“They’ve got him CORNERED.
They’ve got him OUTNUMBERED.
They’ve got him TRAPPED.
They’re in TROUBLE….”
Došavši u Gotham, Gordon ubrzo postaje svjestan stupnja korupcije u gradu koja seže sve do njegovog šefa komesara Gilliana Loeba. Čak je i njegov partner, detektiv Arnold Flass, jedan od najkorumpiranijih policajaca u gradu. Shvativši da na poslu nema niti jednog saveznika, Gordon odlučuje da se neće dati zastrašiti i da neće podleći hirovima svojih kolega, te da pod svaku cijenu mora razotkriti i objelodaniti javnosti sve njihove prljave poslove.
U isto vrijeme, prerušeni Bruce Wayne počinje lutati mračnim ulicama zloglasne četvrti East End u potrazi za sitnim kriminalcima koje treba privesti pravdi. Početak borbe protiv kriminala mu je dosta težak, prepun rana i masnica. U tim prvim uličnim borbama preko jednog svodnika Stana dolazi u kontakt sa Selinom Kyle (budućom Catwoman) i njenom mladom štićenicom Holly Robinson od koje dobiva trajnu uspomenu u obliku ožiljka na nozi od uboda nožem. Tako da je zanimljivo kako je Miller zamislio da se prvi susret između Batmana i Catwoman zapravo odvije prije samog samog nastanka Batmana i Catwoman. I upravo je Batman taj koji je kasnije inspirirao Selinu da i ona na sebe stavi kostim. S vremenom Bruce spozna da je kriminal u Gothamu uzeo previše maha, te da su se kriminalci previše okuražili jer više nemaju osjećaj straha. Nakon jedne burne večeri, sjedivši izranjavan u fotelji i gledajući u bistu svog oca, Bruce dobije ideju za svoj alter ego nakon što mu šišmiš uleti u sobu. Odlučuje staviti masku na lice i postati kostimirana mračna pojava koja će svima utjerati strah u kosti. I tako, Bruce Wayne, sada kao Batman objavljuje rat kriminalu u Gothamu. Treba napomenuti da u ovoj priči nije samo Holly Robinson debitantica u Batman univerzumu. Isto vrijedi i za lik Carminea Falconea, gangstera i mafijaškog šefa.
Negdje u isto vrijeme, postavši svojevrsni policajac/junak u očima javnosti, Gordon postaje trn u oku korumpiranim gradskim glavešinama. Trn u oku uskoro postaje i Batman, nakon što nepozvan upadne na svečanu večeru okupljenih političara i zločinačkih šefova. Upravo zbog tog događaja komesar Loeb izdaje naređenje da se Batman svim raspoloživim sredstvima i ljudstvom privede zakonu.
Gordon i njegova nova partnerica (i jedini saveznik), detektivka Sarah Essen neuspješno pokušavaju raznim smicalicama uhvatiti Batmana u zamku. Prvi na popisu osumnjičenika su im upravo Bruce Wayne i Harvey Dent. Jednom prilikom njih dvoje svjedoče Batmanovom junaštvu nakon kojeg Gordon počinje gledati na gothamskog osvetnika kao na potencijalnog saveznika.
Kad smo već kod saveznika, prvi Batmanov saveznik u borbi protiv kriminala postaje upravo nepodmitljivi okružni tužitelj Harvey Dent (kasnije negativac Dvolični, opsjednut konceptom dualnosti, koji odlučuje hoće li činiti dobro ili zlo na osnovu bacanja novčića).
Jim i Bruce su sebi u ovoj priči postavili isti zadatak, samo što u očima zakona, Gordon je policajac, a Batman kriminalac.
Danas već davne 1987. tj. godinu dana nakon što je izdan Povratak mračnog viteza, distopijska priča o ostarjelom Bruce Wayneu, DC Comics ovaj put objavljuje Millerovu verziju priče o Batmanovu postanku. U pisanju te priče Miller je tražio dijelove Batmanovog porijekla koji nikada nisu istraženi. Suštinske elemente, poput sudbine Bruceovih roditelja, ostavio je netaknutima, ali ih je reducirao samo na kratke flešbekove. Umjesto da Batmana prikazuje kao ikonu veću od života, Miller je odabrao da okarakterizira Batmana iz Godine prve kao pomalo neiskusnog i nesigurnog 25-ogodišnjeg momka koji pokušava, oslanjajući se samo na vlastite sposobnosti, napraviti neke promjene u gradu. Naime, Miller je smatrao, kako je i sam izjavio jednom prilikom da je superheroj najmanje zanimljiv kad je najučinkovitiji. Primjeri toga uključuju batine koje Batman dobiva početnih večeri, ponajviše zbog podcjenjivanja svojih protivnika i sukobljavanja s policijom. Batman ovdje nije prikazan kao superheroj u punom smislu te riječi, kao što već rekoh- veći od života. On je ranjiv, pun sumnji u samog sebe. Prije svega on je čovjek, u ovoj priči više Bruce nego Batman. Autoru se također nisu činile zanimljivim niti Bruceove dvanaestogodišnje avanture po svijetu, pa su sukladno s time izostavljene u ovoj priči. Nasilje u stripu zadržalo se na razini uličnih grubosti, naglašavajući noir i realizam. Elementi noira se očitavaju ne samo u tome što se radnja odvija u mračnom Gothamu uglavnom po noći, nego i u samim likovima. Kao u pravom noiru, glavni lik ovdje je zapravo Jim Gordon, pošteni, nepotkupljivi policajac, koji se možda uspijeva oduprijeti svojim korumpiranim kolegama, ali to ne znači da je on tipični savršeni policajac/junak iz stripova. Jim je slab na žene, u ovom slučaju na svoju fatalnu kolegicu Essen, koja je njegov ključni motivator i karakterno sušta suprotnost njegovoj supruzi Barbari. Zbog toga se u njemu odvija unutarnja borba dok ga razdire grižnja savjesti. Od samog početka je svjestan kako ta afera s kolegicom neće iznjedriti ništa dobroga, ali ne može si pomoći, to je jače od njega. Zapravo, Gordon je dosta pesimističan lik. On ne vidi pozitivan ishod u bilo kojem aspektu svog života. Bilo da je riječ o svojem položaju na radnom mjestu gdje ne dobiva ničiju potporu osim Essenove, budućnosti samog Gothama ili budućnosti svojeg još nerođenog djeteta. Gordon postaje svjestan da je Gotham preveliki zalogaj za jednog čovjeka i počinje razmišljati o tome kako treba saveznika, nekoga ko će simbolizirati tračak nade za nedužne stanovnike iskvarenog grada. Miller se u ovoj priči maknuo od televizijskih intermeca koje je toliko koristio u DKR, a koji su u suštini kočili cijelu radnju.
Za ilustratora je izabrao Davida Mazzucchellija s kojim je već surađivao prijašnjih godina (Daredevil:Born Again, #227-233, 1986; Warriors #226, 1986).
Ilustrirajući, Mazzucchelli je nastojao učiniti da Godina prva izgleda tmurno, mračno i prigušeno. Njegova grafička interpretacija Gotham Cityja zamišljena je da simbolizira korupciju, sadrži mutne boje koje su odavale dojam da je grad iskvaren do srži i da hitno treba heroja, neki simbol nade. Za izgled lika Bruce Waynea Mazzucchelli je uzeo lice glumca Gregory Pecka.
Koliko god mračan Millerov Batman bio, on i dalje zazire od vatrenog oružja i svaki ljudski život mu je dragocjen bez obzira koliko pokvaren negativac bio.
Godina prva je odmah nakon prvog izdanja postala toliko popularna da su fanovi ubrzo htjeli nastavke te priče. Prvi u nizu je bio naslov Batman: Godina druga, čija radnja nema skoro nikakve veze sa svojim prethodnikom. Priča koju većina fanova smatra točnim nastavkom Godine prve je Duga noć vještica, priča koja prikazuje zaokret u kriminalnim krugovima Gothama sa klasičnih mafijaških likova na one psihopatske i manijakalne prirode. Još jedan odličan naslov-nastavak je Čovjek koji se smije, priča koja prikazuje Batmanov prvi susret sa Jokerom.
Zanimljivo da je nekada u planu bila i ekranizacija Godine prve. Naime, nakon užasno poražavajućeg rezultata Schumacherovog Batmana i Robina na kino blagajnama 1997. rođena je ideja da se Millerova priča prebaci na veliko platno. Režiser Darren Aronofsky i sam Miller su napisali scenarij koji su šefovi Warner Bros. odmah odbacili proglasivši ga pretmurnim, premračnim i neprimjerenim za djecu i mlađe gledatelje. Ideja nikada nije zaživjela. Nepotrebno je govoriti koliki je utjecaj imala ova priča na Batmanove ekranizacije. Jedan od najboljih animiranih filmova o Batmanovom porijeklu „Mask of Phantasm“ (1993.) referira se na ovu priču. Najpoznatije reference imamo naravno u Nolanovoj trilogiji gdje režiser iskorištava uređaj za privlačenje šišmiša kao i likove Flassa i Falconea, a ne smijemo zaboraviti Gordonovu najavu Jokera na kraju prvog djela.
Sve u svemu, u svoje vrijeme ovo je itekako bila revolucionarna priča o Batmanu. Priča koja je utjecala na buduće priče i ekranizacije mračnog viteza, a njenog autora možda nije odvela do vrha (prije toga je to već odradio TDKR), ali ga je definitivno zacementirala na vrhu stripovskog svijeta na slijedećih petnaestak godina.
.jpg)
