Interview sa Darkom Macanom
Jesi li ikada pratio CA epizode, fan možda?
Evo, razmišljam i mislim da sam prije toga pročitao ukupno jednu Cap epizodu plus možda još neko pojavljivanje u drugim stripovima. Nisam brijao na njega, jer je evidentno američki, dakle ne moja briga, te sam o njemu počeo razmišljati tek kad sam dobio job (jest da sam ih pitao: "Jeste li sigurni da ne želite da neki Amerikanac to piše?").
Kako vam je to uletilo, kome prije – tebi ili Žeželju, koje su bile reakcije kasnije na strip, kakav je tebi ostavia dojam?
Za to što sam pisao taj strip krivi su Igor Kordej, Andrew Lis i Osama bin Laden. Igor što me predložio Andrewu kad je čuo da ovome fali scenarist, Andrew zato što je pristao, a Osama - zato što je smandrljao one nebodere pa se izvorno predviđeni scenarist zbedirao i nije mogao raditi pod tim uvjetima. Reakcija nije bilo, a meni je strip drag.
Kako je teklo nastajanje stripa, jel bilo ikakvih nesuglasica ili kompromisa?
Strašno brzo, jerbo nije bilo vremena. Bilo je super, meni su najdraže strane one na kojima si je Žeželj uzeo mašti na volju (s astečkim reljefom i kinezom na nosorogu).
Ta epizoda je bila dakle samo jedan job u nizu, po tebi ničem ne iskače od ostalih radova?
To je podmuklo pitanje jer ga postavljaš kao da sam ja to rekao. S jedne strane da, to je još jedan job u nizu. S druge strane, meni je svaki job drag i svi su mi posebni. Iskače li ovaj strip od ostalih, to uopće nije na meni da sudim, već na onome tko ih čita. Ovdje mi se posebno svidjelo što su me zvali iz Marvela, gdje nikad nisam radio, a da ja nisam morao goniti njih. To laska. Pogotovo što je to došlo u vrijeme kad sam se mislio odmorit’ jedno godinu dana. Ovako je odmor došao kasnije, kad sam završio s Marvelom (ili Marvel sa mnom).
Tokom pisanja priče, što ti je bilo u glavi?
Pa, napraviti najbolju priču o Kapetanu Americi koju sam u stanju napraviti, naravno. Što je značilo razmisliti o tome što on jest i zašto, te kako, se to uklapa u današnjicu. Razlika izmedju teorije i prakse, drugim riječima, ideala i stvarnosti, što je moja stara tema, a dobro se uklapa u Capa. Na kraju sam zaključio da Kapetana Ameriku trebam pisati kao što bih pisao Kapetana Hrvatsku, samo mu promijeniti ime i par detalja. I tako su principi na koje se sve nacije pozivaju isti, a isto je i njihovo izopačenje. Razlika je samo u pakovanju.
Prije nego li si započeo sa radom na epizodi, kako si koncipirao u mislima i kroz ideje jedan takav lik (tipično američkog junaka) – pravog čistunca & pretty boya CA?
Ono što olakšava, jest da je on rođen u dvadesetima (kao lik), kada su SAD još bile jako nalik Evropi i ... I, ja volim čistunce. Tintin mi je najdraži, a to ti je sve isto. Jedino što sam dodao jest da je on čistunac po izboru, a ne zato što je glupo zateleban u ideju Amerike. Elem, možeš biti patriot iako si svjestan da ti zemlja nije savršena. O čemu smo svi imali prilike razmišljati u zadnjih petnaestak godina.
Dali se iz toga razloga možda radnja odvijala u nekakvoj djungli a ne na asfaltu?
Je, nije trebao research. Imao sam jako malo vremena - Andrew me bio zvao par puta taman kad sam ja digao ruke od pisanja stripova i otišao se na tjedan dana odmarati u Beograd. I onda, kad sam se vratio i nazvao ga, sve je bilo na ho-ruk. I tu mi je pala na pamet (e, a kako se to dogodi, to stvarno ne znam) ona "opening sequence" od 6 strana, ja sam je se uhvatio i piči dalje. Uostalom: vojnici, "djeca u vihoru rata", reklo bi se da su to moje stare teme.
CA si kroz tijek radnje počovječio ljudskim slabostima (fizičkim i psihičkim!) - zašto? Jeli ti na taj način bilo lakše izaći na kraj s takvim tipom akcijskog junaka (da te ne tiram da iznova otvaraš strip - CA su drogirali, skinuli mu masku (što mi je bilo genijalno) i dobro premlatili, kasnije se poveo i dijalog oko nabijanja kompleksa; tipa budi dobar kad narastes, CA je uzor svima (detalj sa plakatima)).
