New York, najveći grad Sjedinjenih Država. Kip slobode, neboderi, devet milijuna mrava što stanuju u divnim zgradama prepunim obilja i tamo gdje toga nema.
Ovako počinje prva epizoda stripa o “najpoznatijem stručnjaku za reklamu na svijetu“ i grupi tajnih agenata, koji je na području bivše Jugoslavije stekao kultni status. Riječ je naravno o Alan Fordu i Grupi TNT, dijelu scenariste Luciana Seccija (Max Bunker) i crtača Roberta Raviole (Magnus). Priča je to o mladom stručnjaku za reklamu, Alan Fordu, koji se igrom slučaja pridružuje grupi nespretnih tajnih agenata, te tako biva uvučen u svijet špijuna, špijunaže i svjetskog kriminala. Ovaj strip predstavlja parodijalni odgovor gorespomenutog talijanskog dvojca (Magnus&Bunker) na Flemingovog Jamesa Bonda.
Dok smo kod James Bonda navikli na svijet luksuza, razmetanja, brzih automobila, raznih superšpijunskih pomagala, modernog oružja i spektakularnog obavljanja misija, svijet Alana Forda i grupe TNT je nešto posve suprotno. Svijet je to bijede i neimaštine gdje se rijetko jede, odjeća je pokrpana 100 puta, oružje predstavljaju starudije iz davno zaboravljenih ratova, vozila u komadu drži samo kanapa i ljepljiva traka a misije se izvršavaju šeprtljavo, te više sretno nego spretno. Svijet je to gdje se pazi na svaki ispaljeni metak jer „svaki ispaljeni metak stoji 16 centi i što se manje puca blagajna je punija“, stoga „ubijati treba golim rukama…“
No, da ne duljim previše pređimo na radnju prvog broja (Grupa TNT).
RRRRIIING…RRRRIIING…
Odjekuje zvonjava telefona iz golubarnika na vrhu jednog New York-škog nebodera. Na poziv se javlja Alan Ford, mladi stručnjak za reklamu, kojemu taj isti golubarnik služi kao „ured“. Bespravno priključenim telefonom Alan upad u pozive upućene tvrtkama smještenim u neboderu i nudi usluge reklamnog crtača. Tako već tjedan dana, ali bez uspjeha.
Na prigovor tvrtki na krov nebodera dolaze službenici telefonske kompanije da ispitaju što je uzrok smetnjama koje su prijavljene. Vidjevši ih, Alan pomišlja da je sve gotovo i baš u trenutku kada se sprema dati petama vjetra…
...RRRRIIING…RRRRIIING…
Alan ima prvog klijenta!!! Dogovoreno je: „ulica Windsor br. 9 u 6 sati.“ (Kasnije će se ispostaviti da je ovo za Alana bio poziv sudbine). U nedostatku olovke i papira adresu zapisuje prosipajući po podu ptičju hranu. U tom trenutku ga otkrivaju službenici telefonske kompanije i počinje naganjanje po vrhu nebodera. Uspijeva im pobjeći, ali na svoje veliko razočarenje otkriva da, zaslugom golubova, adrese više nema. Pretpostavlja da se radi o 6. aveniji u 9 sati.
Večer je, 9 sati. Vani je hladno i maglovito. Alan se nalazi ispred jedne cvjećarnice na 6. aveniji za koju misli da je mjesto njegovog poslovnog sastanka. Ta cvjećarnica je ustvari samo paravan grupe tajnih agenata koji igrom slučaja očekuju dolazak novog agenta. Zvoni na vrata, no kako se nitko ne javlja odlučuje ući.
SKREEK…
…otvara vrata…
…WLAM!!! SWISCC!!! TUMB!!! WOING!!!
Nije se ni snašao, a već je bio vezan i podvrgnut „rigoroznom“ ispitivanju!
