Bepi Vigna je najslabija karika trojca sa Sardinije (tvoraca Nathan Nevera - preostala dva su Medda i Serra), a s Argom se odlučio na smion potez. Budući da za sebe tvrdi da je obožavatelj Zvjezdanih Staza, nije ni čudo što se odlučio za ovakav potez. Bilo bi bolje da se nije odlučio, pomislit će većina koja je pročitala prve tri službene epizode „Asteroida Argo“. Istina, moglo se to i bolje odraditi, ali meni je drag ovaj mini-serijal. Budući da je ujedno i spin-off Nathan Nevera, ima ono što Nathanu nedostaje - izvanzemaljce i otkrivanje novih čudnih svjetova gdje ljudska noga još nije stupila.
Prije nego se pozabavim „Planetom robova“, malo ću vas podsjetiti kako je asteriod Argo sa svojom čudnom posadom završio u drugoj galaktici. Time možda privučem još nekog ljubitelja znanstvene fantastike na ovaj mini-serijal koji se može pratiti neovisno o svim ostalim edicijama Nathanovog serijala.
Ardalhaveški zapovjednik Sraag
Sve je započelo u drugom broju edicije „Agencija Alfa“:
Agencija Alfa 2: „Svemirski brodolomci“
Svojevrsna prekretnica u Nathan Never serijalu. Imamo naznake velikih promjena, jako je bitna za kontinuitet, a ujedno označava i začetak Star Treka na Vigna način! Meni odlično. Za razliku od direktnih nastavaka ove priče, kojima je završnica najlošija točka, ovdje je završni dio najbolji i čitatelja ostavlja bez daha, s grozničavim očekivanjem nastavka ove uzbudljive svemirske odiseje.
S moje strane, do sada najkritiziraniji scenarist "trojca sa Sardinije", ovom se pričom, dobrano iskupio. Istina, "energetsku vrpcu" je uzeo iz filma Star Trek Generations iz 1994., a tamo, upadom u vrpcu završiš u "nexusu". Nije prolaz do druge galaktike, već mjesto na kojem bi svatko htio završiti, ali to je neka druga priča. Mislim da je među posadom Arga trebao završiti i komandant Data, pardon, Link. Baš bi odgovarao temi, a i zapostavljen je u serijalu.
Crtež ove epizode nije na primjerenoj razini, a naslovnica je bezlična, ali ovo je briljantna epizoda u kojoj imamo onaj važan trenutak uvođenja inteligentne, humanoidne, izvanzemaljske vrste u Nathanov serijal. Prije ove epizode, vidjeli smo ih samo u nekim naznakama, a ovdje nam Vigna daje pravog tuđinca! Još se ustanovi da praktički rukovodi svijetom preko tajnog vojnog odjela. Jezivo! U nastavku (AA 5: „S onu stranu galaktike“) je objašnjeno da pripada iznimno agresivnoj vrsti Viikua, čiji je planet pretvoren u hrpu asteroida u stalnim sukobima s drugim vrstama, a koji koristi svoje dominantne sposobnosti nad ljudima kako bi zasnovao novu civilizaciju na Zemlji.
Zapovjednik Sraag opisuje Viikue
Agencija Alfa 5: „S onu stranu galaktike“
Nakon što je kroz energetsku vrpcu prebačena u drugu galaktiku, sva posada se spasila, ali ne bez posljedica. Imali su sreću pa su ih pronašli Ardalhavežani, iznimno napredna i miroljubiva rasa koja živi u vodi na planetu Ardalhave. Ne samo da su ih spasili već su im na Argo ugradili pogonske sustave, od kojih glavni funkcionira na način da iskrivljuje prostorno-vremenske parametre. Da pojednostavnim i izrazim se Star Trek rječnikom, asteroid Argo se praktički može teleportirati na željene koordinate unutar određenih okvira. Na Zemlju se ne mogu vratiti zbog nestabilnosti vremenskog procjepa, odnosno ne mogu odrediti vrijeme dolaska, pa mogu završiti u vremenu dinosaura, Rimskog carstva, dalekoj budućnosti...
Također su im ugradili i replikator, još jedan Star Trek izum.
Izgleda da su te svemirsko-morske dobrice gledale i Star Wars, pa su doktora Andersona prebacili u nekakav bioaktivni aldehidni blok, kako bi mu barem sačuvali um, jer za tijelo, nakon prolaska kroz vrpcu više nije bilo spasa (To je ono kada zamrznu Han Sola u „Imperij uzvraća udarac“! ;-). Alfinu agentu Jacku se prilikom prolaska kroz istu nesretnu vrpcu odijelo stopilo s njegovom sintetičkom kožom, pa je dobio novi metalizirani izgled, koji različiti crtači interpretiraju na različite načine. Njemu nije svako zlo za zlo, jer tako više neće morati voditi brigu o svojoj umjetnoj koži kao ranije u serijalu, a to što ga se sada njegova draga April plaši je drugi par postola.
