„Osjećaj samoće koji se javlja u svemiru ne može se usporediti ni s čim drugim. Dovoljno je da se instrument ugasi pa da se u duhu rodi očaj. Pred kozmosom, čovjek osjeća svu svoju beznačajnu malenkost.“
Prisjetite se početaka serijala i načina na koji su autori postavili Nathanov svijet bliske budućnosti. Nije tu bilo posebno spektakularnih inovacija iz budućnosti niti izvanzemaljskih vrsta koji prijete planeti. Više se osjećala ona bladerunnerovska sumorna atmosfera gdje smo mogli vidjeti ljudsku dramu iza svakog ugla, gdje je čovjek usamljeniji nego ikad, a nade i želje u bolje sutra su bile ugašene velikim moćnim korporacijama koji oštro iz sjene vladaju ovim postapokaliptičnim svijetom. I to je ono što je privuklo fanove u velikom broju: jedna psihološka vizija čovječanstva u svijetu postapokaliptične budućnosti. Ali serijal ide dalje i postupno se razvija i nadograđuje. U tehnološkom smislu se posebno može vidjeti ta razlika od ranih početaka serijala. Kao da ni autori na početku nisu znali u kojem će se smjeru serijal postupno razvijati, pa smo imali neke tehnološke inovacije koje već možemo vidjeti i u našem vremenu. Postupno, mašta autora je naglo uznapredovala, pa tako se možemo diviti dugačkim svemirskim putovanjima oko Sunčeva sustava, impulsnim motorima i antigravitacijskim uređajima, dok ni na Zemlji ljudska sudbina nije više u središtu pozornosti već se naziru prvi znakovi alienskih prijetnji koji mogu globalno uzdrmati svijet. Serijal iz početne bladerunnerovske faze sve više nalikuje startrekovskoj! U kojoj mjeri će to unaprijediti ili unazaditi serijal ostaje da vidimo, ali ova epizoda je pokazala da su autori na odličnom putu.
I sam je Vigna, par godine prije objave ove epizode, najavio da radi na priči koja će dovesti do velikih epohalnih promjena u Nathanovom svijetu. I doista može se reći da je ova epizoda prvi veliki zaokret u serijalu. Da vidimo po čemu je ova epizoda tako specifična.
Definitivni prekid
Već u startu u zabačenom kutku svemira upoznajemo široku galeriju novih likova na svemirskom opservatoriju Argo na asteroidnom pojasu. Neobičnu družinu kojoj je glavna zadaća proučavanje tajanstvene energetske vrpce u svemiru koja se pojavila u blizini čine profesor Rosinsky, zatim doktor Anderson i njegova kćer Sylvia, genijalni mali znanstvenik Ricky koji je u stvari čovjek koji je zbog rijetkog sindroma zarobljen u dječačkom tijelu, mutant s Marsa Obaru te jedan android i brodsko računalo Eloise. Ta znanstvena baza smještena na asteroidu mora biti rastavljena i iseljena zbog kometa Lucifer koji će po izračunima okrznuti Argo. Zbog toga u pomoć stiže svemirski brod s dva člana: kapetanom Nazzarijem i bojnica Helen Sheldon. Ako vam ime zvuči poznato, to je upravo ona Helen, bivša tajnica Agencije Alfa koja je iznenada nestala sa scene na samom početku serijala i većinu čitatelja ostavila u čudu zbog iznenadnog nestanka. Situacija se dodatno iskomplicira kad se profesor Rosinsky u svom ludilu uzrokovanom opsesijom energetskom vrpcom i zarazom marsovskim parazitom strike-shape, otme kontroli što kao posljedicu dovodi do njegove i Nazzarijeve smrti i blokadom spasilačkog broda. Posadi s Arga jedini spas čini pomoć sa Zemlje, ali vojska odlučuje žrtvovati posadu i ne slati pomoć zbog velikih troškova. U cijelu priču iznenada upada najmlađa sestra obitelji Frayn, July koja svojom modificiranom tehnologijom uspije otkriti ovu tajnu i poslati je sestrama. Tu se uključuje naša Agencija Alfa i Reiser koji u organiziranju spasilačke misije sa svemirskim brodom Jerryja Lonea vidi mogući odličan izvor zarade koji bi mogao zaračunati vojnom ministarstvu. Ali stvari ne idu tako glatko kako na Zemlji tako i u svemiru, pa sve do završnog čina i pokušaja spašavanja posade s Arga. Mnogo faktora, među kojima su i neki koji su nezamislivi ljudskom rodu, utječu na uspjeh misije koji bi mogao uništiti i samu Agenciju Alfa. Osim opstanka agencije, na kocki su i životi ključnih agenata čiji bi životi vidno mogli promijeniti naličje same agencije...