Drogirali su ga (to su mi prigovarali da je prelako bilo), jerbo mora imati neku slabost pa neka to bude vjera u ljude (tu se mogu identificirati). Skinuli su mu masku jer što, u čemu je vic s maskom? Nije da će ga itko prepoznati na ulici, a omogučhilo je par dobrih scena. A ja volim likove mlatiti, da vidim kakvi su. Cap je ispao sasvim okej. Da nisam radio "realističkog" Capa (čitaj: okruženog neprijateljima koji nisu nadljudi), tada bih ga vjerojatno pisao drugačije - kao primjer vidi moju kratku priču "An Epic Battle" u onom Captain America hardcoveru.
Scene nasilja poprilično su eksplicitne: hladnokrvno ubojstvo časne, rezanjne glave štitom etc.
To raja voli, a volem i ja...:) Ali, htio sam, jako, upotrijebiti štit za dekapitaciju. Pazi: ta mrcina ima 40 kila (!) i u regularnoj je superherojadi on baca i ona bije ljude, a njima ništa. Ali zamisli četrdeset kila s momentom sile dodanim brzinom: CAP! Hahahaha! To je trebalo upotrijebiti. Strip treba biti vizualan.
Detalji ne vezani za radnju a puni simbolike kojima zapravo govoris o svom umjecu (skromno, po meni) jednog od ponajboljih pisaca...
Uh, hvala.
...komentar & ima li kod tebe neka kvota takvih scenaristickih bisera (konkretni primjeri: glava vojnika odrezana je čistim štitom američke zvijezde, pjevanje španjolske pjesmice malenoj izbjeglici dok je drzi u naručju, kadar di CA odvaljuje M-16 o drvo, gore spomenuto skidanje maske junaku ect.)
Ne razmišljam puno o kasnijoj interpretaciji. Idem, gledam što bi bilo kul pa kad me nešto pukne - stavim. Uspavanka je vrlo dobro primljena scena, a isto je izašla iz karaktera i jer je pasala. Hvala Internetu, našao sam je za 5 minuta. To ti ide, imaš neku atmosferu koju želiš postići, neki osjećaj kojeg želiš u čitatelju izazvati i ne bježiš ni od čega što će ti u tome pomoći.
Za kraj, komentar o ukradenim originalima naslovnica i 1000$ nagrade onome tko ih vrati.
Nek’ su ukradene, kurcu ne valjaju!
:))) Zašto ti ne valjaju??
Pa, očajne su ... Tip ne zna crtati pa to skriva "konceptualom". Bljuv.
Ima li šanse da ta epizoda izađe u Hrvatskoj (recimo u Q-u) ili su prava zacementirana?
Ja sam se raspitivao, ali mi odgovor baš i ne stiže.
Recenzija
Intro
Đungle Kolumbije, vjerovatnost vremenskog perioda 80ih. Blaga politčka podloga narko kraljevstva provlači se kroz cijelu epizodu ali ničim direktnije nema utjecaj na radnju. Manja grupa američkih vojnika našla su se u nezavidnoj poziciji izgubivši vezistu i radio. Poslavši zadnji poziv u pomoć otimaju skupinu djece te pred potjerom plačenika kreću u pokušaj proboja. Skupinu vodi narednik Solo, vojnik i vrsta vrača koji predkazuje budućnost iz karata. Iako prošlosti skrivene od čitatelja Macan mu stavlja kompleksnost lika jer se čini da Solo nije oduvjek u životu bio plačeni ubojica. Solo, bačen u prvi plan, ima ne samo ulogu nemilosrdnog i inteligentnog vođe već i proročku ulogu - naricatelja radnje. Solo tako nagovješta čitatelju što će se dogoditi te kvari radnju tokom cijelog stripa. Iznenađenja i obrata u glavnoj radnji nema, elementi "strašne istine" ili "izdaje" u potpunosti su razbijeni i ne postoje. Svima je jasno kojim putem se stvar razvija, mislim da Macanu to nije ni bilo toliko interesantno – koliko sam smještaj junaka; Captain America, koji se našao u kompiciranoj situaciji gdje se postavlja za ikonu jednostavnog rješavanja radnje, koja u ovom slučaju to nije.
Crno - bijeli svijet?
Idealiziranog super-junaka; u atmosferi prožetoj ubojstvima časnih sestara, otmice nevine djece te bezcivilizacijske lokacije, dovelo se do toga da na koncu poprima elemente izbjeglice u svoj surovosti svijeta stvarnosti:
"A super-soldier yes. Speed and strength and all that, but just a man."
Mjesto radnje podsjeća na san (op.a. ovo treba pripisati i Žeželjevom umjeću crteža) – no isti taj san pretače se u moru. Ovdje nalazimo pravi ideal života, pošteđen izvanskih kvazi -problema megalopolisa - ili ti užurbanosti gradskog života.