Izvanzemaljske vrste koje obitavaju u tom neodređenom dijelu svemira su tehnoloških mnogo nadmoćnije našim zemljanima, ali će ljudi s Arga pokazati zavidne karakterne osobine. U nastavku serijala su se istakle njihove izrazite pregovaračke sposobnosti izrazito potrebne u ovom svemirskom zakutku.
Sažeti prikaz svjetova druge galaktike
Asteroid Argo 1: „Pješčani planet“
Nakon što su u prethodnoj epizodi uspješno riješili krizu sa Triekuuima, zbog sposobnosti u postizanju kompromisa, termina koji je u toj galaksiji nepoznat!?, naši junaci s Arga su postali medijatori Lige planeta, koji idu tamo gdje su krize najveće, i spašavaju stvar. Tu je najvažniju ulogu odigrao ardalhaveški zapovjednik Sraag, a i ovdje ih je spasio prijekog suda. Puno lošija epizoda od prethodnih, ali daleko bolja od onoga što se po recenziji i komentarima da zaključiti.
Sad mogu malo spomenuti i postavu Arga poimenice: bojnica Helen Sheldon, prezgodna plavuša i bivša tajnica agencije Alfa, April Frayn, prezgodna crnka, bivša kradljivica, a sada specijalna agentica Alfe i djevojka metaliziranog Jacka O`Ryana, agenta Alfe i sina najvećeg mafijaša na Zemlji. Tu je i Rick Brice, briljantni četrdesetogodišnji znanstvenik, koji liči na mladog Harryja Potera zbog bolesti poznate kao Barrijev sindrom, pa je zarobljen u tijelu desetgodišnjaka. Slijede dva meni najiritantnija lika: već spomenuti doktor Gerald Anderson, zarobljen u aldehidnoj ploči, s povećanim psihičkim i telepatskim moćima, kao i poručnik Xavier Obaru, marsovski mutant zadužen za sigurnost Arga. Eloisa je brodsko računalo koje se hologramski vizualizira kao žensko lice, a zadnji član ekipe je robot McCloud zadužen za opskrbu baze.
Ovdje bih morao još spomenuti hologram (holografiju, po rječniku Arga) poginulog kapetana Maxa Nazzarija, kojeg je on sam osobno programirao u holodeku, malo prije svoje smrti. Njegov hologram ima sva iskustva starog kapetana, pa ga, uz to što ga zapovjednica koristi za druženje, posada može koristiti čak i na način da ga, u nuždi, projeciraju na most i tako spase situaciju! Malo nategnuto, ali što je - tu je.
Asteroid Argo 2: „Istraživači svemira“ direktno se nastavlja na „Pješčani planet“, gdje ekipa odlazi sa planeta legendarnih i iritantnih Tipuia i sad ih eto do planeta Kundingas.
Kundingasi su jedna od glavnih izvanzemaljskih rasa spominjanih u serijalu Martin Mystere, tamo čak potencijalni stvaratelji ljudske rase!
Važno je napomenuti da kundigaški profesor Zaak, uz napomenu da su Kundigasi posjećivali Zemlju, naglašava da izgleda da je molekula DNK Kundigasa izvedena iz ljudske! Također napominje, da bi se odgovori o zajedničkom porijeklu Ljudi i Kundigasa mogli pronaći na mitskom planetu Saladag, za kojeg se pretpostavlja da se nalazi negdje na rubu galaktike. Ovdje se i najavljuje zajednička potraga za tim misterioznim planetom. Čini mi se da bi to bila zanimljiva priča, pa se nadam da je Vigna to i napisao u preostalim nastavcima ovog serijala.
Ovu epizodu, koja ni blizu nije tako loša koliko je nepravedno ocrnjena, bih okarakterizirao kao zanimljiv kriminalističko-sudski triler.
Sada dolazimo do „Planeta robova", epizode koja se poprilično udaljila od svemirske sapunice koju nam je Vigna servirao u prethodnom dijelovima. Imamo prilično ozbiljnu temu sa scenama koje uvelike podsjećaju na strašne scene holokausta.
Temeljito nam se objašnjava povijest i navike tri kukcoidne srodne vrste: Baikuua, Treikuua i Viikua.