Nova postava Arga
Prva misao koja mi je pala na pamet nakon pročitane epizode je maestralno!! Iako ovaj kratki presjek kroz epizodu ne može dočarati samu njenu kvalitetu, a sigurno se može naći i par nelogičnosti kroz priču, nastojat ću objasniti čime nas je Vigna tako očarao ovom epizodom. Kvaliteta priče i odlična scenaristička rješenja su ono što se u prvom redu ističu. Priča se čita bez daha što nije mala stvar s obzirom na dužinu od 284 stranice. Vigna je uveo veliku galeriju novih likova što je ostavilo prostora da se serijal širi kroz još jedan spin-off. Kao što tek imamo za vidjeti to će biti Asteroid Argo, a da li će epizode biti na razini ove uskoro ćemo moći prosuditi. Veliko iznenađenje je povratak bivše tajnice Agencije Alfa, Helen. Uvijek je djelovalo pomalo čudno zašto su je autori onako naprasno izbacili na samom početku serijala. To ipak samo oni znaju, ali Vigna ju je, eto, uskrsnuo. Uvođenje izvanzemaljske vrste je važan trenutak u serijalu. Kao što znamo, jedan ovakav serijal SF tematike nije se dosad bazirao na nepoznatim izvanzemaljskim vrstama. Vidjeli smo ih samo u nekim naznakama, a sad nam Vigna predočuje pravog aliena i to onog koji u radi iz sjene i doslovno rukovodi svijetom preko tajnog vojnog odjela. U nastavku u AA 5 "S onu stranu galaktike" vidjet ćemo i konkretno o kojoj se vrsti radi.
Zatim, ovo je prva epizoda u kojoj svi agenti Alfe uz nezaobilaznog Jerryja Lonea i generala Powersa imaju podjednaku ulogu. Znači Nathan nije u prvom planu. Ovim je Vigna pojačao dinamiku same radnje što je bio pun pogodak. Ono bez čega ne ide u svakoj dobroj priči i što je čini jednim od glavnih začina je ljubavna tematika. Da se podsjetimo, razdoblje oko ovih epizoda bilo je dosta konfuzno što se tiče Nathanovog ljubavnog plana. Nathan je upoznao Hadiju, ali smo ga i dalje viđali s Janine s kojom još nije razjasnio svoj odnos. Ovdje će se stvari napokon razjasniti. Na čiju štetu, to morate pročitati. Isto tako, paralelno imamo i mini ljubavnu sagu između Jacka i April koja je došla u krizu nakon što smo u jednoj epizodi vidjeli Jacka s drugom djevojkom. Sve je to Vigna raspleo u ovoj epizodi, ali ono što je možda najintrigantnije u cijeloj priči je sami završetak. Pri tom ne mislim na otkriće o pravom porijeklu kometa Lucifera, mada je i ovo dovoljno upečatljiv kraj. Riječ je o velikom zaokretu u serijalu gubitkom ključnih agenata Alfe. Ovo je još jedan dokaz koliko je Nathanov serijal u Bonellijevoj produkciji toliko nespecifičan i poseban. Autori se ne libe napraviti velike promjene i stvaraju prvi veliki zaokret. Ali ovo je tek početak. Kroz sljedeće razdoblje vidjet ćemo još dosta toga.
