Period Alan Forda koji je došao nakon broja 200 osporavan je među mnogim fanovima, na kraju krajeva brojni su čitatelji i digli ruke od ovog stripa nakon jubilarca “Hik, hik, hura!“ te povratka Broja Jedan iz mrtvih. U početku sam imao plan recenzirati sve epizode ovog perioda, ali to bi bilo uistinu glupo i neuspješno te sam se odlučio baciti na recenziranje samo onih epizoda koje to zaslužuju, a upravo je “Zlatni pokal“ prvi takav slučaj.
Za one koji su epizodu već pročitali, vjerojatno bi joj u najboljem slučaju mogli dodijeliti pridjev 'solidno'. Od takvog razmišljanja daleko nisam ni ja, što se može vidjeti i po ocjenama, ali ću vam kroz recenziju ipak razjasniti zbog čega mi se ovaj osrednji nered od epizode svidio.
Broj Jedan je s Klodovikom, kako smo se u prošloj epizodi osvjedočili, otišao u podružnicu grupe TNT u Los Angelesu, gdje je sada Lamp postao šef zbog navodne smrti Velikog Cezara. Tada smo imali priliku svjedočiti obnovi podružnice iz cvjećarnice u talijanski restoran. Zbog važnih problema financijske prirode, Broj Jedan ostao je tamo te u pomoć pozvao agente Grunfa i Sir Olivera, koji ovaj puta nije mogao doći zbog smrti u obitelji (= krstarenja sa smaragdima i golim djevojkama). U Los Angelesu se baš u to vrijeme trebalo održati finale u nogometu između dva kluba maštovitih naziva: Los Brazilierosa i Los Europeosa.
Jasno je da je sama epizoda inspirirana Svjetskim nogometnim prvenstvom koje se par mjeseci ranije održalo u Meksiku. Tu je već omatorjeli Bunker odlučio prikazati onu drugu, javnosti nedostupnu stranu (ali o kojoj svi dobro znaju) – namještene utakmice. Mnogi smo se već susreli sa izjavama kao: „Sudija je potplaćen! Svi ste Vi mafija!“ i sl. Bunker je to naravno prikazao na malo radikalniji način i od mene uspio izmamiti čak i smijeh. Evo nekih primjera:
U ovoj epizodi pojavljuju se i stari negativci: Grbavac i Margot koji sudjeluju u namještanju utakmice (što se nakraju izjalovi zbog sitne pljačke) te profesor Krupp koji gotovo da i nema ulogu u samoj radnji, ali na to ćemo doći nešto kasnije.
Najveći problem kod cijele ove epizode je što radnja ne teče normalno. Taj je porok zadesio gotovo cijelo ovo razdoblje, pogledajmo samo kraj ove epizode:
Braća Rock pljačkaju kladionicu i svoj novac bacaju u stražnji dio vozila. Vozilo se odjednom pokreće jer je u njemu Sir Oliver koji se nekako uspio vratiti s krstarenja. Tada ga iz vozila izbacuje Grbavac te on nastavlja dalje. Tada Grbavca zaustavlja Margot te sad ona vodi igru. Ubrzo ju digne helikopter u kojem su Lamp i Klodovik te ona iskače u ocean. Lamp spušta helikopter na mjestu gdje je Broj Jedan. Zatim se odnekud pojavljuje predsjednik Reagan i odnosi novac u nepoznatom smjeru. Na posljednjoj sličici Broj Jedan se već nalazi u postelji s pitanjem je li to možda bio Gumiflex ili Arsen Lupiga, a utakmica je završila 4:2 za Los Brazilierose, baš kako je i bio obaviješten, ali nažalost nije uplato novac.
Po svemu gore navedenom sumnjam da bi netko uzeo strip u ruke i pročitao ga, a i po pitanju crteža ova se epizoda ne bi mogla svrstati u kategoriju remek-djela. Jasno, Perucca je debitirao prije pet brojeva i ovo mu je tek treći rad na serijalu, a usput je dobio i dosta novih likova za nacrtati, ali prethodna dva rada izgledaju mi dosta bolje dok je ovdje crtež toliko jednostavan i minimalistički da bih ovo mogao nazvati njegovom najgore nacrtanom epizodom Alan Forda. Za primjer, pogledajmo koliko je Klodovik evoluirao od ranog Piffarerija do sada:
Pri svim ovim kritikama ne kažem da je crtež loš, ali u usporedbi s Peruccom kojeg ćemo gledati za desetak brojeva, ovo je neprepoznatljivo.
Sad kad se pitate što je uopće dobro kod ove epizode, evo i odgovora: scena koja opet nije u prirodnom tijeku s radnjom epizode, ali je fascinantna – nuklearna eksplozija u Kruppovoj tvornici. Nemojmo zaboraviti da je ova epizoda izašla samo par mjeseci nakon Černobilske nesreće, jedne od najvećih katastrofa u povijesti. Začudilo me to kako je Alan Ford opet ismijao tragediju, što je radio samo u svojim najboljim danima. Jasno, ovo je samo sjena nekadašnjeg humora, nekada bi to bilo profesionalnije napravljeno, ali nije li ovo genijalno: radioaktivna kiša koja mršavi debele i deblja mršave, Grunf kojemu je jedna ruka dulja od druge, Grbavac koji zbog radijacije nestaje bez grba; upravo to je ono što je ovu epizodu učinilo posebnijom od drugih. Alan Ford se još jednom hladnokrvno 'narugao' nečemu čemu nitko drugi ne bi, jer upravo je to Alan Ford, satira koja će ismijati sve mane ljudskog društva, od totalitarizma i nacizma, preko korupcije i rada državnih institucija sve do katastrofa nastalih čovjekovim utjecajem.
Posljedice radijacije
.jpg)