Sam zaplet, s napadom bića koja izgledaju kao kosturi na rudarski logor Treikuua, na planetu Raikuu, je prilično neozbiljan. Svrha napada ja otimanje svemirske letjelice, a kasnije u priči dobivamo širu i kompleksniju sliku razloga napada, kao i identiteta tih bića.
Prava priča započinje tamo gdje je prethodna završila, s pripremom za posredničku misiju u pregovorima o pristupanju Baikuua Ligi planeta.
Posada Arga je na Trećem planetu Gontharskog sustava gdje će ih primiti carica Gontharskog carstva.
Nakon prijema trebaju ukrcati tri veleposlanika koji će voditi pregovore. Uz starog poznanika Rocka, tu su još dva veleposlanika s Osmog planeta Carstva, koji pripadaju rasi koju čine parovi blizanaca te dijele osjećaje i telepatsku komunikaciju, što će se pokazati jako bitnim kasnije u priči.
Sve te dogodovštine se stalno prekidaju, odnosno miješaju sa scenama s planeta Raikuu, gdje nam Vigna polako priča priču glavnih aktera ove epizode - Karmandija.
Taj dio je zgodno izveo, pa nema osjećaja da se radnja cjepka. Zanimljivo je pratiti obje radnje koje se konačno stapaju u jednu na mjestu pregovora. Uslijed napada Karmandija, situacija postaje sve opasnija, a prijetnja rata sve veća.
Tko su pozitivci, a tko negativci pitanje je gledišta, a stalno se pojavljuju nove činjenice, koje bacaju novo svijetlo na cijelu situaciju.
Vigna očigledno, od početka serijala, postavlja Baikuue kao jedne od glavnih zlikovaca ove galaktike, pa tako ne propušta ni priliku da nam ih dodatno ogadi. Scena gdje njihov admiral Gojeff proždire dar dobrodošlice na Argo - živog ljigavog trpa s Ardalhavea, mi je najbolja u ovoj epizodi.
Baikuui i njihov brod u približavanju Argu
Sama kulminacija priče prepuna je akcijskih scena na Raikuu, s upitnim vremenskim rasponom događaja u odnosu na situaciju na Argu. Taj središnji dio nije loš, ali da se moglo bolje – moglo je! Mislim da je Vigni ovdje već ponestalo prostora s obzirom na limit od 155 stranica, koliko izdanja ove edicije imaju. Spasonosno rješenje, ubacivanjem holografske reprodukcije kapetana Maxa Nazzarija u završnici, je nešto što se ni pisci „Zvjezdanih Staza“ nisu usudili, ali, kad bolje razmislim, i nije toliko loše rješenje.
Epilog priče ostavlja bolji dojam i stvara mogućnost još zanimljivijem nastavku ove uzbudljive epizode.
Treći planet Gontharskog carstva i gontharska carica
Elena Pianta lijepo je dočarala većinu onoga što je Vigna zamislio. Ima stvarno prekrasnih vinjeta i scena, ali dijelovi stripa su i prilično neozbilji, čak fušerski nacrtani. To se poglavito odnosi na akcijske scene na planetu Raikuu! Naslovnica dosta lošija u odnosu na prethodne dvije ove edicije. Na prvi pogled izgleda kao da zakukuljeni likovi na njoj imaju svetlosne mačeve, a kad bolje pogledaš vidiš da pucaju nerezonski u odnosu na akcijsku scenu koju nam je De Angelis išao dočarati. Bilo je puno boljih mogućnosti iz same priče koje su se mogle uporabiti za naslovnicu.
Da zaključim, za potrebe ove recenzije ponovno sam pročitao sve priče spomenute u ovoj recenziji i moram naglasiti da mi je cijela priča s čudnim junacima Arga puno bolje sjela nego nakon prvog čitanja.
Ima tu manjkavosti, ali u kojem serijalu nema? Najveći problem je što su prva dva broja, izdana u ediciji „Agencija Alfa“, ljestvicu podigla previsoko, baš kao i naša očekivanja. Asteroid Argo je nešto potpuno drugačije od Nathana, pa se ne može stavljati u isti koš. Ovo je više „Star Trek fantastika“, i to u punom formatu, unatoč kritikama većine.
Vignu sam u svojim komentarima najčešće kritizirao, ali ovdje se potrudio nam ponuditi svoju viziju punokrvnog, iako pomalo zastarjelog SF-a. Puno toga je preuzeo iz meni najdraže serije, ali dosta je tu detalja koji su zahtjevali dosta truda pri pisanju. Nekome ne odgovara, ali moj ukus je pogodio u potpunosti! Željno isčekujem nove nastavke ove uzbudljive svemirske odiseje!
Prema drugoj zvijezdi udesno, pa ravno do jutra! ;-)
