Zagor predstavlja: Mračna strana znanosti

Koncept ludog znanstvenika vidjeli smo puno puta, kako u filmovima, tako u knjigama i stripovima. Možda najpoznatiji književni i filmski lik je na tu temu je doktor Frankenstein i njegova želja da pobijedi smrt kroz stvaranje istoimene kreacije sastavljene od dijelova mrtvih tijela i oživljene pomoću elektriciteta. Ima hrpa filmova raznih žanrova (horor, horor komedije, akcije), od najstarijeg iz 1931. u kojem glumi Colin Clive kao znanstvenik a Boris Karloff kao čudovište, do zadnjeg s Jamesom McAvoyem u ulozi znanstvenika, a svi se baziraju prema knjizi Mary Shelley. Universal studio priprema još jedan reboot, s Javierom Bardemom u glavnoj ulozi doktora ili njegove kreacije. Ako ćemo ludim znanstvenicima pristupiti sa humoristične strane, imamo ih nekoliko u stripu Alan Ford; bivši nacistički znanstvenik profesor Kreutzer, nadimka Biljarska kugla, ili profesor X-Kappa sa svojim pomoćnikom. Ili malo mračnija strana, profesor Hassler iz Nolittine priče “Operacija Posejdon”.

Svi su oni genijalni i umno poremećeni, neurotici, shizofreničari i paranoici, krasi ih čitava lepeza psihičkih oboljenja ali i visoka inteligencija. Ali oni nisu samo ludi genijalci, oni su psihopati koji ne pokazuju ni mrvicu empatije prema ljudskom biću i njegovu dostojanstvu. Ponekad su stereotipno prikazani kao mršavi starčići sijede, raščupane kose, izbuljenih očiju, ponekad kao uglađeni i profinjeni gentlemani, ali baš svima je zajednička doza ludila i zloće koje su u savršenoj simbiozi sa njihovom natprosječnom inteligencijom. Oni ne dižu kamen snagom mišića poput Supermikea, nemaju pogled Kandraxa. Ne barataju vatrenim oružjem poput Johnnyja Nakaia, nemaju aperkat Rockyja Thorpea. Njihov adut je akademska obrazovanost i kreativna inteligencija, njihovi dijabolični izumi i čudovišne kreacije. Nasuprot njima stoji divljak iz šume, kako pogrdno Zagora nazivaju, uvjereni u svoju umnu superiornost.

Idemo sada vidjeti  koji su se znanstvenici pojavljivali kroz 56 godina postojanja serijala, kakve su nam sve izume i ludosti predstavljali.

Crtež by Senokute

Jedan i jedini, neponovljivi genije zla; profesor Hellingen

Prvi koji se pojavio, a ujedno i najpoznatiji, sa svojih sedam pojavljivanja je profesor Hellingen. Predstavio ga je Nolitta, daleke 1963. godine, a vizualno dočarao Ferri u priči ”Na tragu Titana”. Profesorov cilj je osvajanje ne samo Amerike, već cijelog svijeta pomoću raznih izuma. Prvi njegov genijalni izum je divovski robot Titan, hrpa željezarije koja se pod kontrolom operatera kreće tromo i nezgrapno. Naravno, za to je potrebna struja, što će reći da je Hellingen bio Tesla i prije Tesle. Pleme prestravljenih i praznovjernih Indijanaca koje terorizira histerični starčić u crnoj kuti sa svojom igračkom na otoku Erie poslužilo je kao scenska premijera geniju zla. Titan je trebao biti prvi od velike vojske Titana s kojima bi profesor krenuo put Washingtona da pokuca predsjedniku Jacksonu na vrata, ali uskače Zagor, šamara bandite, a Hellingen je prisiljen svoju prvu kreaciju  potopiti na dno muljevita jezera. A Hellingen nestaje u strašnoj eksploziji i plamenu laboratorija.

Crtež by Nellesky

U svom drugom pojavljivanju, istog scenariste ali novog crtača, Donatellija, dijabolični profesor predstavlja nam svoj novi izum, u priči ”Mržnja”. Podmornica Squalus, kojom namjerava popraviti Titana, dići ga iz mulja jezera i nastaviti put ka pokoravanju Amerike. A u tome bi mu trebao pomoći Zagor, ne svojom voljom.

Jer profesor upravlja voljom našeg junaka pomoću seruma ubrizganog u njegovo tijelo. Ali tu je stari dobri Chico koji serum zamjenjuje vodom. Zagor dolazi k sebi i upravljajući podmornicom zabija se u Titana i ponovo ga potapa. A Fishleg, kojem je ovo premijera u serijalu, sigurnom rukom zabija harpun posred profesorovih grudi koji je svoje unakaženo lice iskezio u samrtni grč.

Ali Fishlegova ruka je zadrhtala u odlučnom trenutku i promašila srce za nekoliko milimetara, jer se profesor pojavljuje treći put. Epizoda ”Povratak u Darkwood”, autor Nolitta, crtač Donatelli, zločinac povratnik iz mrtvih, Hellingen. Smjestio je svoj laboratorij u krater ugaslog vulkana i sije strah i smrt širom Darkwooda krstarećim razarajućim projektilima koji cilj pogađaju milimetarskom preciznošću, i drži u šahu američkog predsjednika i Kongres. Trebalo je povući zadnji potez za mat, da u Washington umaršira vojska s odmetnutim časnicima na čelu, izvrše vojni udar i preuzmu vlast. A Zagor, čvaknuvši Wodah, indijansku travu koja djeluje na fizičkoj razini, sprema Hellingenu foru koju mu je on prodao u prva dva pojavljivanja. Umire da bi oživio. Ne znam da li je Nolitta već od prvog pojavljivanja shvatio kakav potencijal pruža Hellingen, ne vjerujem, zasigurno to ni čitatelji nisu mogli zamisliti ni u najluđim snovima, ali Hellingen je ovom pričom postao ultimativni neprijatelj našeg junaka sa svojom unakaženom, dijaboličnom ekspresijom lica koje zaokružuje savršenu cjelinu genijalnosti i zloće. Ali na žalost, ovo je i zadnja epizoda u kojoj profesora možemo svrstati u kategoriju ludih znanstvenika, daljnjim pojavljivanjima i događanjima kojima su baratali idući scenaristi taj koncept je nepovratno oskvrnjen.

Često Zagorovi neprijatelji imaju nezgodnu naviku da uskrsnu iz mrtvih, zato Nolitta ostavlja profesora na životu i predaje ga političarima i vojsci koji ga ne smještaju u ludnicu kao svakog normalnog čovjeka koji poludi, već u vojnoznanstveni kompleks Skylab i daju mu najmoderniju opremu na raspolaganje. Računali su da će profa raditi za njihove interese, ali Hellingen si pronalazi nove kompiće, izumio je univerzalni dekoder i dozvao Akkronijane, opake svemirske ”vampire” kojima je potrebna ljudska krv za regeneraciju. U toj Nolittinoj priči pod naslovom ”Vječna magija”, a koju su crtali Ferri i Bignotti, nema profesorovih ludih izuma već nam je predstavljena vrhunska svemirska tehnologija. Nevidljivi štitovi, pištolji s paralizirajućim i smrtonosnim zrakama, svemirski brod najupečatljiviji su od njih. Nakon brojnih peripetija, pa čak i to da Zagor pada pod utjecaj Hellingena i izvršava svaku njegovu zapovijed zahvaljujući mentalnom programatoru usađenom u glavu, naš junak prevladava sve kušnje i uz pomoć magije, svetog Rakumovog štita i strelica nanosi težak poraz nezvanim gostima iz svemira.

Ova priča ujedno je i oproštaj dvojice velikana, genija zla i genija scenarija. Ušavši u kabinu za teleportaciju, Hellingen je izgovorio tiho zbogom i dezintegrirao se u atome širom svemira, a Nolitta se oprostio od redovne serije, uradio je malo kasnije još special “Fantast Chico”.

A sad dolazi, zavisi od čitateljeva afiniteta, najbolja, ujedno i najosporavanija epizoda svih vremena, Sclavijevi “Divovi dobra i zla”. Ili “Demoni ludila”. Najduža priča ikada, priča koju je Ferri briljantno nacrtao. Priča koja ruši granice prostorne stvarnosti, priča u kojoj je naš junak uhvaćen u vrtlog ludila, priča u kojoj ginu Chico, Ikarovo Pero, pukovnik Perry i Tonka. Priča u kojoj se ruši sav Zagorov svijet i izbija sveopći rat između bijelaca i Indijanaca. Priča o neopisivoj Hellingenovoj mržnji koja je uzrokovala krah darkwoodske utopije i samoubojstvo Zagora. Sjećam se te 1988. i Demona, sjećam se prvotne oduševljenosti pa zbunjenosti cijelom tom pričom, pomalo i razočaranosti, a onda je došla 1991. i dobili smo naše demone ludila u krvavoj stvarnosti.

Ovo je i priča o iskupljenju i ljubavi prenesena kroz ultimativnu Akotovu žrtvu, priča o konačnoj pobjedi dobra nad zlom gdje se naš junak ustoličuje kao centar u krugu života. Priča koja se bazira na psihološkoj dekonstrukciji dva stara neprijatelja, priča za koju ni sam Zagor nije siguran da li se odigrala. Ovo je ujedno i Sclavijev oproštaj od Zagora, scenariste koji nije uradio puno epizoda, ali su neke ostale duboko urezane u naše sjećanje.

I Boselli i Burattini okušali su se u povratku dijaboličnog genija zla. I dok za Bosellijev povratak imamo podijeljena mišljena, fanovi na pasja kola kude zadnje pojavljivanje izvedeno pod palicom Burattinija. Sclavi je nasljednicima ostavio teško breme, jer njegov Hellingen odlično bi funkcionirao kao završetak sage, genija zla trebalo je i moralo se zauvijek upokojiti sa Sclavijevom pričom. Dostojan kraj jednog arhineprijatelja. Tjelesno, Hellingen umro u Vječnoj magiji, na duhovnoj razini razdvojio se na dobro i zlo u Divovima, gdje je njegovo Zlo konačno poraženo, a Dobro našlo vječni mir. Fantastičan, prejak kraj jedne sage. I tu je trebalo stati, točka, Amen, nema više. No, šta je tu je, idemo mi vidjeti kako Hellingen stoji kod dinamičnog dua koji su nas uveli u novu fazu našeg junaka nakon Toninellijeve ere.

Boselli u svojoj priči “Hellingen je živ”, crtao ju je Ferri, nakon početnih okršaja protiv trapera-kentaura i indijanaca-orlova, koje je, usput da kažem, novostečenom vještinom vrsnog genetičara stvorio Ben Stevens, a koju mu je podario Wendigo uskrsnuvši ga iz mrtvih, pa tako možemo i bivšeg Kralja Orlova uvrstiti u lude znanstvenike, odvlači Zagora u svemirski brod duboko u svemiru gdje je imao finalni okršaj s ljutim nemesisom. Wendigo, indijanski bog zla kojeg smo imali prilike susresti u Bosellijevom specijalu “Crni plamen”, oživio je Hellingena prikupivši njegove raspršene atome diljem svemira sa jednim ciljem, osveta. Najveći problem je bio kako vratiti profesora nakon tjelesne dezintegracije i rješenje se pronalazi u Wendigu, ali Helli ne trpi autoritet, pa je na kraju pokušao zajebati i svog tvorca, ali je završio kao njegov stažist za demone. Da li je Boselli zagrizao preveliki kolač kada si je uzeo zadatak da vrati Hellingena? Teško je hladne glave sagledati njegov uradak, uostalom kao i sve nakon Sclavija i koji će tek doći. Hellingen je odavno izgubio ono s čime se predstavio publici; status znanstvenika, taj koncept je nepovratno narušen. Jer Hellingenu je sada sve darovano, i život, i čudovišta, i onaj gotički zamak na brdu Naatani, svemirski brod… Wendigo se pokazao kao stric iz Njemačke s hrpom poklona. Boselli uzima mržnju, oblikuje ju Wendigom, (kod Sclavija smo imali dobrotu kroz Kikija Manitua), i mijesi jednu smjesu horora i SF-a.

Burattini, Sedioli/Verni, sa svojom pričom “Hellingenovo naslijeđe” negirao je Sclavijev i Bosellijev uradak i nastavio tamo gdje je Nolitta stao, u teleportacijskoj akkronijanskoj kabini. Ima simbolike u toj poveznici Nolitta/Burattini, obojica koriste dva crtača za svoju priču, s tim da je Verni već u nekih fanova dobio status Ferrijeva nasljednika. Znanstvenici iz baze Drugdje sastrugali su Hellingenov DNA iz kabine i u svojim laboratorijima stvorili njegova klona. Još opakijeg i još luđeg nego original, klon koji se ne ustručava vlastitim rukama pobiti svakog ko mu stane na put. Ovakvu surovost nismo nikada vidjeli kod originalnog Hellingena, takve stvari je prepuštao svojim plaćenicima. Autor se bazirao na njegovu prošlost, saznali smo dosta detalja, dao mu je dozu rasizma, nizozemsko porijeklo i ime. Rasizam i eugeniku još i mogu prihvatiti kao dio mračne profesorove psihe, a naznake su dane još u prvom pojavljivanju, ali dodavanje imena je promašen Burattinijev potez. Njegovo prezime osmišljeno je kao igra riječi, znači genije iz pakla, ili još bolje pakao u genima. Dodati ime Garth je pogrešno, ma dodati bilo koje ime je nepotrebno, pa nismo u lokalnoj birtiji. Autor pokušava vratiti status ludog znanstvenika kroz Hellingenova klona, ali i ovaj završava u Wendigovom loncu, a kakvu će nam kašu iz sveg toga skuhati idući scenarist, bože me sačuvaj. Da budem iskren, meni se ovo zadnje pojavljivanje i dopalo, Burattini vraća status znanstvenika ludom profesoru kroz indijanske terminatore, radi njegova klona koji funkcionira na razini čista zla i mržnje ali onda upropaštava kraj sa onim nesretnim Wendigom, jedan loš antiklimaks nakon odličnog uvoda i zapleta.

A Hellingenovo naslijeđe, jer u njoj saznajemo jedan interesantan podatak o još jednom znanstveniku koji je radio za Drugdje, vodi nas do slijedećeg.

Adolfe, što si danas iskemijao?

Još jedan dugovječni genijalni luđak, izumitelj i kemičar koji je sa svojih osam  pojavljivanja nadmašio i samog Hellingena provlači se kroz serijal. Profesor zvučnog imena i prezimena, Adolf Verybad, a radi za američku vojsku. Nolitta u kratkom vremenu stvara još jednog ludog genijalca ali radi zaokret, Verybad je Hellingenova suprotnost, on je i Zagoru i čitateljima simpatični rastresenjak i ekscentrik. Naravno, kao i svaki iz ove plejade ludih znanstvenika, i on je na početku predstavljen kao nehuman, ne mari za ljudske žrtve, u centru pažnje su mu njegova otkrića, ali se postepeno, tijekom vremena njegov karakter mijenja pa često pomogne Zagoru u uništavanju svojih izuma. On nema megalomanske ideje da zavlada Amerikom i svijetom, ali često njegovi izumi padnu u ruke upravo takvih ljudi pa Zagor mora spašavati situaciju, nerijetko i uz pomoć samog Verybada. On je jednostavno čovjek posvećen svojim izumima i smatra ih svojom djecom, počesto nesvjestan da bi u krivim rukama mogli postati oružje destruktivnih i razornih moći po čovječanstvo. Njega bi najlakše bilo okarakterizirati kao simpatičnog  genijalca koji tanko balansira na onoj nevidljivoj niti između pozitivca i negativca. Njegovo prvo pojavljivanje bilo je u priči “Trag“ ili staroj gardi fanova poznatijoj “Bomba profesora Veribeda“, rađena pod palicom Nolitte i Ferrija. Nalazi se u utvrdi King i upravo je izumio Ameliu, malenu bombu velike  razorne moći koju su ukrali negativci. Epizodu krasi ona početnička naivnost serijala koja se očituje u scenariju i priči, od toga da se bomba drži u običnoj vitrini bez ikakve zaštite i čuvara, do same potrage za bombom i razrješenja drame. Naivnost scenarija, ne baš pretjerana zanimljivost radnje i obilna doza humora krase ovu priču, kao i sve u tom ranom periodu.

Adolfo VeryVerybad!

“Put nauke posut je ljudskim žrtvama. Neće me spriječiti poneki mrtvac više“. Ali s vremenom, Verybadov karakter se mijenja.

Za njegovo drugo pojavljivanje zaslužan je tim Canzio/Segna u epizodi “Nevidljivi čovjek“. Luckasti profesor ovaj je put izumio serum nevidljivosti. Kao što su neka od najvećih svjetskih otkrića nastala pukom slučajnošću, tako je nastao i ovaj serum.

Mačka se motala oko profesorovih izuma i slučajno je srušila posude sa tekućinom čiji je ključni sastojak kiselina metiletilnitrildvaalfagamasodiofosfoosibenzoik. Ko ovo tri put za redom brzo izgovori, plaćam ćevape. Naočigled zbunjenog profesora, mačka je polako nestajala da bi se nakon nekog vremena ponovo pojavila, živa i zdrava. Generali već kuju mračne planove kako će postrojbe prebacivati duboko na neprijateljski teritorij i vladati svijetom, ali tu su naši dinamični junaci da osujete paklene vojne rabote. Naravno, tu je i pojedinac negativac, odmetnuti časnik  koji kuje planove o bogaćenju, preprodavajući serum europskim silama. Zagor uništava laboratorij u požaru, u utvrdi Jericho.

Toninelli se okušao s Verybadom u dvije epizode. Prva njegova priča, a treće pojavljivanje je u kratkoj priči pod nazivom “Smrt u zraku“, crtao ju je Donatelli. Riječ je o bojnom otrovu, smrtonosnom plinu AV-710, ili malo simpatičniji naziv, Junior, koji je profesor izumio u utvrdi Brend, a pada u ruke trojice vojnih dezertera koji kuju mračne planove o osobnom bogaćenju kroz pljačke. Formule o plinu zauvijek su nestale s posljednjim razbojnikom, u vrtlogu rijeke. Njegov drugi uradak imena “Ljudi žabe“, a četvrto Verybadovo pojavljivanje bavi se ljudskim zamorcima u svrhu stvaranja vrhunskih vojnika. Sada se profesor nalazi na Mosquito Islandu, močvarnom dijelu Darkwooda i vratio se s genetskim manipulacijama. Vojska je nastojala pokusne ljudske zamorce učiniti boljim plivačima i roniocima kako bi lakše ratovali u vodi, ali se pokus oteo kontroli i ljudi su se počeli pretvarati u mutirane čudovišne nakaze, lišene svakog ljudskog osjećaja, nadljudske snage i krvožednosti. Naravno, opet Zagor spašava stvar

I Burattini je dva puta vratio Verybada. U epizodi “Nemoguća dimenzija“ koju je odlično nacrtao Devescovi, smušeni profesor pojavljuje se peti put, i našao je način kako smanjiti ljude na veličinu mrava. U utvrdi King, u golemu posudu napunjenu čudnom tekućinom profesor uranja ljude i životinje. I Zagor je smanjen i bori se protiv miševa, mrava, škorpiona, gavrana. Ali postoji caka, smanjenost traje 30 sati nakon kojih se čovjek ubrzano vraća u svoju staru veličinu, i ako ne dobije protuotrov, umire u strašnim mukama. Interesantna i zanimljiva epizoda, ali tematikom ne odskače poput ostalih. Vojska sa svojim planovima o osvajanju svijeta, pojedinac željan osobnog bogaćenja na račun izuma, Verybad sa svojim standardnim; nisam znao u kojem smjeru će to sve to ići i da će tako ispasti. Ovdje mu se karakter mijenja, postaje suosjećajniji prema ljudima i kritički gleda na svoje izume, možda zato jer je na svojoj koži isprobao kako djeluje jedan od njih, pa čak i vlastoručno uništava pakleni prototip.

Šesti susret sa Adolfom crtali su među fanovima ozloglašena braća Cassaro, u Burattinijevoj priči “Kukci ubojice“ i radnja nas vraća u utvrdu Jericho. Vojnici upravljaju rojevima opasnih kukaca pomoću aparata spojenog na ljudski mozak i pri tome ubijaju civile. A kada smo već kod izuma, Burattini se odlučio na jedan iskorak. Profesor ne smišlja više sam svoje projekte, već po Hellingenovim nacrtima i planovima ostavljenim u Skylabu. Na kraju nije Joshua u jerihonske trube zatrubio i srušio utvrdu, već Zagor spaljuje izum i laboratorij.

Sedmi susret upriličio nam je Rauch, priča “Pokopani užas“, crtež Laurenti, uz jednu zanimljivost, u fokusu priče nisu profesorovi izumi, već je Verybad pozvan u malo rudarsko naselje Windy Cliff, gdje je otkrivena velika izrezbarena ploča nepoznatog materijala, da istraži porijeklo te ploče, na dodir ledene. Na putu do naselja priključuju mu se Zagor i Chico ni ne sluteći kakav ih užas tamo očekuje. Priča se idejom naslanja na SF filmove strave, poput Carpenterova “Stvor“.

Osmo Verybadovo pojavljivanje Altarivina je premijera, uz crtež Mangiantinija, u priči zvučna naslova “Nova Verybadova ludost“. U pitanju je jedan stari Hellingenov izum kojeg je Verybad usavršio i nazvao Projekt Mens. Ukratko, uređaj prenosi misli i osjećaje iz jedne osobe u drugu, ali nije nimalo bezopasno, kao i svi njegovi izumi. Naravno, u igru se upetljava ostarjeli političar i njegov nećak koji dolaze u utvrdu Trust, svaki sa svojim mislima o iskorištavanju mogućnosti najnovijeg profesorova izuma.

Što nam donose daljnja Verybadova pojavljivanja, postavlja se pitanje nakon osmog susreta? Hoće li se netko usuditi poigrati s profesorovom  naravi? Jer postao je prava duša od čovjeka, mek i osjetljiv na ljude, možda je vrijeme za malkice drugačiji pristup.

Čudovišta iz filmova

Naravno da ovaj tekst ne može proći bez dva najpoznatija čudovišta iz književnosti i filmova. Castelli je za svoju prvu priču osmislio, a Bignotti prikazao profesora Talbota i njegovu kreaturu Moloka. U biti ništa novo, Castelli je crpio inspiraciju iz knjige Mary Sheley Frankenstein, ubacio poneku svoju ideju i priča je tu. Profesor koji uz pomoć svog grbavog i nakaznog pomoćnika Ivana iskapa leševe i sastavlja  biće čudovišnog izgleda, oživljenog pomoću elektriciteta. Molok postaje ubojito oruđe u rukama iskompleksiranog grbavca, a dobri profesor shvativši svu svoju zabludu, nesretno skončava u smrtonosnom živom blatu, u zagrljaju svoje čudovišne kreature.

Crtež by Brdar

Priča “Vukodlak“. Nolittina kreacija s Donatellijevim uprizorenjem. Preko dana dobrodušan doktor Stubb traži lijek za svoju tajanstvenu bolest, a u noći punog mjeseca, u doba cvata opasnih, otrovnih trava pretvara se u krvoločnu zvijer iz legendi i mitova i terorizira stanovnike Stormy Passa. Proučavajući fenomen likantropije doselio se u to maleno mjesto, u kuću na osami i bacio se u istraživanja. Vukodlakom postaje zarazivši se ugrizom drugog vukodlaka. Tragičan lik koji je svoju sudbinu skončao padom sa litice.

Još jedna priča o zastrašujućim bićima punog mjeseca ovaj put dolazi iz pera Burattinija, a crtača Nuccia. Vukodlaci siju smrt po malenom mjestu Asher Mill i okolici, u priči “Puni mjesec“. Stanovnicima na poziv doktora Terencea Clemonsa, u pomoć hitaju Zagor, Chico i doktor Metervelić, kojeg smo ranije imali prilike upoznati iz dvije priče o noćnom krvopiji, “Zagor protiv vampira“ i “Povratak vampira“. Doktor Clemons, uz proučavanje književnosti, medicine, botanike, poezije, filozofije, antropologije, proučavanja mitova i legendi, gaji jednu neobičnu strast. Želi otkriti tajnu likantropije i u svom laboratoriju izumio je serum iz krvi vukova koji ljudsku narav pretvara u divlju, animalističku, u to dodavši ekstrakte iz žlijezda vukova i nekih biljaka, a sve to začinjeno drevnim, magijskim tekstovima. Odabrao je nekoliko pokusnih ljudskih zamoraca, dao im serum, prethodno ih hipnotiziravši da bi ih imao pod kontrolom. Ubrizgani serum miruje u organizmu čovjeka sve do noći punog mjeseca, a onda se pretvara u čudovišnu zvijer, neranjivu, sa sposobnošću brze regeneracije. Clemons svoju karijeru krotitelja vukodlaka skončava u zamci za medvjede.

“Zeleni rubac“, autor Russo, Ferrijev crtež. Divlji, močvarni i nepristupačni kraj u jednom dijelu Darkwooda. A glasine koje kruže o tom prokletom mjestu su zastrašujuće. Ali to nisu samo puke glasine, jer u tom kraju i od Boga zaboravljenom svoj laboratorij je izgradio profesor i znanstvenik Karl Howenstein. Mjestu je dao ime Nova Geneza i  igra se boga. Citira psalme iz Biblije i pomoću seruma spravljenog iz žlijezdi životinjskih mozgova a koji ubrizgava u ljude stvara novu rasu. Želi stvoriti čovjeka iz vremena iskona, kada su ljudi i priroda bili jedno, ali sve što uspijeva je stvoriti su čudovišne i zastrašujuće, ubojite kreature. A najopasnija od njih okreće se protiv svog stvoritelja. Priča se idejom naslanja na knjigu i filmove “Otok doktora Moreaua“.

Malo grčke i indijske mitologije

Prstohvat indijskog misticizma ubačen u američku divljinu u Nolittinoj odličnoj i kultnoj epizodi “Tigar“ koja govori o profesoru Harry Kellogu i njegovom nesretnom bratu Wilfredu. U podrumu iz kojeg dopiru jezivi urlici, profesor, koji je i vrsni kirurg, presađuje organe zdravih Indijanaca u tijelo svoga brata promijenjeno čarobnim napitkom i kletvom u tijelo tigra, kako bi mu ponovo vratio ljudski izgled. A sve je počelo u Indiji,  bahatošću mladog Wilfreda i kletvom vještice Dharme. Wilfred ubija rijetku, endemsku vrstu bijelog tigra koji su pod patronatom Kubala Singha, rajaha od Jagdalpura. I plaća skupu cijenu, u svetoj noći  Jagannatha, kada je Mjesec visoko na nebu, pod utjecajem crne magije i napitka vještice Dharme, tijelo i um mladića nepovratno su izmijenjeni, od lovca postaje lovina. Profesor i njegov nesretni brat tragično skončavaju, Wilfredovom smrću kletva nestaje i njegovo mrtvo tijelo ponovo preuzima ljudski oblik, a Harry si puca u glavu. Dharmu i Kubal Singha bolje ćemo upoznati u epizodi “Thugsi“.

Prometej, (Nolitta/Ferri-Krilati osvetnik) znanstvenik i kirurg koji se nagledao ljudske patnje i boli u zadnjem ratu i odlučio stvoriti novu rasu ljudi. Osjećajna i miroljubiva kao takva, ne bi više posezali za nasiljem i ratom. Živi kao pustinjak u zabačenim brdima Catskill, u pećinama koje su međusobno povezane prolazima, a u njima je najmodernija znanstvena i kirurška tehnologija. Njegova najpoznatija kreacija je Ultor, leteći Indijanac kojem su kirurškim putem dodana krila orla i kao takav bi trebao biti prvi od svoje miroljubive rase. Prometeja bi najlakše bilo okarakterizirati kao pustinjaka, zanesenjaka i sanjara, sa plemenitim namjerama spram čovječanstva, jedan od rijetkih znanstvenika iz serijala u kojem nema zloće i mržnje. Pokušao je objediniti iskonski čovjekov san još od doba Ikara i pacifizam, ali kako to već biva, u igru ulazi jedan stari Zagorov neprijatelj za kojeg smo mislili da je odavno mrtav. I dolazi da ispostavi račun.

Sclavijeva premijera, i to kakva, radi priču “Planina bogova“ o ludom znanstveniku koji je zaluđen grčkom mitologijom. Basileo, pravim imenom profesor Sharky. Ako je itko lud, to je on, lud do daske. Totalno lud i opsjednut grčkim bogovima sa Olimpa, a sebe u svom bezumnom ludilu uspoređuje sa Zeusom, vrhovnim grčkim bogom. Namjera mu je genetskim manipulacijama stvoriti strašna bića iz grčke mitologije kojima bi pokorio svijet. Želi sebi zdesna ustoličiti Herakla u ljudskom obliku, čovjeka koji će izdržati 12 teških i opasnih kušnji. Otima najjače ljude iz Darkwooda i podvrgava ih smrtonosnim kušnjama, ali još ih nitko nije prošao. Osim što je arheolog, koji se u Grčkoj dokopao antičkog blaga neprocjenjive vrijednosti, on je i vrsni genetičar koji je uspio u svom laboratoriju stvoriti čudovišnu kreaturu, Kerbera, mitskog troglavog psa, čuvara ulaza u Had. Vratio se u Ameriku i podigao Novi Olimp, zdanje građeno po uzoru na atensku Akropolu, smještenu na vrhu litice. Hvata Zagora i stavlja ga na kušnju 12 zadataka. Pa se tako naš junak tukao s golemom pumom, razvalio čeljust anakonde, pogodio losa sjekirom među rogove, počupao orlovima perje, nabio vepra na kolac, suočio se sa halucinogenim isparavanjima, porazio Kerbera. Megaloman neslavno svršava svoju karijeru Zeusa, bačen je od ruku svojih pomagača Kerberu, koji ga je rastrgao.

Koga smo još upoznali?

Hegel von Axel, Pezzinov alkemičar kojeg je crtao Gamba u epizodi “Dolina duhova“. On je posljednji potomak alkemičara iz Nurnberga. Nakon teške nesreće koju je doživio u svom laboratoriju, dok se oporavljao, proučavao je stare knjige svog pretka Hugberta von Axela i saznao za kalež koji može ostvariti želju svih alkemičara: Imortalitis. Zaliječivši rane, ali naružena lica, otisnuo se u Novi svijet u potragu za Hugbertovim kaležom. Uspio je pomoću svojih drogiranih napitaka pokoriti volju jednog indijanskog plemena, a i Vatreno oko, kako su mu Indijanci dali nadimak, ide mu na ruku. Zagor, pod pritiskom ucjene životima svojih najboljih prijatelja, pristaje otići u Dolinu duhova zajedno sa alkemičarem, kako bi iz ruku čuvara oteo kalež. A kalež je rađen od nepoznata materijala, dakako njima neznana, ali mi znamo da je riječ o radioaktivnom uranu koji je od svojih indijanskih čuvara napravio malena, slijepa, deformirana čudovišta. Vratio ga je Burattini u priči “Opsjednuti“, crtač Donatelli. Kao i svaki negativac iz Zagorova svijeta kad se vrati drugi put, želi osvetu i samo osvetu. Sjećamo se završetka prve priče, alkemičar je ostao pokopan u pećini pod tonama kamenja kada je svojim eksperimentom, u koji se upleo Zagor, prouzročio eksploziju i odron cijele planine. Sad Darkwoodom vlada naizgled bezrazložno nasilje i smrt, ljudi se međusobno ubijaju bez povoda, prijatelj na prijatelja revolver poteže, brat brata tomahawkom gađa, sveopći rat je na pomolu. Zagora Morfej vodi do mjesta zadnjeg susreta s alkemičarem, pećine u kojoj je ostao zatrpan pod tonama kamenja. Otkriva da je von Axel živ, još ružniji nego prije i besmrtan, ali ima jedna caka. Zbog radijacije koja je prisutna samo u pećini, alkemičar je ne smije napustiti, ona mu produžuje život, a i tijelo mu je izobličeno njome. Zagor alkemičara grabi za šiju i izvlači ga izvan pećine, gdje se raspada u prah.

Profesor Vincent Krebs iz Nolittine stare priče “Sjene u noći“ koju je crtao Ferri. U dijelu Darkwooda koji klimom i vegetacijom savršeno oponaša uvjete od prije 3000 godina iz vremena starog Egipta, profesor gradi Novi Ankhenaton, grad u kojem bi pohranio opljačkano egipatsko blago i knjige iz raznih muzeja i knjižnica diljem svijeta. Indijanski robovi služe mu i za podizanje piramide, u kojoj bi, po starim običajima, trebao biti sahranjen kao faraon. I sahranjen je, pod ruševinama njegove megalomanske ideje, ali ne oporučno. U ovoj se priči po prvi put pojavljuje Bat Batterton.

Charles Dickwick, Sclavijev i Gambin simpatični zanesenjak, osobenjak i ekscentrik. Jedan od rijetkih znanstvenika u serijalu koji je pozitivac. Pojavio se u Darkwoodu takoreći niotkuda, u vrijeme velike suše, sa svojim pomoćnikom Alfredom i izumom, strojem koji priziva kišu, ali prizvao je jednog od najopasnijih Zagorovih neprijatelja ikada. Thundermana.

Robert  Gray, Iza uglađene maske gentlemana koju mu je dao Nicolai a prikazao Donatelli u priči “Genij zločina“, krije se opasan i osvetoljubiv zločinac. Inteligentan, markantan i kicoški odjeven sasvim iskače iz kalupa ludog znanstvenika. Ali on je vrsni vojni kemičar i izumitelj koji je prilikom jednog pokusa ostao bez obje ruke. Koje je nadomjestio savršenim, ubojitim protezama. A u svakom prstu proteze krije se po neko smrtonosno iznenađenje. Želi se osvetiti svojim nekadašnjim kolegama znanstvenicima i vojnim časnicima za koje je umislio da su mu smjestili sabotažu kako bi se dokopali njegovih nacrta i laboratorija. U početku Zagor prema njemu gaji poštovanje i simpatije, ali daljnji razvoj situacije radi otklon od takvog pristupa i Gray postaje jedan od najopasnijih Zagorovih protivnika, a koji se vratio u Burattinijevoj režiji, u priči “Krv Mohavka“, crtača Chiarolle. Znamo kako je skončao Gray u svom prvom pojavljivanju, u rijeci punoj smrtonosnog otrova. Ali vraga, zadržao je dah poput Kristijana Curavića, dovoljno dugo da se izvuče iz zatrovane vode i započne planiranje osvete. Na još brutalniji način nego u prvom pojavljivanju. Ubija, spaljuje ljude, muči ih kiselinom, kolje, psihički se poigrava sa žrtvama svog opakog plana. Ali Zagor mu konačno stavlja soli na rep, i pomahnitali alkemičar stradava od svog vlastitog izuma.

I Toninelli ima svog ludog genija, u priči “Grad na krovu svijeta“ koju je crtao Ferri. Nakon kvara na letjelici Ikara La Plumea, naši junaci dospijevaju u tajanstveni grad na vrhu planine. Više o gradu i njegovim stanovnicima pozabavit ću se u idućem tekstu o izgubljenim civilizacijama, sada ćemo se fokusirati na Saltura, ludog genija koji želi ovladati svijetom pomoću izuma njegovih predaka. Ovladao je drevnom tehnikom znanosti, i manipulacijom genetskih umjetnih stanica stvara čudovišna majmunolika bića koja slušaju samo njega, a s kojima namjerava pokoriti svijet.

Ludwig Skondlerwitz, bivši časnik pruske vojske, genij mehanike, pomalo se bavi i kemijom. Doselio se u Darkwood dok je Zagor lutao diljem Amerike u SA sagi i izgradio klasičan europski zamak. Ali ispod idilične fasade altruizma krije se opasan zločinac, uz pomoć korumpirane vojske želi istrijebiti Oneide kako bi na njihovoj zemlji podigao Friedeland, grad u kojem bi u savršenom društvu i zajednici živjeli odabrani ljudi iz Europe. Pelo uz pomoć Toricellija radi jednu doista netipičnu priču “Obojeni čovjek“ idejom se naslanjajući na arijevsku rasnu čistoću i nacizam u koju je uklopio rušenje Zagora i njegova autoriteta. Ludvig skončava svoju karijeru darkwoodskog naciste padom iz svoga izuma, letjelice Vatrene ptice.

Anatomije zločina

Stanovnici Cloudy Hilla su u strahu. U mračnoj i zastrašujućoj noći, noći proparanoj bljeskovima munja i udarima gromova, iz grobova izlaze mrtvaci i traže svoje žrtve. Gospodin i gospođa Bronsky, supružnici i znanstvenici, u svom podrumskom laboratoriju stvorili su serum Buđenje (istoimena epizoda specijala, Burattini autor, Barrison crtač) u namjeri da povrate mrtvace u život odmah nakon smrti. Ali kako to već biva, samo malo nedostaje da serum bude savršen. Jer mrtvaci doista oživljavaju, ali sa nadljudskom snagom i ubojitim namjerama spram svakoga tko kroči na njihovo obitavalište. Bračni par znanstvenika ne može kontrolirati njihovo ponašanje i agresivnost nakon povratka u život i Isaac Bronsky postaje žrtva jednog od hodajućih mrtvaca, a njegova supruga mu ubrizgava serum. A supruga je ta koja kolo vodi, doktor joj je tek pomoćnik, jer gospođa Bronsky (ne znamo joj ime) je kćer vrhunskog biologa, ali nije mogla naslijediti njegovu katedru zbog spolne diskriminacije. Isaac ustaje iz mrtvih, lomi vrat supruzi, a Zagor mu spraši metak posred lubanje, jer kao što svi znamo, tako se ubijaju zombiji. Jedna prava, kvalitetna priča koja po tematici i atmosferi odiše dylandogovskim štihom.

Doktor Knox (istoimena epizoda Perniole/ Chiarolle), luđak koji secira i komada ljude da bi vidio kakvi su iznutra, da vidi kako reagiraju na ono čime ih kljuka, na bolesti kojima ih zarazi. Patološka anatomija njegova je struka. Radio je to u New Yorku na skitnicama i prostitutkama, a pobjegavši iz grada, jer mu je policija bila na tragu, u Darkwood, zamorci su mu postali Indijanci. Naravno, i on je kao i svaki luđak uvjeren da radi za dobrobit medicine i čovječanstva mrcvarenjem ljudi. Anatomiju zločina prakticira u kući na osami, građenoj u viktorijanskom stilu, smještenu na malenom brežuljku a koja podsjeća na jezovitu slavnu kuću Normana Batesa iz Psiha. Pomažu mu dvojica probisvijeta koji za dobre novce otimaju indijanske dječake i žene, dovode ih u doktorov podrum, a onda Knox stupa na scenu svojim skalpelima i noževima. Zagor situaciju rješava u svom stilu, probisvijeti su mrtvi, a doktor više nikoga neće rezuckati jer mu je ogromna nožina zabodena posred grudi.

Novi zakleti neprijatelj?

Završio bi ovaj tekst s jednim likom za kojeg nisam siguran bi li ga ubrojio među ovu gore spomenutu ekipu. Neke kvalifikacije posjeduje, po akademskoj tituli i psihološkom profilu svakako im pripada, i njega gura pokretačka megalomanska ideja o osvajanju svijeta, ali uz pomoć četiri mitske stvari porijeklom iz Atlantide kojih se mora dokopati. Riječ je o profesoru Ludwigu Richteru, Bosellijevom pokušaju pariranja Nolittinom Hellingenu, koji i fizički ide u tom smjeru, kroz Richterovo unakaženo lice. Pokušava li Boselli Richterom stvoriti novog zakletog neprijatelja našem junaku? Prije svega, za tako nešto negativac mora imati karizmu, ima li je Richter? Zvučno ime je tu, nagrđeno lice je tu, opak i nemilosrdan karakter kojim ljude tretira poput nižih bića utkan je u Ludwigovu osobnost, natprosječna inteligencija kojom se suprotstavlja Zagoru je tu. Svi elementi su tu, pa čak i poigravanje s okultnim, jedino nema njegovih vlastitih izuma i kreacija. Bog prašine koji pokušava marendat naše junake u Bosellijevoj priči “Skiptar Tin Hinan“, odličan Rubini, produkt je crne magije nekromanata iz Kusha s kojima je Richter sklopio savezništvo. Letjelica kojom bježi iz obruča je rađena po atlantidskoj tehnologiji, potječe iz tog mitskog vremena. Hellingen je jaka egocentrična ličnost, on ne trpi nikoga u svojoj blizini, ali je iz nužde sklopio  pakt sa Akkronijanima, tako i Richter sklapa savezništva, ali se ne libi pakt raskinuti ubojstvima suradnika. Isto kao i kod prvog pojavljivanja Hellingena, tako i kod prvog susreta s Richterom u Bosellijevoj priči “Tajna Sumerana“, čitatelj nije očekivao smjer razvoja tog lika, pa i to da će se idući susreti pretvoriti u prave sage. Jurnjava za Richterom kroz Burattinijevu yucatansku džunglu i potraga za Bosellijevim  tronom bogova na dalekom Islandu u kojoj Richter po prvi put doživljava sudbinu Hellingena, naizgled umire, da bi kasnije uskrsnuo. Scenaristi ipak rade neke poteze koji su upitni u postizanju titule arhineprijatelja, jer u priče ukalupljavaju niz novih i starih likova gdje oni imaju svrhu podzapleta radnje i Richter više nije u fokusu priče, pa se tako njegova uloga pomalo i gubi u svemu tome, razvodnjuje se, jer u pričama s Hellingenom uvijek je on bio u fokusu, čak i kad su Akkronijani došli.

I evo ga, stigli smo do kraja. 56 godina serijala, hrpa ludih znanstvenika, Zagor i Chico sami protiv njih. Razni scenaristi pozabavili su se ovom temom, neki su pisali svoje najbolje i kultne priče. Nekolicina znanstvenika bila je dobra sa plemenitim idejama koje bi poslužile čovječanstvu, ostale smo upoznali u svoj njihovoj mržnji i zlobi, prijeziru spram ljudskosti. U svojim prvim pojavljivanjima vodila ih je megalomanska ideja o pokoravanju svijeta i jedna mala, sebična, da se dokažu pred kolegama. Nakon susreta sa Zagorom, i poraza, primarna ideja koja ih goni je osveta. Neki od njih su zauvijek mrtvi, neki su prelazili granice prostorne i umne stvarnosti, neki su željeli samo osvetu, neki su uskrsavali i više puta, i još će, zasigurno, a možda se i pojavi neki novi, ali bojim se da je doba karizmatičnih ludih genijalaca i njihovih monstruoznih kreacija odavno iza nas.

VIDI JOŠ TEKSTOVA NA TEMU:

Hellingen - detaljniji vodič kroz pojavljivanja

Dr. Metrevelić predstavlja: Zagor i ljudi-životinje dio 1.

Dr. Metrevelić predstavlja: Zagor i ljudi-životinje dio 2.

Crtež by Senokute