Nakon ispitivanja zabunom biva regrutiran u grupu tajnih agenata „Grupu TNT“ i poslan u Palm Beach. Zadatak mu je da u sobi izvjesne Margot pronađe ukradeni smaragd od Hizmara, vrijedan 2 milijuna $, koji bi ga trebao dovesti do mikrofilma koji sadrži izvještaje sa Sjevernog pola. I zaista, u Palm Beachu pronalazi Margot, ali uskoro biva otkriven i počinje naganjanje po i okolo hotela sa Margotinim „gorilama“. Uspijeva im umaći, ali kada se vrati u sobu čeka ga iznenađenje. U sobi su agenti Grupe TNT koji su u međuvremenu skužili da Alan nije čovjek kojeg su očekivali, odnosno da on nije tajni agent MFR/12 tip16/19567 138/R 17 . Daju mu da bira, da im se priključi ili da umre. Pretpostavite sami za što se odlučuje.
U sobi iznenada dolazi do gužve, jedan agent je ubijen, a Alan i šef su primorani nestati iz hotela. Šef se vraća u New York, a Alan ostaje u Palm Beachu da završi zadatak. Uskoro, u gradu susreće Margot koja mu bježi, a Alan ostaje u „ugodnom“ društvu njezinog saučesnika i britve. Nakon što ga se riješi, više sretno nego spretno, u džepu mu nalazi rezervaciju za brod Neptunia. To je njegov ovi trag. Pokušati će pronaći Margot u pristaništu pri ukrcaju na brod. Stiže u pristanište, traži Margot, ali bez uspjeha. Tada mu se ponovo nasmiješi sreća i igrom slučaja otkriva da je Margot prerušena u Indijku te da je smaragd od Hizmara sakriven u njenom fotoaparatu. No Margot je spretna i poteže pištolj. Alan je na prvi pogled stjeran u kut i prisiljen vratiti smaragd, no tada mu u pomoć priskače Bob koji kirurški preciznim udarcem kladom u glavu šalje Margot u svijet snova. Smaragd je vraćen, mikrofilmu ni traga.
U nadi da će saznati nešto više o mikrofilmu Alan odlazi, u bolnicu, u posjetu Margot. Saznaje da je Margot u dvorani sa X-zrakama. I hop, opet sreća upliće svoje prste. Mačka koju je Alan pokupio od Margot kada ju je Bob izbacio iz stroja bježi i sakriva se iza rendgenskog aparata, koji otkriva da je mikrofilm sakriven u mačkinom želucu. Tim otkrićem misija je u potpunosti izvršena.
Iako se ovdje radi o prvom broju Alan Forda i primarna svrha mu je da nas uvede u opću radnju stripa i upozna s glavnim likovima te njihovim osobinama, nailazimo na nekoliko smiješnih situacija koje će u buduće biti jedna od glavnih odlika ovog stripa.
Evo nekoliko takvih:
1. Situacija pri ispitivanju Alana u cvjećarnici:
Bob: Znam Malajski trik za pjevanje! Vidio sam ga u filmu „U vodama Žutog mora“ sa Jean Harlow i Walace Beerijem.
Alan: Znači da baš i nije najmoderniji!
2. Kada Alan upoznaje Grunfa, on nosi jednu od svojih majica sa onim legendarnim natpisima. U ovom slučaju je to: “ Tko vrijedi leti, tko leti vrijedi, tko ne leti ne vrijedi”
3. Susret Alana i nespretnog samoubojice na mostu
Samoubojica: Hoću skočiti u vodu! Ja sam promašeni slučaj! Ne zaslužujem da živim! Bacit ću se!
Alan: Ovdje vam se ne isplati. Voda je duboka svega pola metra. Ali tamo dalje situacija je mnogo povoljnija. Dubina iznosi i do 6 metara!
Samoubojica: Hvala mladiću, topla riječ djeluje kao melem za kandidata smrti!
4. Dijalog između šefa i Alana na kraju epizode
Šef: Da, da mladiću moram te pohvaliti, za prvi put bio si dobar. A nisi ispalio ni jedan jedini metak
Alan: Nisam znao da ste tako miroljubivi!
Šef: Nije stvar u tome, svaki metak stoji 16 centa, i tako, što se manje puca to ja naša blagajna punija. Zapamti: ubijati treba golim rukama!
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
