
Kao veliki Jokerov fan može biti da nisam baš objektivan, ali sigurno je da se ova priča ubraja među najbolje Batmanove epizode svih vremena i može se reći da je u svakom slučaju ultimativna Batman/Joker priča. Nikada nisam nešto posebno voleo Batmana i njegove stripove, iskreno osim serije “Batman Adventures” nije ni bilo toliko dobrih priča u ovoj beskrajnoj sagi, što nije ni neko čudo sa obzirom da u Americi izlazi mjesečno najmanje šest svezaka sa Batmanom. “The Killing Joke” je drugačiji od svega što se do toga dana moglo da pročita u Batmanovom svijetu. Poslije stotine svesaka o Batsu došla je na red i priča o njegovom najvećem neprijatelju, Jokeru! Još nikada prije nije jedan autor uspjeo da uđe toliko duboko u bolesni um psihopatskog klauna i da objasni kako on razmišlja, kao što je to napravio Alan Moore. Fanovi ipak sumnjaju da je baš ovo realna priča o Jokerovom životu jer se i on sam slabo sjeća svoje prošlosti, ali u kasnijim epizodama se često koristi ovaj strip u Batmanovom kontinuitetu. Moore nije mogao izabrati za ovaj strip boljeg crtača od Brian Bollanda, koji kod fanova važi kao čovjek koji je kao niko drugi prije njega, uspjeo na tako dobar način da prenese Jokera na papir. Njegov Joker izgleda kao zastrašujući luđak, ali i kao čovjek sa tragičnom sudbinom, osoba koju je sam život natjerao da postane ono što jeste, ubica i psihopata.

Joker i njegova žena prije nesreće

Atentat na “Batgirl” Barbaru Gordon
Joker, koji je u pričama prije ove bio jedan od Batmanovih protivnika koji je dolazio do izražaja prije svega zbog glupih viceva i odjeće sa svim mogućim bojama, razvija se ovdje u jednu bizarnu osobu i poremećenog filozofa koji je našao svoju teoriju za nedjela koja je počinio i preko Gordona kao pokusnog kunića pokušava to i da dokaže. Nikada prije nisu zločini ovog poremećenog zločinca bili tako perverzni kao u “The Killing Joke”! Ova Jokerova verzija važi i kao temelj za film “The Dark Knight”, u kojem Heath Ledger glumi ludog klauna. Za tu ulogu dobio je čak i “Oskara” za najbolju mušku, sporednu ulogu. Kada čovjek čita ovaj strip po prvi put, sumnja da je Joker napao “Batgirl” Barbaru Gordon samo zato da bi dokazao da se ona krije iza maske. Mnogi čitaoci su mišljenja da se radilo i o seksualnom zločinu, tako da se prije svega na raznim forumima diskutuje o tome da li je Joker možda i silovao Batgirl.
Pažljivi čitalac će da primjeti da na naslovnoj stranici nema Batmanov logo iznad sam slike kao što je to obično slučaj u njegovim stripovima, već jednostavno u donjem dijelu ispred naslova stoji njegovo ime. To nije slučajno! Batman ima u ovom albumu sporednu ulogu, tako reći njegovo prisustvo se i ne primjećuje sve do samog kraja i susreta sa Jokerom. Zadnja scena sa “Mračnim vitezom” i njegovim ljutim neprijateljom postavlja više pitanja nego što daje odgovora. Zašto se Batman poslije svega zajedno smije sa Jokerom? Pokušava li sa time da drži klauna u šahu dok se ne pojavi policija ili ipak vidi koliko je tanka nit između puta koji je on odabarao i onoga kojim ide Jokerov život? Da li je to samo potvrda da je on odabrao pravi put i u pravim trenucima donio ispravne odluke? Na ta pitanja može svako da odgovori za sebe, onako kako misli da bi to moglo biti ispravno jer Alan Moore nije izdao priručnik za ovaj strip. “The Killing Joke” ima 48 stranica, duboku priču i detaljan crtež i zbog svih tih stvari svrstao bih ga prije u BD svijet nego u superherojski cirkus. Činjenica je da je ovaj strip jedno pravo remek-djelo i bez pretjerivanja spada među najveće klasike devete umjetnosti. To je nešto što svaki čitalac stripova treba da prizna, bez obzira na to da li voli Batmana i superherojske stripove.

Ko se zadnji smije...