Šteta što nam naš webmaster (koga eto pominjem dva puta za kratko;)) nije ostavio mogućnost da prilikom ocenjivanja izaberemo 0. Otprilike tu ocenu zaslužuje ova, a Bogami i sledeća epizoda Dampyra. A razloga za tako nisku ocenu je više. Prvo i nažalost najvažnije je iritantno političarenje koje se proteže na tih skoro 200 strana, koje opet samo po sebi ne može sve i da hoće da ostavi čitaoca ravnodušnim. Drugi je jako nespretno, kilavo i kljakavo pojašnjenje otkud vampiri i sam Dampyr baš u Bosni (ili ZemljiBezImena, ako vam se tako više sviđa).
Iritantno je i bezobrazno, a i to u najmanju ruku, uvlačenje politike u jedan serijal koji je po tematici mogao da stane rame uz rame sa Martinom i Dylanom. Ali avaj. Teško je razumeti, a još teže opravdati Bosellija, zašto se uopšte odlučio da serijal otvori sa osvrtom na nesreću kroz koju su balkanski narodi prošli ne tako davno. Ne samo što je na delu izrazita antisrpska propaganda (na koju autor svakako ima pravo da izrazi, baš kao što i recenzent zadržava pravo da prozbori o istoj, je li), gde se Srbi, kao gubitnici u ratu koji nisu vodili (sic!), da parafraziram bivšeg Predsednika (pljuc!), označavaju kao glavni i jedini krivci (iako su za rat potrebne najmanje dve strane, ali ’ajde), već se bez potrebe kopka po ranama koje su daleko od toga da su zaceljene. Prve dve epizode su nastale 1998. godine, što je nepune tri godine posle Dejtonskog sporazuma, čime je stavljena tačka na bosansku krvavu dramu. Prekratko vreme da se da objektivni sud o nereći koja nas je sve zadesila, na ovaj ili onaj način. Naravno, iluzorno je pričati o objektivnosti, Boselli je nije ni imao u vidu, jer da jeste sigurno ne bi napisao ovo što je napisao. Svakako da Italijane, dakle populaciju koju je Boselli i ciljao i od koje i zavisi opstanak serijala, teško da interesuje šta se to tamo sa druge strane Jadrana događalo, pa bi možda i scenaristu mogli i donekle razumeti. Međutim, onda ostaje pitanje zašto se Boselli odlučio da ide u detalje i da grafite, izreke, nalepnice na flašama, relativno uspešno ispiše na jeziku sa kojima ti isti Italijani nisu nimalo upoznati. A ako znamo da SAF drži svetska prava za Bonellija, i da je pitanje dana kada će se nekome sa naših prostora dati licenca za objavljivanje Dampyra, onda sve dolazi na svoje mesto. Čovek se lepo opredelio i jasno stavio svima nama do znanja na čijoj su strani njegove simpatije, i koga smatra odgovornim za sva zlodela. Za posledicu ćemo imati podeljeno čitalaštvo, i onima koji nisu Srbi Dampyr će se bez sumnje svideti; nama koji jesmo Srbi - neće. I to bez izuzetka, ipak nisu svi Srbi Svilanovići i Kandići (pljuc!), je li...
Neko može kazati da, eto, moralo se nekako početi, pa ni ti srpski vojnici nemaju srpska imena, već mađarska, ruska, itd... To, naravno, ne pije vodu, jer da je Boselli zaista hteo (a nije) da bude objektivan, on sasvim sigurno ne bi detaljisao kao što je detaljisao; vojnici bi imali neutralna imena, nosili bi neutralne oznake, ratovali bi na neutralnom terenu... Međutim, od svega toga nismo dobili ništa, zapravo jesmo, jad i bedu od prve dve epizode, jad i bedu.
