Bog je crven

Princ Valiant

ATOM GNV 16 | 356 str.

Bog je stvorio čovjeka, a sada je čovjek stvorio Boga. Krug je konačno zatvoren... On bejaše moć, on bejaše slava. On bejaše tehnologija i stoljeće dvadeseto. On bejaše Atomika, i pod stopama njegovim, svijet će se tresti.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 78%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena %

P*

S*

C*

N*

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Bog je crven
    ATOM GNV 16

ZANIMLJIVOSTI

  • Strip junak Atomika (2005-2011), ideja je, na koju je Sal Abbinanti došao 1999. godine zahvaljujući pročitanom stripu iz SSSR-a. Svoju ideju je predložio tada neiskusnom piscu Andrewu Dabbu, koji je pak baš zbog neiskustva i odbio rad na projektu. Ideja je realizirana šest godina nakon prvog susreta, da bi prve crte Atomike na papiru oživile nakon samo sedmicu dana. Epska pripovijetka o Crvenom Bogu je ispisana kroz dvanaest brojeva.
  • Andrew Dabb, tekstualni mozak Atomike, američki je pisac koji je svoj umjetnički dar okušao na televiziji, filmovima i grafičkim novelama. Iako je na našem tržištu poznat jedino po jednim objavljenim stripom, u Americi je njegova popularnost prihvaćena kroz rad na poznatom akcijskom junaku G.I. Joeu te mega popularnom, fiktivnom liku, tumačenom ruštvenom igrom "Dungeons & Dragons". Iako se pokazao zanimljivim u svijetu stripa, mislim da će ga mnogi prije prepoznati po popularnoj tv-seriji "Supernaturals" koja se trenutno emituje na CW-u. Pored svega navedenog, uložio je veliki trud na Ghostbustersima. Ostali radovi su - Happydale: Devils in the Desert i naravno Atomika.
  • Sal Abbinanti, grafički mozak Atomike, američki je pisac koji je došao na ideju o stvaranju Crvenog Boga. U svijet stripa je ušao zahvaljujući Thora (#206) koji ga je nadahnuo da krene raditi na svojim stripovima. Svoj talenat je okušao na nekoliko projekata koje su organizovali DC i Marvel, međutim više puta je odbijen zbog svog, takoreći sirovog i preapstraktnog, crtačkog stila. Svoju inspiraciju je pronalazio u Rip Kirbyu i Michaelangelu. Ideju za Atomiku je dobio jednog dana kada mu je u šake pao strip iz Sovjetskog Saveza, a pošto je za vrijeme hladnoga rata u Americi vođena retorika kako je SSSR zla imperija, Sal je želio da napravi strip iz ugla Rusije. Nakon toga je nastala Atomika, a sve ostalo je historija.
  • Iako u svijetu stripa dominiraju legende i folklor iz azijskih i nordijskih kultura, uvijek je zanimljivo viditi stripove, filmove i knjige koje su bazirane po slavenskoj mitologiji, folkloru i ličnostima. Atomika, čiji su stubovi priče građeni na slavenskom folkloru i sovjetskoj povijesti, prepuna je likova baziranih na spomenutim kulturama.
  • Iako su Atomika i Arohnir fiktivni likovi, drugi su pak bazirani na pravim imenima i legendama. Pa je tako sam Atomikin sin, Černobilj nazvan po istoimenom gradu Černobilj (Ukrajina) gdje se desila poznata eksplozija nuklearne elektrane tokom 80-ih godina. Atomikini najopasniji neprijatelj u stripu, Baba Yaga (u slavenskom svijetu više poznata kao Baba Roga) jedna je od najpoznatijih legendi i košmara iz našeg djetinjstva. Pojavljuje se još i Morozko, bog zime, vladar najsurovije oblasti u Rusiji. O njemu nema mnogo podataka pa ćemo preći na Lješija, najstarijeg boga starih slavena koji je često predstavljen kao bog-demon čije ime nosi značenje "domaćin šume," zaštitnik je šuma i njezinih stvorenja. U stripu se spominje i boginja proljeća Lada a najbrutalniji se pak čini Koščej, čiji su mitološki korijeni zaista jezivi i strašni. Naime, njegovo puno ime glasi Koščej Besmrtni, ime dobijeno zbog činjenica što ne može biti ubijen. Međutim, njegova besmrtnost je ipak imala jednu slabu tačku - postojao je način sa kojim se mogao usmrtiti. Da bi Koščej dosegao besmrtnost, morao je da ukloni dušu iz svog tijela koju je sakrio u igli. Ko bi to pronašao mogao bi jednostavno... pa znate šta već. Lik Pripjata je najvjerovatnije baziran na Vodenjaku, starješini svih vodenih demona. U vodi je bio skoro nepobjediv, sve dok je ne bi naravno napustio. Iako ne pripadaju slavenskoj mitologiji, u stripu se mogu pronaći i harpije koje potiču iz grčkog folklora ali i vojnici utvare, bazirani na poraženim jedinicama Napoleonove armije.
  • Sovjetsku pop-kulturu uveliko možemo pronaći u ovom stripu, a oni koji poznaju povijest SSSR-a, vjerovatno su imali posebno zadovoljstvo u iščitavanju i pokušaju shvaćanja pojedinih omaža. Pa da krenemo redom; lik Černobilja, rekli smo, baziran je na istoimenom gradu u Ukrajini, dok je lik Har-Kova također baziran na istoimenom gradu lociranom u Ukrajini. Grad Harkov je danas drugi najveći grad u Ukrajini. Tokom Drugog svjetskog rata je bio jako važan kao tačka zauzimanja jer se odlikovao bogatom industrijom gvožda i drugih metala. Prilikom rata, uništeno je čak 70% čitavog grada. Lik Majke Rusije je (očigledno) nazvan po već znamo čemu. Zanimljivo je spomenuti koliko je slogan "Majka Rusija" korišćena tokom rata od strane Sovjeta, u cilju da se podigne svjesnost naroda za bitnosti otadžbine u Velikom Patriotskom ratu. Među događajima se spominje sama Oktobarska revolucija iz 1917. godine a aludira se i na Drugi svjetski rat.
  • Crvena petorka, bogovi savremenog doba, kako se nazivaju u stripu su bazirani na američkoj i sovjetskoj pop-kulturi kao i djelomično slavenskom folkloru. Tako da je sam lik Udarnika baziran na američkom liku Joe Magarcu. Legendu o Magarcu prvi put je objavio Owen Francise u časopisu "Scribners" 1932. godine kako ju je navodno čuo od "radnika imigranata u pitsburškim čeličanama". U komunističkim zemljama, udarnik je terminologija korištena u smislu poštivanja radničke klase. Lik Bijelog Vuka dolazi iz dubokih korijena slavenskog vjerovanja o ovoj životinji. Naime, stari slaveni su pridavali veliki značaj ovim bićima koja su, navodno po legendama, nastala kao drvene rezbarije napravljene od samoga Đavola. Međutim, vuk je ujeo Đavola, što navodno predstavlja dvosmisleno značenje ove životinje. Južni slaveni su također obožavali vukove, što je naravno s vremenom izašlo iz mode. Mada moram primijetiti da su nam neke navike ostale kako-tako u običajima. Mislim da Vučko predstavlja neko modernizovano, savremeno poštivanje vukova. Lik Gvozdena Zavjesa je naziv dobio po ničim drugim nego po ozloglašenom Berlinskom zidu koji je razdvajao kapitalistički zapad od komunističkog istoka
  • Sljedeća dva lika zaslužuju malo veći prostor u kategoriji zanimljivosti, jer je riječ o - Sputnjiku i Pravdi. Pravda, jedina boginja među crvenom petorkom je dobila naziv po možda najpoznatijem komunističkom časopisu u Rusiji. Marksistički časopis "Pravda" osnovan je petog maja 1912. godine čiji je ritam izlaženja bio trosedmični. Njegov poznati urednik je bio Boris Komotsky, mada je i sam Staljin jedno vrijeme imao umiješane prste u uredništvu. Pored "Pravde", najpoznatiji časopis bila je još i "Izvestia". Postojao je jedan poznati glas među narodom koji se odnosio na ova dva časopisa, koji glasi; "nema istine u Pravdi i nema novosti u Izvestiji". Lik Sputnjika zbog svoje kosturaste pojave baziran je na popularnim pričama o misterioznom nestanku nekoliko sovjetskih kosmonauta, u pop-kulturi nazvanim fantomski kosmonauti. Prema pričama, prije lansiranja prve operacije leta u svemir, koja je proslavila legendarnog kosmonauta Yurija Gagarina, bilo je nekoliko probnih operacija koje su stajale prvobitne kosmonaute života. Iako nije prikupljeno dovoljno dokaza koji bi podržali ovu priču, na internetu se mogu pronaći brojne priče i teorije koje su popularizirale ovu legendu. Naziv Sputnjik, naravno dolazi od naziva "Sputnik 1" - prvi zemaljski satelitet poslan u svemir od strane SSSR-a koji ga je lansirao četvrtog oktobra 1957. godine.
  • Jedan zanimljiv detalj. Iako je Sal odbijen da radi na Marvelu, ostao je i dalje ljubitelj super-herojskog žanra. Na str. 205 možemo da vidimo Spidermanovu glavu.
  • Na str. 81 vide se kosturni ostaci nacističkih vojnika kao i jedna urezana insignija kukastoga krsta.
  • U stripu se spominje planina Narodna planina, najviši vrh uralskih planina u Rusiji. Narodna planina je visoka 1.984 m. Također se spominje i ruski grad Kursk, koji je možda najbolje poznat po najvećoj tenkovskoj bitci u povijesti. Naime, bitka kod Kurska (05. srpanj - 23. kolovoz 1943.) vođena je između sovjetskih i njemačkih snaga tokom ljeta. Ona također predstavlja najznačajniju savezničku pobjedu tijekom 1943. godine.

Napomena: prije čitanja ove recenzije, volio bih da vam saopštim kako tekst ima veliki broj spojlera vezani za glavnu radnju priče. Svi likovi, događaji kao i kadrovi preuzeti su direktno iz stripa tako da se čitanje, u slučaju da niste uppoznati sa čitavom radnjom, preporučuje na vlastitu odgovornost.

Atomika

Bačen među željezne mašine a iskovan u gvožđu nauke vijeka dvadesetog, dobili smo Atomiku, boga novog vremena pod čijim će se stopama cijeli svijet tresti. Početak čovječanstva je po mnogim ljudskim vjerovanjima veliko djelo omnipotentnog i omniprezentnog bića, koje naše biće poznaje pod imenom Bog. On nam je navodno podario mogućnost da se volimo, smijemo, radujemo, plačemo, tugujemo i najvažnije, podario nam je moć slobodne volje s kojom imamo mogućnost da radimo sve stvari neovisne o bilo kojim suprotnim faktorima. Ovo je vjerovatno najbolji i najsažetiji opis koji će vam svaki vjernik predstaviti kada mu postavite pitanje kako bi predstavio ono što jest i ono što je za njega Bog. Obožavanje ovakvog bića ostalo je ukorijenjeno od samog čovjekovog početka, kada smo se, umjesto porodičnom zabavom omogućenom tehnološkim napretkom, bavili tehnikama preživljavanja u surovim predjelima tadašnjeg neotkrivenog svijeta. Iako danas većina religija štuje jednog Boga (Jehova, Jahve), naši preci su nekada svoju radost, ljubav, poštovanje i požrtvovnost prinosili raznim bogovima. Ljudi antičkih vremena i religija, danas obilježenim pečatom paganizma, imali su božanstveno uobličenje za skoro svaku ljudsku emociju i potrebu. Pa su tako imali bogove za lov, ljubav, žetvu, radost, vodu, vatru, zemlju i šume, imali su svoje zaštitnike lovaca, zemljoradnika, djece i putnika, određene stvari ne bi činili prije no što bi prinijeli određenu žrtvu bogovima ili se pak posavjetovali znanjem drevnih vjerovanja pridošlih iz štovanja mnogobožačkog panteona. Slavenski narodi ne predstavljaju nikakvu iznimku kada dolazi do drevnih vjerovanja, koja su na neku ruku ostala dublje ukorijenjena u naša svakodnevna vjerovanja no što to mi sami vjerujemo. Usudio bih se čak reći da je većina naših naroda, usprkos prihvatanju kršćanstva, pravoslavlja, islama i židovstva, zadržala brojna vjerovanja starih folklora koji su se tiho udomaćili u moderna vjerovanja. Iako je većina čovječanstva okrenuta skoro pa slijepom vjerovanju u jednog boga, uvijek će ostati jedna mala šačica ljudi koji će sebi i drugima postavljati neodgovoreno pitanje - šta ako bi jedan čovjek bio Bog ili postao jedan? Naposljetku, da li bi takvo nešto uopšte bilo moguće? Pogledajmo nekoliko vladara iz naše povijesti i uočit ćemo nekoliko manje više sličnih karakteristika, među kojima želja za dominacijom i vladavinom zauzima prvo mjesto. Nije potrebno mnogo vremena listati kroz neku povijesnu knjigu u potrazi za nekom ličnošću koja se smatrala oblikom nekog božanstva. Mnogi ljudi su oduvijek tražili da budu obožavani, da svoju volju nametnu većini i da njihova volja bude zapečaćena kao naša volja. Najbolji primjer ovakvog narcizma poslužio bi nam Aleksandar Veliki Makedonski. Nakon smrti njegova oca Filipa, moć ovog lidera je drastično porasla i onda su se kraci ratnog osvajanja širili svijetom noseć za sobom glas o nepobjedivom mladiću. Aleksandar je bio zaslijepljen vlastitim mogućnostima i izgledom do mjere gdje bih se često predstavljao kao reinkarnacija samog Zeusa. Njegova želja za apsolutnom dominacijom nekada bi prelazila okvire zdrave ličnosti, pa je tako jednom prilikom u naletu bijesa usmrtio mačem jednog svog generala a razlog je bio rast popularnosti generala među vojnicima. Malo savremeniji primjeri su Adolf Hitler i Josif Virsaionovič Staljin, najkrvoločniji despoti dvadesetog vijeka, ljudi čiju hladnu dušu ne bi mogao ni jedan čelik ovoga svijeta da prelomi. Iako odgovorni za višemilijunski gubitak stanovništva Evrope, njihova mišljenja su ostala čvrsto prikovana za njihova vjerovanja o svemoćnosti i pravoj istini koju su predstavljali. Slične karakteristike ličnosti su dijelili mnogi drugi vladari; većina engleskih kraljeva, Vlad Tepeš Nabijač, Kralj Leopold II, Vladimir Lenjin, Genkish Kan, car Hirohito, Fidel Castro, Hanniball, Atila pa čak i naš Jože u neku ruku. Mnogi bi rekli da se ovdje radi o jednoj ozbiljnoj hrpi poremećenih, narcisoidnih psihopata. Vjerovatno nisu daleko od tog zaključka, međutim trebam spomenuti da ne mora uvijek biti da se neko mora označiti titulama psihopat i narcis kako bi se objasnila njihova djela. Postoji jedan termin u psihologiji koji bi većinu ovih frajera mogao opisati, termin nosi naziv božji kompleks, vrednovanje vlastite ličnosti na nivoima jednog božanstva, uvećavanje svojih mogućnosti i samosvjesna predstava nadmoćnosti naspram ostatka čovječanstva. Slična stvar se može uočiti kod megalomanijaka (koji uzgred dijele mnogo karakteristika narcisoida) koji su možda većini ovih povijesnih ličnosti jako bliski. Iako većina ljudi nije u stanju objasniti postojanje Boga, neki se pak žele predstaviti kao jedan. Takvi ljudi su često spremni na mnoge stvari kao rezultat vjerovanja u vlastitu svemogućnost. Oni postaju vladari nacija, zemalja, kraljevina i carevina. Upravljaju vojskama, palatama i narodima. Šire svoj glas među odabranom publikom nametajući svoja vjerovanja, stvarajući svijet po svojoj viziji. Ovakvi ljudi i ovakvi svjetovi uglavnom završe u ruinama prouzrokovanim vlastitom korupcijom, završe na smetlištima ljudske povijesti gdje im pripada jedino moguće mjesto.

Međutim, svi sada znamo šta se dogodi kada čovjek odluči da postane bog, ali da li se ikada postavilo pitanje - šta bi se dogodilo kada bi čovječanstvo napravilo boga? Ateisti su trenutno u fazonu - "ali već znamo šta bi se dogodilo kada bi čovječanstvo stvorilo boga, živimo u jednom takvom svijetu". Ne, ne, u ovom slučaju nije nikakvo izmišljeno božanstvo u smislu da živi samo u pričama narodnih vjerovanja. Konkretno pitanje bi, u ovom slučaju glasilo - šta kada bi čovjek stvorio boga od krvi i mesa, uobličen u tijelo koje je blizu našem, samo savršenije. Kao rezultat bi dobili Atomiku. Epska pripovijetka o umjetnom, od ljudske ruke stvorenom bogu, iskovanom u žaru nauke, prepričana u ukupno dvanaest brojeva. Atomika ne predstavlja uobičajenu priču poludjelog bića čiji narodni uzvici obožavanja vuku do manijakalnih osvajanja cijelog svijeta. Ne, iako je to prisutno ovdje, Atomika je nešta mnogo dublje nego samo savršeno biće sa ciljem dizanja ličnog ega... Atomikina priča će s vremenom preći sa trijumfalnog osvajanja Zemlje u saznanje nečega monstruoznog, ne predstavljenog samo u strahotama anti-humanističkih djela nego i u tragičnom raspadu vjerovanja i moći što će nam na kraju dati mnogo čovjekolikiju predstavu o Atomici.

"Državi dadoh dušu. Savršenstvo beše moja nagrada. - Atomika

Prve crte božanstvenog fanatika
Kako svako djelo ima svoj konačni rezultat, ono tako isto ima i početni period, vrijeme prije no što ugleda svjetlost dana, nečiji periodi su sunašni a nečiji su strmoviti, Atomika predstavlja ideju drugog primjera. U svijetu stripa ima neko nepisano pravilo da uglavnom scenaristi dolaze na ideju o junacima. Kod Atomike to pravilo ne dolazi naročito do značaja. Atomika je zapravo djelo crtača - Sala Abbinantija koji je na ideju o Crvenom bogu došao krajem 20. vijeka zahvaljujući jednom pročitanom stripu iz SSSR-a. Pošto se američki junaci uglavnom predstavljaju kao zaštitnici slobode, ruski likovi su sa druge strane često služili kao antagonisti, danas su pak često anti-heroji (vidi Winter Soldiera). Uglavnom prikazivani kao brkati namrgođenici i širitelji komunističkog fanatizma koji uvijek dobiju po nosu od strane američkih super ljudi i zaštitnika. Sal je imao želju da priču predstavi sa druge strane zrcala, iz perspektive sovjetskih antagonista. Rad na pisanju i ilustrovanju je predstavljao obilan zadatak za Sala, pa je ideju predložio svome prijatelju Andrewu Dabbu, koji je možda više poznatiji po svom radu na stripu baziranom po mega popularnoj igri više uloga "Dungeons & Dragonsu". Dabb tada nije imao naročito iskustva u većim stripovima, prijedlog da odradi pisani dio crvenog junaka je odbio te se posvetio manjim radovima dok ne bi skupio dovoljno iskustvo koje bi eventualno mogao unijeti u Atomiku. Nakon godina oklijevanja, Dabb se konačno odlučio da uradi sa Salom Atomiku pa puklo kud puklo. Ideja koja se u loncu brčkala godinama izašla je za nekoliko dana, a njihov junak, njihovo stripovsko dijete, moglo je napokon da prohoda svijetom stripa i možda tamo uzdrma svijet pod stopama svojim. Atomika je doživjela dvanaest brojeva koji su se, istina, vukli šest godina stripovskim tržištem dok serijal nije konačno završen 2011. godine i time je saga o Crvenom bogu zapečaćena. Strip je ostao nezapamćen među širom publikom, a razlozi vjerovatno leže u mnogim mogućim činjenicama, ali o tome ćemo malo poslije. Ono što je mene privuklo kod Atomike, jeste primjetljiv, agresivni i zadivljujuće bogat crtački stil i fenomenalna naslovnica koja krasi odlično Darkwoodovo izdanje. Vjerujem da mnogi neće dijeliti moje pozitivne stavove oko Atomike, međutim ja ću se potruditi da što bolje ispričam svoje viđenje ovog junaka, razloge zašto mi se toliko svidio ovaj strip i zašto bih ga naposljetku preporučio mnogim čitateljima koji su željni nečega novog, eksperimentalnijeg i izvan okvira šematskog, američkog super-herojskog stripa. Nemojte misliti da ću maziti ovaj strip, naprotiv, možda Atomika kao tjelesna struktura nema mana, ali njegov strip itekako ima, ali kao što rekoh, o tome ćemo malo poslije. Pa hajmo da uđemo u distopijski svijet megalomaničnog stvora!

Simbolični prikaz Slobodinog pada. Također, odlična ilustracija Glenna Fabrya popularne teme alternativnog univerzuma u kojem je Sovjetski Savez izašao kao pobjednik Hladnog rata i uspostavio svjetsku dominaciju.

Atomika - portret božanskog, čudovišnog i čovječnog
Upečatljivi junaci imaju vjerodostojnu prošlost koja uglavnom varira između manje ili više tragičnog djetinjstva, iskustava koja su oblikovala i skovala ono što imamo danas pred sobom. Trebam spomenuti pošto naracija u Atomici ide inspirisana biblijskim pripovijedanjem, tako je i sam origin Atomike sklopljen na jedan biblijsko tragičan način. Naime, Atomika je kao mali otrgnut od svoje majke nakon čega je u agoniji krvario u podzemlju Crvene Rusije, što je po vladajućima bilo potrebno kako bi od njega iskovalo ono što su željeli. Paralelno sa Isusovom pričom, Atomika je kao mali visio među crvenim mašinama, bio je u agoniji i trpio je dugogodišnju bol, nešta slično što je Isus od Nazareta iskusio prilikom pribijanja za krst. Kod čitanja ovog stripa naletit ćete na brojne omaže građene po biblijskim pričama i grčim mitologijama tako da zaključujem kako je Atomikova patnja bila kršćanska dok je njegov uzvis bio građen na antičkim epovima. Unakrsno miješanje religije i pop-kulture bit će sve prisutnije kako radnja bude napredovala, ali sada vraćam se na glavnog lika. Dakle, nakon patnji dječak je bio spreman da postane bog u kojeg će biti iskovan, izaći će iz podzemlja i bit će ugledan od strane ljudi koji će širiti sliku njegovu. Anatomski snažan, masivan, mišićav i izdefinisan, obdaren atomskim moćima zahvaljujući nauci, ovaj lik predstavlja samo savršenstvo jedne predstave o ljudskom tijelu. Zašto ljudskom? Vjerovatno jer je to najbliže što bismo mi kao ljudi mogli stvoriti kada je u pitanju umjetni bog, jer je naposljetku najbliže i najrealnije našem viđenju. Atomikova ličnost je agresivna, arogantna, narcisoidna, željna slave i nemilosrdna prema protivnicima. Najbolji pokazatelj njegove arogantne slavoljubljive halapljivosti bi bila scena kada Arohnir narodu predstavlja novo iskovane glasnike Crvene Imperije te njegov gromoglasni, dramatični govor o pobjedonosnom i hrabrom narodu. Atomika ne prihvaća nikakvo božanstvo nad sobom, iako su razlozi njegove službe Arohniru čudni, tako da ništa pred njim niti iza njega što približno može mirisati na boga ne smije postojati. Volim nekada da Atomiku tumačim ne samo kao kritiku prema čovjekovoj politici i nesavršenstvu, već i kao scenarističko predstavljanje samog vjerovanja nas ljudi. Naša izrazito brza promjenljivost sa starog na novog, nadobudnost obličena brzopletošću i mladalačkom arogancijom. Nekada, kada ga čitam, razmišljam da Atomika možda nije jedna velika lekcija fanatičnog religijskog dogmatizma i ideološko-moralne dekadencije, sa kojom se mnogi u današnjim društvima mogu sresti. Kada dolazi do dodatne karakterne realizacije ovog lika, Dabb nije ostavio prostor isključivo tjelesnoj savršenosti lika, u jednom dijelu nam je pružio ličnost koja, usprkos božanskoj moći, ne može da odbaci čovjekova pitanja o smislu postojanja i pokušaju shvaćanja čovjekove komplikovanosti. Atomika možda jeste stvoren od ljudi da služi kao božanstvo, ali sjetite se da je on napravljen od - ljudi. Primjera radi imamo scenu gdje Atomika posmatra Pravdu prikovanu uz kablove, zatvorenu u kapsuli za regenerizaciju, postavljajući pitanja o ljepoti, činjenicama zašto muški um požudno privlači žensko tijelo. Iako pripadnik muškog pola, Atomika je prikazan kao aseksualan, što mu pri tome neće omogućavati da poslije uočava ženske ljepote. Ovo mi je i kod stvarnog boga uvijek bilo zanimljivo - kako jedno savršeno biće kome nije potrebna ženska druželjubivost može shvatati da muška usamljenost i praznina može biti ispunjena potrebom ženske seksualno-duševne druželjubivosti? Ovo su neke od osobina koje bi Atomiku mogle odvojiti od konačne slike božanskog bića i pridobiti ga na stranu analize čovječnog karaktera. Ne znam, možda je to do moje ateističke prirode, ali ako božansko biće u stvarnom životu ima emocije kao mi, uključujući i one negativne, da li to može značiti da je možda stvarni Bog u kojeg čovječanstvo trenutno vjeruje - rezultat ljudske bujne mašte, nastao u vremenima nemoći, u nedostatku znanja o samom čovjeku kada mnogi nisu znali kako uhvatiti probleme i jade za rep? Da možda i Atomika ima neku ateističku podnijansu među božanskim bićem? Čudovišni dio njegove duše bi se daleko mogao složiti sa dualnošću ljudske duše. Potreba da se određene stvari naprosto moraju činiti, stvari uglavnom građene i obavljene na osvetnoj mržnji, aroganciji, zavisti i brojnim drugim iluzijama koje zaposjedaju ljudski um. Sjetimo se samo brojnih priča iz povijesti koje nam tumače propast brojnih naroda i država, razočaravajućim i nepotrebnim pokoljima nad nedužnim ljudima. Stvari, odnosno grozote, jer jedino bi ova riječ u našem rječniku mogla opisati nedjela počinjena ljudskom rukom. Počinjena mržnjom, osvetom i vječitim prokletstvom koji su samo troglava sjena jednog velikog, užasnog bratoubilačkog stvorenja zvana ljudsko biće. Postavlja se pitanje koliko će trajati definicija ljudskog bića kao stvorenja sa humanim, moralnim načelima, prije nego li se dobije neki dvosmisleniji naziv koji bi odgovarao našim dualnim stranama, nešta slično kao u romanu "1984." Ako sagledamo širu sliku možemo vidjeti koliko su mnoge naše akcije podstaknute nekim našim slijepim vjerovanjem, dogmatskom doktrinom koja nam pruža život onako kako mi smatramo da ga trebamo gledati. Možda smo i zato sposobni ubiti čovjeka jer je bijel ili crn, zato jer je kršćanin ili musliman ili zato jer voli Supermena a ne Batmana. Ovo zadnje je karikaturisano, jer sve prije navedeno jer komično te nije uopšte vrijedno mržnje koju ljudi svakodnevno ispoljavaju. Vraćajući se na Atomiku, vidimo koliko njegove čudovišnosti potiče iz dijela njegove ljudske emocionalnosti. Njegova moć da osjeća pakost i zavist prema drugima.

Gledano sa orvelovske strane, jednim dijelom vidim Atomiku kao običnog pojedinca kontrolisanog od strane državne vlasti. U stripu Atomika je otrgnut od svoje majke, koja je uzgredno majka Rusija, usprkos činjenici da se ona nalazi na ruskom tlu, što je jednostavno sumanuto i pomalo komično zamisliti, ali to su upravo te karakteristike priča baziranih na antičkim epovima gdje je važno prikazivati epsku simboliku a ne gledati nužno na logiku. Dakle, Atomika biva otet od majke koju ubijaju crvene mašine. Evo još jednog zanimljivog detalja o kojem se može prosuti još koja rečenica. De molim vas, nakratko vi koji imate primjerak ovog stripa da otvorite prvo poglavlje i usmjerite svoju pažnju na ovu scenu i njezinu simboliku. Oduzeta majka od djeteta (majka kao sinonim za zemlju, tlo, samu prirodu), uništena u jezivim krikovima gromoglasnih mašina, izmrcvarena i dokusurena do posljednje kapi krvi. Ovo očito simbolizira čovjekovu nemarnost za planetu Zemlju, njegovo sebično implementiranje umjetnih, ne prirodnih igračaka u prirodnu zemlju koja jednostavno ne može podnijeti takve ljudske izume. Ovdje sam počeo da razmišljam o Atomici kao o liku sa mnogo dubljom slikom, ne samo pokušaju da se prikaže jedan lik već i da se pokušamo ugledati u njemu i da vidimo koliko smo kao pojedinci slični Atomici, koji ne mora nužno biti predstavljen kao bog. Drugi razlog zašto sam došao do zaključka da je Atomika predstava pojedinca, leži u psihičkoj obmani o vlastitoj svemoćnosti. U stripu, Atomika zaista jeste moćan i snažan naspram svojih protivnika, tu nema govora, ali ako gledamo iz perspektive iz koje vidimo Atomiku kao običnog sebe, primijetit ćemo koliko smo u suštini obmanuti u stvarnom životu. Molim vas sjetite se koliko ste puta bili razjareni zbog neke novosti na vijestima koja vam nije odgovarala i nakon čega ste se pobunili i tražili svoja prava. A sjetite se sada koliko ste puta bili obmanuti drugim stvarima da bi zaboravili na pravi problem i fokusirali se na trenutno "rješenje" koje zapravo nije rješenje, već pobjeda onih koji nama gospodare, jer su uspjeli da ošišaju još jednu odbjeglu ovčicu. Atomika jednom prilikom izgovara kako je savršenstvo bila njegova "nagrada" za patnju. Arohnir je vrlo dobro znao kako kontrolisati Atomiku, kojeg je jednostavno slao u druge narode kojima je oduzimao slobodu u tzv. herojskim poduhvatima za svoju naciju, što je za cilj imalo pružiti Atomici pažnju i obožavanje narodnih masa. Iako sam ga samo usputno spominjao, Arohnir je zapravo genijalan prikaz utjelovljene državne moći i ideološke manipulacije, mada i o njemu ćemo imati priliku da napišem po koju riječ.

Ponovo ilustracija nevjerovatnog Glenna Fabrya. Prikaz Atomike zakovanim za srpom i čekićem kao zanimljiv omaž biblijskom prikazu Isusove žrtve za svoj narod

"Jevanđelje po Agoniji"
Ako se u ičemu možemo složiti, onda je to u činjenici da naš glavni lik s vremena na vrijeme djeluje melodramatičan, reklo bih se nekada i kao pravi pravcati filozof. Atomika usprkos svome umjetno-božanskom "savršenstvu" progonjen je teškim pitanjima o egzistenciji ljudskog bića i samog postojanja svijeta na koje ni običan smrtnik u stripu nije sposoban dati odgovor. Naravno, ta pitanja nisu za Atomiku najnužnija tema s kojom će se tokom stripa preokupirati, ali s vremena na vrijeme propitkivat će nekada smisao ovoga svijeta, nekada dovodeći u pitanje i samoga Arohnira. Arohnir je vrlo dobro znao šta raditi kada dolazi do Atomike, čiji bi prkos teškom voljom trpio i slušao. Znam, mnogi će reći da je Atomika pakosni skot, ali Atomika je pakosni skot kojeg se može zavoljeti. Takvi likovi često i uspijevaju na televiziji i književnosti da zadobiju pažnju publike. Atomika je ona vrsta osobe koja će učiniti zlokobno djelo, ali djelo građeno na čvrstim uvjerenjima pokrivenim ideologijom ili religijom, ovakvi se primjeri očito primjećuju svakodnevno na vijestima. Tokom glavne radnje, Atomika je naletio na veliki broj drevnih bogova koje je sa lakoćom porazio i zagospodario njihovim kraljevstvima. Usprkos toga što je vođen čvrstom voljom za apsolutnom vladavinom nad svijetom, nije bio imun na napade na njegov ego od strane nekoliko bogova prilikom borbi. On možda jeste sa lakoćom spržio Morozka zahvaljujući svojom atomskom snagom sunčane svijetlosti... Atomika možda jeste zbacio Pripjata sa njegovog močvarnog trona i poslao njegovu odrubljenu glavu u svemir... Atomika možda jeste eliminirao svaku životnu žilu u tijelu drevnoga Lješija... Atomika nije možda, Atomika je definitivno ostvario trijumfalno svrgavanje svojih predaka, ali ono što Atomika nije mogao da obori jesu riječi tih bogova koje su, poput užarenog sječiva ranile njegov ego. Ne možemo naravno u potpunosti opravdati i sam narod koji je propatio kroz njegovu vladavinu ako uzmemo naposljetku činjenicu kao istinu da odgovornost propasti svijeta leži i na njihovim plećima. U povijesti mnogi su vladari bili izgrađeni po glasovima naroda, i činili su upravo stvari koje su sami narodi priželjkivali, pa bila to osveta ili uništenje drugog naroda. Iza svakog političara uvijek stoji narod, a iza svake propasti države stoji političar, iza čijeg pada stoji isti narod.

"Ali jedno znaj dijete: ljudi su predivna, graciozna stvorenja... Ali i kukavne krvožedne životinje. Oni su i najbolje i najgore od nas." - Lješij

Ne mogu reći da Atomika na putu do stvaranja božanstva nije patio, meso mu je neprestano bilo kidano od strane mašina. Ali ne mogu ni reći da je posebno patio na putevima do konačne vladavine nad svijetom. Atomika je naposljetku učinio mnogo patnje svijetu u neznanju, opijen vlastitom gordošću i punoprsnom ponosu slatke arogancije, zbog čega se uzdizao nad čitavim narodima uživajući u njihovim pjesmama obožavanja. Atomika je patio, jedno vrijeme se borio, ali će se poslije ponovo patiti. Da se vratim na ključnu temu koja mi je pala na pamet čitajući glavne okršaje sa drugim božanstvima. Naime, Atomika usprkos svome "božanstvu", koje je isklesano ljudskom rukom, a većina stvari nastale našom rukom nisu savršena, nije nosio u sebi ono istinito božanstveno, što se pokušalo prikazati u ostalim bogovima u stripu. Ostao mi je u pamćenju sukob između Atomike i Pripjata, u kome je Pripjat iznio istinu o tzv. stvarima učinjenim u Atomikovo ime. Od ubistava do otmica djece kako bi služili kao vojnici ginući u besmislenim ratovima. Atomika naprosto nije mogao podnijeti istinu zbog čega je rasčavrljio Pripjatovo tijelo i odvojio ga od svoje prirodne ljubavnice. Po mom mišljenju, najveći udarac Atomiki je bila gorka istina koju je jednom prilikom Lješij iznio. Do tada on nije mnogo znao o drugim bogovima osim činjenice da ih mora radi vladavine nove države ubijati. Atomika je taj dan saznao mnogo o bogovima, svijetu prije bogova i naravno o samim ljudskim bićima. Lješijev krik nakon smrti nije ga proganjao, ali su ga duboke riječi o pravoj prirodi ljudske duše uveliko pogodile dovevši čak njegovo samopouzdanje do kraha, nakon čega se distancirao od čovječanstva na osam godina, razmišljajući o riječima koje mu je Lješij izgovorio. U ovim dijelovima priče bio sam oduševljen, jer napokon sam mogao da vidim da se čak i Atomikova čvrsta koža gordosti samopouzdanja može raniti. Ovdje sam shvatio da Atomika jednostavno mora imati nešta čovječjeg u sebi, da ne može biti punostvoreni Bog. Jedan dio njegove ljudske duše je ostao netaknut usprkos godinama čvrstog čeličenja Arohnirove ideologije. Bogovi s druge strane koji su zaslužni za stvaranje čovječanstva, ipak su morali imati ono čovječje što je prešlo nakon njihovog stvaranja čovjeka upravo direktno ljudsko biće. Stvar je ipak u tome što je to kod ljudi bilo više izraženo. Međutim, problem je bio kada je mala šaka ljudi krenula da otkriva u sebi želju da sami postanu bogovi, jer ljudi s druge strane su u stripu imali mnogo više mašte no sami bogovi, što je na kraju čovječanstvo i dovelo do ere željeznih mašina iz čijih je fabričkih jezgrova izašao i Atomika. No, da se vratim ponovo na glavnog lika. Iz danih primjera možemo vidjeti i božanstveno i ljudsko koje Atomika nosi u sebi, mada zbog same umjetne prirode on se naposljetku ne može smatrati punim bogom. Ali bilo kako bilo, tjelesna snaga glavnog lika jednom je prilikom bila svedena na pitanje kada je u nevjerovatno bliskom trenutku mogao biti poražen od strane Baba Yage. Dabb je napokon uspio da lika udalji od "deus ex machina" koncepta i dovede moć lika u pitanje. Smatram da je Yaga bila velika prekretnica u stripu. Ne samo što je bila blizu poraziti najmoćnije stvorenje u univerzumu već je uspjela da stvori kod Atomike fatalnu slabost. Njezin poraz nije bio konačan kraj, niti puni nagovještaj Atomikove trijumfalnosti. Naprotiv, njezina smrt njegovom krvlju dovela je u život Atomikovo dijete - Černobilja - ubitačni spoj savremene nauke i drevne magije. Međutim, o ovom posebnom odnosu u kome se Atomika može gledati kao savremeni pojedinac žrtva sistema doći ćemo uskoro...

Ljudska mašta...

Očinska uloga
Ako pogledamo nekoliko zlodjela koja se po današnjim standardima broje kao najbrutalnija, anti-humanistička među kojima "zlatna mjesta" prkosno drže ubistva, mučenja i silovanja, dodao bih možda jednu koja kao emocionalno zlodjelo može u određenim kontekstima prevazići sve navedena zlodjela. Riječ je o otimanju djeteta od roditelja. Mnogi od nas imaju djecu i vjerujem da je najveći košmar svakog roditelja mogućnost da njihovo dijete u sirovom svijetu bude oteto od strane razbojnika ili gore. Nekada je bila nepisana norma da djeca uglavnom budu otimana od strane otmičara željnih masno-slatke otkupnine ili jednostavno sadističkih, degradirajućih manijaka... Današnja norma je slična, samo što se nekadašnji manijaci sada nalaze u kožnim foteljama. Pogledajmo samo malo trenutno stanje u "razvijenijim" zemljama gdje djeca bivaju oduzimana od roditelja iz raznih razloga, od kojih je najčešći nepoštivanje "državnih zakona" koji su roditelji dužni poštivati. Ako ne ispunjavate zahtjeve nametnute od države a koja se tiču pretvaranja "legalnim" putem vaše djece u savremene demokratske robove, prijete vam opasne kazne. Nije strašna ni jedna novčana kazna niti kazna robijanja u usporedbi sa slomljenim dušama brojnih roditelja čije ruke možda nikada više neće grijati ruke svoje djece. Kada čitam ovaj strip, ne volim Atomiku zamišljati samo kao nužno zlo države, pakosnog skota koji iz vlastite arogancije čini nepravdu nad ostalim narodima smatrajući da čini upravo suprotno. Ne, to je on sve počinio što stoji. Ali, kao što sam spomenuo, u mojim očima Atomika je postavljen kao sinonim za običnog, savremenog pojedinca, žrtve državne manipulacije.

"Sin je rođen od oca. Sin je oduzet ocu. Sin će uništiti oca." - Koščej

Preokret u njegovom životu se dogodio zahvaljujući dobivanju sina - Černobilja. Krv i meso najmoćnijeg bića u univerzumu koje će uskoro preuzeti očevo mjesto i zavladati njegovim svijetom. Černobilj je bio moćan i inteligentan koliko i njegov otac, ali za razliku od njega, on nije postavljao brojna pitanja o životu, već je bio hedonističke vrste uživajući u slatkom opoju alkoholnog nektara i zanosnim poprsjima zgodnih žena iz harema. Atomika je zaista uživao u prisustvu sina, iznova i iznova očaren magičnim moćima svoga nasljednika. Trenutak kada sam po prvi put ugledao osmjeh na licu lika ostavio me je čvrsto i ponovo uvjerenim kako Atomika zaista iskreno nosi iskru čovječnosti ispod čeličnih prsa. Spomenuo sam kako je Černobilj s druge strane bio Atomikovo najveće prokletstvo, smrtonosna Ahilova peta koja bi ga napokon mogla oboriti i ostaviti Arohnira na miru da vlada bez problema. Černobilj će u velikom dijelu igrati važnu ulogu kada bude došlo do konačnog slamanja Crvenog Boga.

Crveno-mračni svijet Atomike: spoj religijskog domgatizma i ideološke gordosti
Ako je išta mračnije i jezivije od samih likova, onda je to najvjerovatnije svijet glavnog junaka, izgrađenog po njegovoj slici. Sal je zaista učinio nevjerovatan posao kada dolazi do grafičkog prikaza svijeta koju je još savršeniji u glavi osmislio i na kraju pojmio Dabb. Na tržištu imate nekoliko odličnih stripova čiji su svjetovi izgrađeni po komunističkoj ideologiji, među kojim mogu izdvojiti fenomenalni "Red Star" i "Superman: Crveni sin". Razlike u njihovim svjetovima što usprkos grafičkom dojmu veličine ipak djeluje daleko svjetlije i puniji nade negoli svijet Atomike. Kod "Crvenog sina" imamo radnju smještenu u alternativnom univerzumu, gdje je uloga Supermana ostala manje-više slična, osim što u tom svijetu služi više potrebama Sovjetskog Saveza, koji će ga proglasiti zaštitnikom proleterijata. "Red Star" je s druge strane kombinacija SF-a, sovjetskog steam-punka i srednjo-vječnog pristupa čarolije. Kod njih smo mogli vidjeti vojnike koji pored toga što baratuju AK-47 puškama, također umeju izbacivati čudesne naboje čarolije iz šaka i sl. Superman je slavio veličinu države dok je "Red Star" bio prikaz epske veličine jednog naroda i njihove borbe protiv zlih sila. Atomika ima mnogo više postapokaliptičnu distopijsku smjesu kao recept. Svijet je velik, prostran, popunjen grotesknim mašinama i građevinama, gradovi svih država su opskrbljeni groznim statuama, ulice trpe neprestani bat teških vojnih čizama, zrak je zagađen opornim smjesama ogavnog zadaha tvornica dok su ljudi generalno prikazani kao mnogo manja bića naspram svoje omiljene države.

Mogu povući veliku paralelu između komunističkog pravog sistema i ovog stripovskog, fiktivnog svijeta koji je prikazan u ovom književnom štivu. Atomikin SSSR je samo surovija, i ne toliko pretjerana verzija pravog SSSR-a. Atomika odlično kroz svoj groteskno-agresivan crtež prikazuje surovu ružnoću ultimativnog, jednopartijskog i jednoideološkog društva ocrtan neizbrisivim ožiljcima u životu njegovih stanovnika. Jednom prilikom Atomika će reći o svom djetinjstvu kao čarobnom i uzbudljivom otkriću velikog svijeta kojeg će donijeti nova vladavina. Iskren slučaj kod mnogih preživjelih ovakvih sistema, koji će vam najvjerovatnije reći kako svoje djetinjstvo pamte u najsvjetlijim bojama ne pamteći, zbog naleta nostalgije, one grozne stvari koje su se dešavale iza kulise velike države. Svi smo na neki način žrtve ovog ili onog sistema, mi, naši roditelji, njihovi roditelji i tako sve unazad do početnog korijena loze. Vlast će smjenjivati vlast, države će dolaziti i tako isto padati, dok ćemo mi ostati samo obični posmatrači i sigurno saučesnici novih sistema u kojim ćemo ostati obični žrtveni pijuni uvjereni u vlastitu nemoćnost obaranja tog istog sistema kojeg smo mi sami uzdigli. Zvuči nevjerovatno zamisliti koliku mi ljudi, obični ljudi, imamo moć, pitanje je samo vremena da li ćemo svi to na vrijeme shvatiti i da li će tada biti bilo kakve nade...

Iluzija naše nemoći je stvarnost njihove moći

Naše čitatelje će međutim sigurno privući neodoljiva kombinacija komunizma i slavenskog folklora koji je po mom mišljenju uvijek dobrodošao kada je u pitanju strip. Ako skandinavci mogu da imaju onog navikanog Thora, zašto onda mi balkanci ne bi mogli imati skota Atomiku :) Elem, smatram da je scenarista odradio dobar posao kada dolazi do prikaza slavenskih božanstava. Nadasve, moram reći da sam naučio mnogo stvari čitajući ovaj strip, prvenstveno u vezi našeg folklora. Npr., meni je priča o Koščeju Besmrtnom bila potpuno nepoznata sve dok nisam uzeo ovaj strip u šake, i ostao sam zadivljen bogatom narodnom kulturom kojom su raspolagali naši dragi preci. Od prikaza drevnog Lješija pa do ogavne Yage, sve mi je bilo na mjestu a smjesa stripovskog epic-stila kod bogova je bio pun pogodak! Najzanimljiviji dio bio mi je dakako prikaz komunističke pop-kulture. Pošto sam veliki ljubitelj povijesti, ovdje sam jednostavno ostao prijatno iznenađen a svakim listanjem nove stranice prilikom prvog čitanja bio sam ispunjen napetim iščekivanjem za mogućim povijesnim omažima. Šta´š, volim povijest... Volio sam prikaze bogova čija su imena bila preuzeta od tadašnjih ključno važnih gradova Sovjetskog Saveza. Pa smo tako imali mogućnost vidjeti utjelovljenje Harkova i Černobilja. Od božanstvene petorke bih ipak izdvojio Sputnjika - baziran na legendarnoj priči o mrtvim kozmonautima prije Gagarina a imenovan po prvom sovjetskom satelitu. Kao koncept su mi bili zanimljivi i volio bih da im je dano malo više prostora tokom stripa, ali šta je tu je, bitno je da su imali svoje zasluženo mjesto među pop-kulturom i činjenici da su uopšte pali Dabbu na pamet. Riječ dvije bih izdvojio ipak sa samu Majku Rusiju, čiji karakter dolazi od poznatog propagandnog sinonima korištenog tokom Drugog svjetskog rata od strane Sovjeta u cilju dizanja patriotske borbenosti kod svojih stanovnika. Jednom prilikom sam u recki spomenuo koliko je njezina uloga na početku bila važna, protumačio sam je kao grafički prikaz smrti jedne nacije i otimanja njezine čeljadi. Ako pogledamo samo koliko je Sovjeta poginulo tokom revolucije ali i patriotskog rata, tužno je samo zamisliti koliko je njezino ime korišteno u svrhu ubijanja i oduzimanja života. Komično je naposljetku zamisliti da jedna država, a država postoji samo zahvaljujući imenu, može zahtijevati od svojih sinova i kćeri da ginu zbog tzv. "otadžbine" i sličnih, ljudskim jezikom iskovanih, riječi. Sam Lješij će jednom izgovoriti kako je "Rusija" samo ime što vladari iskovaše a političari raširiše, što je i istina... Zašto je potrebno uzimati jedan komad naše planete i davati mu nepotrebna imena kada sama čitava planeta pripada svima nama, neovisno o našoj boji kože. Ali eto, čovjek je takav a ja ne želim više gubiti riječi na nepotrebne stvari, koje ionako većina ljudi ne želi shvatiti. Htio sam još spomenuti Dabbovu briljantnost kada dolazi do prikazivanja komunizma čija ideološka fanatičnost prelazi u fanatičniji, takoreći, uzvišeno-duhovni religijski dogmatizam. Ako se pitate kako bi izgledao vjersko-mržljivi komunizam kao religija onda pročitajte ovaj strip, zanimljivo je koliko i komično na ironičan način.

Mračni prikaz grotesknog svijeta

Groteskna ljepota Atomikovog univerzuma
Prvi susret za grafičkim prikazom ovog stripa je za mene bio fantastičan, bio sam jednostavno iznenađen Salovim čudnovatim umijećem da ispuni jedan kadar toliko grotesknim detaljima da se sva grotesknost zaboravi kada pogledamo zadivljujući prikaz detalja. Njegov stil, pored što je jako mračan, može se reći i da je agresivan, naročito zbog oštrih linija kod likova i pojedinih prikaza okoline. Salov crtež je daleko od ružnog, strašan jeste ali ne bih rekao nikada da je ružan, već više na svoj, originalan način čudan, kompleksan i poprilično impozantan. Sal je uradio odličan posao kada je došlo do prikazivanja kontrasta između likova iz okoline, iz čega dobivamo uvjerljiviji dojam o pravom uvjerenju koji leži između prikazivanja ogromne države i malih ljudi. Tačno je primjetljiva ta malenkost ljudske ličnosti naspram, recimo građevina ili mašina proizvedenih iz države. Stvar koja mi je sjedne strane zanimljiva a s druge strane veliki minus, jesu kadrovi gdje likovi ne liče na sebe, odnosno malo je teže prepoznati glavnog lika koji je malo-malo ovakav pa na drugoj strani onakav. Sal se u pojedinim trenucima previše poigravao prijelazom sa realizma na apstraktnost, pa tako u nekim kadrovima Atomika djeluje masivan i fino isklesan dok će na sljedećem kadru izgledati raskupusan ili asimetričan. Svjestan sam Salove sposobnosti da brzo mijenja oblike kako mu se prohtije, ali u pojedinim stvarima to ne djeluje impresivno već više čudno i nekako iskače na ružan način odavajući dojam da je ilustrator bio jednostavno neozbiljan u svom poslu. Opet, pozitivna strana su ti, ah, divni detalji rasuti po čitavom stripu. Koliko god djelovalo jezivo, moram reći kako su kadrovi razvijanja fetusa u stomaku ili evolucija kukca jelenjaka fascinantni. Sal je popreko i uzdužno išao za Dabbovim tekstovima, pa bi u pojedinim kadrovima pored teksta lika sve to podržao dodatnom ilustracijom u pokušaju što efektivnijeg grafičkog doživljaja. Zanimljivo je spomenuti kako je jednom prilikom, prije Atomike, Sal priložio svoje radove Marvelu koji je njegov crtež okarakterisao previše agresivnim za njihovu tvrtku zbog čega je odbijen. Moram se složiti, ali s druge strane mogu shvatiti sve veći porast nezavisnih strip scenarista i ilustratora kojima je puna kapa nametnutog stila od strane mainstream strip kompanija. Bacimo li malo pogled na moderni Marvel i DC primijetit ćemo koliko većina njihovih ilustratora posjeduju slične stilove. Salov stil možda nije za svakoga, ali je definitivno izgrađen na osnovama lične originalnosti. Andrew Dabb je priča za sebe! Možda je i bolje što je sačekao nekoliko godina prije no što se okušao na Atomici jer vjerujem, da je tada pristao raditi, danas bismo vjerovatno imali daleko lošiji strip. Naravno, Dabb nije ni sada savršen, te sam neuspjeh Atomike na tržištu je vjerovatno više iz financijskih no iz scenarističkih razloga. Svijet stripa je tada bio prepun nevjerovatnih priča o Batmanu, Supermenu, Hulku, Thoru, Spidermenu i ostaloj ekipi, na čije su se avanture bacale masne pare, tako da nije ni začuđujuće zašto nije bilo mjesta za nekog lika imenom Atomika. Nevermind, Dabb je uradio dobar i iscrpan posao, uloženi su sati i sati u istraživanju svih stvari koje možemo vidjeti u stripu, od slavenske mitologije do biblijskih omaža, strašno mnogo posla. Elem, strip je naposljetku ispao onako kako treba - Dabb je pristupio pripovijedanju na fazonu biblijskih ili antičkih priča gdje je melodramatičnost pripovijedanja i praćenje priče o savršenom junaku bilo norma, koja je ovdje sasvim dobro ispunjena. Međutim, na nekoliko mjesta je mogao pružiti više pažnje. Razumijem da je ovo ep o modernom bogu, ali nisu sve scene trebale biti zbrzane. Npr., neke scene gdje se likovi raspravljaju duže su nego neke scene borbi koje su mogle biti slobodno produženije što se mene tiče. Borba između dva najmoćnija stvorenja, Atomike i njegova sina je bila prekratka i ispunjena nepotrebnim, sitnim kadrovima umjesto čega se mogla napraviti finija, epska makljača između dvojice bogova. Iako realnost nije bila cilj Dabbove priče, negdje se među krhkim redovima zida mogla komotno nabaciti manja smjesa realizma. Ako uzmem u obzir koliko je Černobilj kao moćan bio razvikan a koliko je brzo pao od Atomike, lik drastično gubi na prethodnom prikazivanju scenarista. Tako da mi se sa ove strane gledišta Dabb pomalo sam ošamario, time što sagradi moćnog lika, ali ga savlada malo slabiji lik uz manje napore usprkos svom tom silinom kojom se prvi lik odlikovao. Ovo nisam nikada ni volio kod antičkih priča. Koliko god bio impresivan "Ep o Gilgamešu", meni lično nije djelo koje bih pročitao dva puta, jednostavno nije moj stil. Međutim, znam ja šta mnoge od vas zanima - šta je ostalom ekipom?

Gore sam spomenuo nekoliko ljudi koji su uskakali za naslovnice ali i nekoliko njih je ostavilo dobar broj nevjerovatnih naslovnica, gdje je najupečatljiviji Glen Fabri, ruku na srce... Bilo je još njih od kojih ću nabrojati; San Hulijan, Stiv Rud, Kristina Strejn, Mike Tarner, Peter Stagerwald, Toni Dezuniga, Lusio Parilo, Garry Dani, Džin Kolan, Ejndžel Medina, Simone Bjanki, Aleks Ninjo, Erni Čan, Mark Tekseria, Edi Njuel, Džon Romita, Bet Sotelo, Bil Sjenkevič. Gledano kao ekipa za ilustraciju, mislim da je Atomika imao dream-team. Mnoge ilustracije su me ostavile oduševljenog, naročito Fabrijeva i Sjenkevičeva, te smatram da su svi na svoju ruku obavili dobar posao i doprinijeli na jedan pozitivan način ovom strip junaku.

Zaključak!
U savremenom moru prepunom priča građenim po sličnom kalupu, žeđ za zanimljivim stripom bi se jedno vrijeme mogao ugasiti čitanjem Atomike. Početno čitanje ovog stripa je poteško, jer generalna radnja nije za svačiji ukus, zbog čega vladaju različita mišljenja o ovom stripu. Ideja o kombiniranju ideologije sa religijom možda neće uroditi popularnošću kod mnogih čitatelja, koji su navikli na staromodnije junake. Ne želim kazati da se Atomika posebno izdvaja od ostalih "heroja" američkog stripa, međutim, sam njegov origin ga stavlja u posve drugčiju kategoriju nego recimo Batmana ili Spidermena. Glavni autori su na početku imali dobru ideju, koja bi, po mom mišljenju trebala biti malo dorađenija. Smatram da se neke scene previše brzo odvijaju, kao npr. borbe sa bogovima. Abbinanti posjeduje veoma originalan, agresivan stil koji mnogim očima neće prijati, pa tako njegov dizajn likova istjeruje u karakterima svu tu grubost i spremnost na napad. Ako pogledamo na dizajn Morozka ili Pripjata, onda mi bude žao što se autor nije malo više posvetio oko njihovog sukoba sa Atomikom. Koliko god neke načičkane table imaju smisla u vezi glavne radnje, taj njihov generalni raspored ne mijenja činjenicu da se radnja u određenim trenutcima zbrzala. Odličan primjer predstavlja borba između Atomike i Černobilja, gdje sam očekivao više emocija i kvalitetniju izgradnju priče. Černobilj pak predstavlja preoteto dijete od svog oca, preoblikovano u ratnika sa očima koje na svog oca gledaju kao na glavnog neprijatelja, zbog njegovog neprežaljenog djetinstva. Ostali grafički dijelove priče su urađeni fenomenalno što se vidi u velikim kadrovima, koji su očito jako dragi ilustratoru.

Nije tajna da ovaj strip nije naročito uspio na američkom niti evropskom tržištu, jer je tadašnje vrijeme bilo ispunjeno odličnim stripovima iz DC-ove i Marvelove izdavačke kuhinje. Da se proba sa Atomikom u današnje vrijeme, kada se pozitivna mišljenja o ova dva giganta polako umanjuju, onda vjerujem da bi čitav dojam bio daleko pozitivniji. Ne treba mnogo očekivati od ovog stripa kada se uzme u ruke, ne treba se uopšte išta očekivati. Dovoljno je uzeti ga u ruke i probati, pa možda i progutate čitavu njegovu priču. Naposljetku, velika hvala Darkwoodu na izdavanju ovog stripa. Njihova ekipa zaista zaslužuje dobre pohvale, jer je čitava knjigica urađena u savršenom redu. Od dizajna pa do uređivanja, sve je urađeno odlično po domaćim standardima. A još ako uključimo prihvatljivu cijenu... Ako ste ljubitelji alternativnih svjetova, a uz to volite eksperimentalni pristup crtežu, onda vjerujem da će vaše iskustvo sa ovim stripom biti veoma ispunjeno. Ako se izuzme malo čudna radnja, agresivan crtež koji je na svoj, groteskan način prelijep, onda slika o Crvenom Bogu postaje uzvišenija.

"Bog je stvorio čovjeka. Čovjek je stvorio Boga. I sad svi ljudi postadoše bogovi. U dobru i u zlu."

Amin!

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Skate-board boys
      Kod: AF SS 417
      Ocjena: 66%
      Vrijeme: 3.8.2020. 16:03:00
      Autor: Kila Banana
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 291
    • Davitelj s Manhattana
      Kod: NR LIB 1c
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 2.8.2020. 16:46:00
      Autor: ReemCP
      Broj komentara: 7
      Broj pogleda: 403
    • Strange Planet
      Kod: STP MOG 1/2
      Ocjena: 69%
      Vrijeme: 29.7.2020. 0:31:00
      Autor: Paka01
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 262
    • Zvezda sa juga
      Kod: KM ZS 1013
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 28.7.2020. 0:28:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 2
      Broj pogleda: 778
    • Čovjek bez lica
      Kod: DD LIBKB 26a
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 25.7.2020. 15:06:00
      Autor: Sarghan
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 521

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      Aukcije

      • Alan Ford br.1
        Vrijeme: 10.08.2020 21:48:24
        Prodavač: bicko
        Cijena: 356 kn
        Broj ponuda: 11
        Broj pogleda: 415
      • ZagorLMS br.83
        Vrijeme: 10.08.2020 21:39:38
        Prodavač: bicko
        Cijena: 199 kn
        Broj ponuda: 12
        Broj pogleda: 215
      • ZagorLMS br.85
        Vrijeme: 10.08.2020 21:40:49
        Prodavač: bicko
        Cijena: 253 kn
        Broj ponuda: 12
        Broj pogleda: 213
      • Zagor lms br 96
        Vrijeme: 05.08.2020 18:27:45
        Prodavač: sale75zagor
        Cijena: 100 kn
        Broj ponuda: 7
        Broj pogleda: 201
      • Alan Ford br.18
        Vrijeme: 10.08.2020 21:53:24
        Prodavač: bicko
        Cijena: 142 kn
        Broj ponuda: 8
        Broj pogleda: 165

      Forum