Vampiri, vampiri, vampiri. Vampiri u Alanu Fordu? Kako će famozni dvojac realizirati ovu ideju? Slično pitanje sam si postavio još kao klinac tih davnih godina, kad sam skeptično prvi put primio ovaj broj u ruke. Iskreno, oduvijek sam smatrao da vukodlacima, vampirima, zombijima, duhovima, vanzemaljcima, mutantima i tipovima koji pucaju laserske zrake iz očiju ili guzice nije mjesto u Alan Fordu. Brojevi AF 66 i 67 nisu promijenili moje mišljenje, već su jednostavno iznimka.
E, pa da krenemo. Inspirirani filmom režisera Romana Polanskog Bal vampira (The Fearless Vampire Killers tj. Dance of the Vampires u originalu) iz 1967., kultnom parodijom na horror filmove vampirske tematike (koja ih je zasigurno dobro nasmijala), Magnus & Bunker odlučuju napraviti istu stvar na papiru. Od samog početka, pa do samog kraja u stripu prevladava mračna, spooky atmosfera, koja je naravno i potrebna za ovu tematiku. Čitaoci se upoznaju s barunom Vurdalakom i njegovom vampirskom ekipom (ima ih troje) od koje se imenom spominje samo debeli, trapavi Kazimir kojem je čak i lijes preuzak:
Kazimir: "Puf...Pant...To se širim od vlage. Nije moja krivica!"
Nakon što su se pretvorili u šišmiše uz pomoć čarobnih riječi (En-ten-tini! Savaraka-tini! Savaraka-tika-taka!), Vurdalak i njegovi kompanjoni lete u grad na ˝večeru˝, ostavljajući svoje sluge, ˝prekrasnu˝ braću Kruda i Kotta u dvorcu da peru lijesove. Nakon što je Grunf bacio sidro... i prizemljio avion, grupa TNT je na okupu. Tražeći prenoćište dolaze u ˝Krčmu straha˝, gdje ih ugoste, nitko drugi, nego Vurdalak i njegovi vampiri. Ubrzo osoblje krčme pokaže svoje pravo lice i dolazi do borbe iz koje se bez ugriza izvuku samo Broj Jedan, Sir Oliver (koji je iskoristio paniku među seljanima da zaradi neku paru na prodaji češnjaka) i Debeli Šef. Od mještana saznaju za stanovitog Alonisiusa koji ima serum protiv vampirizma. Problem je u tome što je Alonisius zatočen u Vurdalakovom dvorcu. Odluka je pala: Broj Jedan i Sir Oliver odlaze do dvorca dok Debeli Šef ostaje u krčmii. Vremena imaju samo do sumraka, kada će mještani pozabijati glogove kolce u srca naših nesretnih junaka. U dvorcu, Broj Jedan susreće starog prijatelja Alonisiusa, vampirologa koji je očito samo par generacija mlađi od bezvremenskog paralitičara...
Vurdalak iz Alan Forda je inače karikaturalna verzija istoimenog vampira iz stripa Satanik. Također Magnus & Bunker projekt, Satanik je izlazio od kraja 1964.-1974. Sveukupno je izašla 231. epizoda, dok je Magnus napustio mjesto crtača nakon broja 161. Po stripu Satanik je snimljen i film (1968.) koji je režirao Piero Vivarelli, dok je glavnu ulogu dobila Magda Konopka. Nažalost nisam čitao epizode Satanika u kojima se pojavljuje barun Vurdalak, te ne mogu reći ništa o detaljnijim razlikama u crtežu i samom liku. Ali iz samih korica dotičnih naslova čini mi se da je Vurdalak u Alan Fordu puno profinjenije prikazan, kao potomak neke prave aristokratske obitelji, dok u Sataniku s onakvim izrazom lica i razmršenom kosom djeluje puno grublje, poput nekog divljaka. Zanimljivo je da je Vurdalak u Alan Fordu prikazan s križem kojim kopča plašt (što se vidi i na naslovnici, gdje je kopča pogotovo naglašena). Šta je Magnus mislio s time? Možda ima veze s najpoznatijom forom iz Bala vampira kada gostioničar kao vampir napadne mladu ženu, koja se pokuša obraniti gurnuvši mu križ pred facu, a ovaj kaže: Ohoho, baš si nabasala na krivog vampira. Naime, gostioničar je Židov.
Boris Karloff kao vurdalak Gorcha
Ime vampira, Vurdalak, Bunker je uzeo iz talijanskog horrora Tre volti della paura (Tri lica straha) iz 1963. kojeg je režirao Mario Brava. Američko izdanje filma (1964.) nosi naslov Black Sabbath, a sastoji se od tri priče: Telefon, Vurdalak i Kap vode. U ovom filmu naziv vurdalak, ne predstavlja osobno ili obiteljsko ime, već pojam kojim se označava hodajući mrtvac koji se hrani krvlju živih ljudi. Uloga vurdalaka Gorche povjerena je legendarnom horror glumcu Borisu Karloffu, najpoznatijem po ulogama u filmovima Frankenstein (1939.), Bride of Frankenstein (1935.) i Son of Frankenstein (1939.).
Inače, Mario Brava je inspiraciju za ovaj film našao u proznom djelu ruskog pjesnika i književnika Alekseja Konstantinoviča Tolstoja (1817.-1875.), Obitelj vurdalaka (Sem`ya Vurdalaka, 1839.). Lik Alonisiusa Alonisiusa nastao je prema filmskom liku nespretnog profesora Abronsiusa (Bal vampira) koji u društvu bedastog i sramežljivog pomoćnika Alfreda (glumi ga sam Polanski), u potrazi za vampirima dolazi u transilvanijsko selo.
Alfred i profesor Abronsius iz filma Bal vampira
Već nakon prvih susreta primjećuju neobično ponašanje mještana koji rade neobične obrede kako bi se zaštitili od zla. Dolaze u lokalnu gostionicu gdje se Alfred zaljubljuje u gostioničarevu kćer Sarah (glumi je Sharon Tate - tada buduća, danas pokojna žena Romana Polanskog). Nju ubrzo otima vampir Grog von Krolock i odvodi u svoj dvorac. Kako bi spasili Sarah, Alfred i Abronsius odlaze u dvorac.....
Da li ste pročitali strip? Dal neke pojedinosti zvuče poznato? Čak i sama priča završava slično kao u filmu... hmmm… da li priča stvarno završava? I tako su eto, Magnus & Bunker, na sebi karakterističan način, ovjekovječili Vurdalaka, lik iz ruske književnosti i talijanske kinematografije, prvo u Sataniku, a zatim u Alan Fordu.
Zaključak: dosta hrabra ideja – odlična izvedba, crtež vrhunski (barem meni, izrazi lica i grimase i iznad prosjeka), Brixyev prijevod još bolji, humor klasično – alanfordovski!
Vurdalak (pokušavajući da upali svijetlo na stepeništu dvorca): "Svjetlo?, Oh, opet ne gori! Šta rade oni iz električne centrale? Ili opet nisi platio mjesečnu pretplatu?"
Krud: Pa....nisam gospodaru. Mrak više pristaje takvome dvorcu."
TRAGOVIMA WURDALAKA...
Wurdalak i Satanik
Filmovi inspiracije: "Tre volti della paura" – "Black Sabbath"
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