Na stranu to sitno političarenje, još jedan veliki minus ide Boselliju za objašnjenje otkud vampiri u Bosni. Ono što se kaže je da su za većinu zla i nesreća koje pogađaju ljudski rod zapravo krivi Gospodari Tame; oni su ti koji pokreću ratove širom zemaljske kugle. Aha. Ako je to zaista tako, onda nikako ne ide u glavu zašto se ti vampiri ne pojaviše za vreme Korejskog rata, na primer, ili Vijetnamskog, ili Francusko-Pruskog, ili... Gde su se oni krili sve do 1992. i rata u Bosni? Pa nije valjda da su na drugim ratištima gotovo neprimetni? Svašta. Veliki minus scenaristi za ovo, jer se vampiri pojavljuju na jednom mestu - iznebuha. Pride, šume su ih pune i prepune, pa neće biti da vampiri rastu za vreme sukoba kao pečurke posle kiše. Na to nam scenarista ne daje odgovor.
Ko su uopšte protagonisti ovoga serijala? Trojka - Dampyr, Kurjak i Tesla: ubica vampira, profesionalni vojnik i vampir, zanimljiva družina, nema šta. Harlan Draka, koji se celoga veka pretvarao da je ubica vampira i koga su progonile, a Bogami još uvek i progone, noćne more koje govore o njegovom poreklu, prošlosti i sudbini, se sasvim slučajno na 59 strani i pretvara u pravog ubicu vampira. Melanholik, šarlatan i probisvet, čovek kome ne biste poverili ni pet para na čuvanje postaje Dampyr, osvetoljubivi ubica vampira, a i to od trenutka kada je i njegov pomoćnik, Yuri, stradao od krvopija, otkrivajući svoje nepoznate moći kojima je obdaren, sve jednu po jednu. S druge strane imamo Kurjaka (mogao je Boselli i Vuka izabrati za ime, ali nema veze), plaćenik, koji je to postao igrom sudbine (u ratu je izgubio ženu i kćerku za vreme bombardovanja) i koji posao koji radi obavlja na profesionalan način i koji je upoznat sa svojim sposobnostima, ukratko čovek sa obe noge na zemlji. I na kraju imamo i Teslu, simpatičnu vampirku koja će pred kraj prve epizode i postati nerazdvojni pratilac i prijatelj (samo?) Dampyra.
Sama epizoda se svodi na sledeće. Grupa vojnika ulazi u selo Yorvolak u kome nema ni jedne žive duše, neko je celokupno stanovništvo masakrirao ne ostavivši tragove. Vampiri, koji su svuda okolo, napadaju vojnike koji ovima ne mogu ništa, pa Kurjak u očaju traži pomoć od šarlatana koji sebe naziva Dampyrom - ubicom vampira. Međutim, kako se ispostavlja, Dampyr je stvarno Dampyr, ni Tesla koja je pokušala da dođe do "plena" nije uspela, jer je "drugačiji". Kako bilo, Dampyr po prvi put se susreće i bori, i to uspešno, protivu vampira, jednog ubija svojom krvlju koja je kao kiselina za vampire, a drugog vampira - Teslu, zarobljava. Ona nam daje do znanja ko je i šta je, upoznaje nas sa činjenicom da su vampiri ništa drugo do poslušna pseta Gospodara Tame. Jedan od njih, Gorka, ju je načinio vampirom, i samo on i njegova rasa može stvarati, kontrolisati i ubijati vampire. Gorka, koji se ovde najavljuje kao neko ko je opasan dasa, čim se sukobio sa Dampyrom biva veoma gadno ranjen (izem ti Gospodara takvog) i beži sa poprišta bitke ko neka pi...ca, da bi već na sledećoj strani, iznenada, povratio svoj "strašni" izgled (!), i pokušao da kontroliše Yurija, novopečenog vampira naredbom da ubije Dampira. Kako se mali i neiskusni Yuri odupro volji moćnoga Gorke ostaje nejasno. Barem dok se ne pročita i druga epizoda gde Dampyr relativno lako dolazi glave Gorki. Pih! Kakav li je to samo Gospodar Tame kada ga šuntavi Dampyr uspeva dokrajčiti za vjek i vjekova. E, Boselli, Boselli...
Barem sada znam kako se mogu osećati Nemci dok čitaju Bonellijeva izdanja, a u kome su uredno predstavljeni kao Nacisti, i čiji se zločini nemilice koriste za ideje pojedinih epizoda. Nimalo prijatno, rekao bih.