Šišmiš i čudovišta...
Ima nešto skroz zadovoljavajuće u čitanju priča vezanih uz same početke Batmanove karijere i mistike vezane uz njegova rana pojavljivanja. Moram priznati da me razveseli svaki put kada se negdje u stripovima spomene "The Bat-Man" pošto odmah dobijem dojam da čitam Batmana kojeg nitko ne poznaje, Batmana koji je još uvijek misterija i čija uloga u Gothamu još nije jasno definirana. Takvog Batmana pratimo i u ovom stripu kojeg potpisuje odlični Matt Wagner kojeg možda najbolje poznajete po serijalu Grendel, dok će nekima za stalno ostati zapamćen kao (između ostaloga) autor fantastičnog noir/pulp serijala Sandman Mystery Theatre.
Naime, kronološki smještena više-manje odmah iza Millerovog Year One, ova priča nam predstavlja Batmana koji još uvijek nije stasao u zaštitnika Gothama kakvog ga obično doživljavamo. Policija mu i dalje ne vjeruje, dok Jim Gordon još uvijek nije u potpunosti načisto sam sa sobom je li mu misteriozni Bat-Man neprijatelj ili saveznik. Glavna premisa priče se odnosi na negativca Huga Strangea i njegove genetski modificirane ljude-čudovišta koji za sobom ostavljaju iskasapljene ljude, udove i krv...
Ono na što je Wagner najviše ciljao je opis prvog susreta Batmana, a ujedno i cijelog Gothama s natprirodnim elementima i neljudskim negativcima, pa se tako bez problema može reći da je ovaj strip (i njegov nastavak "Batman and the Mad Monk", također od Wagnera) zapravo prijelazna stepenica između neiskusnog Batmana koji se bori protiv kriminalaca, te onog Batmana koji ima široki spektar nadnaravnih i neobičnih negativaca na koje smo toliko navikli. Treba priznati da Wagner stvarno zna šta radi, a to pogotovo vidimo u dijalogu između Batmana i Gordona kada potonji s popriličnim strahom u očima ne želi povjerovati da su iskasapljene žrtve zapravo djelo neke vrste nadljudi. Kroz takve male momente nam Wagner daje jednu uvjerljivu ljudsku priču u kojoj su ljudi s očekivanim emocionalnim reakcijama prema onome što ne poznaju i što ih plaši.
"The Bat-Man"
Interesantno je spomenuti da je jedan od negativaca također i mafijaš Sal Maroni, lik kojega već poprilično dobro poznaju oni koji su čitali Long Halloween. Također, kroz ovaj strip dobivamo i još jedan mali dio slagalice u Batmanovoj mitologiji tako što možemo vidjeti prvo prototip, a zatim i prvi Batmobile. Nije toliko bitno za samu priču, ali čovjeka veseli, a priči daje konkretno mjesto u kontinuitetu. Kao šta sam rekao, Wagner stvarno dobro barata likovima i ustvari ne mogu istaknuti ništa što bi smatrao nekim većim propustom u stripu, čak i da želim. Wagner možda nije razvikan kao neke superzvijezde američkog stripa, no to mu ni ne treba s obzirom da se od njega uvijek može očekivati u najmanju ruku dobra priča. Crtež mu je također stvarno odličan, na momente jednostavan, na momente dovoljno detaljan da zastanete nakratko pogledati neke table trenutak duže.
Sal Maroni upoznaje Bat-Mana
Da rezimiram, preporučam vam ovu priču. Ne vjerujem da će vas raspametiti nekom genijalnošću, ali s druge strane, mislim da to Wagner nije ni planirao. Imate stvarno stvarno dobru priču koja praktički nema nimalo praznog hoda, sadrži uvjerljive likove, interesantnu i dobro razrađenu radnju i na kraju odličan crtež, odlična kombinacija za jedan stvarno dobar strip. Također, svidi li vam se, ne zaboravite provjeriti i nastavak Batman and the Mad Monk, pogotovo zato što obje priče rade jednu lijepu zaokruženu cjelinu.
.jpg)
.jpg)
