pearl Harbor“) i 3D-atrakcijama potpomognut je izvrsnom glazbom oskarovca Jamesa Hornera („Aliens“, „Titanic“) koja primjereno prati zbivanja i dodatno podcrtava emotivne dionice, duhovito je umetnuto nekoliko bizarnih i apsurdnih usputnih detalja, a tu je i vrlo zabavno cameo-pojavljivanje Stana Leeja.

Marc Webb možda nije imao sasvim zaokruženu autorsku viziju kao ni kreativnu slobodu Sama Raimija, no to u konačnici pretjerano i ne smeta. Osobito je intrigantan zanimljivo proveden dramski motiv junakova traganja za zamjenskim ocem, pa se Peter poslije ubojstva ujaka Bena pokušava približiti doktoru Connorsu prije njegova skretanja na „mračnu stranu“, da bi kasnije zaštitničku očinsku figuru, dakako opet privremenu, pronašao i u Gweninu ocu. Svakako, nedostataka ima dosta, od neelaboriranih i nejasnih karakternih transformacija Kurta Connorsa prvoloptaški izvedenih po „dr. Jackyll – gospodin Hyde“ špranci, preko ne baš uvjerljive glume Emme Stone do nekih dramaturških prečaca i banalnih rješenja u prikazu tinejdžerskog bullyinga. Napokon, tu je i otvoreni kraj (valja pričekati da se odvrti dio odjavne špice jer slijedi epilog!) koji sugerira drugačiju mogućnost interpretacije nekih pojedinosti i uvođenje potencijalno zanimljivih psiholoških nijansi jednog lika, no to bi trebalo postati jasnije u sljedećem nastavku. U svakom slučaju, „Čudesni Spider-Man“ će vas dobro zabaviti bili vi ljubitelj Marvelova stripa ili ne.

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum