Zašto ne volim Zagora?

Veli meni moj prijatelj Miroslav da napišem koju o Zagoru. Kaže, to vole čitatelji ovog portala. A ja pišem o Nini Bunjevac, o Lajki, o Kenu Parkeru. I nije baš da se server srušio od velike potražnje za mojim esejima, koji, možda, sadrže više filozofije nego što je to uobičajeno kad se piše o stripu. Srećom, ne živim od klikova čitatelja, inače bih ostao gladan kruha.

Nedavno mi je već spomenuti Slavomir, ljubitelj i kolekcionar stripova, u ruke tutnuo Zagorovu kompletnu priču Nestali istraživač u izdanju Veselog četvrtka. Čitanje Zagora odmah me je vratilo u moje djetinjstvo, kada sam gutao sve njegove epizode i trošio zadnji dinar da nabavim nove epizode. Još pamtim one tri epizode gdje se Zagor sučeljuje sa Sila Mikeom, koji bi htio biti Zagor namjesto Zagora (nešto kao onaj otkačeni Iznogud). Treću epizodu te serije, Sedma runda, čekali smo danima, dosađivali prodavačici u kiosku, a onda je gotovo poderali od nestrpljivog čitanja. Serijal s nestalim istraživačem nisam čitao u djetinjstvu, valjda je objavljeno kad sam već postao tinejdžer i prešao na čitanje ozbiljnijih stripova i književnih djela.

A sad sam našao sebe kako s mukom i naporom čitam tu epizodu, koju je Miran ishvalio kao zanimljivu. Ubijte me, meni je bila dosadna. Dosada je, inače, subjektivan pojam. Vjerujem da je neki klinac izgrizao nokte od uzbuđenja dok je čitao ovo isto štivo. Ali ja više nisam klinac. Imam 47 godina, odraslu kćer i petnaestomjesečnu unuku. I sada, pretpostavljam, ne volim Zagora iz istih razloga iz kojih sam ga volio kao klinac.

Prvo, Zagor je, ako ste primijetili, savršen i nepobjediv. I ne bije mene kompleks što sam ja nesavršen i pobjediv (štoviše, lako pobjediv), nego što u ovom svom sve dužem životu nisam vidio nekog poput Zagora. Nekad sam mislio za određene ljude da su nepobjedivi, a onda sam ih gledao kako leže na podu životnog ringa, nokautirani od protivnika koji će onda za sebe misliti da su nepobjedivi. Pogrešno, naravno, jer bi i oni jednog dana ležali na podu. Ne mislim samo na sportske pobjednike i gubitnike, mislim na ljude u realnom životu, u borbama s raznim silama koje slome svakog od nas. Koje su i mene bacale na pod i ostavile trajne ožiljke

Onda, Zagor ne stari. Uzmite bilo koju noviju epizodu, i dalje je zdrav, mlad i jak kao i u vrijeme kad sam ja imao deset godina. Potom sam imao dvadeset godina, a Zagor i dalje tridesetak. Pa sam onda jedno vrijeme bio Zagorov vršnjak. A sad sam stariji od njega. Uskoro ću mu moći biti otac, a ako izguram još koje desetljeće, završit ću karijeru star kao Zagorov djed. On će i tada skakati s lijane na lijanu poput čimpanze, imati kosu bez ijedne sijede, lice bez bora i tijelo bez svih onih gorkih pakosti vremena. Najljepše djevojke mog djetinjstva i mladosti sada su već tete, samo fotografije i privatne legende čuvaju njihovu negdašnju ljepotu. Moji frendovi, glavni frajeri iz škole i kvarta, sad su trbušasti i proćelavi. I ja na sebi vidim jasne znakove prolaznosti. A Zagor je i dalje mlad i takvim će ostati koliko god hoćete.

At last, but not least, jako me nervira Zagorova aseksualnost. Da se razumijemo, vjerujem da ima ljudi koje ne drma spolnost, kaže statistika da ih je oko 1%. Neke sam i upoznao. To su suhonjavi, asketski tipovi, koji su se takvima ili rodili ili postali zbog nekog svog uvjerenja (poput svećenika na celibatu). A Zagor vam je, kao što i sami možete vidjeti, alfa mužjak, jak i mišićav. Što će reći da pršti testosteronima. I nema nikakve cure blizu sebe. Ako se i pojavi, kao ona lady u već spomenutoj epizodi, to mu je samo mušterija, osoba kojoj treba pomoći. Zgodna cura je blizu Zagora, a nema iskre, ni s njegove, ni s njezine strane. Ne, ne smatram da smo svi mi seks-mašine, koji samo misle na to kako da zadovolje svoju spolnu požudu. Čak sam prilično konzervativnih uvjerenja po pitanju spolnosti – u braku sam već 25 godina. Ali znam da čovjek ne može bez seksualnosti, da se čovjek katkad i zaljubi, da mu tada zatreba spolni partner, jače i silovitije od ičega. No, našeg Zagora ništa ne pere, on ima svoju misiju. I sve društvene potrebe zadovoljava mu Chico. Da ne pričam što čovjeku padne na pamet kad vidi kako njih dvojica imaju samo jedan drugog.

I zato ja sada čitam drugačije stripove. One koje sam već spomenuo i razne druge. Gdje se pojavljuju ljudi od krvi i mesa. Koji katkad dobiju, katkad izgube. Ostare i dobiju bore, trbuh i svu ostalu pripadajuću opremu. Zaljube se i poseksaju, vjenčavaju se i razvode, ostanu udovci ili guraju do kraja. Vi, naravno, kako hoćete, nemam ništa protiv i ništa za. Teško da bih se naljutio na nekog odraslog čovjeka koji bi mi priznao da voli Zagora. Samo bih izbjegavao razgovore o stripu.