Alien na Zemlji u tajnom paktu s vojskom
Vigna nas izvrsno vodi kroz scene povezujući naratorski nekoliko zasebnih priča. Sve je to ipak trebalo složiti za ovako dugačku priču, ali Vigna je posegnuo za jednim trikom koji mu je itekako uspio. Između scena koristio se vlastitim komentarima i u stvari postao je pripovjedač kroz cijelu priču. Prilično neobično za današnje moderne scenarije i možda će nekome ovo didaktičko dodavanje komentara izgledati staromodno, ali po mom mišljenju ovime je samo podigao dodatni šarm cijeloj priči. Vigna puno ne komplicira, svjestan je da ne može meddovski prenijeti unutarnje misli i tjeskobe glavnih junaka, pa je ovim jednostavnim rješenjem uspio zadržati pozornost čitatelja. Čak što više, napravio je priču koja se čita u dahu. Sasvim sigurno, ovo je Vignino najbolje djelo dosad u serijalu!
Očaj i tuga zbog gubitka agenata
Sve pohvale idu i za Bonnazzija koji je također napravio odličan posao. Mora se istaći da je na ovoj epizodi radio 2 godine i usporedo s ovom je završavao i epizodu iz redovne serije "Midnight blues". Bez obzira na to, ne mogu se primijetiti neke amplitude u ovako dugačkoj epizodi tako da ovaj crtež dobiva na još većem značaju. Bonnazi kao prekaljeni zanatlija u NN staffu još k tome i podiže svoj uobičajeni standard i prati Vignu svojim crtežom na jednakoj razini. Jer trebalo je nacrtati tolike promjene ugođaja i likova kroz epizodu, od urbanih scena do onih iz dubokog svemira. Izražajnost njegovih likova, pogotovo ženskih je uvijek ono što je krasilo Bonazzijevo crtačko umijeće. To se, istina, možda ne odnosi na lik May s kojom još teško nalazi stabilan izgled. Također, iako se čini da mu više odgovaraju urbanije scene, ovom prigodom on je postigao vrlo dobar efekt i u svemirskim prostranstvima, pogotovo u završnim scenama. Šteta što takve scene nisu u gigant formatu, bile bi još izražajnije. Bonazzi je crtač kod kojeg nikad nećemo vidjeti neke spektakularne scene, ali u ovako zahtjevnim epizodama traži se crtež na stabilnoj razini i bez oscilacija što je on i uspio.
Prava istina o kometi Luciferu
Ono što ipak dijeli ovu epizodu od savršene ocjene je De Angelisova naslovnica. U biti, nema se što posebno prigovoriti njegovoj naslovnici. Kako i doliči epizodi Nathan nije u prvom kadru već Jack i April, a Nathana vidimo samo sa strane na monitoru uz šokantan izraz lica. Sve to stvara dosta jezovitu atmosferu. Ali ipak De Angelis nije pogodio samu bit epizode, jer parazit strike-shape nije u središtu radnje, a i boje su dosta tamnije i neizražajne. Zbog toga ipak ocjena manje.
Asteroid Argo ususret „energetskoj vrpci“
Emocije, uzbuđenje, napetost, akcija, sve je ono što može pružiti jedno vrhunsko djelo. To nam je ova epizoda i priuštila i okrenula nas prema novim svjetonazorima u serijalu. Budućnost serijala sigurno neće ići istim pravcem kao na samom njenom početku. Vidjet ćemo tek kako će se autori snaći u novom ozračju okrenutom više prema zvijezdama. A za one koji još nisu pročitali ovu epizodu, a namjeravaju je pročitati, prepuštam ih na par sati izvrsne zabave
.