Radnja prelazi granice srednjovjekovne patetike pripovijedanja o idealiziranom dobru i sotoniziranom zlu. Klasičnan svijet Marvela obojen je izmješanim bojama simbolike i činova protagonista. Kombiniran mit fantastičnih elemenata i stvarnosti srušio je svoj zatvor tipičan za ovakvu kategoriju stripa interesantnim razvijanjem odnosa spomenutih protagonista radnje i glavnog junaka, te na koncu, tragičnog svršetka prožetog poetskom pravdom (op.a.ovdje ću skrenuti na pozornost mecenu Marvela koji ima naviku svakih nekoliko godina izbaciti naslov nužno vezan za osvježivanje svojih antikvitetnih junaka, davajući im smisao (čitaj – ozbiljnost) ovakvim težim tipom scenarijima).
Zagrobni život, na ovozemaljskoj razini, duša koje proživljavaju pakao nemoguće je neprimjetit. CA se spušta sa neba u taj prekogrobni život, lišen besmrtnosti ali proricateljski viđen - u situaciji gdje se nema straha od smrti. CA je božanstvo koje se spušta sa neba, s ciljom da pomaže ili odmaže svojim utjecajem, no zapravo njegova uloga je jeftina metafora lakmus papira koji će izmjerit kiselost situacije. Nadalje, njegova uniforma i štit su groteska u namjerno odabranoj pozadini zelenila đungle, okruženog istim zelenim uniformama vojnika koje toliko simboliziraju upitan moral da CA više u očima čitatelja nije taj koji će spasiti svijet. To je bar sada jasno! Što da jedan super heroj napravi u tako zajebanoj situaciji? Zgrada nije u plamenu, autobus neće pasti sa mosta, nema negativca kojeg treba maknuti, nema nekog nebuloznog dvojnika koji mu kvari ugled... Svi su oni time anti - junaci. Ono što CA može, jest uzeti dijete u ruke i pjevati mu španjolsku uspavanku. Jedan u nizu genijalnih detalja koji će samo nagovjestiti pravu ulogu CA u ovoj radnji. Gomilanje estetskih djelova – djelo samo čine težim u prenošenju čitatelju. Samo uspostavljanje komunikacije sa čitateljem u potpunosti je uspjelo – radnja je prožeta iskušenjima CA koji je u potpunosti neraščlanjen od situacije zablude u kojoj se našao. Dok je pjevao, bio je otac. Svima njima ma koliko god krivo i sjebano ispali ti plaćenici u svojim životima. Nije on tu da ih spasi. Njih se ne može i ne smije spasiti.
Skrećem pozornost na Žeželjev kadar odabran prvenstveno zbog detalja španjolske uspavanke ali i sna, odnosno more kojoj tok radnje naravno neminovno teži.
2 + 2 = D E A T H
Glavna misao; "We are dead." Nije bilo toliko teško shvatiti tu jednostavnu izjavu "mira" (op.a. pomirenosti je možda bolji izraz) smrtnika koji iščekuju svoj kraj, ali tek nakon mučnog plasa Života. Smrt je naša konačna, neizbježna sudbina, prije ili kasnije, što god učinili – umiremo. Simbolika časne uniforme američke vojske izgubila je sjaj djelima svojih pripadnika koji su okrvavili ruke. Čemu činiti dobro, djelovati moralno, kada naša djela bivaju zaboravljena i uzaludna: "Whatever we achieve, ultimately it means nothing."
Junak vs anti-junak
Novi element i uloga, CA se opet vraća sa marginale radnje. Sore, vojnik čiji je pradjed zajedno sa CA rušio Treći Reich, čija sada mržnja i ljubomora donose novi traumatizirani, ljubomorom prožeti lik, gladan osvete. Sve vam tu piše.
Sore u sukobu sa oslabljenim CA (od prije ranjenim i nadrogiranim) gubi:
"A pretty boy? Is that all? Rich, probably, too? Loved? What chance does a guy like ME have against pretty boy like you? TELL ME WHAT CHANCE?"
Odmah potom novi sukob na realciji junak vs anti-junak. Solo gubi također:
Solo: "Oh get off! Who are you impressing with your speeches? "Doing something wrong," REALLY! Take a look around, Captain! We don’t live in black and white movie anymore! It might’ve been easy to do the right thing back in your times, but this is a different world! A HARD one!"
CA: "You are mistaken, sargent Solo. It’s never been easy."
End
Kraj je tu. Pomireni sa svojim ulogama likovi nalaze svoje mjesto, smisao i odgovornost u Smrti.
Konačni obračun sa neprijateljom. Kao u antici CA napušta pozornicu sa djecom pod rukama. Ostavlja žive mrtvace za sobom. Sore stavlja masku, postaje junak i odlazi u smrt.
Ni Solo više ne želi bježati. Stao je. I zaplesao. Plačenici odjeveni u crne trikoe iscrtanih mrtvačkih kostiju savršen su oblik svakog demonskog oblika zla koje nas sve čeka. Samo je pitanje, na koji ćemo se način nositi s njim.
.jpg)
